hmhm....
eto,stigli smo doma...
more pa pa....
ali....heh,priča je duga...možda,samo možda mi se ostvari poneki san...ali neću trčati pred rudo i pričati o tome prije vremena...nadam se da je to ok...
ajmo redom...doputovali smo doma jučer kasno,putovali smo dosta dugo,jer smo krenuli sa Murtera oko 4 sata popodne,pa smo navratili do jedne moje rodbine usput,zadržali se kod njih kojih sat dva,pa onda krenuli dalje,nekim čudnim putem kroz Sisak,kako bi izbjegli gužvu na staroj karlovačkoj i lučkom i prije svega toga...
ali...heh,bilo je svega tim putem...
samo da pripomenem....mrzim našu tetu navigatoricu iz dečkove nokie...mrzim ju...zašto?zato jer imam razloga...
na zverskim kronikama sam pisala već jednom da je ta teta ponekad poprilično zbrkana,zbunjena i sva čudna...
jako puno rekalkulira rutu,kalkulira ona sebi nešto,pa sve ne zna ni sama kud bi...
ima neku svoju volju...i onda nas vodi zanimljivim turama koje ni sam vrag nebi smislio da nas malo ...onako....zeza
u Istri nas je tako redovito vodila nekim prečicama koje nisu bile prečice a sastojale su se od kilometara makadama i rupa...pa je bilo zabavno izbjegavati ih...srećom,imali smo renoov servis na samom kraju jednog takvog puta kojim smo često...vozili...hm,ne...pokušavali voziti...
pa bi samo navratili usput tamo da je baš zatrebalo...
no,dobro,teta je nas jučer odlučila voditi horor cesticom...
da,da...
krenuli mi iza Slunja prema Sisku...a ona nas vodi sve učim i sve manjim cesticama...
tako,vozili se mi cestom,koja osim što je postojala sve uža,tako da i jedan auto jedva prođe,imala je i zanimljivih,razrovanih dijelova gdje se pretvarala u makadam...
no,nije ni to sve...cestica je bila toliko zavojita,puna nekih hupsera,mostića i čuda...da smo svako malo proizvodili svakakve zvukove oduševljenja kao što su:
aaaaaah....uhhhhh,ooooh.....iiiihhhhh....i jaaaaaaoooo i slične...
naravno,nisu svi ti zvukovi baš oduševljavajuće prirode...
pored svega tog zanimljivog puta,naša teta navigatorica je naučila i nove riječi...pa smo sada tako mogli skrenuti i polulujevo...i poludesno...nije mi jasno jel to lijevo ili desno ili polu ili što...ali,možda ja sporo i slabo shvaćam?
zatim,mogli smo napraviti i okret negdje gdje nema nikakve ceste,kao i skrenuti negdje gdje je provalija...teta,teta,pa ti nisi baš....
zatim nam je predoložila i da parkiramo u neku kuću...
pa je nakon toga počela nabrajati sve riječi koje zna,valjda da se pohvali,pa smo mogli ići najprije polulijevo pa lijevo pa desno pa gore pa dolje...i tako dalje...a sve to usred nićeg...
ali,ako na kartu upišeš Sisak,pa u Sisak te mora i dovesti...a i je ta teta...
dalje,put je bio zanimljiv iz još ponekog razloga...jer su nam stalno na cestu izletavale razne strašne i manje strašne zvijeri...
pa smo vidjeli čak 5 auta kojima je na onim makadam dionicama pukla guma...i molili boga da nama ne pukne naša jer....rezervna je bila na svom mjestu,ali ispod dva bicikla,četiri torbe i još svega i svačega...imali bi čupanja i izvlačenja....
dalje,u jednom trenutku nakon dva tri luda lijeva skretanja,dva tri hupsera i pet ogromnih zavoja,izletili smo nenadano na raskrižje koje je bilo zanimljivo po tome da smo upali u laganu maglu i izletili ravno pred raspelo...
tad je cijela priča pošla u smijeru horora,a ja se prepala lagano...
a još malo dalje sam se još više prepala...u travi je bilo drvo breze porušeno...koje me neodoljivo podsjetilo na kostura...
još pored magle i zavoja,raspela i napetosti i želje da budemo teleportirani doma...hm,bilo me strah,je,priznajem...
srećom,ipak smo stigli čitavi...samo malo preplašeni...
i,eto nas doma...stavit ću još pokoju fotku naknadno,javiti vam kako mi idu poslovi i dali mi se ostvaruju snovi...
a sve mi se nekako čini da će se ostvariti...nadam se i molim :)
jao mene,tek sad vidim da sam zaboravila naslov objasniti...
eh...more je ohladilo neki dan...jako
na svega 18 stupnjeva...
i naravno,nitko normalan nije ulazio u vodu na dulje od dvadesetak sekundi...
no,proširile su se mjestom silne glasine...o nekoj ludoj maloj koja je plivala skroz do bove...
pogađate o kom se radi?
heh,znam,nije bilo teško,naravno da sam to bila ja...jer,ovom komplimentu luda...nikako i nigdje da pobjegnem :)
eh,evo fotke...


ova je fotka kornata sa dugom iznad njih i prekrasnim svjetlom...


ovo je jedan od pravih murterskih zalazaka sunca...


a ovo je pogled na Murter...
i,kakve su fotke?
Post je objavljen 27.07.2008. u 05:21 sati.