"Imati san znači imati viziju svog života. Vizionar neće samo ustati ujutro, pojaviti se na poslu i doći kući na večernji obrok. Vizionar uživa život bogatiji od nekog tko povremeno ode na pecanje, igra golf vikendima i za Božić ode na trotjedni odmor.

Ostvariti san znači postići dovoljno svake dobre stvari: uravnotežen život, dovoljno vremena za zabavu i uživanje u dobrim stvarima za koje radite, čvrsta i sretna obitelj, dubok osjećaj unutarnjeg zadovoljstva koji dolazi od postizanja ciljeva, pažnja drugih, prepoznavanje svojih postignuća i trajan osjećaj svrhovitosti.

Imati san znači vjerovati da imate sudbinu koju morate ispuniti i ići za njom sa svakim gramom snage koji posjedujete, sve dok to imate."

"Jednom davno živio je bogat i moćan industrijalac. Imao je neograničeno carstvo koje se pružalo dalje nego što je pogled sezao: preko svih oceana, do svih kontinenata Zemljine kugle. Iz svoje velike, bogato opremljene kuće, kontrolirao je ogroman konglomerat uspješnih poduzeća od kojih je svako proizvodilo za druge i zarađivalo na drugima. Stotine tisuća ljudi radilo je za njega; njihovim životima upravljao je jedan čovjek. On je bio gospodar ljudske prirode, manipulacije i kontrole.

Iako je bio samo obična osoba, sve što je činio bilo je u velikom stilu. Stanovao je u najelegantnijoj kući na svijetu. Živio je okružen velikom umjetnošću, besprijekornim stilskim namještajem, izvanrednom kuhinjom, arhivskim vinima iz vlastitih vinograda i vojskom slugu. Sve što je dirao, gledao ili slušao bilo je nenadmašne kvalitete.

Ipak, njegovo daleko najvrednije vlasništvo bio je njegov privatni zoološki vrt. Bio je to najveći i najpotpuniji zoološki vrt na svijetu. Iako nikada nije dozvoljavao posjete, zoolozi diljem svijeta zavidjeli su mu na veličanstvenoj zbirci.

Jednog dana sluga mu je rekao za skrivenu dolinu na azijskom kontinentu, u kojoj riču neuhvatljive, jedinstvene zvijeri. Stojeći na vrhu minareta, industrijalac je promatrao životinje kako pasu na poljima njegovog zoološkog vrta. Ove bi rijetke životinje mogle biti, mislio je, konačan, savršen dodatak. I tako je pozvao svoje sluge i odmah okupio ekspediciju i krenuo prema dalekim planinama gdje su, kako je bilo rečeno, živjela ta jedinstvena stvorenja.

U potrazi kojom je ljude i strojeve tjerao na napore daleko veće od onih koje su mogli podnijeti, stigao je u jedno usamljeno selo duboko u Himalajama. Lovci iz tog udaljenog kutka svijeta izrugivali su mu se kad im je rekao za svoju namjeru da uhvati životinje. Objasnili su mu da nijedan čovjek, čak ni među nebrojenim generacijama ljudi koji su živjeli i lovili u dolini, nije ni pomislio da bi mogao uhvatiti ta divlja i oprezna stvorenja.

"Vratit ću se za mjesec dana," rekao je seljacima, "i zarobit ću sve životinje. Samo molim za vodiča koji bi mi pokazao gdje su."

Za jedan mjesec vratio se praznih ruku. Seljaci su mu se smijali i izrugivali ga. On je samo rekao: "Pođite samnom."

Poveo ih je na livadu na visokoj planini koju mu je pokazao vodič. Ljudi iz sela stali su zaprepašteni promatrajući s nepovjerenjem. Pred svima njima bilo je stotine životinja zarobljenih u prostranom, ograđenom toru. Počeo im je objašnjavati što je učinio. Prvog jutra u središte livade postavio je bogatu porciju krme i balu sijena. Tako je učinio i slijedećeg dana, i slijedećeg, postavljajući svakoga dana novu krmu i sijeno. Uskoro su životinje počele dolaziti i jesti. U početku ih je bilo samo nekoliko, ali svakim danom dolazilo ih je više. Konačno, čitavo krdo jelo je na livadi.

Navečer je kopao rupe za kolce ograde postavljajući dva ili tri kolca svake večeri. Kada je završio krug od kolaca, počeo je postavljati grede. Najprije je postavio one najbliže zemlji kako bi ih životinje mogle prekoračiti. Svakog je dana dodavao ogradi novi red greda i, kako su dani prolazili, tor je postajao sve viši. Na kraju su životinje mogle ulaziti i izlaziti samo kroz mali otvor u ogradi. Dvadeset devetog dana, navečer sagradio je i vrata. Kada su posljednjeg dana sve životinje ušle kroz uzak otvor, zatvorio je za njima vrata i zaključao ih. Ta prekrasna, slobodna stvorenja našla su se u zamci prije nego su uspjela shvatiti što se dogodilo.

Rekao je iznenađenim seljanima: "Mogu zarobiti bilo koju životinju tako da uredim da ovisi o meni zbog hrane. Na isti način mogu upravljati bilo kojom osobom. To je, uistinu, poštena razmjena. Ja ih hranim, a one mi daju svoju ljepotu i slobodu. To je izvor mojeg bogatstva i moje moći."

- John Kalench

"Jedini siguran način na koji ćeš uspjeti jest služiti više i bolje no što se od tebe očekuje, bez obzira na to kakvu zadaću možda imaš. Ovu naviku njeguju svi uspješni ljudi od samih početaka. Kažem ti, najsigurnije ćeš se osuditi na osrednjost budeš li obavljao samo posao za koji si plaćen.

Ne misli da si prevaren ako radiš više no što vrijedi plaća koju primaš. Jer za cijeli život i svaku tvoju muku postoji jedno klatno koje će se, nisi li nagrađen danas, sutra vratiti deseterostrukim zamahom. Osrednji nikad ne prijeđu onu milju više, jer misle kako nema potrebe da varaju sami sebe. Ali ti nisi običan. Načiniti još koju milju, to je povlastica koju moraš zadobiti na temelju vlastitih pobuda. Ne možeš, ne smiješ to izbjegavati. Zanemari to, čini samo onoliko malo kao i ostali i odgovornost za tvoj neuspjeh bit će isključivo tvoja.

Kao što ne možeš odbiti služiti, a da ne trpiš gubitak nagrade, tako ne možeš ni služiti, a da ne primiš pravednu naknadu. Uzrok i posljedica, sredstvo i cilj, sjeme i plod, to se ne može razdvojiti. Posljedica cvjeta već u samom uzroku, cilj već postoji u sredstvu, a plod je uvijek u sjemenu.

Načini još jednu milju.

Ne brini ako služiš nezahvalnom gospodaru. Služi mu još više.

I ne brini ako tvoja nagrada ne stignu uskoro. Jer što duže plaće nema, to je za tebe bolje… kamate na kamate – to je najveća dobrobit ovoga zakona.

Uspjehom ne možeš vladati, možeš ga jedino zaslužiti… a sad znaš veliku tajnu koja je potrebna da bi zaslužio njezinu osobitu nagradu.

Prijeđi još jednu milju!"

- Og Mandino

"Uspjeti znači prihvaćati neuspjeh za neuspjehom ne gubeći entuzijazam."

- Winston Churchill

Entuzijazam je teško definirati, teško ga je zadržati, a nemoguće dugo hiniti. To je pravi optimistički i poletom ispunjen pogled na gotovo sve oko sebe, stajalište koje nam omogućuje da se hrabro i veselo prihvatimo najtežeg i najmučnijeg posla sa sigurnošću da ćemo ga završiti, i to dobro. Pozitivno stajalište nije zamjena za znalački, težak i usredotočen rad. Svi mi poznajemo ljude koji "ushićeno" prave veliku predstavu, jureći zaposleno naokolo, ali na kraju posao ne obave.

Istina je, pak, da profesionalnost ne isključuje entuzijazam. Posao možemo obaviti ne gubeći smisao za šalu, a teške situacije rješavati gledajući na njih s pozitivne strane. Možemo biti osobe koje se rijetko povlače u sebe i gotovo nikada nisu potištene, koje imaju običaj širiti dobro raspoloženje i koje uredsku atmosferu ponedjeljkom ujutro čine podnošljivom, a petkom popodne blistavom.

- Niki Scott, novinarka