heh...koja ludost...
evo,stigli smo mi na naš dragi Murter...ali,pehovi nas prate nevjerojatno....
prvo,svo spremanje smo proveli u krajnjoj zbrci i gužvi,baš ništa nije išlo po planu...
ja sam još slomila neki zub,pukao je dok sam jela...ničim izazvan...pa sam morala dan prije puta još i trčat zubaru da to sredi...
nakon što smo se ipak nekako u zadnji tren uspjeli spremit,krenuli smo na put...
putem nas je policija zaustavila...auto prije nas je napravio isti prekršaj....kao i još jedan auto nakon što su nas zaustavili...no,samo smo mi nadrapali i platili kaznu...odo 500kn za koje bi lijepe dvije večere pojeli na moru...
no,to nije sve...došli mi tu,lijepo se okupali prvi dan,sve je bilo super...
drugi dan u 5 ujutro,probudio me je neki tresak,vani je vjetar nešto srušio...
digla sam se vidjet što je to,i skužila kak je lijepo doba i vrijeme za fotkanje...
pa ajde,kad sam već budna idem ja do mora,malo fotkat...
i tako,šetala ja po kamenju na plaži,veliko je i oštro...i ok,pofotkla par fotki s kojima sam prezadovoljna,i krenula malo dalje nać još neki dobar motiv....
i hodam tako po kamenju,nalikovalo je stepenicama,samo visokim dosta...i spustim se ja tako s jednog kamena na drugi sa laganim doskokom...
ali....
na tom je kamenu rasla neka biljčica...koja je prikrila rupu iz koje je rasla...u koju je upala moja noga...i izvrnula se...a ja pala ko srušeno deblo...
sva sreća pa nisam nikud udarila glavom...da jesam,tko zna dal bi se izvukla uopće živa....
kad sam ležala tako srušena pod kamenom previjajući se od bolova mislila sam,ok,gotovo,noga mi je slomljena,tko zna kako ću natrag...
onda sam ipak shvatila da nekako i mogu hodati i rekla si da me stvarno sam bog čuvao...
nekako sam se dovukla doma,teško šepajući...bolovi su s vremenom postajali sve jači,pa me dečko odvezao u Šibenik u bolnicu...čekali smo jako dugo da obavimo pregled na hitnoj,pa snimanje,pa dođemo kod kirurga...ali sve u svemu,nisu istinite one priče o nestručnosti osoblja tamo....
bila je doduše tamo jedna sestra koja je jako neljubazno izjavila da čekaj ja i strpi se jer imaju posla...da me samo boli noga,što ja uopće hoću?naravno,iste takve slučajeve primali su prije mene,jer su hitniji...ne znam po kojem to kriteriju je jedna noga gore izvrnuta od druge...
doduše,bilo je kriterija.dosjetljiviji od mene su sjeli u kolica i zamotali nogu....kako sam ja samo skakutala na jednoj nozi vjerojatno nisam djelovala toliko bolesna....
ali,dobro,na stranu to,osim te sestre koja bi me i tri dana strganu ostavila da čekam na red,svi ostali su bili jako ljubazni i čak i duhoviti...ljubazniji čak i od zagrebačkih doktora podosta....
znaći,nisu tu doktori loši ..naprotiv...
i tako,moja noga na kraju nije slomljena...već su nagnječene kosti i popucali malo ligamenti...nije toliko strašno...
stavili su mi gips,ali samo na tjedan dana,tako da ću još dva tjedna moći iskoristit za kupanje...
moglo je i puno gore...
kad je već moralo sve tako,naopako...
Post je objavljen 08.07.2008. u 09:48 sati.