29.11.2004., ponedjeljak
Vizionar
"Imati san znači imati viziju svog života. Vizionar neće samo ustati ujutro, pojaviti se na poslu i doći kući na večernji obrok. Vizionar uživa život bogatiji od nekog tko povremeno ode na pecanje, igra golf vikendima i za Božić ode na trotjedni odmor.
Ostvariti san znači postići dovoljno svake dobre stvari: uravnotežen život, dovoljno vremena za zabavu i uživanje u dobrim stvarima za koje radite, čvrsta i sretna obitelj, dubok osjećaj unutarnjeg zadovoljstva koji dolazi od postizanja ciljeva, pažnja drugih, prepoznavanje svojih postignuća i trajan osjećaj svrhovitosti.
Imati san znači vjerovati da imate sudbinu koju morate ispuniti i ići za njom sa svakim gramom snage koji posjedujete, sve dok to imate."
|
20:00 (::)
Komentari (10) :
On/Off :
Print (::)
Vizionar (::)
vrh
24.11.2004., srijeda
Uspješni neuspješni ljudi
"Na ovom svijetu nije toliko važan naš trenutačni položaj koliko je važan smjer u kojem se krećemo."
- Oliver Wendell Holmes
Hellen Keller - rođena je gluha i slijepa
Franklin D. Roosvelt - bogalj, bolovao od dječje paralize postao je predsjednikom SAD-a
John Milton - veliki pjesnik, bio je slijep kad je napisao "Izgubljeni raj",
Beethoven - skladatelj, bio je gluh
Stephen Hawking - napisao bestseler Kratka povijest vremena, govori s pomoću kompjutera koji mu je spojen na grlo, a pokretan mu je samo jedan prst kojim upravlja svime
John Bunyan - napisao Pilgrim's Progress u zatvoru
Florence Nightigale - previše bolesna da bi ustala iz kreveta, reorganizirala je bolnice u Engleskoj
Abraham Lincoln - odgojen u krajnjoj bijedi, postao predsjednik SAD-a
Glenn Cuningham - nakon što su mu liječnici rekli da više nikada neće hodati postavio je svjetski rekord u utrci od jedne milje.
Albert Einstein - rekli su mu da sporo uči i da je retardiran
Demosten - prije nego što je postao najveći govornik staroga svijeta bio je mucavac kojeg su ismijavali i izbacili sa pozornice
Julije Cezar - bio je epileptičar
Charles Dickens - rođen u dugovima i siromaštvu, jedan od najvećih engleskih i svjetskih romanopisaca
Hary Truman - odbijen je na prijemnom ispitu za vojnu akademiju Westpoint, ipak je postao predsjednik SAD-a
Thomas Edison - učitelj je rekao njegovoj majci da joj je sin "preglup da bi išta naučio", izumio na stotine izuma kojima se i danas koristimo.
Mark Twain - živio u siromaštvu, postao slavni američki romanopisac
Louis Pasteur - nakon što ga je paralizirala kap otkrio je revolucionarni postupak pasterizacije
Admiral Byrd - bio je nesnosno povučen, postao je priznati istraživač
Georg Friedrich Handel - u trenutku kad je napisao "Mesiju" bio je paraliziran i prijetio mu je zatvor zbog silnih dugova
…i još mnogi drugi.
|
19.11.2004., petak
Uspjeh je igra brojeva
"Kad sam imao jedanaest godina zamolili su me da prodajem spužvice za domaćinstvo kako bih pomagao prikupljati novac koji je moja skautska grupa trebala za gradnju dvorane. Načelnik skauta, iskusni stari gospodin, otkrio mi je tajnu; nazvao sam je zakon o posljedici. Uvažavao sam ga u praksi i zato jamčim da svatko tko ga se bude pridržavao mora kad-tad uspjeti. Taj zakon glasi: Uspjeh je igra – što je češće igraš, češće ćeš pobijediti. A što češće pobijediš, to ćeš uspješnije igrati.
10:7:4:2
Dok sam kao dijete prodavao spužvice za domaćinstvo, moj je prosjek bio ovakav: 10:7:4:2. Od deset vrata, na koja bih pokucao između 16 i 18 sati, sedam bi stanovnika otvorilo vrata, četvorica bi me saslušala, a dvojica bi kupila spužvice. Na taj sam način zaradio 40 centa, što je 1962. godine značilo puno novaca, pogotovo za dječaka od jedanaest godina. Bez imalo muke mogao sam za sat vremena pokucati na trideset vrata i tako za dva sata prodati dvanaest spužvica što je skupa iznosilo 2,40 dolara. Nisam se brinuo zbog onih koji me nisu saslušali, niti zbog onih koji mi nisu htjeli otvoriti vrata. Znao sam samo slijedeće: pokucam li na deset vrata zaradit ću 40 centa. To me je snažno motiviralo – kucnem na bilo kojih deset vrata i zaradim 40 centa! Uspjeh je tada ovisio samo o tome koliko ću brzo kucati na vrata."
- Allan Pease
Ovo se pravilo može primijeniti bez obzira na to čime se bavimo ili što radimo u životu. Važno je u svemu napraviti brojeve i to u što kraćem vremenskom periodu. Ako npr. tražite posao morate predati molbu što većem broju poslodavaca da bi vas jedan primio. Ako želite kupiti dobar rabljeni auto, morate ih pregledati čim više da bi odabrali onaj pravi. Ako se bavite prodajom, morate napraviti što veći broj ponuda da bi barem jedna prošla. Ako pišete tekstove za blog, morate ih napisati što više da bi pronašli onaj najbolji. Zato je bitno uvijek bilježiti prosjeke jer to nam daje nadu u uspjeh. Onaj tko očekuje da će od prve uspjeti i onaj tko igra uvijek na sigurno, taj neće i nemože postati uspješan. Uspjeh je igra. Treba samo napraviti brojke i uočiti njihove zakonitosti.
Inače, ako nekog zanima, autor priče s početka ovog posta je primjenio zakon o posljedici kao tinejdžer prodavajući posuđe, posteljinu i deke te nakon završene škole prodavajući osiguranje. U dvadesetprvoj godini, kako sam kaže, posjedovao je vlastitu kuću, vozio novi model mercedesa i priuštio si je nadasve udoban životni stil. Sve to zahvaljujući zakon o prosjeku.
|
14.11.2004., nedjelja
Robert Kiyosaki
"Robertova je želja objaviti ljudima da svatko, samo ako to odabere, može živjeti u blagostanju."
- Sharon L. Lechter
Možda nije filmska zvijezda, popularni pjevač ili neka poznata faca, ali je čovjek koji je imao san o financijskoj slobodi i boljem životu i čovjek je koji je taj svoj san i ostvario. A nakon što je uspio, mogao se povući i uživati u svojim milijunima, imanjima i skupim autima, no on se odlučio posvetiti edukaciji ljudi o onome što je uzrok svakodnevne borbe, svađa i lošeg raspoloženja, a o čemu neznamo gotovo ništa. Posvetio se edukaciji ljudi o novcu. Zato ga zovu učiteljem milijunaša. Evo njegove kratke biografije:
"Imao sam dva oca, bogatog i siromašnog."
Rođen i odrastao na Havajima, Robert je američki Japanac iz četvrte generacije. Dolazi iz istaknute obitelji učitelja. Njegov je otac bio u vrhu obrazovanja u državi Havaji. Bio je visokoobrazovan i dobro plaćen državni službenik. Unatoč tome jedva je spajao kraj s krajem ostavivši nakon svoje smrti samo neplaćene račune. Robert ga zove siromašnim ocem. Onaj drugi, njegov bogati otac, bio je otac Robertovog najboljeg prijatelja. To je bio čovjek koji nikada nije završio osmi razred, a postao je jedan od najbogatijih ljudi na Havajima. Od njega je Robert stekao financijsko obrazovanje koje mu je omogučilo da postane to što je danas – vrhunski svjetski financijski stručnjak, autor, govornik, predavač, poduzetnik, milijunaš i financijski slobodna osoba, umirovljen u 47. godini života.
Sve je započelo kao želja devetogodišnjeg djeteta
Sa devet godina on i njegov prijatelj Mike poželjeli su postati bogati i počeli su "praviti" novac. Njegov siromašni otac upoznao ih je sa zakonskim posljedicama takve djelatnosti te ih uputio da savjet o tome kako postati bogat potraže kod Mikeovog oca jer je on poduzetnik i zna mnogo više o tome. Dječaci su prihvatili savjet i tada je, sa samo devet godina, Robert počeo stjecati svoje prvo i, kako se kasnije pokazalo, vrlo korisno financijsko obrazovanje.
Dok su se druga djeca igrala, Robert i Mike su radili kod Mikeovog oca, sjedili na poslovnim sastancima i upijali lekcije kojima ih je bogati otac vrlo vješto podučavao.
Školovanje i prva poslovna iskustva
Studirao je na U.S. Merchant Marine Academy u New Yorku i već je tada kao student plovio i upravljao velikim teretnim brodovima, tankerima i putničkim brodovima do Dalekog istoka i Južnog Tihog oceana. Učio je o međunarodnoj trgovini i stjecao iskustva. Nakon završenog studija zaposlio se u naftnoj floti poduzeća Standard Oil of California da bi već nakon samo šest mjeseci dao otkaz. Pridružio se marincima i otišao u Vijetnam kao časnik i pilot helikoptera. Htio je naučiti voditi vojsku jer mu je bogati otac savjetovao da je najteži dio vođenja poduzeća vođenje ljudi. Zato je želio postati vođa. Nakon tri godine napustio je vojsku i pronašao posao u Xerox Corp. kako bi pobijedio svoju sramežljivost, naučio prodavati i stekao još jednu dodatnu vještinu. Xerox je u to vrijeme imao jedan od najboljih programa učenja trgovanja u Americi. To je pomoglo Kiyosakiju da pobijedi strah od kucanja na tuđa vrata i strah da ga ljudi odbiju što je vrlo važna osobina u poslovnom svijetu. Postao je jedan od pet najuspješnijih prodavača i nakon četiri godine napustio je i tu karijeru. Njegova filozofija kaže da nije važno koliko zarađuješ na poslu već koliko možeš naučiti kroz posao i kako to znanje možeš iskoristiti za izgradnju svog vlastitog posla.
Poslovni neuspjesi - učenje na vlastitom iskustvu
1977. godine osnovao je tvrtku koja je na tržište izbacila prve najlonske i Velcro novčanike za surfere. Postao je milijuner, i ubrzo je sve izgubio. Zapravo je u svojoj karijeri izgubio dva milijunska posla i tek je u trećem pokušaju uspio i umirovio se u 47. godini života.
Cilj za postizanje financijske neovisnosti postavio je zajedno sa svojom ženom Kim i prijateljem Laryjem na Novu godinu 1984. Bio je to desetogodišnji cilj. Tada se tek oporavljao od bankrota i počinjao je od same nule (imao je jedino znanje i iskustvo iz prijašnjih propalih poslova). U to vrijeme nisu imali ništa i živio je sa ženom u starom autu koji su navečer pretvarali u spavaću sobu u nekoj ulici ili na parkingu. Smilovala im se jedna prijateljica i pozvala ih da žive u njezinom podrumu gdje su proveli devet mjeseci.
Financijska neovisnost
1985. godine osnovao je kompaniju za edukaciju koja je djelovala u sedam zemalja širom svijeta, a podučavala je desetke tisuća studenata biznisu i investiranju. Unatoč dvostrukom bankrotu i beskučništvu 1989. godine postali su ponovno milijuneri. No ipak, za financijsku slobodu trebalo im je još pet godina te su to postigli 1994. godine. Kiyosaki je prodao svoj biznis i umirovio se u dobi od 47 godina (žena je tada imala 37). Svoj uspjeh je postigao kroz nekretnine i ulaganja.
Uzeo je godinu dana odmora i nije radio apsolutno ništa. To je vrijeme provodio na plažama Fijija i u planinama razmišljajući o životu i onome kroz što je sve prošao i proživio.
Nakon te godine odmora i besposličarenja posvetio se ponovo ulaganju i podučavanju ali ne zato što bi to morao raditi (jer on je financijski slobodan) već zato što to želi i voli raditi.
MISIJA: Uzdignuti financijsko blagostanje čovječanstva
Stvorio je edukacijsku igru PROTOK NOVCA kako bi ljude naučio iste financijske strategije koje je njegov bogati otac godinama učio njega. O tim je lekcijama bogatoga oca napisao najprije knjigu Bogati otac, siromašni otac, a zatim i druge knjige iz Serijala bogatog oca: Kvadrant protoka novca, Vodič bogatog oca u investiranje, Bogato dijete, pametno dijete, Umirovite se mladi i bogati… koje su sve postale međunarodne uspješnice Wall Street Journala, Business Week-a, New York Timesa, E.Trade.com-a i drugih.
Robertova poruka glasi: "Preuzmite odgovornost za svoje financije ili primajte zapovijedi cijeloga svog života. Vi ste ili gospodar novca ili njegov rob."
Također drži predavanja i tečajeve poučavajući ljude tajnama bogatih te svakoga potiče riječima: "Probudite financijski duh koji u vama spava. On čeka da izađe."
Njegove su knjige (njih sedam) prevedene i na hrvatski jezik te dostupne svima koji žele steći financijsku pismenost o kojoj se ne uči u školi.
Robert često kaže: "Idemo u školu kako bismo naučili teško raditi za novac. Ja pišem knjige i stvaram proizvode koji uče ljude kako da novac radi za njih i kako bi mogli uživati u luksuzima ovog velikog svijeta u kojem živimo."
Robertovu misiju i ostale informacije vezane uz njegov rad možete vidjeti na web stranici www.richdad.com. Knjige preporučam svakome bez obzira kakvog ste obrazovanja ili stručnosti jer kroz njegovu filozofiju čak i diplomirani ekonomisti otkrivaju stvari o kojima nikad nisu razmišljali niti učili u školi, a mnogi se nakon Kiyosakijevih knjiga zapitaju: "Pa što sam radio cijeli svoj život. Zašto mi netko već prije nije ovo pokazao."
|
13.11.2004., subota
Osobine ličnosti potrebne za uspjeh
Jednom sam u nekim novinama naišao na rezultat istraživanja neke američke udruge u kojem se navodi popis osobina koje bi trebali imati oni koji se bave odnosima s javnošću.
Smatram da bi svatko tko želi postati uspješan trebao, između ostaloga, posjedovati također te iste osobine. To ne znači da se morate roditi s njima jer ako ih ne posjedujete one se mogu naučiti. Evo ih:
- dobar smisao za humor,
- pozitivizam i optimističnost,
- laka komunikacija s ljudima,
- sposobnost razgovora sa svakim,
- prihvaćanje frustracija i odbijanja kao izazova,
- sposobnost da se drugoga jednostavno uvjeri,
- dotjeranost i ugodna pojavnost,
- smisao za izazivanje pozornosti,
- sposobnost za pridobivanje povjerenja nadređenih,
- sposobnost nošenja s rokovima i hitnošću,
- pomaganje ljudima,
- znatiželja,
- praćenje raznih područja života,
- energičnost,
- osjećanost,
- uživanje u društvu ljudi,
- slušanje ljudi,
- objektivnost,
- brzo primanje informacija.
|
10.11.2004., srijeda
Kako postati uspješan?
Da bi postali uspješni potrebno je usvojiti određeni obrazac ponašanja i slijediti ga. Za uspjeh je potrebno raditi slijedeće:
Odrediti što želimo
Trebamo znati što želimo i što je to u čemu želimo biti uspješni. To znači da trebamo imati cilj.
Odrediti razlog zašto to želimo
Kad odredimo cilj trebamo imati dobar razlog zašto nam je baš to važno, a ne nešto drugo. Bezveze je raditi na nečemu i u ulagati svoje vrijeme, energiju i novac u stvari koje nam ništa ne znače.
Potražiti ljude koji su u tome uspješni
Slijedeći važan korak je da potražimo nekoga tko je u tome uspješan. Tuđa iskustva, biografije i životne priče pokazuju nam da svi uspješni ljudi prolaze uglavnom isti put. Osim toga na taj način dobivamo dodatno ohrabrenje, nadu i vjeru u uspjeh.
Potražiti znanje
Bez znanja nema uspjeha. Potrebno je opće znanje, ali najvažnije je ono specijalizirano. Možda ćete trebati završiti neki tečaj, pročitati nekoliko knjiga ili na bilo koji način naučiti ono što je potrebno. Završeni fakultet nije uvjet jer mnogi su uspješni ljudi napustili svoje školovanje. No, ako ste ga već završili može vam samo pomoći, ali nije uvjet za uspjeh.
Promijeniti se
Znam da je teško, ali bez osobne promjene neće biti ništa. To podrazumijeva promjenu ponašanja, razmišljanja, starih navika kao i uvođenje nekih novih, zatim disciplina, odricanje, mijenjanje karakternih osobina i sve druge potrebne promjene.
Nikad ne odustati
Kad odlučimo što želimo i kad pronađemo razlog zašto nam je baš to važno te kad krenemo na put uspjeha važno je ne odustati. Uspjeh je proces i ima svoje uspone i padove. Bilo što da radimo moramo biti svjesni da ćemo učiniti neke greške, naići na probleme i da će doći tenutak kad će se odustanak činiti puno lakšim i jednostavnijim rješenjem. Uspjeh je igra, a neuspjeh bitni sastojak te igre. Zato treba ustrajati unatoč privremenim neuspjesima i držati se onog cilja zbog kojeg smo sve to i započeli.
|
07.11.2004., nedjelja
Koja je cijena slobode?
Jesmo li slobodni i koliko plaćamo tu slobodu? Sloboda je dosta širok pojam, no ako je malo pojednostavimo možemo primjetiti da postoje tri vrste slobode. Prva je osobna sloboda i nju je većina čovječanstva već ostvarila. Pod tim mislim na slobodu od ropstva i toga da ne hodamo okolo u lancima služeći nekom gospodaru. Druga je politička sloboda koju je naša zemlja konačno postigla nakon mnogostoljetnih borbi protiv tuđe čizme. A treća, treća je financijska sloboda i nju nažalost većina nas još nije postigla. Međutim, najbolji trenutak da je postignemo je upravo danas, u vrijeme interneta, moderne tehnologije i činjenice da smo postigli prve dvije vrste slobode.
Ja želim (i postat ću) financijski slobodan, a svoj uspjeh povezujem upravo sa postizanjem te vrste slobode. To za mene znači da mogu raditi ono što želim i onda kada želim, a ne da radim nešto zato što moram jer mi je potreban novac. Jednostavno ne želim potrošiti život na rad za novac. Želim putovati, planinariti, čitati, pisati (blog!), uživati zajedno sa obitelji i prijateljima, a ne želim prodavati svoje vrijeme za mjesečnu plaću nekog poslodavca.
O tome kako mijenjamo svoje vrijeme za novac ili kako prodajemo svoju slobodu (a da toga nismo niti svjesni) zorno prikazuje slijedeća priča. Možda će se nekome svidjeti, a možda nekoga potakne da potraži bolji put. A bolji put uvijek postoji.
"Jednom davno živio je bogat i moćan industrijalac. Imao je neograničeno carstvo koje se pružalo dalje nego što je pogled sezao: preko svih oceana, do svih kontinenata Zemljine kugle. Iz svoje velike, bogato opremljene kuće, kontrolirao je ogroman konglomerat uspješnih poduzeća od kojih je svako proizvodilo za druge i zarađivalo na drugima. Stotine tisuća ljudi radilo je za njega; njihovim životima upravljao je jedan čovjek. On je bio gospodar ljudske prirode, manipulacije i kontrole.
Iako je bio samo obična osoba, sve što je činio bilo je u velikom stilu. Stanovao je u najelegantnijoj kući na svijetu. Živio je okružen velikom umjetnošću, besprijekornim stilskim namještajem, izvanrednom kuhinjom, arhivskim vinima iz vlastitih vinograda i vojskom slugu. Sve što je dirao, gledao ili slušao bilo je nenadmašne kvalitete.
Ipak, njegovo daleko najvrednije vlasništvo bio je njegov privatni zoološki vrt. Bio je to najveći i najpotpuniji zoološki vrt na svijetu. Iako nikada nije dozvoljavao posjete, zoolozi diljem svijeta zavidjeli su mu na veličanstvenoj zbirci.
Jednog dana sluga mu je rekao za skrivenu dolinu na azijskom kontinentu, u kojoj riču neuhvatljive, jedinstvene zvijeri. Stojeći na vrhu minareta, industrijalac je promatrao životinje kako pasu na poljima njegovog zoološkog vrta. Ove bi rijetke životinje mogle biti, mislio je, konačan, savršen dodatak. I tako je pozvao svoje sluge i odmah okupio ekspediciju i krenuo prema dalekim planinama gdje su, kako je bilo rečeno, živjela ta jedinstvena stvorenja.
U potrazi kojom je ljude i strojeve tjerao na napore daleko veće od onih koje su mogli podnijeti, stigao je u jedno usamljeno selo duboko u Himalajama. Lovci iz tog udaljenog kutka svijeta izrugivali su mu se kad im je rekao za svoju namjeru da uhvati životinje. Objasnili su mu da nijedan čovjek, čak ni među nebrojenim generacijama ljudi koji su živjeli i lovili u dolini, nije ni pomislio da bi mogao uhvatiti ta divlja i oprezna stvorenja.
"Vratit ću se za mjesec dana," rekao je seljacima, "i zarobit ću sve životinje. Samo molim za vodiča koji bi mi pokazao gdje su."
Za jedan mjesec vratio se praznih ruku. Seljaci su mu se smijali i izrugivali ga. On je samo rekao: "Pođite samnom."
Poveo ih je na livadu na visokoj planini koju mu je pokazao vodič. Ljudi iz sela stali su zaprepašteni promatrajući s nepovjerenjem. Pred svima njima bilo je stotine životinja zarobljenih u prostranom, ograđenom toru. Počeo im je objašnjavati što je učinio. Prvog jutra u središte livade postavio je bogatu porciju krme i balu sijena. Tako je učinio i slijedećeg dana, i slijedećeg, postavljajući svakoga dana novu krmu i sijeno. Uskoro su životinje počele dolaziti i jesti. U početku ih je bilo samo nekoliko, ali svakim danom dolazilo ih je više. Konačno, čitavo krdo jelo je na livadi.
Navečer je kopao rupe za kolce ograde postavljajući dva ili tri kolca svake večeri. Kada je završio krug od kolaca, počeo je postavljati grede. Najprije je postavio one najbliže zemlji kako bi ih životinje mogle prekoračiti. Svakog je dana dodavao ogradi novi red greda i, kako su dani prolazili, tor je postajao sve viši. Na kraju su životinje mogle ulaziti i izlaziti samo kroz mali otvor u ogradi. Dvadeset devetog dana, navečer sagradio je i vrata. Kada su posljednjeg dana sve životinje ušle kroz uzak otvor, zatvorio je za njima vrata i zaključao ih. Ta prekrasna, slobodna stvorenja našla su se u zamci prije nego su uspjela shvatiti što se dogodilo.
Rekao je iznenađenim seljanima: "Mogu zarobiti bilo koju životinju tako da uredim da ovisi o meni zbog hrane. Na isti način mogu upravljati bilo kojom osobom. To je, uistinu, poštena razmjena. Ja ih hranim, a one mi daju svoju ljepotu i slobodu. To je izvor mojeg bogatstva i moje moći."
- John Kalench
Kao što se vidi iz priče, upravo je tako i u stvarnom životu. Oni nam daju stan i hranu, a mi za njih radimo četrdeset godina. Isprva se protivimo, ali vješto podižu ogradu oko nas tako da niti ne primjećujemo da nam oduzimaju slobodu. A onda kad im više nismo ni "lijepi" ni korisni daju nam tisuću-dvije mjesečno zato što smo cijeli svoj život uložili da bi njihov bio ugodniji.
|
04.11.2004., četvrtak
Napravi dodatnu milju
"Jedini siguran način na koji ćeš uspjeti jest služiti više i bolje no što se od tebe očekuje, bez obzira na to kakvu zadaću možda imaš. Ovu naviku njeguju svi uspješni ljudi od samih početaka. Kažem ti, najsigurnije ćeš se osuditi na osrednjost budeš li obavljao samo posao za koji si plaćen.
Ne misli da si prevaren ako radiš više no što vrijedi plaća koju primaš. Jer za cijeli život i svaku tvoju muku postoji jedno klatno koje će se, nisi li nagrađen danas, sutra vratiti deseterostrukim zamahom. Osrednji nikad ne prijeđu onu milju više, jer misle kako nema potrebe da varaju sami sebe. Ali ti nisi običan. Načiniti još koju milju, to je povlastica koju moraš zadobiti na temelju vlastitih pobuda. Ne možeš, ne smiješ to izbjegavati. Zanemari to, čini samo onoliko malo kao i ostali i odgovornost za tvoj neuspjeh bit će isključivo tvoja.
Kao što ne možeš odbiti služiti, a da ne trpiš gubitak nagrade, tako ne možeš ni služiti, a da ne primiš pravednu naknadu. Uzrok i posljedica, sredstvo i cilj, sjeme i plod, to se ne može razdvojiti. Posljedica cvjeta već u samom uzroku, cilj već postoji u sredstvu, a plod je uvijek u sjemenu.
Načini još jednu milju.
Ne brini ako služiš nezahvalnom gospodaru. Služi mu još više.
I ne brini ako tvoja nagrada ne stignu uskoro. Jer što duže plaće nema, to je za tebe bolje… kamate na kamate – to je najveća dobrobit ovoga zakona.
Uspjehom ne možeš vladati, možeš ga jedino zaslužiti… a sad znaš veliku tajnu koja je potrebna da bi zaslužio njezinu osobitu nagradu.
Prijeđi još jednu milju!"
- Og Mandino
|
02.11.2004., utorak
Entuzijazam
"Uspjeti znači prihvaćati neuspjeh za neuspjehom ne gubeći entuzijazam."
- Winston Churchill
Entuzijazam je teško definirati, teško ga je zadržati, a nemoguće dugo hiniti. To je pravi optimistički i poletom ispunjen pogled na gotovo sve oko sebe, stajalište koje nam omogućuje da se hrabro i veselo prihvatimo najtežeg i najmučnijeg posla sa sigurnošću da ćemo ga završiti, i to dobro. Pozitivno stajalište nije zamjena za znalački, težak i usredotočen rad. Svi mi poznajemo ljude koji "ushićeno" prave veliku predstavu, jureći zaposleno naokolo, ali na kraju posao ne obave.
Istina je, pak, da profesionalnost ne isključuje entuzijazam. Posao možemo obaviti ne gubeći smisao za šalu, a teške situacije rješavati gledajući na njih s pozitivne strane. Možemo biti osobe koje se rijetko povlače u sebe i gotovo nikada nisu potištene, koje imaju običaj širiti dobro raspoloženje i koje uredsku atmosferu ponedjeljkom ujutro čine podnošljivom, a petkom popodne blistavom.
- Niki Scott, novinarka
|
01.11.2004., ponedjeljak
Spalimo sve mostove iza sebe
"Možda se ne možeš vratiti i započeti ponovo, ali možeš krenuti otpočetka i osigurati si drugačiji kraj."
Svaki bi čovjek trebao ponekad spaliti sve mostove iza sebe i krenuti otpočetka. Zapravo, kad pogledam iza sebe vidim ne samo jedan spaljeni most već čitavo zgarište.
Spaljeni mostovi ili okretanje nove stranice za mene su metafore koje označavaju trenutke kada shvaćam da je potrebno promijeniti nešto u životu i primijeniti novu strategiju koja će me odvesti tamo kuda želim doći. To je trenutak kada preuzimam život u svoje ruke i kada se odbijam okrenuti iza sebe ne dozvoljavajući da bi me bilo tko ili bilo što zaustavilo i zadržalo u zoni komforta. To su trenuci kada napuštam udobnost i krećem u nepoznata područja svjestan svojih sposobnosti, ambicija, želja i snova.
Vrlo je teško napustiti ono na što smo navikli i započeti nešto o čemu nemamo nikakvih garancija. Međutim, na osnovu vlastitog iskustva mogu reći da sam u životu ostvario najviše i osjetio najveće emocije upravo u takvim riskantnim pothvatima. Najviše pamtim one trenutke kad sam napravio nešto što je bilo daleko od onog na što sam navikao te kad sam učinio nešto ludo i drugačije. Upravo takvi trenuci su me nagradili nevjerojatnim iskustvima te pokrenuli moj život u sasvim drugačijem pravcu. Život u kojem se ništa novo ne događa i nije neki život.
Na današnji dan svatko bi trebao biti svjestan prolaznosti života i činjenice da smo zaista ništa drugo već samo hrana za crve. Danas palimo svijeće drugima ali onaj trenutak kad će paliti nama doći će prije ili poslije. Zašto onda ne bismo pokušali iskoristi ovaj izuzetan i veličanstven historijski trenutak u kojem smo dobili šansu da se rodimo i živimo na ovom svijetu? U milijunima godina prije i poslije nas svatko je dobio samo svoj određeni broj godina života i to upravo danas u ovom našem životnom vijeku, a kad on istekne gotovo je - never more! Zašto ne bismo dali svoj doprinos te napravili nešto po čemu će nas pamtiti generacije iza nas umjesto da samo lijeno čekamo da prođe još jedan dan, mjesec, godina, život....
Napravite nešto sada, odmah, ovog trenutka! Napravite zaokret u svojem životu, donesite odluku, spalite mostove i zaboravite što je bilo i tko ste bili, odbacite strahove, dvoumljenja i ono što vas zadržava da ne iskoristite svoj potencijal. Odbacite svaku pomisao na odustanak i odlučite ustrajati sve dok ne ostvarite svoje snove.
Učinimo nešto značajno što će živjeti i poslije nas. Budimo svijeća koja će obasjavati živote drugih i učinimo da svijet poslije nas bude ljepši, a ne samo teži, zato što smo mi u njemu živjeli.
I na kraju poruka glasi: radije pokušajte napraviti nešto i pogriješite umjesto da poslije žalite zato što se niste usudili čak ni pokušati. Spalite mostove i hrabro naprijed! Život čeka na nas da ga iskoristimo!
|
|