URANTIJA

nedjelja, 14.08.2005.

POGLAVLJE 132-ISUSOV BORAVAK U RIMU


KAKO je Gonod nosio pozdrave indijskih prinčeva rimskom vladaru Tiberijusu, Isus ga je otišao posjetiti s Indijcima tri dana nakon dolaska u Rim. Mrzovoljni vladar je ovog dana bio neuobičajeno dobro raspoložen i dugo je ćaskao s trojicom posjetitelja. I kad su se udaljili iz njegove prisutnosti, aludirajući na Isusa imperator je rekao svom adjutantu: "Zar ne bih bio pravi imperator da imam kraljevsko držanje i graciozne manire ovog mladića?"

Ganid je za vrijeme boravka u Rimu redovno provodio vrijeme u učenju i posjećivanju gradskih znamenitosti. Gonod je obavljao brojne poslovne transakcije i kako je želio da ga Ganid s vremenom dostojno naslijedi kao upravitelj njegovih moćnih trgovinskih interesa, smatrao je da je stiglo vrijeme da upozna mladića s poslovnim svijetom. U Rimu je živio velik broj Indijaca i Gonoda je često kao prevoditelj pratio jedan od njegovih radnika, što je značilo da je Isus imao cijeli dan na raspolaganju; tako se mogao upoznati s gradom koji je imao dva milijuna žitelja. Više puta je posjetio forum koji je bio centar političkog, zakonodavnog i poslovnog života. Često je išao u Kapitolum i dok je promatrao veličanstveni hram posvećen Jupiteru, Juni i Minervi, razmišljao je o velikoj neukosti ovih Rimljana. Pored toga je provodio dosta vremena na Palatinskom brdu gdje su bili smješteni imperatorova rezidencija i Apolov hram, kao i grčka i latinska knjižnica.

Rimska Imperija je u ovom razdoblju obuhvaćala cijelu južnu Evropu, Malu Aziju, Siriju, Egipat i sjeverozapadnu Afriku; i njezini su žitelji ubrajali ljude iz svih zemalja Istočne polutke. Isus je prije svega pristao poći na ovo putovanje iz želje da se zbliži i upozna s ovom kozmopolitskom grupom smrtnika koji su živjeli na Urantiji.

Dok je Isus za vrijeme boravka u Rimu dosta naučio o ljudima, između svih mnogostrukih događaja koji su se odigrali tijekom šestomjesečne posjete ovom gradu, najvrijedniji je bio njegov kontakt s religioznim učiteljima rimske prijestolnice i utjecaj koji je na njih ispoljio. Prije kraja ovog prvog tjedna u Rimu, Isus je potražio i upoznao znamenite učitelje ciničkih, stoičkih i tajnih kultova, a naročito mitraizma. Neovisno o tome da li je Isus već uspijevao predvidjeti da će Židovi odbaciti njegovu misiju, sa sigurnošću je predviđao da će njegovi vijesnici doći u Rim da proglase nebesko kraljevstvo; i on se stoga na zapanjujući način posvetio pripremi puta koji je vodio k boljem i sigurnijem primitku njegove poruke. Izabrao je petoricu vodećih predstavnika stoicizma, jedanaest predstavnika cinizma i šesnaest učitelja tajnih kultova, te je proveo dosta slobodnog vremena tijekom gotovo punih šest mjeseci u bliskom kontaktu s ovim religioznim učiteljima. I pri pouci je koristio slijedeću metodu: Nikad ni jednom riječju nije napadao njihove greške niti je pominjao neispravnost njihovih učenja. U svakom bi pojedinom slučaju tražio istinu u njihovim učenjima, te bi zatim ovu istinu nastojao ukrasiti i iluminirati kako bi u vrlo kratkom roku ova uzvišena istina djelotvorno potisnula neistine s kojima je bila povezana; i Isus je tako svojim učenjima pripremio ove muškarce i žene za primitak dodatnih i sličnih istina koje su u kasnijim godinama našli u učenjima ranih kršćanskih misionara. I upravo zahvaljujući ovom spremnom prihvaćanju evanđelja, kršćanstvo je primilo tako snažan podstrek u procesu ranog širenja u Rimu, a iz Rima širom cijele imperije.

Lakše je razumjeti stvarni značaj ovog jedinstvenog djela ako navedemo činjenicu da od trideset dva religiozna učitelja koje je Isus poučio u Rimu, jedino dva nisu urodila plodom; trideset je igralo ključnu ulogu pri procesu uspostave kršćanstva u Rimu, dok su određene osobe štoviše pomogle pri preobrazbi glavnog rimskog hrama Mitre u kršćansku crkvu. Mi koji imamo prilike promatrati ljudske aktivnosti iza kulisa i u svjetlu devetnaest stoljeća možemo istaći jedino slijedeća tri faktora koja su igrala bitnu ulogu u pogledu ranog sklopa okolnosti koje su vodile k brzom širenju kršćanstva Evropom:

1. Činjenica da je Šimun Petar izabran i zadržan u ulozi apostola.
2. Isusov razgovor u Jeruzalemu sa Stefanom koji je prilikom smrti pridobio Saula od
Tarsusa.
3. Preliminarna priprema ovih trideset Rimljana koja ih je učinila vođama nove religije
u Rimu i širom cijele imperije.

Za cijelog svog života Stefan i tridesetorica izabranih učitelja nikad nisu doznali da su jednom prilikom razgovarali s čovjekom koji je postao predmet njihovog religioznog poučavanja. Isusove djelatnosti u korist trideset dvije osobe u Rimu imaju posve osobnu prirodu. Pisar iz Damaska se nikad nije istovremeno sreo s više od tri osobe, rijetko s više od dvije, dok ih je najčešće poučavao pojedinačno. Isus se mogao posvetiti ovom bitnom religioznom poučavanju zahvaljujući tome što ovi muškarci i žene nisu bili sputani tradicijom; nisu bili žrtve unaprijed formiranih sudova o prirodi svih budućih religioznih događaja.

Petar, Pavao i drugi kršćanski učitelji u Rimu su u budućim godinama dosta čuli o pisaru iz Damaska koji je prethodno posjetio Rim i koji je tako očigledno (i kako su oni vjerovali nehotično) pripravio put njihom dolasku s novim evanđeljem. Premda nikad nije naslutio identitet ovog pisara iz Damaska, zahvaljujući sličnosti osobnih karakteristika Pavao je neposredno prije smrti zaključio da je "Antiohijski krojač šatora" morao biti "pisar iz Damaska." Jednom prilikom dok je propovijedao u Rimu, slušajući o pisaru iz Damaska Šimun Petar je naslutio da je ovo mogao biti Isus, ali je smjesta odbacio ovu ideju dobro znajući (kako je tada mislio) da Gospodin nikad nije došao u posjetu Rimu.

1. ISTINSKE VRIJEDNOSTI

Isus je jednom prilikom na početku svog boravka u Rimu proveo cijelu noć u razgovoru sa stoičkim učiteljem Angamonom. Ovaj čovjek je kasnije postao veliki prijatelj Pavla te se pokazao snažnim pobornikom kršćanske crkve u Rimu. U biti i suvremenim jezikom, Isus je Angamonu rekao slijedeće:

Čovjek mora težiti standardu istinskih vrijednosti u duhovnom svijetu i na božanskim razinama vječne stvarnosti. Uzlazni smrtnik mora prepoznati sve niže i materijalne standarde kao prolazne, djelomične i inferiorne. Znanstvenik je kao takav ograničen na otkriće međusobnog odnosa materijalnih činjenica. On se tehnički nema pravo opredijeliti bilo kao pobornik materijalizma ili kao zastupnik idealizma zato što bi to bilo jednako nijekanju istinskog znanstvenog stava, kako svako takvo opredjeljenje predstavljaju samu bit filozofije.

Ako se moralni uvid i duhovne tekovine čovječanstva ne uzvise proporcionalno, neograničen napredak posve materijalističke kulture s vremenom može zaprijetiti opstanku civilizacije. Posve materijalistička znanost u sebi nosi potencijalno sjeme uništenja svih znanstvenih nastojanja, kako takav materijalistički stav najavljuje konačni kolaps civilizacije koja se odrekla vlastitog smisla za moralne vrijednosti i koja je odbacila težnju k postignuću duhovnog odredišta.

Materijalistički znanstvenik uvijek mora biti u zavadi s ekstremnim idealistom. Ovo se ne odnosi na znanstvenike i idealiste koji posjeduju normalan standard visokih moralnih vrijednosti i pokusnih duhovnih razina. Znanstvenici i religionisti svakog doba moraju spoznati vlastitu odgovornost pred vijećem ljudskih potreba. Oni moraju odustati od uzajamnog ratovanja, hrabro nastojeći opravdati nastavak egzistencije čvršćom odanošću službi ljudskog napretka. Ako se takozvana znanost ili religija određenog doba pokažu neistinitim, moraju bilo prosvijetliti svoje aktivnosti ili iščeznuti, dok na njihovo mjesto stupaju istinitija i vrijednija materijalna znanost ili duhovna religija.

2. DOBRO I ZLO

Mardus, priznati vođa Rimskih pripadnika cinizma, je postao dobar prijatelj pisara iz Damaska. Mardus je proveo više dana u razgovoru s Isusom i više je noći slušao njegova blažena učenja. Isus je poveo jednu od svojih bitnijih rasprava s Mardusom kao rezultat iskrenog upita ovog pripadnika cinizma o dobru i zlu. U biti i riječima dvadesetog stoljeća, Isus je rekao:

Moj brate, dobro i zlo nije ništa drugo nego riječi koje simboliziraju relativne razine ljudskog shvaćanja uočljivog svemira. Etički lijen i društveno ravnodušan čovjek može usvojiti tekuće društvene običaje kao standard onog što je dobro. Duhovno neaktivan i moralno neprogresivan čovjek može prihvatiti religiozne radnje i tradicije svojih suvremenika kao mjerilo dobrog. Ali duša koja svojim opstankom nadilazi vrijeme i koja se pomalja u vječnosti mora izabrati između dobra i zla na živući i osoban način koji će biti utemeljen na istinskim vrijednostima duhovnih mjerila uspostavljenih unutarnjim božanskim duhom koji nebeski Otac šalje u ljudska srca. Ovaj unutarnji duh predstavlja standard koji odlučuje o opstanku ličnosti.

Dobrota je poput istine uvijek relativna i nepogrešivo kontrastivna naspram zla. Upravo zahvaljujući spoznaji ovih osobina dobrote i istine, evolutivna ljudska duša može donijeti osobne odluke slobodnog izbora koje osiguravaju vječni opstanak.

Duhovno slijepa osoba koja logično slijedi znanstvene zapovijedi, društvene norme i dogmatske strandarde religije dovodi svoju moralnu i duhovnu slobodu u smrtnu opasnost. Takva duša s vremenom neminovno postaje intelektualna papiga, društveni automan i rob religioznog autoriteta.

Dobrota uvijek raste u smjeru novih razina rastuće slobode moralnog samoostvarenja i postignuća duhovne ličnosti--otkrića unutarnjeg Ispravljača i poistovjećenja s istim. Određeno iskustvo se može smatrati dobrim ako povisuje poštovanje ljepote, uvećava moralnu volju, povisuje opažanje istine, uvećava sposobnost ljubavi i službe bližnjima, egzaltira duhovne ideale i ujedinjuje najviše ljudske motive vremena s vječnim planovima unutarnjeg Ispravljača, što sve neposredno rezultira uvećanjem spremnosti izvršenja Očeve volje istovremeno njegujući božansku žudnju bića da nađe Boga i da bude više nalik Bogu.

Kako budete uzlazili kozmičkom ljestvicom razvoja stvorenog bića, naći ćete sve više dobrote i sve manje zla, što će biti u savršenom skladu s vašom sposobnošću doživljavanja dobrote i opažanja istine. Sposobnost posjedovanja pogrešnih misli i unutarnjeg doživljaja zla neće posve nestati sve dok uzlazna ljudska duša ne dostigne najviše razine duha.

Dobrota je živuća, relativna i uvijek progresivna, bez iznimke stvar osobnog iskustva i zauvijek povezana s opažanjem istine i ljepote. Dobrota se nalazi u opažanju pozitivnih istina-vrijednosti duhovne razine koja u ljudskom iskustvu mora biti u kontrastu sa svojom negativnom paralelom--sjenama potencijalnog zla.

Dok ne postignete razine Raja, dobrota će uvijek biti više težnja nego vlasništvo, više cilj nego iskustvo postignuća. Ali i dok osjećate glad i žeđ za ispravnošću, doživljavate sve veće zadovoljstvo u djelomičnom postignuću dobrote. Samo postojanje dobra i zla u svijetu predstavlja čvrst dokaz postojanja i stvarnosti čovjekove moralne volje, ličnosti, koja sjedinjuje ove vrijednosti i koja je štoviše sposobna izabrati između istih.

U vrijeme kad uzlazno smrtno biće postigne Raj, toliki je porast njegove sposobnosti poistovjećenja s istinskim vrijednostima duha rezultirajući postignućem savršenstva u postignuću statusa svjetla i života. Takva usavršena ličnost duha postaje tako potpuno, božanstveno i duhovno sjedinjena s pozitivnim i izvanrednim osobinama dobrote, ljepote i istine, da izložen pokusnoj luminiscenciji božanskog svjetla beskonačnih Vladara Raja, tako ispravan duh više nije u stanju baciti negativnu sjenu potencijalnog zla. U svim takvim ličnostima duha dobrota više nije djelomična, kontrastivna i usporedna; ona je u njima već postala božanski potpuna i duhovno prepuna; približava se čistoti i savršenstvu Vrhovnog.

Dok zlo kao mogućnost izbora mora postojati radi moralnog izbora, ovo nije slučaj s aktualnošću zla. Sjena je jedino relativno stvarna. Aktualno zlo nije bitno kao osobno iskustvo. Potencijalno zlo je jednako djelotvorno u procesu donošenja odluka u domenama moralnog napredovanja na nižim razinama duhovnog razvoja. Zlo postaje stvarnost osobnog iskustva jedino ako predstavlja rezultat izbora smrtnog uma.


3. ISTINA I VJERA

Nabon je bio grčki Židov i najistaknutiji vođa mitraizma, glavnog tajanstvenog kulta u Rimu. Dok je ovaj visoki mitraički svećenik vodio više razgovora s pisarom iz Damaska, najviše ga se dojmila rasprava koju su poveli jedne večeri na temu istine i vjere. Nabon je planirao preobratiti Isusa i čak mu je predložio da se vrati u Palestinu kao mitraički učitelj. Nije mu bilo jasno da se Isus spremao od njega učiniti jednog od ranih obraćenika evanđelja kraljevstva. Izraženo riječima suvremenog jezika, Isusovo učenje u biti glasi:

Istina se ne može izraziti riječima, jedino življenjem. Istina je uvijek nešto više od znanja. Dok se znanje odnosi na vidljive stvari, istina nadilazi takve posve materijalne razine savjetujući se s mudrošću i u sebi povezujući takve nepojmljive elemente kao što je ljudsko iskustvo, čak i duhovne i živuće stvarnosti. Znanje vuče porijeklo od znanosti; mudrost vuče porijeklo od istinske filozofije; istina vuče porijeklo od religioznog iskustva duhovnog življenja. Znanje se tiče činjenica; mudrost se tiče odnosa; istina se tiče vrijednosti stvarnosti.

Čovjek ima tendenciju kristaliziranja znanosti, formuliranja filozofije i dogmatiziranja istine zato što je mentalno lijen i nespreman da se prilagodi progresivnim borbama življenja, dok se istovremeno užasava nepoznatog. Prirodni čovjek sporo inicira promjene u načinu razmišljanja i vještinama življenja.

Obznanjena istina, istina osobnog otkrića, predstavlja najveću radost ljudske duše; ona je zajednički proizvod materijalnog uma i unutarnjeg duha. Vječno spasenje duše koja opaža istinu i voli ljepotu počiva u sigurnosti težnje za dobrotom pod čijim utjecajem ovo smrtno biće prihvaća samo jedan cilj--izvršenje Očeve volje, traženje Boga i sve veće nalikovanje Bogu. Istinsko znanje nikad ne dolazi u sukob s istinom. Sukob može postojati između znanja i ljudskih vjerovanja ako ista postanu obojena predrasudama, izobličena strahom i ovladana užasavanjem od suočavanja s novim činjenicama materijalnog otkrića ili duhovnog napredovanja.

Ali čovjek ne može posjedovati istinu ako ne bude prakticirao vjeru. Ovo je istina zato što čovjekove misli, mudrost, etika i ideali nikada neće nadići razinu njegove vjere, njegove blažene nade. I svaka takva istinska vjera počiva na dubokom razmišljanju, iskrenom samokriticizmu i beskompromisnoj moralnoj svijesti. Vjera predstavlja nadahnuće poduhovljene stvaralačke imaginacije.

Djelovanje vjere počiva u oslobođenju nadljudskih aktivnosti božanske iskre, besmrtne klice, koja živi u čovjekovom umu i koja predstavlja potencijal čovjekovog vječnog opstanka. Biljke i životinje opstaju u vremenu zahvaljujući prijenosu identičnih nasljednih faktora s generacije na generaciju. Čovjekova ljudska duša (ličnost) preživljava smrtničku smrt zahvaljujući uspostavi identifikacijske veze s iskrom božanstvenosti koja živi u čovjeku, koja je besmrtna, i koja rezultira ovjekovječenjem ljudske ličnosti na nizu sve viših razina progresivne kozmičke egzistencije. Prikriveno sjeme ljudske duše počiva u besmrtnom duhu. Druga generacija duše počiva u prvom stupnju niza očitovanja ličnosti duhovnih i progresivnih egzistencija koje dostižu prekid jedino nakon što ista božanska jedinka dostigne izvor svoje egzistencije, osobni izvor cjelokupne egzistencije, Boga koji je Otac Svih.

Ljudski život nastavlja teći--opstaje--zahvaljujući svojoj kozmičkoj ulozi, zadatku da nađe Boga. Čovjekova duša koja je motivirana vjerom ne može doživjeti neuspjeh pri pokušaju postignuća cilja sudbine; i nakon postignuća ovog božanskog cilja, ona ne prestaje postojati zato što je postala nalik Bogu--vječna.
Duhovna evolucija predstavlja iskustvo rastućeg i dobrovoljnog odabira dobrote praćenog jednakim i rastućim umanjenjem mogućnosti događanja zla. Nakon postignuća konačnosti izbora dobrote i po upotpunjenju sposobnosti poštovanja istine, javlja se savršenstvo ljepote i svetosti čija ispravnost zauvijek spriječava mogućnost pojave čak i same koncepcije potencijalnog zla. Djelujući na tako visokoj razini duha božanske dobrote, takva duša koja poznaje Boga ne može proizvesti sjenu dvoumećeg zla.

Prisutnost Rajskog duha u ljudskom umu predstavlja obećanje otkrivenja i zakletvu vjere koja pruža uvjerenje u vječnu egzistenciju božanskog napredovanja svake duše koja teži poistovjećenju s ovim besmrtnim unutarnjim fragmentom duha koji je dio Oca Svih.

Kozmički napredak je obilježen rastućom slobodom ličnosti koja proizlazi iz povezanosti sa sve izražajnijim postignućem sve viših razina samorazumijevanja i dobrovoljne samokontrole kao njegove posljedice. Postignuće savršenstva duhovne samokontrole predstavlja cjelovitost kozmičke i osobne slobode. Unatoč zbunjenosti čovjekove rane orijentacije u tako velikom svemiru, vjera njeguje i podržava njegovu dušu, dok molitva postaje značajan sjedinitelj različitih nadahnuća stvaralačke imaginacije i poriva vjere ljudske duše koja se želi poistovjetiti s idealima duha unutarnje i pridružene božanske prisutnosti.

Nabon je bio jako impresioniran ovim riječima, kao i svakim drugim razgovorom koji je vodio s Isusom. Ove istine su nastavile goriti u njegovom srcu i pružio je veliku pomoć učiteljima Isusovog evanđelja koji su kasnije došli u Rim.

4. OSOBNA SLUŽBA

Isus nije posvetio sve slobodne časove za vrijeme boravka u Rimu ovom radu na pripremi muškaraca i žena za buduće djelovanje u ulozi pripadnika nastupajućeg kraljevstva. On je proveo dosta vremena nastojeći upoznti različite rase i klase ljudi ovog najvećeg i najkozmopolitskijeg grada na svijetu. Pri svakom od ovih brojnih susreta, Isus je imao dvojaku namjeru: Želio je upoznati njihove reakcije na zemaljski život, dok je isto tako želio reći ili učiniti nešto što bi obogatilo i povisilo vrijednost ovog života. Nije bilo bitnije razlike između njegovih religiozna učenja tijekom ovog razdoblja i kasnijih učenja koja su obilježila njegov život poučavanja dvanaestorice i propovjedanja masama.

Njegova poruka je uvijek počivala u činjenici da Nebeski Otac voli svoju djecu i istini Očeve milosti, kao i radosnoj vijesti da je po vjeri svaki čovjek sin ovog Oca ljubavi. Pri kontaktu s ljudima, Isusova metoda se sastojala u nastojanju da navede ljude na razgovor i da ih potakne mu postave pitanja. Ovi su razgovori uglavnom započinjali tako što je on postavljao pitanja njima, dok su završavali tako što bi oni postavljali pitanja njemu. Bio je jednako spretan pri poučavanju, bilo da se koristio postavljanjem ili odgovaranjem pitanja. Kao pravilo, najmanje je rekao onima koje je najviše poučio. Iz njegovih učenja najveću korist su izvukli opterećeni, uznemireni i potišteni smrtnici koji su primili veliku utjehu iz ove prilike da rasterete dušu razgovarajući sa suosjećajnim i razumnim slušateljem, a Isus je bio sve ovo kao i mnogo više od toga. I kad su ova društveno neprilagođena ljudska bića govorila Isusu o svojim problemima, on je uvijek bio u stanju ponuditi praktične prijedloge koji su pružali neposrednu pomoć pri korekciji njihovih stvarnih teškoća, dok nikad nije zaboravio uputiti riječi neposredne utjehe i podstreka. I bez iznimke je govorio ovim ožalošćenim ljudima o Božjoj ljubavi, na različite načine ističući da su bili djeca ovog nebeskog Oca ljubavi.

Isus je na ovaj način za vrijeme boravka u Rimu osobno stupio u blizak i inspirativan kontakt s više od pet stotina zemaljskih smrtnika. Tako se imao prilike upoznati s različitim ljudskim rasama, što ne bi bilo moguće učiniti u Jeruzalemu, pa čak ni u Aleksandriji. On je uvijek smatrao da je ovaj šestomjesečni period bio jednan od najbogatijih i najinformativnijih razdoblja njegovog zemaljskog života.
Kako se moglo i očekivati, tako svestrana i agresivna osoba nije mogla provesti šest mjeseci u svjetskoj prijestolnici a da ne privuče mnoge ljude koji su trebali bilo poslovnu uslugu ili još češće pomoć pri nekom projektu poučavanja, društvene reforme ili religioznog pokreta. Dok je primio dvadesetak takvih ponuda, Isus je koristio svaku takvu priliku kako bi nekom idejom duhovno oplemenio ove ljude, koristeći se bilo pažljivo odabranim riječima ili susretljivom službom. Isus je uvijek bio spreman učiniti bilo što--čak i najmanje usluge--kako bi pomogao najrazličitijim ljudima.

S rimskim senatorom je govorio o političkim i državničkim pitanjima i senator je bio tako impresioniran ovim kontaktom s Isusom da je proveo ostatak života uzalud nastojeći navesti kolege da promijene vladajuću politiku kako bi odbacili ideju o vladinoj odgovornosti za izdržavanje naroda i prihvatili ideju da narod treba izdržavati vladu. Nakon što je jedne večeri govorio s bogatim robovlasnikom po imenu Klaudije govoreći o ljudima kao božjim sinovima, ovaj je čovjek sutradan oslobodio stotinu sedamnaest robova. Blagujući večeru govorio je s određenim Grčkim doktorom opisujući pacijente kao osobe koje pored tijela imaju i um i dušu, što je naveo ovog jako sposobnog doktora da pristupi dalekosežnijoj službi ljudima. Govorio je sa svakojakim svijetom svih životnih faza i okupacija. Od svih odredišta u Rimu jedino nije posjetio javna kupatila. Odbio se pridružiti prijateljima pri posjeti javnom kupatilu zbog promiskuiteta koji je tu vladao.

Šetajući pored Tibera rekao je rimskom vojniku: "Neka ti srce bude hrabro kao što ti je hrabra ruka. Odvažno sprovedi pravednost i pokaži veličinu ukazanjem milosti. Primoraj svoju nižu prirodu da slijedi višu prirodu, kao što ti slijediš svoje nadređene. Poštuj dobrotu i uzvisi istinu. Izaberi ono što je lijepo umjesto onog što je ružno. Voli svoje bližnje i traži Boga od sveg srca, jer Bog je tvoj Otac na nebu."

Rekao je govorniku u forumu: "Imaš dobru rječitost, zadivljujuću logiku i prijatan glas, ali teško da ima istine u tvojim učenjima. Da možeš uživati u inspirativnoj radosti poznavanja Boga kao svog duhovnog Oca, mogao bi iskoristiti svoju govorničku sposobnost kako bi oslobodio ljude od okova tame i tereta neukosti." Bio je to Markus koji je kasnije čuo Petrovu propovijed u Rimu i koji je postao njegov nasljednik. Nakon raspeća Šimuna Petra, ovaj se čovjek opirao rimskim progoniteljima, te je hrabro nastavio poučavati novo evanđelje.

Pri susretu s nepravedno optuženim siromahom, Isus je s njim izišao pred sud i nakon što je primio specijalno dopuštenje da ga zastupa njegove interese, između ostalog je rekao u svom veličanstvenom govoru: "Pravda doprinosi veličini nacije i što je veća nacija, to se pomnije može pobrinuti da nepravda ne pogodi nikoga, pa čak ni njezine najskromnije državljane. Teško svakoj naciji u kojoj jedino oni koji posjeduju novac i moć mogu biti sigurni da će im sud udijeliti pravdu! Svaki sudac ima svetu dužnost da oslobodi nevinog i da kazni krivog. Nepristranost, poštenje i čestitost sudova svake nacije odlučuju o njezinom vijeku. Građanska vlast počiva na temeljima pravde, kao što istinska religija počiva na temeljima milosti." Sudac je ponovo razmotrio slučaj i kad je pretresao dokaze, oslobodio je optuženika. Ovo je skrenulo najveću pažnju javnosti od svih Isusovih aktivnosti koje su se odigrale u ovom razdoblju osobne službe.

5. SAVJET BOGATAŠU

Određeni imućni čovjek, stoik i rimski građanin, se počeo jako zanimati za Isusova učenja koja je upoznao preko Angamona. Nakon više bliskih razgovora, ovaj je imućni čovjek upitao Isusa što bi učinio da ima veliko bogatstvo, na što je Isus odgovorio: "Iskoristio bih materijalno bogatstvo radi unaprijeđenja materijalnog života, jednako kao što bih podario službu znanja, mudrosti i duhovne pomoći radi obogaćenja intelektualnog života, oplemenjenja društvenog života i unaprijeđenja duhovnog života. Odnosio bih se prema materijalnom bogatstvu kao mudri i djelotvorni straratelj koji upravlja sredstvima njegove generacije koja trebaju pružiti dobrobit i plemenitost budućim generacijama."

Ali bogataš nije bio posve zadovoljan Isusovim odgovorom. Odvažio se ponovo pitati: "Ali što će učiniti čovjek u mojoj poziciji sa svojim imetkom? Hoću li ga čuvati za sebe ili ću ga dati drugima?" I kad je Isus spoznao da je čovjek uistinu tragao za većom istinom u pogledu odanosti Bogu i dužnosti čovjeku, dalje je odgovorio: "Moj dobri prijatelju, jasno vidim da časno tražiš mudrost i da iskreno voliš istinu; stoga ću ti izložiti svoje gledište rješenja tvojih problema koji se tiču obveza vezanih uz posjed bogatstva. Ovo činim zato što si tražio moje mišljenje i dajući ovaj savjet, nemam na umu imetak drugih bogataša; nudim ovaj savjet jedino tebi i jedino u cilju tvoje osobne pouke. Ako iskreno želiš promatrati svoje bogatstvo kao sredstva koja su ti povjerena na upravu, ako odista želiš postati mudri i djelotvorni upravitelj nakupljenog bogatstva, onda bih te savjetovao da učiniš sljedeću analizu izvora tvoga imetka: Upitaj se i daj sve od sebe da nađeš iskren odgovor, odakle potječe tvoje bogatstvo? Proučavajući izvore svog velikog imetka, povedi računa o slijedećih deset mogućih metoda nakupljanja materijalnih dobara:

"1. Nasljedstvo--imetak koji vuče porijeklo od roditelja i drugih predaka.
"2. Otkriveno bogatstvo--bogatstvo iz neobrađenih izvora iz majke zemlje.
"3. Trgovinsku dobit--imetak iz poštenog profita pri razmjeni ili trampi materijalnih
dobara.
"4. Nepošteno bogatstvo--bogatstvo stečeno nepoštenim iskorištavanjem ili
porobljavanjem ljudi.
"5. Kamatno bogatstvo--imetak iz poštenih prilika za zaradu ulaganjem glavnice.
"6. Rezultat izvanrednih obdarenja--imetak od darova stvaralačkih i inventivnih
obdarenja ljudskog uma.
"7. Slučajno stečeni imetak--bogatstvo koje predstavlja rezultat darežljivosti drugih ili
rezultat slučajnog spleta okolnosti.
"8. Ukradeno bogatstvo--imetak stečen nepoštenim i nečasnim metodama, krađom ili
prijevarom.
"9. Povjerena sredstva--imetak koji su drugi pohranili u tvoje ruke u cilju
unaprijeđenja određenih suvremenih ili budućih ciljeva.
"10.Zarađeno bogatstvo--rezultat tvog osobnog rada, prikladna i poštena nagrada
svakodnevnim naporima tvoga uma i tijela.

"I tako, prijatelju, ako želis biti vjerodostojan i pravedan upravitelj svog velikog bogatstva pred Bogom i u službi ljudima, moraš što je najbolje moguće podijeliti svoje bogatstvo u skladu s ovih deset kategorija i zatim vidjeti što ćeš učiniti sa svakom od njih, mudro i časno tumačeći zakone pravde, ispravnosti, poštenja i istinske djelotvornosti; a pored toga Bog nebeski te ne bi prekorio ako koji put pogriješiš, milostivo i nesebično se zauzimajući za nevolju onih koji su se našli žrtvama nesrećnih okolnosti smrtničkog života. Kad god se budeš časno dvoumio u pogledu pravičnosti i pravde materijalnih situacija, donesi odluku u korist onih koji pate od nevolje nezasluženih teškoća."

Nakon višesatne rasprave i nakon što je bogataš ponovo zahtijevao daljnju i detaljniju uputu, Isus je odlučio opširnije iznijeti svoje savjete, u biti govoreći: "Dok ti nastavljam nuditi prijedloge u pogledu tvog osobnog stava prema bogatstvu, ponovo napominjem da primiš moj savjet kao riječi koje su upućene jedino tebi, u cilju tvoje osobne pouke. Govorim jedino u svoje ime i jedino tebi, mom znatiželjnom prijatelju. Preklinjem te da ne diktiraš drugim imućnim ljudima što trebaju učiniti sa svojim bogatstvom. Tebe savjetujem:

"1. Kao upravitelj nasljeđenog bogatstva trebaš razmotriti njegove izvore. Moralno imaš obavezu zastupati prijašnje generacije časnim prijenosom zakonskog bogatstva budućim generacijama, nakon što oduzmeš svotu koja pošteno i prikladno služi dobrobiti sadašnje generacije. Ali ako su tvoji preci stekli ovo bogatstvo nepoštenjem i nepravdom, nemaš obvezu nastaviti s takvim djelima. Svaki dio tvog umetka koji je stečen prijevarom ili nepoštenjem, možeš iskoristiti u skladu s vlastitim shvatanjem pravde, darežljivosti i nadoknade potlačenima. Ostatak zakonski nasljeđenog bogatstvao možeš iskoristiti pravično i ostaviti drugima u nasljeđe, djelujući u ulozi povjerenika koji zastupa interese jedne generacije u korist druge generacije. Mudra procjena i zdrav sud trebaju voditi tvoje odluke u pogledu načina na koji ćeš ostaviti ova sredstva u nasljeđe drugima.

"2. Svaka osoba koja uživa bogatstvo stečenom kao rezultat otkrica treba imati na umu da čovjek živi na zemlji jedino kratko vrijeme i da se stoga treba adekvatno pobrinuti da podijeli ova otkrića kako bi pomogao najvećem mogućem broju ljudi. Dok onome koji je otkrio dobra ne treba zanijekati nagradu za trud koji je uložen pri ovom procesu, on isto tako ne treba sebično zahtijevati sve prednosti i blagodati koje proizlaze iz korištenja akumuliranih prirodnih bogatstava.

"3. Dokle god ljudi namjeravaju poslovno trgovati i razmjenjivati robu, oni imaju pravo na pošten i zakonodavan profit. Svaki trgovac zaslužuje plaću za svoje usluge; on ima pravo na svoju nadnicu. Poštena trgovina i častan odnos prema ljudima u organiziranom poslovnom svijetu stvaraju više različitih vrsta profita i imetaka i svim se ovim izvorima mora suditi prema najvišim standardima pravde, časti i poštenja. Častan trgovac ne bi trebao oklijevati da uzme isti profit koji bi pri sličnoj transakciji, sam rado dopustio drugom trgovcu. Dok ova vrsta bogatstva nije jednaka prihodu koji je zarađen individualno pri poslovnim transakcijama na velikoj skali, u isto vrijeme takav časno stečeni imetak daje svom vlasniku određeno pravo pri odlučivanja o njegovoj distribuciji.

"4. Ni jedan smrtnik koji zna Boga i koji želi činiti božansku volju neće sebe poniziti upuštanjem u ugnjetavanje kao način postignuća bogatstva. Ni jedan plemeniti čovjek nece zgrnuti bogatstvo i moć porobljavanjem ili nepostenom eksploatacijom svoje braće. Bogatstvo koje je stečeno znojem i ugnjetavanjem drugih ljudi predstavlja moralno prokletstvo i duhovnu ljagu. Sav takav imetak treba biti vraćen bilo žrtvama ropstva ili njihovoj djeci i djeci njihove djece. Trajna civilizacija ne može biti izgrađena na oduzimanju radničke plaće.

"5. Časno bogatstvo zaslužuje kamatu. Dokle god čovjek uzima i daje u najam, on može ubirati poštenu kamatu, pod uvjetom da sa radi o pošetno stečenoj glavnici. Prvo očisti svoju glavnicu, pa zatim traži kamatu. Ne budi tako ništavan i pohlepan da se poniziš lihvarenjem. Nikad si nemoj dopustiti da postaneš tako sebičan kako bi upotijebio moć novca da stekneš nepostenu prednost nad ljudima koji se nalaze u nevolji. Ne podliježi iskušenju da uzmeš lihvarske kamate od braće koja se nalaze u financijskoj nevolji.

"6. Ako se dogodi da stekneš bogatstvo zahvaljujući izvanrednom osobnom nadarenju, ako tvoja sredstva predstavljaju rezultat nagrada inventivnog obdarenja, ne traži nepošten dio takvih nagrada. Čovjek izvanrednih obdarenja duguje dio svojim precima kao i dio svojim potomcima; on pored toga ima obvezu prema svojoj rasi, naciji i životnim okolnostima koje su vodile k inventivnim otkrićima. Bilo bi jednako nepravedno lišiti izumitelja njegovog dijela. I nikada neće biti moguće stvoriti uopćeno primjenljiva pravila i regulacije pri svim problemima vezanim uz pravičnu raspodjelu imetka. Prvo što morate učiniti je naučiti promatrati ljude kao svoju braću i ako se prema njima budete željeli ponijeti onako kako hoćete da se oni ponesu prema vama, normalni nalozi pravde, časti i poštenja trebaju rezultirati pravednim i nepristranim riješenjem svih problema vezanih uz ekonomske nagrade i društvenu pravdu.

"7. Izuzev kad se radi o pravdenoj i poštenoj nagradi za administrativni rad, nitko ne smije položiti ruku na bogatstvo koje predstavlja rezultat vremena i slučajnosti. Promatraj slučajno stečena bogatstva kao povjerena sredstva koja trebaš uvećati i iskorisiti radi dobrobiti svoje društvene ili ekonomske grupe. Vlasnicima takvog imetka treba dati glavnu riječ pri odlučivanju o mudroj i djelotvornoj podjeli ovih nezarađenih sredstava. Civilizirani čovjek neće uvijek smatrati sve što je pod njegovom kontrolom svojim osobnim i privatnim vlasništvom.

"8. Ako je bilo koji dio tvog bogatstva stečen hotimičnom prijevarom, ako je bio što od tvog imetka prikupljeno nečasnim djelima ili nepoštenim metodama, ako je tvoje bogatstvo proizvod nepoštenog odnosa prema drugim ljudima, nastoj što prije vratiti takva zlostečena sredstva njihovim istinskim vlasnicima. Potpuno ispavi ovu grešku i tako očisti svoj imetak od nečasnog prihoda.

"9. Činjenica da jedna osoba može primiti tuđe bogatstvo na čuvanje i upravu daje ovoj osobi veliku i svetu odgovornost. Nemoj riskirati ili ugroziti takva sredstva. Kad primiš sredstva na staranje, uzmi jedino to što bi dopustio svaki pošten čovjek.

"10. Onaj dio tvog bogatstva koji predstavlja zaradu stečenu vlastitim mentalnim i fizičkim naporima--ako je tvoj rad izvršen s poštenjem i fer odnosom-- istinski pripada tebi. Nitko ne može zanijekati tvoje pravo na držanje i korištenje takvog bogatstva prema vlastitoj želji pod uvjetom da pri tome ne ugroziš druge ljude."

Kad je Isus završio sa savjetovanjem, ovaj se imućni Rimljanin pridigao s kauča i opraštajuci se s Isusom obećao: "Moj dobri prijatelju, jasno mi je da si čovjek velike mudrosti i dobrote; sutra ću početi upravljati svojim imetkom prema tvom savjetu."

6. DRUŠTVENA SLUŽBA

Ovdje u Rimu se zbio taj dirljivi događaj pri kojem je Stvoritelj svemira proveo nekoliko sati u nastojanju da vrati izgubljeno djete njegovoj majci. Ovaj se dječak lutajući udaljio od kuće i Isus ga je našao uplakanog i uplašenog. Iako je u ovom času s Ganidom bio na putu prema knjižnicama, Isus se odlučio posvetiti potrazi za dječakovom kućom. Ganid nikad nije zaboravio Isusov komentar:

"Znaš li Ganide da je većina ljudskih bića jednako izgubljena kao ovo djete. Ljudi provode velik dio vremena obuzeti strahom, plačući i pateći dok se ustvari nalaze tako blizu sigurnosti i zaštite, upravo kao što je ovo djete bilo tako blizu svoga doma. I svi oni koji znaju put istine i koji uživaju u sigurnosti poznavanja Boga trebaju smatrati svojom privilegijom, ako ne i dužnošću, da pomognu ljudima pri nastojanju da nađu zadovoljstvo življenja. Zar mi nismo jako uživali u vraćanju djeteta njegovoj majci? Tako i oni koji vode ljude k Bogu nalaze blaženo zadovoljstvo u procesu službe ljudima." I od tog dana nadalje, do kraja prirodnog života, Ganid je uvijek bio na oprezu neprestano tražeći priliku da vrati izgubljenu djecu njihovim domovima.

U Rimu je živjela određena udovica s petero djece koja je izgubila muža prilikom nesreće. Isus je ispričao Ganidu kako je u djetinjstvu nesrećnim slučajem izgubio oca i zajedno su više puta obišli ovu majku i njezinu djecu, dok je Ganid tražio novce od oca kako bi im obezbijedio hranu i odjeću. Nisu odustali od svojih nastojanja sve dok nisu našli posao za najstarijeg sina, kako bi mogao pomoći u brizi za obitelj.

Ove noći, dok je Gonod slušao o njihovim događajima, sa simpatijom je rekao Isusu: "Želio sam da mi sin bude bilo učen ili poslovan čovjek, a ti od njega činis filozofa i filantropa." Isus je sa smiješkom odgovorio: "Možda mu pomognemo da postane sve četvero; tako će moći uživati u četverostrukoj radosti življenja, kako će imati uho koje je sposobno razabrati četiri tona ljudske melodije umjesto jednog." Gonod je uzvratio: "Jasno mi je da si ti pravi filozof. Trebao bi napisati knjigu budućim generacijama." I Isus je odgovorio: "Ne knjigu--moja misija počiva u življenju života u ovoj generaciji za sve generacije. Ja--," ali nije produžio već je jedino pogledao Ganida govoreći, "Moj sine, došlo je vrijeme za počinak."

7. PUTOVANJA PO OKOLICI RIMA

Isus, Gonod i Ganid su se uputili na pet putovanja izvan Rima, u posjetu obližnjim predjelima. Prilikom posjete sjevernim jezerima Italije, Isus je poveo dulji razgovor s Ganidom, ističući kako je nemoguće učiti čovjeka o Bogu ako čovjek ne želi poznavati Boga. Dok su putovali prema jezerima, sreli su određenog površnog i ispraznog poganina i Ganida je iznenadilo što Isus nije, kao obično, zastao i nastojao stupiti u razgovor s ovim čovjekom, što bi prirodno vodilo k razgovoru o duhovnim pitanjima. Kad je Ganid upitao svog učitelja zašto je ispoljio tako malo zanimanja za ovog poganina, Isus je odgovorio:

"Ganide, ovaj čovjek ne žudi za istinom. On nije nezadovoljan samim sobom. On nije bio spreman potražiti pomoć i oči njegovog uma nisu bile spremne primiti svjetlo za dušu. Ovaj čovjek nije zreo za žetvu spasenja; njemu treba još nešto vremena dok zahvaljujući iskušenjima i teškoćama življenja ne bude spreman primiti mudrost i viši nauk. Ili, kad bi ga mogli dovesti da živi s nama, tad bi mu svojim životima mogli pokazati nebeskog Oca, i tad bi ga imali prilike tako privući svojim životima, životima Božjih sinova, da bi bio ponukan upitati o našem Ocu. Ne možeš obznaniti Oca onome koji ga ne traži; ne možeš uvesti nevoljne duše u radosti spasenja. Čovjek prvo mora gladovati za istinom kao rezultat životnog iskustva ili mora težiti za poznavanjem Boga kao rezultat kontakta sa životima onih koji poznaju božanskog Oca, prije nego ga drugo ljudsko biće bude moglo povesti k nebeskom Ocu. Ako poznajemo Boga, za ovog se zemaljskog života istinski moramo posvetiti nastojanju da dopustimo Ocu da se obznani u nasim životima, kako bi ga tu vidjeli svi koji za njim tragaju i kako bi nas upitali za pomoć pri nastojanju da nauče o Bogu koji se tako ispoljio u našim životima."

Za vrijeme posjete Švicarskoj, visoko u planinama, Isus je proveo cijeli dan u razgovoru s ocem i sinom na temu budizma. Ganid je više puta izravno upitao Isusa o Budi, dok je Isus uvijek najvećim dijelom okolišao s odgovorom. Ovom prilikom, u prisutnosti svoga sina, otac je izravno upitao Isusa o Budi i Isus mu je izravno odgovorio. Gonod je rekao: "Zaista hoću znati tvoje mišljenje o Budi." I Isus je odgovorio:

Vaš Buda je mnogo bolji od vašeg budizma. Buda je bio veliki čovjek, čak i prorok svoga naroda, ali je kao prorpk bio siroče; time mislim reći da je rano izgubio iz vida svog duhovnog Oca, nebeskog Oca. Imao je tragično iskustvo. Pokušavao je živjeti i poučavati kao Božji glasnik, ali bez Boga. Buda je poveo brod svog spasenja do sigurnih luka, do samog ulaza u nebo smrtničkog spasenja, dok se tamo zahvaljujući neispravnosti navigacijskih karti, njegov dobri brod nasukao na litice. Tu je ostao kroz više generacija, bespokretan i gotovo beznadno nasukan. I tu se mnogi vaši sunarodnjaci nalaze kroz sve ove godine. Oni žive nadohvat samih voda sigurnosti i počinka, ali odbijaju zakoračiti u ove vode zato što se plemeniti brod dobrog Bude nesrećom nasukao pred samom lukom. I narodi koji slijede budizam nikad neće ući u ovu luku ako ne odbace filozofski brod svoga proroka i ne zgrabe njegov plemeniti duh. Da je tvoj narod ostao vjeran Budinu duhu, već bi odavno uplovio u nebo spokojstva duha, počinka duše i sigurnosti spasenja.

"Vidiš, Gonode, Buda je znao Boga u duhu, ali ga nije uspio naći u umu; Židovi su našli Boga u umu ali ga nisu uspjeli upoznati u duhu. Budisti danas tumaraju u filozofiji koja govori o Bogu, dok je moj narod kukavno porobljen strahom od Boga i nema filozofiju spasenja koja može donijeti život i slobodu. Vi imate filozofiju bez Boga; Židovi imaju Boga, ali nemaju filozofiju življenja. Buda, koji nije uspio vidjeti Boga kao duh i kao Oca, nije uspio ponuditi u svojim učenjima moralnu energiju i duhovnu silu podstreka koja mora počivati u svakoj religiji koja namjerava promijeniti rasu i egzaltirati naciju."

Ganid je zatim uzviknuo: "Učitelju, možemo li nas dvojica stvoriti novu religiju, dovoljno dobru za Indiju i dovoljno veliku za Rim i možda se pogodimo s Židovima da je prihvate umjesto Jahve." I Isus je odgovorio: "Ganide, religije ne nastaju procesom stvaranja. Ljudske religije rastu tijekom duljih vremenskih razdoblja, dok otkrivenja Boga iznenadno bljesnu i obasjaju zemlju u životima onih koji obznane Boga ljudima." Ali Ganid i Gonod nisu shvatili smisao ovih proročanskih riječi.
Ove noći nakon što su se povukli na počinak, Ganid nije mogao zaspati. Dugo je razgovarao s ocem na kraju rekavši: "Znaš, oče, ja ponekad mislim da je Jošua prorok." I otac je jedino pospano uzvratio: "Moj sine, ima drugih--"

Od ovog dana do kraja prirodnog života Ganid je nastavio razvijati svoju osobnu religiju. Njegov um je bio pod snažnim dojmom Isusove širokoumnosti, poštenja i tolerancije. Pri svim raspravama s Isusom na temu filozofije i religije, mladić nikad nije osjetio negodovanje i antagonizam.

Kakav je to prizor nebeskoj inteligenciji, čuti prijedlog ovog Indijskog mladića upućen Stvoritelju cijelog svemira da zajedno stvore novu religiju! I premda mladić nije bio svjestan ove činjenice, oni su upravo bili u procesu stvaranja nove i trajne religije--ove nove staze spasenja, otkrivenja Boga čovjeku kroz Isusa i u Isusu. To što je bilo predmet najveće želje mladićeva srca predstavlja to što je nesvjesno i činio. I tako je uvijek bilo i uvijek će biti. Ono što prosvjetljena i reflektivna ljudska mašta koja djeluje pod upravom i vodstvom duhom svesrdno i nesebično želi učiniti ili biti, poprima stvaralačka obilježja ovisno o mjeri smrtničke odanosti božanskom izvršenju Očeve volje. Kad čovjek sklopi savez s Bogom, ovo otvara mogućnost i aktualnost velikih događaja

- 09:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 05.08.2005.

POGLAVLJE 131-SVJETSKE RELIGIJE


DOK JE bio u Aleksandriji s Isusom i Gonodom, mladi Ganid je proveo dosta vremena i veću sumu očevog novca prikupljajući odlomke iz različitih svjetskih religioznih učenja o Bogu i njegovom odnosu sa smrtnim čovjekom. Ganid je uposlio više od šezdeset učenih prevoditelja pri svom nastojanju da prikupi odlomke svjetskih religioznih učenja o Božanstvima. I neka bude jasno da bilo direktno ili indirektno zapisi svih ovih jednobožačkih učenja vuku porijeklo iz propovijedi misionara Makivente Melkisedeka koji su iz Salema otišli na sve četiri strane svijeta šireći učenja o jednom Bogu--Previšenjem--s kraja na kraj svijeta.

Ovom prilikom predstvaljamo izvadak iz Ganidovih rukopisa iz Aleksandrije i Rima koji su očuvani u Indiji stotinama godina nakon njegove smrti. Ganid je sabrao ovaj materijal u obliku slijedećih deset poglavlja:

1. CINIZAM

S izuzetkom odlomaka sačuvanih u sastavu židovske religije, ostaci učenja Melkisedekovih sljedbenika su najbolje očuvani u ciniškim doktrinama. Ganidova selekcija obuhvaća slijedeće odlomke:

"Bog je najveći; on je Previšnji neba i zemlje. Bog je usavršeni krug vječnosti i on vlada svemirom nad svemirima. On je taj koji je sazdao nebo i zemlju. Kad Bog nešto hoće, to jeste. Naš Bog je jedan Bog i on je svemilosan i samilosan. Našem Bogu naliči sve što je visoko, sveto, istinito i lijepo. Previšnji je svjetlo neba i zemlje; on je Bog istoka, zapada, sjevera i juga.

"I ako zemlja prođe, sjajno će lice Vrhovnoga počivati u veličini i slavi. Previšnji je prvi i posljednji, početak i kraj svega. Samo je jedan Bog i zove se Istina. Bog postoji sam po sebi i u njemu nema srdžbe i neprijateljstva; on je besmrtan i beskonačan. Naš Bog je svemoguć i darežljiv. Dok Bog ima mnogo ispoljenja, mi obožavamo jedino njega. Bog sve zna--naše tajne i naše objave; i on zna što svaki od nas zaslužuje. Njegova moć se jednako odnosi prema svim stvarima.

"Bog je taj koji pruža spokoj i koji vjerno štiti sve koji ga se boje i koji se u njega uzdaju. On daje spasenje svima koji mu služe. Sva tvorevina postoji u
moći Previšnjega. Njegova božanska ljubav izvire iz svetosti njegove snage i naklonost se rađa iz moći njegove veličine. Previšnji je odredio jedinstvo tijela i duše i obdario je ljude svojim duhom. Ljudska djela imaju svršetak, dok su Stvoriteljeva djela vječna. Mi postižemo znanje iz ljudskog iskustva, dok mudrost stječemo spoznajom Previšnjega.

"Bog izlijeva kišu na zemlju, čini da sunce obasja klijanice i daje nam obilnu žetvu blagodati ovog života i vječnog spasenja u narednim svjetovima. Naš Bog uživa veliku moć, njegovo ime je Veličanstveni i njegova narav je nedokučiva. Kad se razboliš, Previšnji je taj koji te iscijeli. Bog je prepun dobrote prema svima; Previšnji je naš najbolji prijatelj. Njegova milost ispunja sva mjesta i njegova dobrota obuhvaća sve duše. Previšnji se ne mijenja; on je taj koji nam pomaže kad trebamo pomoć. Gdje god se okreneš u molitvi, tu je lice Previšenjeg i otvoreno uho našeg Boga. Možeš se kriti od ljudi, ali ne od Boga. Bog nam nije daleko; on je sveprisutan. Bog ispunja sva mjesta i živi u srcu čovjeka koji se boji Njegovog svetog imena. Stvoreno je u Stvoritelju i Stvoritelj je u svojoj tvorevini. Mi tragamo za Previšnjim i nalazimo ga u svojim srcima. Ti tragaš za dobrim prijateljem i nađeš ga u svojoj duši.

"Čovjek koji zna Boga smatra sve ljude jednakim; svi su njegova braća. Iscrpljenost je jedina nagrada sebičnih, onih koji okreću leđa svojoj zemaljskoj braći. Boga će vidjeti oni koji vole svoje bližnje i koji imaju čisto srce. Bog nikad ne zaboravlja iskrenost. On vodi k istini one koji su čista srca, jer Bog je istina.

"U svojim životima nadjačajte greške i nadiđite zlo ljubavlju prema živućoj istini. Pri svakom odnosu s ljudima uzvratite dobro za zlo. Gospodin Bog je milosrdan i pun ljubavi; on je blag i milostiv. Volimo Boga jer je on prvo volio nas. Spasenje dolazi od Božje ljubavi i njegove milosti. Ubogi i imućni su braća. Bog im je otac. Ne čini drugima zlo koje ne želiš sebi samome.

"Uvijek zazivaj njegovo ime i kako budeš vjerovao ovom imenu, tako će ti molitve biti uslišene. Kolika je čast obožavati Previšnjeg! Svi svjetovi i svemiri obožavaju Previšnjeg. I kad moliš uvijek se zahvali--uzdigni molitvu do razine obožavanja. Molitva i obožavanje spriječavaju zlo i suzbijaju grijeh. Uvijek slavimo ime Previšnjeg. Čovjek koji se uzdaje u Previšnjeg sakriva svoje nedostatke od svemira. Kad stojiš pred Bogom čista srca, ničeg se ne bojiš. Previšnji je kao otac i majka koji te vole; on nas uistinu voli i mi smo njegova zemaljska djeca. Naš Bog nam oprašta i usmjerava naše stope stazama spasenja. On nas drži za ruku vodeći nas k sebi. Bog daje spasenje onima koji se u njega uzdaju; on ne traži silom da služimo njegovom imenu.

"Ako je vjera u Previšnjeg ušla u tvoje srce, živjet ćeš bez straha do kraja života. Ne obaziri se na blagostanje bezbožnika; ne strahuj od onih koji kuju zlo; neka ti se duša okrene od grijeha i neka ti svo uzdanje bude u Boga spasenja. Iscrpljena duša zalutalog smrtnika nalazi vječi počinak u rukama Previšnjeg; mudar čovjek čezne za utočištem u božanskom naručju; zemaljsko djete traži sigurnost u mišici Oca Svih. Plemenit čovjek teži tom visokom stanju spoja smrtničke duše s duhom Vrhovnog. Bog je pravedan: Plodove koje ne primiš kao rezultat rada i zalaganja na ovom svijetu, primit ćeš na slijedećem."

2. JUDAIZAM

Palestinski Kenijci su sačuvali velik dio Melkisedekovih učenja i na temelju ovih zapisa koje su Židovi očuvali i izmijenili, Isus i Ganid su izabrali slijedeće izvadke:

"U početku stvori Bog nebo i zemlju i sve što je na njima. I vidje Bog da je dobro. Gospodin je Bog; nema drugog osim njega gore na nebu ili ovdje na zemlji. Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. Zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodinovom kao što se vodom pune mora. Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje; a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije gdje se njihov glas ne može čuti. Kako su silna djela Gospodinova, kako je mudro sve što je učinio; veličina Gospodinova je nedokučiva. On zna broj zvijezda; svaku njezinim imenom naziva.

"Moć je Gospodinova velika i njegovo je razumijevanje beskonačno. Gospodin kaže: "Kako je visoko iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova i misli moje iznad vaših misli." Bog otkriva dubine i tajne, zato što svjetlost u njemu prebiva. Milosrdan i milostiv je Gospodin; on je spor na srdžbu i obiluje dobrostivošću i istinom. Gospodin je sama dobrota i pravednost; ponizne on na put privodi. Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin! Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Boga. Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.

"Milost Gospodinova je od vječnosti do vječnosti nad onima što ga se boje i njegova pravda nad djecom naše djece. Gospodin je milostiv i samilostan. Gospodin je dobar svima i njegove nježne milosti pokrivaju sve što je stvoreno; On liječi one koji su srca skrušena i povija rane njihove. Kamo da idem od duha Božjega i kamo da od božanske prisutnosti pobjegnem? Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem; ali ja sam i s onima koji su srca skrušenih i duha smjerna!" Nitko se ne može sakriti od našeg Boga, jer on ispunja nebo i zemlju. Neka se vesele nebesa i neka kliče zemlja. Neka se govori među narodima: Gospodin kraljuje! Slavite Boga jer je dobar, jer je vječna milost njegova.

"Nebesa navješćuju Božju pravednost, svi narodi gledaju njegovu slavu. Bog nas stvori, a ne mi sami; njegov smo narod i ovce paše njegove. Njegova je milost dovijeka, od koljena do koljena istina njegova. Naš Bog je vladar među narodima. Nek se zemlja napuni njegovom slavom! Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesne darove njegove djeci ljudskoj!

"Bog je učinio ljude manje božanskim od sebe samoga i ljubavlju i milošću ih je okrunio. Gospodin zna put pravednih, a propast će put opakih. Početak mudrosti strah je Gospodnji; razboritost je spoznaja Vrhovnog. Ovako govori Svemogući Bog: "Mojim hodi putem i budi savršen." Ne zaboravi da pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. Tko nad svojim duhom vlada veći je od osvojitelja grada. Jer ovako govori Gospodin Bog koji je Svetac: "U vraćanju duhovnom miru--spas vam je; u smirenu uzdanju snaga je vaša." Onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja; krila im rastu kao orlovima. Oni trče i ne sustaju; oni hode i ne umore se. Gospodin će ti dati da počineš od strahova. I kaže Gospodin: "Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ne obaziri se polako jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti; ja te uzdržavam desnicom moje ispravnosti."

"Bog je naš Otac; Gospodin je naš otkupitelj. Bog je stvorio nebesa nad nebesima i vojsku njihovu i on ih uzdržava. Pravednost je njegova kao gorski vrhunci, a sudovi njegovi kao duboko more. Potocima svojih slasti on nas napaja i njegovom svjetlošću mi svjetlost vidimo. Dobro je slaviti Gospodina i pjevati imenu Previšnjeg; pokazati ljubeznu pravdu izjutra i božansku vjernost svake noći. Kraljevstvo Božje kraljevstvo je vječno i tvoja vladavina za sva pokoljenja. Gospodin je pastir moj; ni u čem ja ne oskudijevam. Na poljanama zelenim on mi daje odmora; na vrutke me tihane vodi. On krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer Bog je sa mnom. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga i u Gospodinovu ću domu prebivati kroz dane vječne.

"Gospodin je Bog moga spasenja; zato se uzdam u božansko ime. Uzdam se u Boga svim srcem; ne oslanjam se na vlastiti razbor. Mislim na nj na svim mojim putovima i on će upraviti moje staze. Gospodin Bog je vjeran; on drži svoj savez s onima koji mu služe; pravednik živi od svoje vjere. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu; nesrećom tko ore i nevolju sije nju će i požeti. Nemoj se žestiti na zlotvore. Ako u svom srcu zlo misliš, neće te uslišiti Gospodin; ako se ogriješiš o Boga, škodiš svojoj duši. Sva će skrivena djela, bilo dobra ili zla, Bog izvesti na sud. Čovjek je ono što misli u svojoj duši.

"Blizu je Gospodin svima koji ga iskreno i istinito zazivaju. Večer može donijeti suze, ali jutro donosi klicanje. Veselo je srce izvrstan lijek. Ne uskraćuje Gospodin dobra onima koji idu u nedužnosti. Boj se Boga i izvršuj njegove zapovijedi, jer to je sva čovjekova dužnost. Da, tako govori Gospodin koji stvori nebesa i sazda zemlju:
"Nema Boga osim mene, pravednog Boga i spasitelja. Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje. Tražite me i naći ćete ako me budete tražili u svojim srcima." Zemlja će ostati krotkima, obilje mira oni će s radošću uživati. Tko sije nepravdu, žanje nesreću; oni koji su posijali vjetar, požet će oluju.

"Hajde, dakle, da zajedno promislimo," kaže Gospodin, "Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega. Kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna." Ali nema mira opakima; vaši vam grijesi oduzeše blagostanje. Bog je zdravlje mog duševnog mira i radost duše moje. Bog vječni moja je snaga; on je naše utočište, a na zemlji drevna mišica njegova. Blizu je Gospodin onima koji su slomljena srca; on daje spasenje ljudima djetinjeg duha. Pred ispravnima stoje mnoge nedaće, ali Gospodin ih iz sviju izručuje. Prepusti Jahvi putove svoje--u njega se uzdaj--i on će sve voditi. Ti što prebivaš pod tajnom zaštitom Previšnjega, počivaš pod sjenom Svemogućega.

"Voli bližnjega kao samog sebe; ne gaji srdžbe ni prema kome. Što sam mrziš ne čini drugima. Ljubi svoju braću, jer Gospodin kaže: "Ljubit ću svoju djecu badava." Pravednička je staza kao svjetlost svanuća koja je sve slabija i slabija do potpunog dana. Mudraci će blistati kao sjajni nebeski svod i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke u svu vječnost. Nek bezbožnik put svoj opaki ostavi, a zlikovac svoje pobunjeničke misli. Kaže Gospodin: "Nek se vrati k meni i ja ću mu se smilovati; ja sam velikodušan u praštanju."

"Kaže Gospodin, stvoritelj neba i zemlje: "Koji moj zakon ljube, velik mir uživaju. Moje su zapovijedi: Voli me cijelim srcem svojim; nemoj imati drugih bogova uz mene; ne uzimaj uzalud imena moga; sjeti se da svetkuješ dan subotnji; poštuj oca svoga i majku svoju; ne ubij; ne čini preljuba; ne kradi; ne svjedoči lažno na bližnjeg svoga; ne poželi ništa što ti ne pripada."

"I svakom koji voli Gospodina iznad svega drugog i koji voli svog bližnjeg kao samog sebe, Bog na nebu kaže: "Ja ću te izbaviti iz podzemlja; ja ću te od smrti spasiti. Ja ću biti milostiv i prema tvojoj djeci. Zar nisam rekao da su moja zemaljska stvorenja sinovi živućeg Boga? I zar vas nisam volio vječnom ljubavlju? Zar vas nisam pozvao da postanete nalik meni da sa mnom vječno živite u Raju?"


3. BUDIZAM

Ganid je bio iznenađen otkrićem da se Budizam uspio približiti velikoj i lijepoj religiji iako u sebi nije imao Boga, osobnog i univerzalnog Božanstva. Ganid je, međutim, bio u stanju pronaći zabilješke određenih ranijih vjerovanja koja ukazuju na određeni utjecaj učenja Melkisedekovih misionara koji su nastavili djelovati u Indiji sve do Budinog vremena. Isus i Ganid su prikupili slijedeću zbirku izvoda iz budističke književnosti:

"Iz čistog srca izvire radost do Beskonačnog; cijelo će mi biće biti u slozi s ovim nadsmrtničkim veseljem. Duša mi je puna zadovoljstva i srce prepuno blaženstva mirnog spokoja. Nemam straha; nemam zebnje. Živim u sigurnosti i neprijatelji me ne mogu uznemiriti. Zadovoljan sam s plodovima vlastitog samopouzdanja. Našao sam stazu koja vodi k Besmrtnom. Molim da me vjera podupre na ovom dugom putovanju; znam da me neće izdati vjera koja potječe iz onog drugog svijeta. Znam da će moji bližnji živjeti u blagostanju ako se obaviju vjerom Besmrtnog, vjerom koja stvara skromnost, ispravnost, mudrost, hrabrost, znanje i ustrajnost. Odbacimo patnje i oslobodimo se straha. Vjerom ostanimo na putu iskrene ispravnosti i istinske muževnosti. Naučimo meditirati o pravdi i milosti. Vjera je čovjekovo istinsko bogatstvo; ona je obdarenje vrline i slave.
"Neispravnost zaslužuje prezir; grijeh je gnusan. Zlo je unižavajuće, bilo da se nalazi u mislima ili da se ispoljava u djelima. Bol i tuga slijede korake zla kao što prašina slijedi vjetar. Sreća i duševni mir prate čisto razmišljanje i primjerno življenje kao što sjene prate tvar materijalnih predmeta. Zlo je posljedica misli koje nisu pravilno usmjerene. Zlo je vidjeti grijeh gdje ga nema; zlo je ne vidjeti grijeh gdje ga ima. Zlo je put neispravnih doktrina. Oni koji izbjegavaju zlo spoznajom stvarnosti postižu radost obuhvaćanjem istine. Okončaj svoju nesreću mržnjom prema grijehu. Kada podigneš oči prema Plemenitom, svim se srcem odreci zla. Ne traži isprike zlu; ne traži opravdanja grijehu. Nastojeći ispraviti prošle grijehe nađi snage da se suprotstaviš svim budućim tendencijama prema grijehu. Uzdržavanje proizlali iz pokajanja. Ispovijedi svaku grešku Plemenitom.

"Vedrina i dobro raspoloženje proizlaze iz uspješnih djela i služe slavi Besmrtnog. Nitko ti ne može oduzeti slobodu uma. Kad ti religiozna vjera oslobodi srce, kad ti se um poput planine učvrsti u nepomičnosti, spokoj duševnog mira počne teći kao bujica rijeke. Onima koji su već osigurali spasenje ne prijete požuda, zavist, mržnja i obmane bogatstva. Dok vjera predstavlja energiju boljeg življenja, s ustrajnošću morate raditi na osiguranju spasenja. Ako želite postići konačno spasenje, iskreno morate težiti ispunjenju svake ispravnosti. Gajite uvjerenje srca koje proizlazi iznutra i na taj način primite užitak najvećeg zanosa vječnog spasenja.

"Ni jedan vjernik se ne može nadati postignuću prosvjetljenja besmrtne mudrosti ako se ne oslobodi lijenosti, nemara, slabosti, dokonosti, bestidnosti i sebičnosti. Ali oni koji su dubokomisleni, razboriti, meditativni, svesrdni i marljivi--i koji postanu sve ovo za vrijeme zemaljskog života--mogu postići najviše prosvjetljenje spokoja i slobode božanske mudrosti. Ne zaboravite da za svakim djelom slijedi nagrada. Zlo donosi tugu, a grijeh stvara bol. Dobar život rađa radošću i srećom. Dok zlotvor može uživati u periodu milosti prethodno punoj zrelosti svojih zlih djela, neminovno nastupa konačna žetva njegovog zločiniteljstva. Nek se nitko ne igra s grijehom u srcu govoreći: "Neće me snaći kazna zlog djela." Ono što učiniš drugima samog će te dočekati u sudu mudrosti. Na tebe će pasti nepravda koju učiniš svojim bližnjima. Stvorenje ne može izbjeći sudbinu svojih djela.

"Budala si govori u srcu, "Neće me ovladati zlo"; ali sigurnost vlada jedino kad duša traži prijekor i kad um traži mudrost. Mudar čovjek je plemenita duša koja je prijateljska prema svojim neprijateljima, koja je mirna usred bure i darežljiva prema grabežljivcima. Samoljublje naliči korovu u plodnom polju. Sebičnost vodi k patnji, dok stalna zaokupljenost sobom djeluje ubitačno. Ukroćen um donosi radost. Najveći od svih junaka je onaj koji nadvlada i pokori samog sebe. Dobro je imati samokontrolu u svemu. Jedino je ona osoba velika koja cijeni vrlinu i poštuje dužnost. Nek vas ne ovlada ljutnja i mržnja. Nikome se oštro ne obraćajte. Zadovoljstvo je najveće blago. Što mudro date dobro sačuvate. Ne čini drugima što nećeš da drugi učine tebi. Uzvrati dobro za zlo; prevladaj zlo dobrotom.

"Bolje je čovjeku da teži za ispravnošću vlastite duše nego vlašću nad cijelim svijetom. Besmrtnost je posljedica iskrenosti; smrt je posljedica nepromišljenog življenja. Iskreni neće umrijeti; nepromišljeni su već mrtvi. Blago onima koji imaju uvida u besmrtno stanje. Oni koji muče žive ljude teško mogu naći sreću nakon smrti. Nesebični idu na nebo gdje nalaze sreću beskonačnog slobodoumlja i sve više plemenite darežljivosti. Svakog smrtnika koji misli ispravno, govori plemenito i djeluje nesebično čeka ne samo užitak vrline za vrijeme ovog kratkog života već i trajni užitak nebeskih radosti nakon raspada zemaljskog tijela."


4. HINDUIZAM

Gdje god su putovali, Melkisedekovi misionari su raznosili učenja o jednom Bogu. Veći dio ovih jednobožačkih učenja zajedno s drugim ranijim idejama, je ušao u sastav kasnijih hinduističkih učenja. Isus i Ganid su izabrali slijedeće odlomke:

"On je veliki Bog koji je po svemu najveći. On je Gospodin koji sve obuhvaća. On je stvoritelj i upravitelj svemira nad svemirima. Bog je jedan Bog; on je sam po sebi; on je sam za sebe i jedan jedini. I ovaj jedan Bog je naš Stvoritelj i posljednja sudbina duše. Vrhovni je neopisivo veličanstven; on je Svjetlo svakog Svjetla. Svako srce i svaka riječ su osvjetljeni ovim božanskim svjetlom. Bog nam je zaštitnik--on stoji uz svoja stvorenja--i oni koji ga upoznaju postaju besmrtni. Bog je veliki izvor energije; on je Velika Duša. On je univerzalni vladar svega. Ovaj jedan Bog je pun ljubavi, veličanstven i dostojan obožavanja. Naš Bog ima najveću moć i živi u vrhovnom prebivalištu. Ova istinska Osoba je vječna i božanska; on je glavni Gospodin nebesa. Svi proroci su govorili u njegovu slavu i on nam se očitovao. Mi ga obožavamo. Ti--Vrhunska Osobo, izvoru svih bića, Gospodinu tvorevine, vladaru svemira--obznani nama, tvojim stvorenjima, moć koja te čini imanentnim! Bog je sazdao sunce i zvijezde; on je sjajan, čist i samopostojeći. Njegovo vječno znanje je božanski mudro. Zlo ne može prodrijeti u Vječnoga. Budući da svemir potječe od Boga, Bog zna upravljati svemirom. On je uzrok postojanja cijele tvorevine i sve je stoga u njemu utemeljeno.

"Bog je sigurno utočište svakog dobrog čovjeka koji traži pomoć; Besmrtni se brine za cijelo čovječanstvo. Božje spasenje je snažno, dok je njegova ljubeznost milostiva. On je brižni zaštitnik, blaženi branitelj. Kaže Gospodin: "Ja živim u samim njihovim dušama kao lampa mudrosti. Ja sam veličanstvo veličanstvenog i dobrota dobrog. Gdje se dva ili tri skupe, tu sam i ja." Stvorenje ne može pobjeći od prisutnosti Stvoritelja. Gospodin broji besprekidne treptaje oka svakog smrtnika; i mi obožavamo ovo božansko Biće kao našeg neodvojivog pratitelja. On je pretežan, darežljiv, sveprisutan i beskonačno ljubezan. Gospodin je naš vladar, naše utočište i vrhovni upravitelj; njegov praiskonski duh živi u smrtničkoj duši. Vječni Svjedok svih poroka i vrlina živi u samom čovjekovom srcu. Dobro promislite o božanskom Oživljavatelju koji je dostojan svakog obožavanja i neka njegov duh upravi vaše misli. Iz ovog nestvarnog svijeta povedi nas u stvarni! Iz tame nas povedi u svjetlo! Iz smrti nas uvedi u besmrtnost!
"Obožavajmo Vječnog srcima očišćenim od svake mržnje. Naš Bog je Gospodin molitve; on čuje plač svoje djece. Neka svi ljudi pokore svoju volju njemu, Odlučnome. Uživajmo u slobodoumlju Boga molitve. Nek molitva bude tvoj najbolji prijatelj, a obožavanje potpora tvojoj duši. "Ako me budete obožavali u ljubavi," kaže Vječni, "pružit ću vam mudrost koja vodi k meni, jer svim bićima je zajedničko to što obožavaju mene, Boga." Bog osvjetljuje tminu i daje moć slabima. Mi se nemamo čega plašiti jer Bog je naš moćni prijatelj. Mi slavimo ime Osvajača koji nikad nije osvojen. Mi ga obožavamo jer on je čovjekov vjerni i vječni pomagač. Bog je naš sigurni vođa i nepogrešivi vodič. On je veliki roditelj neba i zemlje koji posjeduje neograničenu energiju i beskonačnu mudrost. Njegovo veličanstvo je blaženo i njegova ljepota je božanska. On je vrhovno utočište svemira i nemijenjajući čuvar vječnog zakona. Naš Bog je Gospodin života i Utjeha svih ljudi; on voli čovječanstvo i pomaže unesrećenima. On je davatelj života i Dobri Pastir ljudskih stada. Bog nam je otac, brat i prijatelj. I u svom unutarnjem biću, čovjek teži spoznaji ovog Boga.


"Naučili smo osvojiti vjeru žudnjom svoga srca. Postigli smo mudrost obuzdavanjem čula, dok smo mudrošću doživjeli spokoj Vrhovnog. Onaj koji je pun vjere istinski doživljava obožavanje kad se unutarnjim bićem usmjeri na Boga. Naš Bog se ogrće nebesima kao plaštem; on naseljava i drugih šest prostranih svemira. On upravlja u svima i nad svima. Gospodin nam daje oproštenje za sve što smo zgriješili svojim bližnjima; i mi tako opraštamo prijatelju za zlo koje nam je počinio. Naš duh prezire svako zlo; stoga nas, Gospodine, oslobodi ljage svakog grijeha. Mi molimo Bogu kao svoju utjehu, zaštitnika i spasitelja--onoga koji nas voli.

"Duh Kozmičkog Čuvara ulazi u dušu priprostog stvorenja. Mudar je čovjek koji obožava Jednog Boga. Oni koji teže savršenstvu moraju poznati Vrhovnog Boga. Ne strahuje taj koji poznaje blaženu sigurnost Vrhovnog, jer Vrhovni kaže svojim slugama, "Ne boj se, jer ja sam s tobom." Bog providnosti je naš Otac. Bog je istina. I Bog želi da ga njegova stvorenja poznaju--da u cjelosti spoznaju njegovu istinu. Istina je vječna; ona podržava svemir. Naša vrhovna želja je jedinstvo s Vrhovnim. Veliki Upravitelj je pokretač svega--sve potječe od njega. I ovo je bit svake dužnosti: Neka ni jedan čovjek ne učini drugome to što mu je samom mrsko; ne hranite zlobu, ne uzvraćajte udarac udarcem, osvojite srdžbu milošću i pobijedite mržnju blagonaklonošću. I sve ovo trebamo učiniti zato što nam je Bog ljubezni prijatelj i milostivi otac koji oprašta sve naše zemaljske prijestupe.

"Bog nam je Otac, zemlja nam je majka, dok nam je svemir rodno mjesto. Bez Boga duša je utamničena; poznavanje Boga oslobađa dušu. Meditiranjem o Bogu, jedinstvom s Bogom, čovjek se može izručiti od obmana zla i postići konačno spasenje od svih materijalnih okova. Kad čovjek smota prostor kao da je komad kože, završava se zlo jer čovjek nalazi Boga. O Bože, spasi nas od trostrukog uništenja pakla--od požude, srdžbe i škrtosti! Dušo, pripasaj se za borbu duha koja ima za cilj besmrtnost! Na kraju smrtničkog života ne oklijevajte napustiti ovo tijelo, poprimiti prikladnije i ljepše obličje i probuditi se u domenama Vrhovnog i Besmrtnog gdje nema straha, patnje, gladi, žeđi i smrti. Poznavati Boga znači pokidati konce smrti. Duša koja poznaje Boga niče u svemiru kao što se vrhnje javlja na površini mlijeka. Mi obožavamo Boga, svečinitelja, Veliku Dušu, onoga koji uvijek sjedi u srcu svojih stvorenja. I onima koji znaju da Bog stoluje u ljudskim srcima suđeno je da postanu nalik Bogu--besmrtni. Zlo ostaje na ovom svijetu, dok vrlina prati dušu koja putuje na nebo.

"Jedino pokvareni kažu: Svemir nema ni istine ni vladara; on postoji jedino za naše požude. Takve su duše obmanute malenkošću svoga intelekta. One se tako prepuštaju užitku svojih požuda i oduzimaju svojim dušama radosti vrline i užitke ispravnosti. Zar ima nešto veće od spasenja od zla? Besmrtan čovjek je onaj koji je vidio Vrhovnog. Prijatelji materijalnog tijela ne mogu preživjeti smrt; jedino vrlina slijedi čovjeka na progresivnom putu prema radosnim i osunčanim poljima Raja."


5. ZARATUSTRIZAM

Zaratustra je sam stupio u neposredan kontakt s potomcima ranijih Melkisedekovih misionara i njihova doktrina o jednom Bogu je postala centralno učenje religije koja je utemeljena u Perziji. Poslije Judaizma ova religija sadrži najviše ostataka ovih negdašnjih salemskih učenja. Iz zapisa ove religije Ganid je izabrao slijedeće izvode:

"Sve stvari potječu od Jednog Boga kojemu pripadaju--svemudrog, dobrog, svetog, sjajnog i veličanstvenog. Iz ovog Boga, našeg Boga, potječe sva blistavost. On je Stvoritelj, Bog svih dobrih namjera i zaštitnik pravde cijelog svemira. Mudar čovjek živi u skladu s duhom istine. Bog sve vidi; on vidi zla djela grešnika i dobra djela pravednika; naš Bog sve vidi jednim treptajem oka. Njegov dodir je dodir iscjeljenja. Gospodin je svemogući dobročinitelj. Bog jednako pruža svoju blagonaklonu ruku pravedniku i grešniku. Bog je utemeljio svijet i odredio nagradu dobru i zlu. Svemudri Bog je obećao besmrtnost pobožnim dušama čistih misli i ispravnih djela. Kakve su tvoje duboke želje, takav si i ti. Sunčeva svjetlost je kao mudrost onih koji raspoznaju Boga u svemiru.

"Slavite Boga težeći radostima Mudroga. Obožavajte Boga svjetlosti radosno hodeći stazama koje je utemeljila njegova obznanjena religija. Samo je jedan Vrhovni Bog, Gospodin Svjetla. Mi obožavamo onog koji je načinio vode, biljke, životinje, zemlju i nebesa. Naš Bog je Gospodin, najveći dobročinitelj. Mi obožavamo najljepšeg, najdarežljivijeg Besmrtnog koji je obdaren vječnom svjetlošću. Dok je Bog najudaljeniji od nas, on nam je istovremeno najbliži jer živi u našim dušama. Naš Bog je božanski i najsvetiji Duh Raja koji nam je više naklonjen kao prijatelj od svih drugih stvorenja. Bog nam može pružiti najveću pomoć pri ovom najbitnijem poslu samopoznavanja. Bog je naš najdraži i najispravniji prijatelj; on je naša mudrost, život i snaga duše i tijela. Kroz naše dobre misli mudri Stvoritelj nam pomaže da izvršimo njegovu volju i da tako postignemo ostvarenje svega što je božanski savršeno.

"Gospodine, nauči nas da živimo ovaj život u tjelesnom obličju dok se pripremamo za naredni život duha. Reci nam, Gospodine, i mi ćemo ispuniti tvoje želje. Uči nas dobrim stazama i ići ćemo pravim putom. Dopusti nam da se sjedinimo s tobom. Mi znamo da je religija dobra ako vodi k jedinstvu s ispravnošću. Bog je naša mudra narav, naša najbolja misao i naš najispravniji čin. Bože, podari nam jedinstvo s božanskim duhom i besmrtnost u tebi!

"Religija Mudrog Bića čisti vjernika od svake zle misli i grešnog djela. Pokajnički se klanjam pred nebeskim Bogom ako sam ga uvrijedio svojom mišlju, riječju ili djelom--namjerno ili nenamjerno--i nudim molitvu za milost i hvalu za oproštenje. I znam da nakon što se ispovijedim, ako više ne budem činio zla djela, taj će grijeh biti uklonjen s moje duše. Znam da oproštenje uklanja okove grijeha. Zlotvori će primiti kaznu, dok će oni koji slijede istinu uživati u blaženstvu vječnog spasenja. Milostivo nas upravi i obdari naše duše spasiteljskom snagom. Tražimo milost prije nego što posegnemo za savršenstvom; želimo biti poput Boga."

6. SUDUANIZAM (DŽAINIZAM)

Treća grupa religioznih vjernika koji su u Indiji očuvali doktrinu jednoboštva--ostatak Melkisedekovih učenja--je bila poznata kao pokret suduanizma. Ovi vjernici su kasnije postali poznati kao sljedbenici džainizma. Učili su slijedeće:

"Bog Neba je najveći. Činitelji grijeha neće dostići nebesa, dok će oni koji hode stazama ispravnosti naći svoje mjesto na nebu. Ako znamo istinu, čeka nas vječni život. Čovjekova duša može uznapredovati do najviših nebesa i tamo razviti svoju duhovnu narav--postići savršenstvo. Nebesko stanje oslobađa čovjeka od robovanja grijehu i uvodi ga u najveća blaženstva; ispravan čovjek je već doživio kraj grijeha i svih svojih patnji. Zaokupljenost samim sobom je čovjekov najveći neprijatelj i bitak se ispoljava kroz četiri najveće strasti: ljutnju, ponos, samoobmanu i pohlepu. Čovjekova najveća pobjeda je pobjeda nad samim sobom. Kad se čovjek obrati Bogu tražeći oproštenje i kad smogne hrabrosti da uživa u takvoj slobodi, bit će oslobođen straha. Čovjek treba putovati kroz život ophodeći se prema svojim bližnjima onako kako hoće da se oni ophode prema njemu."

7. ŠINTOIZAM

Ova dalekoistočnjačka religija je tek odskora postala dijelom zapisa aleksandrijske biblioteke. Bila je to jedina religija za koju Ganid nije već čuo. Ova religija je pored toga sadržavala ranija Melkisedekova učenja očitovana u slijedećim izvodima:

"Kaže Gospodin: "Svi ste primatelji moje božanske moći; svi ljudi uživaju službu moje milosti. Jako mi je drago kad poraste broj pravednika na zemlji. Knez Nebesa se nastoji očitovati u vidu prirodnih ljepota i ljudskih vrlina kako bi ispoljio svoju ispravnu narav. Kako u davna vremena ljudi nisu znali moga imena, ispoljio sam se rođenjem na svijetu i vidljivom egzistencijom i pretrpio sam takvo poniženje da ljudi ne trebaju zaboraviti moga imena. Ja sam načinio nebo i zemlju; sunce i mjesec i sve zvijezde slijede moju volju. Ja sam vladar svih stvorenja na zemlji i u četiri mora. Pored sve svoje veličine i vrhovnosti, čujem i molitve najsiromašnijih. Ja uslišujem molitve svakog stvorenja koje me obožava i udovoljavam željama njegovog srca.

""Prepuštanjem malodušnosti čovjek se udaljava od vodstva duha svoga srca." Ponos zaklanja pogled na Boga. Ako želite primiti nebesku pomoć, oslobodite se ponosa; svaka nit uznositosti djeluje kao tmurni oblak koji zaklanja svjetlo spasenja. Ako niste pravi u nutrini, beskorisno je moliti za ono što pripada vanjštini. "Ako čujem tvoje molitve, to je zato što mi se obraćaš čista srca, bez laži i licemjerstva, s dušom koja odražava istinu poput zrcala. Ako želite postići besmrtnost, odbacite svijet i slijedite za mnom."


8. TAOIZAM

Melkisedekovi glasnici su zašli duboko u unutrašnjost Kine i jednobožačka doktrina je postala dijelom ranijih učenja više kineskih religija; Taoizam se zadržao najdulje od svih ovih religija u sebi noseći najviše jednobožačke istine i Ganid je izabrao slijedeće odlomke koji vuku porijeklo od utemeljitelja ove religije:

"Kako je čist i spokojan Vrhovni, dok je moćan i snažan, dubok i nedokučiv! Ovaj Bog nebesa je praizvor sviju i svega. Ako poznate Vječnog, primit ćete prosvjetljenje i mudrost. Ako ne poznate Vječnog, vaše se neznanje ispoljava kao zlo i u vama se rađaju strasti grijeha. Ovo čudesno Biće je postojalo prije neba i zemlje. On je istinski duhovan; on stoji sam za sebe i ne mijenja se. On je uistinu majka cijelog svijeta i sve se stvoreno oko njega kreće. Ovaj Veliki sebe podaruje ljudima i tako im pomaže da se uzdignu i da prežive smrt. Ako čovjek ima i najmanju spoznaju, može ići stazama Vrhovnog; on može postići sklad s nebeskom voljom.

"Svako dobro djelo istinske službe potječe od Vrhovnog. Sve ovisi o Velikom Izvoru života. Veliki Vrhovni ne traži priznanja za svoja podarenja. Dok se krije od naših očiju, on ima najveću moć. On neprestano preobražava svoje osobine usavršavajući svoja stvorenja. Nebeski Razbor ima polagane i strpljive namjere koje se moraju obistiniti. Vrhovni nadkriljuje svemir i sviju uzdržava. Kako je velik i veličanstven njegov preobilni utjecaj i njegova privlačna moć! Istinska dobrota je nalik vodi jer sve blagosilja i ničemu ne škodi. I kao voda istinska dobrota teži najnižim mjestima, razinama koje drugi nastoje izbjeći i to čini zato što nalikuje Vrhovnom. Vrhovni je Stvoritelj svih stvari koji ih po naravi uzdržava i u duhu usavršava. I tajna je kako Vrhovni može čuvati, štititi i usavršavati svoja stvorenja ne pribjegavajući prinudi. On vodi i upravlja, ali bez samodokazivanja. On stvara napredak bez dominacije.

"Mudar čovjek univerzalizira svoje srce. Opasno je imati malo znanja. Oni koji hoće biti veliki, moraju naučiti poniznost. Vrhovni je prilikom stvaranja postao majka cijelog svijeta. Poznavati svoju majku znači poznavati svoj djetinji status. Mudar je čovjek koji sve promatra sa stanovišta cijelog. Odnosite se prema svakom čovjeku kao da stojite na njegovom mjestu. Uzvratite ljubeznost za povredu. Ako budete ljubili bližnje, oni će vam se priklanjati--lako ćete ih pridobiti.

"Veliki Vrhovni je sveprožimajući; on je slijeva i zdesna; on uzdržava svu tvorevinu i živi u svim istinskim bićima. Ne možete naći Vrhovnog, niti možete naći mjesto gdje ga nema. Ako čovjek prepozna zlo svojih djela i ako se pokaje iz dubine srca, može tražiti oproštenje; može umaći od kazne; može okrenuti nesreću u blaženstvo. Vrhovni je sigurno utočište cijeloj tvorevini; on je čuvar i spasitelj cijelog čovječanstva. Naći ćete ga ako budete tragali iz dana u dan. On je uistinu najdragocjeniji svim ljudima zato što može oprostiti grijehe. Ne zaboravite da Bog ne nagrađuje čovjeka za ono što čini već za ono što jeste; zato trebate pomoći svojim bližnjima ne tražeći nagrade. Činite dobro ne težeći vlastitoj koristi.

9. "Mudri su oni koji poznaju zakone Vječnog. Nepoznavanje božanskog zakona donosi jedino bijedu i nevolju. Oni koji poznaju Božje zakone misle slobodoumno. Ako poznate Vječnog, duša će vam naći spasenje u službi duha po isteku tijela. Istinska mudrost znači da čovjek spoznaje svoju malenkost. Ako se budete držali svjetla Vječnoga, uživat ćete prosvjetljenje Vrhovnoga. Oni koji se posvete službi Vrhovnog uživaju u radosti traganja za Vječnim. Poslije čovjekove smrti duh raširi krila i krene na veliko putovanje svome domu." KONFUCIJANIZAM

I one velike svjetske religije koje najmanje priznaju Boga prihvaćaju jednoboštvo Melkisedekovih misionara i njihovih ustrajnih nasljednika. Ganid je sažeo konfucijanizam slijedećim izvodima:

"Nema greške u onome što Nebesa postave. Istina je stvarna i božanska. Sve vuče porijeklo od Neba i Velika Nebesa ne čine greške. Nebo je postavilo mnoga niža bića da pomognu pri pouci i uzdignuću nižih stvorenja. Velik je, jako velik, Jedan Bog koji upravlja čovjekom s visine. Bog ima veličanstvenu moć i užasan sud. I ovaj Veliki Bog daje moralni sud mnogim niskim osobama. Beskonačna je nebeska darežljivost. Blagonaklonost je najizabraniji dar koji Nebo pruža čovjeku. Nebo je podarilo svoju plemenitost čovjekovoj duši; čovjekove vrline nisu niša drugo nego plod ovog obdarenja plemenitosti Nebesa. Veliko nebo je svepronicavo i prati čovjeka pri svim njegovim djelima. I dobro činiš kad se obratiš Velikom Nebu kao svome Ocu i Majci. I ako nas to čini služiteljima naših božanskih roditelja, onda se s pouzdanjem možemo moliti Nebu. I svakog časa i u svakom pogledu, trebamo se s poštovanjem bojati veličine Nebesa. O Bože, ti koji si Previšnji i nezavisni Vlastodržac, priznajemo da svaki sud potječe od tebe i da sva milost izvire iz tvog božanskog srca.

"Bog je s nama; stoga nema straha u našim srcima. Ako je u meni vrlina, ta je vrlina očitovanje mog unutarnjeg Neba. Ali ovo moje unutarnje Nebo često postavlja visoke zahtijeve od moje vjere. Znajući da je Bog sa mnom, odlučio sam izbaciti sumnju iz srca. Vjera mora biti vrlo blizu istine i ne vidim kako čovjek može živjeti bez ove dobre vjere. Dobro i zlo se ne događaju bez razloga. Nebo se odnosi prema čovjekovoj duši ovisno o njezinim namjerama. Kad ustanovite da ste učinili grešku, bez oklijevanja se ispovijedite i bez odlaganja nađite načina da je ispravite.

10. "Mudar čovjek je posvećen traženju istine, a ne samo ostvarenju uzdržavanja. Čovjekov cilj je da postigne savršenstvo Neba. Napredniji čovjek je posvećen samoprilagođenju; on nema straha ni tjeskobe. Bog je s tobom; ne sumnjaj u dubini srca. Svako dobro djelo donosi nagradu. Napredniji čovjek ne gunđa protiv neba i ne zamjeri ljudima. Ono što ne želite da drugi učine vama, ne činite ni vi njima. Neka samilost sudjeluje u svakoj kazni; neka svako nastojanje pretvori kaznu u blaženstvo. Takav je put Velikih Nebesa. Dok sva stvorenja moraju umrijeti i vratiti se u zemlju, duh plemenitog čovjeka napreduje do nebeskog očitovanja i uspeća do veličanstvenog svjetla najveće blistavosti." "NAŠA RELIGIJA"

Nakon napornog rada na izboru učenja različitih svjetskih religija o Rajskom Ocu, Ganid se posvetio formulaciji onoga što je smatrao odgovarajućim sažetkom vjerovanja utemeljenih na Isusovim učenjima. Mladić je obično govorio o ovim učenjima kao "našoj religiji." I zabilježio je slijedeće:

"Naš Gospodin Bog je jedan Bog i ljubi ga svim srcem svojim i svom pameti svojom dok nastojiš ljubiti svu njegovu djecu kao samog sebe. Ovaj jedan Bog je naš nebeski Otac i u njemu se sve sastoji i on svojim duhom živi u svakoj iskrenoj ljudskoj duši. I mi, Božja djeca, trebamo naučiti predati svoje duše na čuvanje ovom vjernom Stvoritelju. Sve je moguće s našim nebeskim Ocem. Budući da je on Stvoritelj koji je sazdao sve stvari i bića, ne može biti nikako drugačije. Iako mi ne možemo vidjeti Boga, možemo ga poznati. I ako svakog dana budemo vršili volju Oca na nebu, očitovaćemo Boga svojim bližnjima.

"Božanske dubine Božjeg karaktera moraju biti beskonačno duboke i vječno mudre. Mi ne možemo poznati Boga znanjem, već jedino osobnim iskustvom u dubini srca. Dok je Božju pravednost gotovo nemoguće dokučiti, njegova milost je dostupna i najnižim zemaljskim bićima. Premda ispunja svemir, Otac živi i u našim srcima. Čovjekov um je ljudski i smrtnički, dok je njegov duh božanski i besmrtan. Bog je ne samo svemoguć, već i svemudar. Ako naši zemaljski roditelji koji su skloni zlu znaju podariti djeci svoje dobre darove, koliko će više dobri Otac naš nebeski znati podariti ljubav svojoj zemaljskoj djeci i pružiti im prikladna blaženstva.

"Otac naš nebeski neće da se izgubi ni jedan od ovih malenih na zemlji, samo ako djete želi naći Oca i ako mu iskreno želi nalikovati. Naš Otac voli i one koji su zli i on se ljubezno odnosi prema nezahvalnicima. Ako više ljudi upozna Božju dobrotu, oni će nedvojbeno osjetiti potrebu za pokajanjem zbog svojih zlih djela i odbacit će svako zlo. Sve što je dobro dolazi odozgo od Oca svjetla u koga nema ni promjene ni zasjenjenja zbog mijene. Duh istinskog Boga živi u čovjekovom srcu. Bog želi da svi ljudi budu braća. Kad ljudi počnu tragati za Bogom, to znači da ih je Bog našao i da oni teže poznavanju Boga. Mi živimo u Bogu i Bog živi u nama.

"Nije mi više dovoljno što znam da je Bog Otac moga naroda; pored toga vjerujem da je Bog moj Otac. Uvijek ću nastojati obožavati Boga uz pomoć Duha Istine koji mi počinje služiti istog časa kad postanem istinski svjestan Boga. Ali prvenstveno ću nastojati naučiti obožavati Boga tako što ću vježbati ovu vještinu svojim nastojanjem da izvršim Božju volju za vrijeme zemaljskog života; drugim riječima, svesrdno ću nastojati učiniti bližnjima ono što vjerujem da bi im i Bog učinio. I ako za zemaljskog života budemo živjeli ovakvim životom, bit će nam što god zatražimo od Boga i on će ispuniti svaku težnju naših srca kaki bi nas bolje osposobio za služenje bližnjima. I cijela ova brižna služba u korist Božje djece uvećava našu sposobnost primitka i užitka nebeske radosti, najvećih veselja službe nebeskog duha.

"Svakog ću dana zahvaliti Bogu za njegov neopisivi dar; slavit ću Boga zbog veličanstvenih djela koja čini u korist zemaljske djece. Dok se Bog može opisati kao Svemogući, Stvoritelj, Moć i Milost, on je prvenstveno i prije svega moj Otac-duh i kao njegovo zemaljsko djete znam da ću ga jednog dana istinski vidjeti. I moj tutor kaže da tragajući za Bogom postajem sve više nalik Bogu. Vjerom u Boga postižem mir s Bogom. Ova naša nova religija je puna radosti; ona stvara trajno i neprolazno veselje. Uvjeren sam da ću ostati vjeran do smrti i da ću zasigurno primiti vijenac vječnog života.

"Naučio sam sve ispitivati i držati se onoga što je dobro. Što god želim da ljudi učine meni, činim i ja njima. Poznajem da ovom novom vjerom ljudi postaju Božji sinovi iako me često uhvati strah od pomisli da su ljudi moja braća, premda znam da to mora biti istina. Ne vidim kako bih mogao uživati u Božjem očinstvu odbijajući prihvatiti bratstvo ljudi. Tko god zazove ime Gospodnje, bit će spašen. Ako je to istina, onda svi ljudi moraju biti moja braća.

"Odsada ću činiti dobra djela u tajnosti; i kada molim, pomolit ću se iza zatvorenih vrata. I neću suditi kako ne bih bio nepravedan prema svojim bližnjima. Naučit ću voljeti svoje neprijatelje; još uvijek nisam u cjelosti ovladao ovom vještinom nalikovanja Bogu. Dok nalazim Boga i u ovim drugim religijama, moram priznati da je u "našoj religiji" Bog ljepši, brižniji, milostiviji, osobniji i pozitivniji. Ali prije svega, ovo veliko i veličanstveno Biće je moj duhovni Otac; ja sam njegovo djete. I nikojim drugim putom osim moje iskrene čežnje da budem nalik Bogu, ne mogu naći Boga i vječno mu služiti. Konačno sam našao religiju s Bogom, veličanstvenim Bogom i on je Bog vječnog spasenja."

- 09:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POGLAVLJE 130-NA PUTU ZA RIM


PUTOVANJE Rimskim svijetom je trajalo većim dijelom dvadeset osme i kroz cijelu dvadeset devetu godinu Isusovog zemaljskog života. Isus je napustio Jeruzalem u pratnji dva Indijca, oca po imenu Gonod i njegovog sina Ganida, ranog jutra u nedjelju 26-tog travnja 22. godine p.K. Putovali su prema zacrtanom planu i po svršetku putovanja Isus se oprostio od oca i sina u Kharku u Perzijskom zaljevu desetog prosinca naredne ili 23-e godine p.K.

Iz Jeruzalema su otišli u Cezareju putujući preko Jope. U Cezareji su se ukrcali na brod za Aleksandriju. Iz Aleksandrije su otplovili za Laseju na Kreti. S Krete su otplovili za Kartagu dodirujući Sirenu. U Kartagi su se ukrcali na brod za Napulj, te su zastali na Malti, Sirakuzi i Mesani. Iz Napulja su otišli u Kapu, odakle su se Apijevim putem uputili prema Rimu.

Nakon boravka u Rimu putovali su kopnom za Tarent, odakle su otišli za Atenu u Grčkoj, zastajući u Nikopolu i Korintu. Iz Atene su otišli u Efez preko Troade. Iz Efeza su otplovili prema Kipru, zastajući na Rodosu. Na Kipru su posvetili dosta vremena odmoru i zajedničkim časovima, nakon čega su otplovili prema Antiohiji u Siriji. Iz Antiohije su putovali južno prema Sidonu, odakle su otišli prema Damasku. Iz Damaska su putovali karavanom prema Mezopotamiji kroz Tapsak i Larsu. Proveli su nešto vremena u Babilonu u posjeti Uru i drugim mjestima, nakon čega su otišli u Suzu. Iz Suze su otputovali za Kharku, gdje su se Gonod i Ganid ukrcali na brod za Indiju.

Tijekom četiri mjeseca koja je proveo radeći u Damasku, Isus je ovladao osnovama Gonodovog i Ganidovog jezika. Za vrijeme boravka u Damasku posvetio je dosta vremena prijevodu grčkih spisa na određeni indijski jezik, pri čemu mu je pomogla osoba iz Gonodovog rodnog kraja.

Na ovom putovanju Sredozemljem Isus je provodio otprilike polovicu radnog dana podučavajući Gonoda, dok je drugu polovicu provodio radeći kao tumač za Gonodovih poslovnih i društvenih sastanaka. Slobodne časove je posvećivao onim bliskim osobnim susretima sa svojim bližnjima, upravo onom intimnom kontaktu sa zemaljskim smrtnicima koji obilježava ove posljednje godine neposredno prije početka javne službe.

Na osnovu naposrednog opažanja kao i putem istinskih susreta, Isus se upoznao s višom materijalnom i intelektualnom civilizacijom Zapada i Levanta; od Gonoda i njegovog nadarenog sina je naučio o civilizaciji i kulturi Indije i Kine, kako je unatoč svom indijskom državljanstu Gonod tri puta poduzeo opsežna putovanja kroz imperiju žute rase.

Mladić po imenu Ganid je uspio steći veliko znanje iz ovog dugog i bliskog kontakta s Isusom. Vezivala ih je snažna uzajamna naklonost i mladićev otac je više puta pokušao nagovoriti Isusa da im se pridruži u Indiji, što je Isus uvijek odbijao učiniti izgovarajući se obvezama prema svojoj palestinskoj obitelji.

1. NA JOPI--RASPRAVA O JONI

Za vrijeme boravka u Jopi Isus je sreo Gadijaha, filistejskog tumača koji je radio za određenog Šimu kožara. Gonodovi mezopotamijski zastupnici su poslovali sa Šimom; Gonod ga je tako želio posjetiti sa svojim sinom na putovanju prema Cezareji. Za vrijeme boravka u Jopi, Isus se srdačno sprijateljio s Gadijahom. Ovaj mladi Filistejac je istinski tragao za istinom. Isus je istinski darivao istinu; on je bio istina ove generacije na Urantiji. Veliko i oslobađajuće prosvjetljenje nastaje iz doživljaja nove istine pri susretu velikog tragatelja za istinom s velikim darivateljem istine.

Jednoga dana nakon večernjeg objeda dok su Isus i mladi Filistejac šetali pored obale, ne znajući da je ovaj "pisar iz Damaska" bio tako dobro upoznat sa židovskim predanjima, Gadijah je pokazao na pristanište s kojeg se Jona navodno ukrcao na svoje zlosrećno putovanje prema Taršišu. I kad je završio s primjedbama, upitao je Isusa: "Misliš li da je velika riba uistinu progutala Jonu?" Isus je spoznao da je ovo predanje ispoljilo bitan utjecaj na mladićev život i da ga se snažno dojmilo idejom o besmislenosti čovjekovih pokušaja da pobjegne od dužnosti; Isus tako nije htio svojim riječima iznenadno uništiti temelje Gadijahove sadašnje motivacije za praktično življenje. Isus je rekao: "Prijetelju, svaki od nas je Jona i svi trebamo živjeti prema Božjoj volji i svaki put kad pokušamo umaći od sadašnjih dužnosti života nastojeći naći zaklona u udaljenim privlačnostima, sami sebe dovodimo pod neposrednu kontrolu utjecaja koji nisu pod upravom sila istine i moći ispravnosti. Pokušaj bijega od dužnosti nije ništa drugo nego žrtvovanje istine. Pokušaj bijega od službe svjetlu i životu jedino može voditi k onim pogibeljnim sukobima koji na koncu rezultiraju tamom i smrti, izuzev u slučaju da iste ove Jone koje su se isprva odrekle Boga, okrenu svoja srca čak i u najtamnijoj dubini očajanja, tražeći Boga i njegovu dobrotu. I kad takve obeshrabrene duše iskreno potraže Boga--kad počnu žudjeti za ispravnošću i tragati za istinom--ništa ih ne može nastaviti držati u ovom ropstvu. Bez obzira na dubinu tmine u koju mogu pasti, nakon što cijelim srcem počnu težiti svjetlu, duh Gospodina Boga nebeskog izručuje ove osobe iz ropstva; zle okolnosti života ih izbacuju na suho tlo nudeći svježe prilike za novi početak službe i mudrijeg života."
Gadijaha je snažno dirnulo Isusovo učenje i dugo su u noć razgovarali pored mora i prije nego će poći na počinak zajedno su se pomolili jedan za drugog. Bio je to isti onaj Gadijah koji je kasnije slušao Petrove propovijedi i koji je postao čvrsti vjernik u Isusa iz Nazareta, vodeći znamenitu raspravu s Petrom jedne večeri u Dorkasovu domu. I Gadijah je bitno utjecao na Šimu, bogatog trgovca kožom, navodeći ga da prihvati kršćanstvo.

(Pri ovoj pripovijedi Isusovog osobnog susreta s njegovim bližnjim smrtnicima i u skladu s primljenim dopuštenjem, slobodno prevodimo njegove riječi koristeći se suvremenim frazama s početka dvadesetog stoljeća na Urantiji.)

Posljednji razgovor Isusa i Gadijaha je bio na temu dobra i zla. Ovaj mladi Filistejac je bio jako uznemiren osjećajem nepravde zbog istovremene prisutnosti dobra i zla u svijetu. On je rekao: "Kako može Bog ako je beskonačno dobar, dopustiti da podnosimo patnje zla; naposljetku, tko stvara zlo?" U ovo su doba mnogi još uvijek vjerovali da Bog stvara i dobro i zlo, ali Isus nikad nije poučavao takvo pogrešno shvaćanje. Odgovarajući na ovo pitanje, Isus je rekao: "Moj brate, Bog je ljubav; on stoga mora biti dobar i njegova je dobrota tako velika i stvarna da ne može obujmiti male i nestvarne stvari zla. Bog je tako pozitivno dobar da u sebi nema nimalo prostora za negativno zlo. Zlo je nezreli izbor i nerazborita greška ljudi koje se opiru dobroti, koji odbijaju ljepotu i koji nisu odani istini. Zlo nije ništa drugo nego stvar neprilagođenja ljudske nezrelosti ili razoran i izobličujući utjecaj neznanja. Zlo je neminovna tama koja prati besmislenost čovjekovog nastojanja da odbaci svjetlost. Zlo je to što je tamno i neistinito i što prelazi u grijeh nakon što ga čovjek svjesno obgrli i dobrovoljno odobri."

"Nakon što te obdario sposobnošću izbora između dobra i zla, tvoj nebeski Otac je stvorio potencijalno negativan smijer pozitivnog puta života i svjetla; ali takve greške zla zapravo ne postoje sve dok inteligentno biće ne zaželi njihovo postojanje izborom neispravnog načina života. I takva se zla zatim uzdižu do razine grijeha svjesnim i promišljenim izborom takvog svojeglavog i pobunjeničkog stvorenja. I ovo je razlog zašto Otac na nebu dopušta usporedno postojanje dobra i zla do kraja života, upravo kao što priroda dopušta istovremeno postojanje žita i kukolja u istom polju sve do dana žetve." Gadijah je postao posve zadovoljan Isusovim odgovorom na njegovo pitanje tek nakon njihovog narednog razgovora koji mu je razjasnio stvarno značenje ovih bitnih riječi.

2. U CEZAREJI

Isus se s prijateljima zadržao u Cezareji dulje od planiranog zbog toga što je u međuvremenu otkrivena pukotina na velikom upravljačkom veslu lađe na koju su se trebali ukrcati. Kapetan lađe je odlučio ostati u luci dok ne naprave novu pedalu. Kako nisu imali dovoljno obučenih tesara, Isus se javio da pomogne s izradom. Isus i njegovi prijatelji su imali običaj šetati svake večeri lijepim zidom koji je opasavao luku služeći kao šetalište. Ganid je jako uživao u Isusovom objašnjenju vodovodnog sustava i metode korištenja plime i oseke za pranje gradskih ulica i ispiranje kanalizacije. Ovog indijskog mladića je snažno dojmio Augstinov hram koji je ležao na uzvišici natkriljen kolosalnom statuom ovog rimskog imperatiora. Tijekom posljepodneva za vrijeme drugog dana njihovog boravka u Cezareji, tri prijatelja su imala prilike vidjeti predstavu koja je držana u ogromnom amfiteatru koji je mogao primiti dvadeset tisuća posjetitelja i ove su noći otišli na grčku predstavu koja je držana u kazalištu. Bile su to prve takve predstave koje je Ganid imao prilike vidjeti i mladić je bio pun pitanja vezanih uz ove predstave. Ujutro trećeg dana službeno su posjetili guvernerovu palatu kako je Cezareja bila glavni grad Palestine i sjedište rimskog prokuratora.

U njihovom je konačištu boravio određeni trgovac iz Mongolije, i kako je ovaj čovjek s Dalekog Istoka govorio grčki, Isus je tako imao prilike s njim više puta nadugačko razgovarati. Ovaj čovjek je bio jako impresioniran Isusovom životnom filozofijom i nikad nije zaboravio njegove mudre riječi o "življenju nebeskim životom za zemaljskog života svakodnevnim pokoravanjem volji nebeskog Oca." Ovaj trgovac je bio poklonik taoizma i ovim je postao čvrsti vjernik u doktrinu univerzalnog Božanstva. Po povratku u Mongoliju počeo je poučavati svoje susjede i poslovne suradnike ovim naprednim istinama i kao rezultat ovih aktivnosti, njegov najstariji sin je odlučio postati taoistički svećenik. Ovaj mladić je ispoljio snažan utjecaj u svom zalaganju za naprednu istinu kroz cijeli svoj životni vijek i slijedili su ga njegov sin i unuk koji su bili jednako odano lojalni doktrini Jednog Boga--Vrhovnog Vladara Neba.

Dok je istočna grana rane kršćanske crkve sa središtem u Filadelfiji, vjernije slijedila Isusova učenja nego što je to činila njihova jeruzalemska braća, žalosno je što nije bilo osobe poput Petra koja bi otišla u Kinu ili poput Pavla koja bi ušla u Indiju gdje je duhovno tlo ovog doba bilo jako pripravno za prihvaćanje sjemena novog evanđelja kraljevstva. Upravo su ova Isusova učenja kakva su prihvatili i poučavali žitelji Filadelfije, mogla snažno i djelotvorno dojmiti umove duhovno gladnih azijskih naroda, upravo kao što su Petrove i Pavlove propovijedi tako snažno dojmile Zapad. Određeni mladić koji je radio s Isusom na upravljačkoj pedali je pokazao veliko zanimanje za riječi koje je Isus s vremena na vrijeme znao prozboriti radeći u brodogradilištu. Kad je Isus pomenuo da je nebeskom Ocu stalo do dobrobiti njegove djece na zemlji, ovaj je mladi Grk po imanu Anaksad, rekao: "Ako je Bogovima stalo do mene, zašto ne uklone grubog i nepravednog upravitelja ove radionice?" Mladić je bio zaprepašten kad je Isus odgovorio, "Kako ti poznaješ način ljubeznosti i vrijednost pravednosti, možda su Bogovi doveli ovog grešnog čovjeka u tvoju blizinu kako bi ga ti poveo boljim putem koji poznaješ. Možda si ti sol koja treba učiniti ovog brata prijatnijim prema drugim ljudima; a ti ga možeš učiniti prijatnijim jedino ako ti nisi obljutavio. Kako sada stvari stoje, ovaj čovjek ima moć nad tobom zato što njegovi zli postupci ispoljavaju nepovoljan utjecaj na tebe. Zašto ne upotrijebiš vrlinu moći dobrote i ne dokažeš svoju moć nad zlom tako postajući vladarom vašeg uzajamnog odnosa? Kažem ti da ako svojoj dobroti pružiš poštenu i živu priliku, ona može nadvladati njegovo zlo. Od svih poduzeća smrtničke egzistencije, ni jedan ne pruža veći užitak od radosti koju čovjek osjeća kad postane nečiji materijalni životni partner, duhovna energija i božanska istina u jednoj od pobjedonosnih borbi ovog čovjeka protiv greške i zla. Čovjek prima predivno i preobrazno iskustvo djelujući u ulozi živog kanala duhovnog svjetla smrtnika koji čami u duhovnoj tami. Ako si ti blažen većom istinom nego je ovaj čovjek, njegova potreba treba biti tvoj izazov. Sigurno nisi kukavica koja može stajati na obali i gledati kako se davi čovjek koji ne zna plivati! A u usporedbi s tijelom davljenika, koliko je veća vrijednost u duši ovog čovjeka koja posrće u tami!"

Anakasada su snažno dirnule Isusove riječi. S vremenom je podijelio Isusove riječi sa svojim nadređenim Isus i ove su večeri obojica došli potražiti Isusov savjet po pitanju najveće blagodati njihovim dušama. I kasnije, nakon što je kršćanska poruka proglašena u Cezareji, ova su dvojica, jedan Grk a drugi Rimljanin, vjerovala Filipovoj propovijedi i postala istaknutim članovima crkve koju je utemeljio. Kasnije je ovaj mladi Grk postao poslužiteljem Rimskog centuriona Kornelijusa, koje je postao vjernik zahvaljujući Petrovoj službi. Anaksad je nastavio obasjavati svjetlom sve ljude koji su se našli u tami, sve do dana kada je Pavao zarobljen u Cezareji, kad je Anaksad nesrećnim slučajem umoren u groznom pokolju dvadeset tisuća Židova dok je služio paćenicima na samrti.

Ganid je počeo spoznavati da je njegov tutor provodio slobodne časove u ovoj neobičnoj osobnoj službi svojim bližnjima i mladi Indijac je želio znati motiv ovog Isusovog neprestanog zanimanja za ljude. Tako je upitao, "Zašto si stalno zaokupljen razgovorom sa strancima?" I Isus mu je odgovorio: "Ganide, onome koji poznaje Boga ni jedan čovjek nije stranac. Kroz doživljaj nalaženja Oca na nebu čovjek nalazi da su svi ljudi njegova braća i zar je čudno što čovjek uživa u radosti susreta sa novootkrivenim bratom? Upoznati svoju braću i sestre, znati njihove probleme i naučiti ih voljeti--ovo je najviše iskustvo življenja."

Razgovor je trajao dugo u noć i mladić je ovom prilikom tražio od Isusa da mu objasni razliku između Božje volje i odluka ljudskog uma koje se jednako nazivaju voljom. Isus je u biti rekao: "Božja volja je Božji put, suradnja s Božjom odlukom pri svakoj potencijalnoj alternativi. Izvršenje Božje volje stoga predstavlja progresivno iskustvo kojim čovjek postaje sve više nalik Bogu, a Bog je izvor i sudbina svega što je dobro, lijepo i istinito. Ljudska volja je ljudski put, bit onoga što smrtnik odlučuje biti i činiti. Volja je promišljen izbor samosvjesnog bića koji vodi odluci i ponašanju utemeljenom na inteligentom procesu razmišljanja.

Isus i Ganid su ovog poslijepodneva uživali u igri s vrlo inteligentim psom ovčarom i kad je Ganid upitao da li pas ima dušu i volju, Isus je odgovorio: "Pas ima um koji može poznavati materijalnog čovjeka, njegovog gospodara, ali koji ne može poznavati Boga koji je duh; pas stoga ne posjeduje duhovnu prirodu i ne može doživjeti duhovno iskustvo. Pas može imati volju koja proizlazi iz prirode i koja se može osnažiti treningom, ali takva snaga uma ne predstavlja duhovnu silu niti se može usporediti s ljudskom voljom, kako ne predstavlja rezultat razmišljanja--ona nije rezultat raspoznavanja viših i moralnih značenja i odabira duhovnih i vječnih vrijednosti. Čovjek je duhovno biće, stvorenje obdareno duhovnom odgovornošću i potencijalom vječnog života, upravo zahvaljujući tome što posjeduje ove moći duhovnog razbora i odabira istine." Isus je dalje objasnio da zahvaljujući tome što životinje nemaju takvih mentalnih moći, životinjski svijet nije u stanju razviti jezik ili doživjeti nešto što je usporedivo s opstankom ljudske ličnosti u vječnosti. Kao rezultat ovih riječi Ganid se više nikad nije pozabavio vjerovanjem u prijelaz ljudskih duša u životinjska tijela.


Ganid je narednog dana razgovarao o ovim pitanjima sa svojim ocem i kao odgovor na Gonodovo pitanje, Isus je dalje objasnio da su "ljudske volje koje su posve zaokupljene donošenjem isključivo temporalnih odluka vezanih uz materijalne probleme životinjske egzistencije, osuđene na uništenje u vremenu. Oni koji donesu svesrdne moralne odluke i bezuvjetne duhovne izbore se time sve više poistovjećuju s božanskim duhom koji u njima živi, što ih postupno preobražava u vrijednosti vječnog opstanka--beskrajnog napretka božanske službe." Tog dana smo prvi put imali priliku čuti ovu bitnu istinu koja u suvremenom jeziku glasi: "Volja je ono ispoljenje ljudskog uma koje pruža priliku subjektivnoj svijesti da se izrazi objektivno i da doživi težnju nalikovanja Bogu." I upravo u ovom smislu svako reflektivno i duhovno naklonjeno ljudsko biće može postati kreativno.

3. U ALEKSANDRIJI

Dok je posjeta Cezareji bila puna bitnih događaja, po popravci lađe Isus i njegova dva prijatelja su se u podne uputili prema Aleksandriji u Egiptu.

Trojka je uživala u jako prijatnom putovanju prema Aleksandriji. Ganid je bio oduševljen putovanjem i neprestano je zapitkivao Isusa. Kako su se približavali gradskoj luci, mladić je bio ushićen velikim Farosovim svjetionikom smještenim na otoku koji je Aleksandar povezao s kopnom izgradnjom mola, čime je stvorio dvije veličanstvene luke i učinio Aleksandriju pomorskim trgovinskim raskršćem između Afrike, Azije i Evrope. Veliki svjetionik je bio jedno od sedam svjetskih čuda i bio je preteča svih kasnijih svjetionika. Ustali su vrlo rano kako bi posjetili ovu veličanstvenu spasonosnu napravu izgrađenu ljudskim rukama i uoči svih Ganidovih usklika Isus je rekao: "I ti ćeš, sine, po povratku u Indiju biti kao ovaj svjetionik, čak i nakon što ti otac pođe na vječni počinak; ti ćeš postati kao svjetlo života svima oko sebe koji budu čamili u tami i svima koji budu željeli vidjeti otviriti oči, ti ćeš pokazati put koji vodi k luci spasenja u sigurnosti." I stežući Isusovu ruku Ganid je rekao, "Hoću."

I ponovo napominjemo da su rani učitelji kršćanske religije učinili veliku grešku što su tako isključivo usmjerili pažnju na zapadnu civilizaciju rimskog svijeta. Isusova učenja kakva su čuvali mezopotamijski vjernici prvog stoljeća nove ere, bi rado bila prihvaćena od raznih grupa azijskih vjernika.

Otprilike četiri sata nakon pristanka u Aleksandriji smjestili su se blizu istočnog kraja duge i široke avenije, široke otprilike stotinu stopa i duge pet milja, koja se pružala do zapadnih međa ovog milijunskog grada. Nakon što su prvo posjetili glavne gradske znamenitosti--sveučilište (muzej), knjižnicu, Aleksandrov kraljevski mauzolej, palatu, Neptunov hram, kazalište i gimnaziju--Gonod se posvetio poslu dok su Isus i Ganid otišli posjetiti najveću svjetsku knjižnicu. Tu je bilo sabrano otprilike milijun rukopisa iz cijelog civiliziranog svijeta: Grčke, Rima, Palestine, Parije, Indije, Kine, čak i Japana. Ganid je u ovoj knjižnici imao prilike vidjeti najveću svjetsku zbirku indijske književnosti; i tu su svraćali svakog dana za vrijeme boravka u Aleksandriji. Isus je ispričao Ganidu o svom radu na prijevodu židovskih zapisa na grčki u ovom mjestu. Iznova su razmotrili i raspravili sve svjetske religije i dok je Isus nastojao ukazati mladiću na istinu u svakoj, uvijek je dodavao: "Ali shvaćanje Gospodina kao Boga govori o razvojnom procesu od Melkizedekovog otkrivenja i Abrahamovog zavjeta. Židovi su potekli od Abrahama te su zatim okupirali samu zemlju u kojoj je Melkizedek živio i učio i iz koje je slao učitelje cijelom svijetu; i njihova je religija s vremenom ispoljila jasnije priznanje Gospodina Boga Izraelovog kao nebeskog Oca Svih nego bilo koja druga svjetska religija."

Ganid je pod Isusovim nadzorom sabrao učenja svih religija koje su priznavale Univerzalno Božanstvo, čak i onih koje su jedino nepotpuno priznavale podređena božanstva. Nakon dosta rasprave Isus i Ganid su zaključili da Rimljani nisu imali stvarnu religiju, da je njihova religija bila jedino nešto viša od uzvišenja i obožavanja njihovog imperatora. Dalje su zaključili da su Grci imali filozofiju, ali da su teško imali religiju s osobnim Bogom. Zbog njihove mnogobrojnosti kao i činjenice da su različita mistička shvaćanja Božanstva više djelovala kao derivativ drugih i starijih religija, nisu išli u razmatranje mističkih kultova.

Iako su prijevodi učinjeni za vrijeme posjete Aleksandriji, Ganid nije žurio sa zaključnim uređenjem ovih spisa i dodatkom osobnih zaključaka sve do pred kraj njihovog boravka u Rimu. Bio je jako iznenađen otkrićem da su najbolji autori religiozne svjetske književnosti priznavali postojanje vječnog Boga i da su bili uveliko suglasni u vezi njegovog karaktera i odnosa sa smrtnim čovjekom.


Za vrijeme boravka u Aleksandriji Isus i Ganid su proveli dosta vremena u muzeju. Umjesto zbirke rijetkih predmeta, ovaj muzej je bio sveučilište likovne umjetnosti, znanosti i književnosti. Učeni profesori su svakodnevno držali predavanja i Aleksandrija je u ovo vrijeme bila intelektualni centar Zapadnog svijeta. Isus je iz dana u dan Ganidu tumačio predavanja; za vrijeme drugog tjedna njihovog boravka mladić je jednom konačno uzviknuo: "Učitelju Jošua, ti znaš više od ovih profesora; ustani i reci im sve izvanredne stvari koje si meni rekao; njihovi su pogledi zamagljeni pretjeranim razmišljanjem. Razgovaću s ocem da to uredi." Isus je odgovorio sa smješkom na licu: "Kakav je štovalac moj učenik, ali ovi učitelji ne misle da ih ti i ja imamo čemu poučiti. Ponos neproduhovljenog učenja djeluje opasno u ljudskom iskustvu. Istinski učitelj održava intelektualno poštenje tako što zauvijek ostaje učenik."

Aleksandrija je bila grad miješane kulture Zapada i poslije Rima najveći i najveličanstveniji grad na svijetu. Ovdje se nalazila najveća svjetska sinagoga Židova, sjedište aleksandrijskog Velikog Vijeća koje je brojilo sedamdeseto vladajućih starješina.

Među Gonodovim brojnim poslovnim suradnicima je bio i određeni židovski bankar po imenu Aleksandar, brat negdašnjeg slavnog religioznog filozofa Filona. Filon je bio zaokupljen pohvalnim ali izuzetno teškim radom na usklađenju grčke filozofije i židovske teologije. Dok su Ganid i Isus dosta razgovarali o Filonovim učenjima nadajući se prilici da prisustvuju njegovim predavanjima, za cijelog njihovog boravka u Aleksandriji ovaj poznati helenski Židov je ležao u krevetu bolestan.

Isus je preporučio Ganidu dosta grčke filozofije i stoičkih doktrina, ali se jednako pobrinuo da mladić shvati istinu da poput određenih nejasnih učenja židovskog naroda, ovi sustavi vjerovanja imaju religioznu prirodu jedino po tome što navode ljude da nađu Boga i da prime užitak živućeg iskustva poznavanja Vječnog.

4. RASPRAVA O STVARNOSTI

Noć prije nego će napustiti Aleksandriju Ganid i Isus su se zadržali u posjeti kod određenog profesora na državnom sveučilištu koji je držao predavanja na temu Platonovih učenja. Prevodeći riječi učenog grčkog učitelja, Isus nije unosio vlastita učenja kao protuslov njegovoj grčkoj filozofiji. Gonod je bio poslovno odsutan ove večeri; nakon što se profesor udaljio, učitelj je s učenikom poveo dug i iskren razgovor o Platonovim doktrinama. Dok je Isus uvjetno odobrio određena grčka učenja o tumačenju ovozemaljskih materijalnih stvari u vidu nejasnog odraza nevidljivih ali bitnijih duhovnih stvarnosti, nastojao je položiti pouzdanije temelje mladićevom razmišljanju; tako je započeo dugu disertaciju o prirodi kozmičke stvarnosti. U biti i u skladu sa suvremenim jezičkim izražajem, Isus je rekao Ganidu:

Izvor kozmičke stvarnosti počiva u Beskonačnom. Materijalne stvari konačne tvorevine predstavljaju vremensko-prostorne posljedice Rajskog Uzorka i Univerzalnog Uma vječnog Boga. Uzročnost koja se javlja u fizičkom svijetu, samosvijest u intelektualnom svijetu i progresivna bit čovjeka u svijetu duha--kad se ove stvarnosti projiciraju na univerzalnoj ljestvici, kad se povežu u vječnom odnosu i dožive sa savršenstvom osobina i božanstvenosti vrijednosti--one sačinjavaju stvarnost Vrhovnog. Ali u svemiru koji se neprestano mijenja Izvorna Ličnost uzročnosti, inteligencije i iskustva duha ima nemijenjajuću i apsolutnu kvalitetu. Čak i u vječnom svemiru neograničenih vrijednosti i božanskih osobina, sve se mijenja i može promijeniti izuzev Apsoluta i onog što je postiglo apsolutan fizički status, intelektualnu obujmljenost ili duhovni identitet. Najviša razina koju konačno biće može postići predstavlja razinu opažanja Oca Svih i poznavanja Vrhovnog. I čak i tada takva bića konačne sudbine nastavljaju doživljavati promjenu u kretnjama fizičkog svijeta i njegovih materijalnih pojava. Oni su jednako i dalje svjesni napredovanja vlastitog bitka u svom neprestanom usponu i rastućoj svijesti u sve dubljem poštovanju i reagiranju na intelektualni kozmos. Stvorenje se jedino može sjediniti sa Stvoriteljem u savršenstvu, harmoniji i jednoglasju volje; i takvo se stanje božanstvenosti može steći i održati jedino ako isto ovo stvorenje nastavi živjeti u vremenu i vječnosti dosljedno usaglašavajući svoju konačnu volju sa Stvoriteljevom božanskom voljom. U duši stvorenog bića uvijek mora vladati vrhovna žudnja za ispunjenjem Očeve volje koja mora dominirati nad umom uspinjućeg Božjeg sina.

Jednooka osoba ne može očekivati da vidi dubinu perspektive. Tako ni jednooki znanstvenici niti jednooki duhovni mistici i alegoristi ne mogu ispravno vidjeti i prihvatljivo shvatiti istinske dubine kozmičke stvarnosti. Sve istinske vrijednosti iskustva stvorenog bića pritajeno počivaju u dubinama ljudskog opažanja.

Bezumna uzročnost ne može voditi k razvoju profinjenog i složenog iz grubog i jednostavnog, kao što ni bezduhovno iskustvo ne može voditi k evoluciji božanskog karaktera vječne egzistencije iz materijalnih umova vremenskih smrtnika. Kozmičko obilježje koje tako isključivo opisuje beskonačno Božanstvo počiva u ovom beskrajnom stvaralačkom podarenju ličnosti koja ima moć opstanka progresivnim postignućem Božanstva.

Ličnost je to kozmičko obdarenje, ta faza kozmičke stvarnosti, koja može postojati paralelno s neograničenom promjenom i istovremeno sačuvati identitet uoči svih takvih promjena, te kroz cijelu buduću vječnost.

Život je prilagođenje izvorne kozmičke uzročnosti zahtijevima i mogućnostima kozmičkih situacija i predstavlja rezultat djelovanja Univerzalnog Uma i aktivacije pomoću iskre duha Boga koji je duh. Smisao života počiva u njegovoj prilagodljivosti; vrijednost života počiva u njegovoj progresivnosti--čak i do visina svjesnosti Boga.

Neprilagođenost samosvjesnog života kozmosu rezultira kozmičkim neskladom. Konačno skretanje volje čovjekove ličnosti sa smjera uopćene kozmičke kretnje s vremenom rezultira intelektualnom izolacijom, segregacijom ličnosti. Za gubitkom unutarnjeg duha slijedi duhovno ukinuće egzistencije. Nakon ovog događaja, inteligentan i progresivan život u sebi i po sebi postaje nepobitni dokaz egzistencije svrsishodnog svemira koji ispoljava volju božanskog Stvoritelja. I kao cjelina, ovaj se život bori za više vrijednosti konačno nastojeći postići Oca Svih.

Čovjek jedino do određenog stupnja posjeduje um koji počiva iznad životinjske razine, na stranu od viših i poluduhovnih djelovanja intelekta. Stoga životinje (koje nemaju obožavanja i mudrosti) ne mogu doživjeti nadsvijest, koja predstavlja svjesnost svijesti. Životinjski um je jedino svjestan objektivnog svemira.

Znanje je domena materijalnog uma ili uma koji ima sposobnost opažanja činjenica. Istina je domena duhovno obdarenog intelekta koji je svjestan poznavanja Boga. Znanje se može dokazati; istina se može doživjeti. Znanje je posjed uma; istina je doživljaj duše, napredujućeg bitka. Znanje je funkcija neduhovnog svijeta; istina je faza one razine kozmosa koja nosi obilježje uma-duha. Oči materijalnog uma poimaju svijet činjeničnog znanja; oči produhovljenog intelekta raspoznaju svijet stvarnih vrijednosti. Sinhronizirani i usklađeni, ova dva pogleda otkrivaju svijet stvarnosti, svijet u kojem mudrost tumači kozmičke pojave u skladu s progresivnim osobnim iskustvom.

Greška (zlo) predstavlja kaznu nesavršenosti. Kvalitete nesavršenosti ili činjenice neuspješnog prilagođenja mogu biti obznanjene na materijalnoj razini putem kritičkog promatranja i znanstvene analize; na moralnoj razini mogu biti obznanjene putem ljudskog iskustva. Prisutnost zla svjedoči o nepreciznostima uma i nezrelosti evolutivnog bitka. Zlo stoga uvijek obilježava mjeru nesavršenosti pri tumačenju kozmosa. Prilika za pogrešno djelovanje predstavlja dio postignuća mudrosti, plana napredovanja od djelomičnog i temporalnog do potpunog i vječnog, od relativnog i nesavršenog do konačnog i usavršenog. Greška nije ništa drugo nego sjena relativne nepotpunosti koja neminovno pada na čovjekov put postignuća Rajskog savršenstva. Greška (zlo) nije istinska osobina svemira; ona je jednostavno opservacija relativnosti u odnosu nesavršenosti nepotpune konačnosti prema uspinjućim razinama Vrhovnog i Ultimnog.

Iako je Isus izložio ove ideje na jeziku koji je bio blizak mladićevu shvaćanju, Ganid je na kraju ove rasprave napola spavao dok su me se oči uveliko sklapale. Sutradan su poranili da se ukrcaju na brod za Laseju na Kreti. Ali prije nego što će se ukrcati, Ganid je počeo zapitkivati o zlu, na što je Isus odgovorio:

Zlo je relativan koncept. Ono proizlazi iz opažanja nesavršenstva u sjenovitom odražaju konačnog svemira stvari i bića koji stoji na putu jasnom živućem svjetlu univerzalnog kozmičkog izražaja vječnih stvarnosti Beskonačnog.

Potencijalno zlo počiva u samoj neminovnoj nepotpunosti otkrivenja Boga kao vremenski-prostorno-ograničenog izražaja beskonačnosti i vječnosti. Relativnost stvarnosti počiva u činjenici da djelomično može postojati uporedo s potpunim, stvarajući neophodnost intelektualnog odabira i uspostavljajući vrijednosne razine opažanja duha i reagiranja na duh. Nepotpuni i konačni pojam Beskonačnog u shvaćanju uma temporalnih i ograničenih bića sam po sebi i u sebi predstavlja potencijalno zlo. Ali rastuća greška neopravdanog nedostatka prihvatljive ispravke ovih izvorno prirođenih intelektualnih neusklađenja i duhovnih nedostatnosti, nije ništa drugo nego ostvarenje istinskog zla.
Svi statički i mrtvi pojmovi predstavljaju potencijalno zlo. Konačna sjena relativne i živuće istine neprestano podilazi proces promjene. Statički pojmovi neminovno vode k retardaciji znanosti, politike, društva i religije. Dok statički koncepti mogu predstavljati određeno znanje, oni nemaju mudrosti i istine. Ali ne dopustite da vas zavara ovaj koncept relativnosti i da stane na put vašoj spoznaji koordinacije svemira pod upravom kozmičkog uma i njegove stabilizirane kontrole energijom i duhom Vrhovnog.

5. NA OTOKU KRETI

Putnici su otišli na Kretu s jednim jedinim ciljem: da se opuste, prošetaju otokom i odu u planinarenje. Ondašnji žitelji Krete nisu uživali visoku reputaciju među okolnim svijetom. Isus i Ganid su unatoč tome pridobili mnoge duše višim razinama razmišljanja i življenja čime su položili temelje brzom primitku evanđelja prilikom kasnijeg dolaska prvih propovjedača iz Jeruzalema. Isus je voljeo ove žitelje Krete, unatoč teškim riječima koje je Pavao uputio na njihov račun kad je poslao Titu na otok da reorganizira njihove crkve.

Isus je na ovim gorama na otoku Kreti prvi put nadugo razgovarao s Gonodom o religiji. Otac je bio jako impresioniran, rekavši: "Nije čudo što mladić vjeruje u svaku tvoju riječ, ali nisam znao da takva religija postoji u Jeruzalemu, naročito u Damasku." Tijekom boravka na otoku Gonod je prvi put predložio Isusu da im se pridruži prilikom povratka u Indiju i Ganid je bio presrećan pri pomisli da bi Isus mogao pristati na ovu ponudu.

Ganid je jednom upitao Isusa zašto se nije posvetio javnom poučavanju, na što je Isus odgovorio: "Sine, sve mora sačekati na svoje vrijeme. Nakon što po rođenju dođeš na svijet, nikakva ti tjeskoba i ispoljenje nestrpljenja neće pomoći da odrasteš. Po svim pitanjima moraš sačekati na pravi čas. Jedino vrijeme može promijeniti boju nezrelog voća. Smjena godišnjih doba kao i izlazak i zalazak sunca jedino mogu biti rezultat prolaska vremena. Danas putujem prema Rimu s tobom i tvojim ocem i ovo je dovoljno za danas. Moja sutrašnjica u cjelosti počiva u rukama mog nebeskog oca." I zatim je ispričao Ganidu o Mojsiju i četrdeset dana smotrenog iščekivanja i neprekidne pripreme.

Ganid nikad nije zaboravo što se odigralo pri posjeti Blagim Nebesima; sjećanje na ovaj događaj je zauvijek nastavilo buditi u mladiću veliku želju da promijeni kastni sustav svoje rodne Indije. Određeni pripiti i degenerični čovjek je napao mladu ropkinju na javnoj cesti. Kad je Isus ugledao djevojku u nevolji, žurno je priskočio u pomoć kako bi je oslobodio iz ruku razjarenog napadača. Dok ga je djete čvrsto stezalo, Isus je ispružio svoju čvrstu desnicu kako bi mogao držati bijesnog napadača na sigurnoj razdaljini, sve dok siroti čovjek nije malaksao bijesno mlatarajući rukama po zraku. Dok je Ganid jako želio priskočiti u pomoć, otac mu to nije dopuštao. Iako nisu govorili njezinim jezikom, djevojka je mogla shvatiti njihov milostivi čin i bila je puna najdublje zahvalnosti dok su je svi zajedno pratili kući. Ovo je po svoj prilici bio Isusov najbliži kontakt s bližnjima za cijelog njegovog zemaljskog života. Ali ove noći je bio suočen s teškom zadaćom dok je Ganidu nastojao objasniti zašto nije udario pijanicu. Po Ganidovom je mišljenju trebao udariti ovog čovjeka najmanje onoliko puta koliko je on udario djevojku.


6. PREPLAŠENI MLADIĆ

Dok su bili u brdima, Isus je nadugačko razgovarao s određenim mladićem koji je bio prepun straha i malodušnosti. Kako nije uspio naći utjehu i ohrabrenje u druženju s bližnjima, tražio je osamu u brdima; odrastao je s dubokim osjećajem bespomoćnosti i osjećaja manje vrijednosti. Ove prirodne tendencije su zatim osnažene brojnim okolnostima koje je sreo odrastajući, a prije svega očevom smrću u mladićevoj dvanaestoj godini. Isus je pri susretu rekao: "Zdravo prijatelju! Zašto si tako snužden ovog lijepog dana? Ako te nešto žalosti, možda ti mogu pomoći. U svakom mi je slučaju veliko zadovoljstvo staviti se na raspolaganje."

Kako mladić nije bio raspoložen za razgovor, Isus je ponovo pokušao prići njegovoj duši, govoreći: "Razumijem da si došao u planine da se udaljiš od ljudi; dok je prirodno što ne želiš samnom razgovarati, hoću znati poznaješ li ova brda; znaš li kuda vode ove staze? Možeš li mi reći koji je najbliži put za Feniks? Mladić je dobro poznavao brda i pokazao je veliko zanimanje pri objašnjenju najbližeg puta za Feniks štoviše crtajući staze na tlu i podrobno opisujući svaki detalj. I bio je zatečen i pun radoznalosti kad se Isus, nakon što se prvo oprostio i naizgled bio spreman poći svojim putem, iznenada okrenuo govoreći: "Dobro znam da želiš da te ostavim samog u tvojoj tuzi; ali ne bi bilo pošteno i ljubezno s moje strane nakon što sam od tebe primio tako darežljivu pomoć pri objašnjenju najbližeg puta za Feniks, da se nerazborito udaljim ne odgovarajući na tvoju dirljivu molbu za pomoć i usmjerenje k napogodnijoj stazi k postignuću sudbine, kako ti dolaziš u planine tragajući upravo za ovim odgovorom. Kao što ti tako dobro poznaješ staze koje vode prema Feniksu zato što si ovim stazama putovao mnogo puta, ja tako poznajem put koji vodi prema gradu tvojih razočaranih nada i neostvarenih ambicija. I kako si me zamolio za pomoć, neću te razočarati. Premda je bio potpuno oduzet iznenađenjem, mladić je uspio promucati: "Ali--ja te nisam ništa pitao--" I nježno položivši ruku na njegova ramena, Isus je rekao: "Sine, dok me nisi upitao riječima, dirnuo si moje srce svojim žudnim pogledima. Moje djete, svaki čovjek koji voli druge ljude nalazi u tvom izrazu obeshrabrenosti i očajanja riječitu molbu za pomoć. Sjedi pored mene da ti kažem o stazama službe i putevima sreće koji vode od patnji čovjekovog bitka do radosnih djela koja su nadahnuta ljubavlju u ljudskom bratstvu i koja službe Bogu na nebesima."

Kako je nakon ovih riječi jako želio razgovarati s Isusom, mladić je kleknuo pored Isusovih nogu moleći ga da mu pomogne, da mu pokaže put izlaza iz svog svijeta osobne patnje i poraza. Isus je rekao: "Ustani, prijatelju! Stani na noge kao čovjek! Dok je moguće je da si se našao okružen manjim neprijateljima i suočen s brojnim zaprekama, sve velike i stvarne stvari ovog svijeta i svemira stoje na tvojoj strani. Sunce se diže svakog jutra da te pozdravi upravo kao što pozdravlja najmoćnije i najbogatije ljude na svijetu. Pogedaj--imaš jako tijelo i snažne mišice--imaš nadprosječnu fizičku opremu. Ti naravno nećeš imati mnogo koristi od ove opreme dok sjediš ovdje u brdima pun samosažaljenja zbog stvarnih i umišljenih nedaća. Ali ti jednako tako možeš iskoristiti ovo tijelo u cilju izvanrednih postignuća ako hitro pođeš k centru velikih događaja. Ti ustvari pokušavaš pobjeći od sebe i svoje nesreće, ali to je nemoguće učiniti. Tvoja egzistencija i tvoji životni problemi imaju stvarnu prirodu; ne možeš im umaći. Ali pogledaj, imaš bistar i kadar um. Imaš snažno tijelo i inteligentan um koji upravlja ovim tijelom. Uposli ovaj um na riješenju problema; nauči intelekt da djeluje u tvoju korist; ne dopusti da te ovlada moć straha, ne budi kao nerazborita životinja. Umjesto što ćeš biti prezreni rob straha i sluga očajanja i poraza, um treba biti tvoj hrabri saveznik pri riješenju životnih problema. Ali što je najbitnije, u tebi živi duh koji je potencijal ostvarenja stvarnog postignuća i koji može stimulirati i nadahnuti samokontrolu uma i kontrolu tijela putem ovog uma, samo ako budeš oslobodio svoj um od okova straha i ako na taj način dopustiš svojoj duhovnoj prirodi da iskoristi moćnu prisutnost vjere i da te počne oslobađati od višestrukog zla koje počiva u nedjelovanju. I ista ova vjera smjesta može uništiti tvoj strah od ljudi djelotvornom prisutnošću ove nove i svedominantne ljubavi prema bližnjima, ljubavi koja će vrlo brzo prepuniti tvoju dušu zahvaljujući rođenju nove svijesti u tvom srcu--svijesti da si djete Boga.

"Neka ovo, sine, bude dan tvog novog rođenja, tvoje nove postavke u obličju čovjeka punog vjere, hrabrosti i odane službe ljudima radi Boga. I kad u sebi ostvariš ovo novo usklađenje života, postići ćeš usklađenje sa svemirom; ovo će biti tvoje novo rođenje--rođenje u duhu--i od ovog ćeš časa živjeti život pobjedničkog dostignuća. Nevolja će te snažiti; razočaranje će ti dati podstreka, teskoće će ti biti izazov; i prepreke će ti dati podražaj. Ustani, mladiću! Oprosti se od života koji je pun prezrenog straha i uzmičuće plašljivosti. Žurno pođi natrag svojim dužnostima i živi svoj zemaljski život kao sin Boga, kao smrtnik koji je odan oplemenjujućoj službi ljudima na zemlji, čovjek čija sudbina supremno i vječno počiva u služenju Bogu u vječnosti."

I ovaj je mladić po imanu Srećko s vremenom postao vođa kretskih kršćana i Titov bliski suradnik pri aktivnostima na uzvišenju kretanskih vjernika.

Putnici su odista bili svježi i odmorni kad su se oko podneva spremili da otplove za Kartagu u sjevernoj Africi, zaustavljajući se na Sireni. Ovdje su Isus i Ganid pružili prvu pomoć Rufusu koji je bio ozlijeđen pri slomu natovarenih zaprežnih kola. Odnijeli su ga kući k njegovoj majci, i njegov otac po imenu Šimon nije ni slutio da je čovjek čiji će križ jednom nositi prema naređenju Rimskih vojnika bio stranac koji se jednom prilikom sprijateljio s njegovim sinom.

7. U KARTAGENI--RASPRAVA O VREMENU I PROSTORU

Za vrijeme putovanja prema Kartagi, Isus je uglavnom raspravljao sa svojim suputnicima društvena, politička i trgovinska pitanja; jedva da je bilo riječi o religji. Gonod i Ganid su po prvi put otkrili da je Isus bio dobar pripovjedač, te su ga tako molili da im ispriča o svom ranom životu u Galileji. Pored toga su otkrili da je Isus rođen u Galileji, a ne u Jeruzalemu ili Damsku.

Kako je Ganid imao prilike primijetiti da je Isus privukao većinu ljudi koje su sreli, upitao je Isusa kako čovjek može naći prijatelje i učitelj je na ovo odgovorio: "Pokaži zanimanje za druge ljude; nauči voljeti ljude i čekaj na priliku da učiniš nešto što im sigurno treba," i zatim je citirao staru židovsku poslovicu da "čovjek koji hoće imati prijatelje prvo mora pokazati prijateljsko lice."

Isus je na Kartagi vodio dug i znamenit razgovor s mitraičkim svećenikom na temu besmrtnosti--vremena i vječnosti. Ovaj perzijac je primio naobrazbu u Aleksandriji i uistinu je bio otvoren Isusovoj pouci. Isus je u biti i suvremenim riječima na slijedeći način odgovorio na njegova brojna pitanja:
Vrijeme je tijek pokretnih temporalnih događaja u spoznaji svijesti stvorenog bića. Vrijeme je naziv koji je pripojen uređenju ili nizu koji služi prepoznavanju i separaciji događaja. Svemir prostora predstavlja vremenski-povezan fenomen kad se promatra s bilo koje unutarnje pozicije izvan utvrđenih granica Raja. Kretanje vremena postaje primijetno jedino kad se promatra u odnosu s nečim što se ne kreće u prostoru kao vremenska pojava. U svemiru nad svemirima Raj i Rajska Božanstva nadilaze vrijeme i prostor. Na naseljenim svjetovima ljudska ličnost (u kojoj živi i koju usmjerava duh Rajskog Oca) predstavlja jedinu fizički vezanu stvarnost koja može nadići materijalni tijek temporalnih događaja.

Dok životinje ne spoznaju vrijeme onako kako to čine ljudi, zahvaljujući njegovu isparčanom i ograničenom gledištu, vrijeme se čak i čovjeku doima kao slijed događaja; ali kako čovjek više uzlazi i kako više napreduje prema svojoj nutrini, sve šire gledište ovog slijeda događaja vodi k raspoznavanju vremena kao cjeline. Ono što je ranije djelovalo kao slijed događaja uskoro postaje cjelovit i savršeno povezan ciklus; ova kružna istovremenost na taj način sve više zauzima mjesto negdašnje svijesti o linearnom slijedu događaja.

Postoji sedam različitih poimanja prostora kao pojave uvjetovane vremenom. Prostor treba mjeriti vremenom, a ne vrijeme prostorom. Znanstvena pometnja počiva na neuspijehu opažanja stvarnosti prostora. Prostor nije jedino intelektualni pojam varijacije u odnosu kozmičkih predmeta. Prostor nije prazan i um je jedini čovjeku poznati mehanizam koji ako ništa drugo ono djelomično nadilazi prostor. Um može djelovati neovisno o pojmu vremenskog odnosa između materijalnih premeta. Prostor je relativno i komparativno konačan svim bićima koja imaju status stvorenih bića. Što vise svijest postaje svjesna sedam kozmičkih dimenzija, to više koncept potencijalnog prostora postiže ultimatnost. Ali prostorni potencijal je istinski ultimatan jedino na apsolutnoj razini.

Mora biti jasno da univerzalna stvarnost ima šireće i stalno relativno značenje na uzlaznim i sve savršenijim razinama kozmosa. Ultimatno, preživjeli smrtnici postižu identitet u sedmodimenzijskom svemiru.
Vremensko-prostorna koncepcija uma koji ima materijalno porijeklo s vremenom mora podići slijed proširenja kako svjesna i spoznajna ličnost bude uzlazila kozmičkim razinama. Kad čovjek postigne um koji je u stanju posredovati između materijalne i duhovne razine egzistencije, njegove će vremensko-prostorne ideje umnogome uznapredovati u pogledu spoznajne kvalitete kao i iskustvenog kvantiteta. Rastuće kozmičke koncepcije napredujuće ličnosti duha predstavljaju rezultat poboljšanja kako dubine uvida tako i raspona svijesti. I kako ličnost napreduje prema visini i nutrini, prema trenscendentnim razinama nalikovanja Božanstvu, vremensko-prostorne koncepcije sve više prilaze bezvremenosti i bezprostornosti Apsoluta. Relativno i sukladno transcendentnom postignuću, djeca ultimatne sudbine razvijaju viziju ovih koncepcija apsolutne razine.


8. NA PUTU ZA NAPULJ I RIM

Malta je bila prva stanica na putu za Rim. Isus je ovdje vodio dulju raspravu s utučenim i malodušnim mladićem po imenu Klaudus. Ispočetka pomišljajući na samoubojstvo, mladić je nakon razgovora s pisarom iz Damaska rekao: "Pogledat ću u lice životu kao čovjek; neću više izigravati kukavicu. Vraćam se svome narodu i počinjem ispočetka." Mladić je nedugo zatim postao energični propovjedač cinizma, te se kasnije pridružio Petru propovjedajući kršćanstvo u Rimu i Napulju, dok je nakon Petrove smrti otišao propovjedati evanđelje u Španjolskoj. Ali nikad nije saznao da je čovjek koji mu je na Malti pružio tako veliko nadahnuće bio isti onaj Isus kojeg je kasnije proglasio svjetskim Izručiteljem.

Na Sirakuzi su ostali cijeli tjedan. Isusovo ozdravljenje Estere, Židova i otpadnika koji je držao gostionicu gdje se Isus zaustavio sa svojim suputnicima, predstavlja bitan događaj koji se odigrao prilikom ovog zastoja. Esteru je privukla Isusova prijaznost i zatražio je pomoć kako bi se vratio Izraelovoj vjeri. Estera je izrazio osjećaj bespomoćnosti slijedećim riječima: "Dok želim biti pravi sin Abrahama, nisam u stanju naći Boga." Isus je rekao: "Ako istinski želis naći Boga, sama ova želja dokazuje da si ga već našao. Tvoj problem ne počiva u tome što ne možeš naći Boga, kako je Otac već pronašao tebe; tvoja nevolja počiva u tome što jednostavno ne poznaješ Boga. Zar nisi čitao u Knjizi proroka Jeremije gdje stoji: "Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti cijelim srcem svojim"? I zar isti ovaj prorok ponovo ne kaže: "I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Gospodin, da budu narod moj, a ja Bog njihov"? I zar nisi čitao gdje stoji u Spisima: "On gleda na ljude s visine i ako koji čovjek kaže: Griješio sam i pravo izvrtao i nije mi se isplatilo, Bog će mu tada spasti dušu od jame i on će svjetlost vidjeti?" I Ezra je našao Boga, i to Boga koji je pružio zadovoljstvo njegovoj duši. Ovaj je Židov kasnije u suradnji s određenim imućnim grčkim obraćenikom, izgradio prvu kršćansku crkvu u Sirakuzi.

U Mesani su se zadržali samo jedan dan, ali i ovo je bilo dovoljno da zauvijek izmijeni život jednog dječaka, prodavca od kojeg je Isus kupio voće i kojeg je zauzvrat nahranio kruhom života. Mladić nikad nije zaboravio Isusove riječi i ljubezni pogled koji ih je pratio kad je polažući ruku na mladićeva ramena, rekao: "Zbogom mladiću, i hrabro se drži dok budeš dostizao zrele godine i nakon što nahraniš tijelo, nauči nahraniti i dušu. I moj će Otac nebeski biti s tobom i ići će ispred tebe. " Mladić je isprva postao odanik mitraizma, dok se kasnije okrenuo kršćanskoj vjeri.

Stigavši do Napulja mogli su osjetiti blizinu svog konačnog odredišta, Rima. Gonod je imao dosta posla u Napulju i na stranu od prevoditeljskih obveza, Isus je mogao provesti dosta vremena s Ganidom u posjeti i istraživanju grada. Ganid je postajao pravi stručnjak u procesu opažanja i pronalaženja osoba koje su trebale pomoć. U gradu su našli mnogo sirotinje i dali dosta milostinje. Ali Ganid nije bio u stanju shvatiti značenje Isusovih riječi kad je dao nešto sitnog novca prosjaku, dok mu se odbio obratiti s utješnim riječima. Isus je rekao: "Zašto gubiti riječi na onog koji nije u stanju shvatiti značenje toga što mu govoriš? Očev duh ne može poučiti i spasti onog koji nije u stanju djelovati u ulozi sina." Isus je ovdje aludirao da čovjek nije bio normalan; da nije bio u stanju reagirati na upravljački utjecaj duha.

U Napulju se nije odiralo ništa bitno; Isus je s mladićem podrobno istražio grad šireći dobro raspoloženje s mnogim osmjesima koje je uputio muškarcima, ženama i djeci.

Iz Napulja su otišli u Rim preko Kapue, gdje su proveli tri dana. Apijskim putem su putovali vodeći teretne životinje prema Rimu, dok su sva trojica sa zebnjom iščekivali da vide prijestolnicu cijele imperije i najveći grad na svijetu.

- 09:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POGLAVLJE 129-KASNIJI PERIOD ISUSOVE ZRELE DOBI


ISUS je potpuno i konačno prestao upravljati domaćim poslova nazaretske obitelji i neposredno nadgledati njezine pojedinačne članove. Do samog je krštenja nastavio slati priloge obiteljskoj blagajni i duboko se zanimati za duhovnu dobrobit sve svoje braće i sestara. I uvijek je bio spreman učiniti sve što je bilo u njegovoj ljudskoj moći kako bi utješio i razveselio svoju majku udovicu.

Sin Čovječji je do ovog časa uložio svako nastojanje kako bi se trajno udaljio od nazaretskog doma; i ovo nije bilo lako učiniti. Isus je prirodno volio svoje bližnje; on je volio svoju obitelj i ova prirodna ljubav je bila još veća zahvaljujući dubokoj odanosti koju im je posvetio. Što više sebe darujemo drugim ljudima, to ih više možemo voljeti; i kako je Isus bio tako duboko odan svojoj obitelji, volio ih je s velikom i svesrdnom ljubavlju.

Cijela obitelj je postupno uvidjela da je Isus bio u procesu pripreme za trenutak odvajanja. Jedino je njegova postupna metoda pripreme za ovaj čas mogla ublažiti tugu naslućene objave odlaska. Kroz više od četiri godine njegova obitelj je spoznavala da se Isus postupno spremao odvojiti od njih.


1. DVADESET SEDMA GODINA (21.P.K.)

Jednog kišnog nedjeljnog jutra u siječnju ove 21-e godine, Isus je bez pompe napustio svoju obitelj jedino rekavši da je išao do Tiberijade i da je nakon toga namjeravao posjetiti druge gradove oko Genezaretskog jezera. I tako ih je napustio i nikad više nije bio redovni član ovog domaćinstva.

Proveo je tjedan dana u Tiberijadi, novom gradu koji je nedugo zatim zamijenio Seforis kao prijestolnica Galileje; i kako tu nije našao ništa zanimljivo, produžio je kroz Magdalu i Betsaidu do Kafarnauma gdje se zaustavio da posjeti očevog prijatelja Zebedeja. Zebedejevi sonovi su bili ribari; Zebedej je bio brodograditelj. Isus iz Nazareta je bio stručan u obradi i planiranju izrade; bio je odličan drvodjelac; i Zebedej je već dugo imao prilike čuti o stručnosti ovog nazaretskog obrtnika. Već dugo je namjeravao početi s izgradnjom boljih i naprednijih brodova; ovom je prilikom iznio svoje planove Isusu nudeći mu da se pridruži poduzeću u ulozi tesara, na što je Isus rado pristao.

Dok je Isus radio sa Zebedejem tek nešto više od godinu dana, za ovog je vremena razvio novi stil izrade i utemeljio nove brodograditeljske metode. Naprednijom vještinom i daleko boljim metodama
presovanja pod pritiskom pare, Isus i Zebedej su počeli graditi daleko nadmoćnije brodove; ovi su brodovi bili puno sigurniji za plovidbu jezerom od starih modela. Izrađujući ove nove modele, Zebedej je kroz nekoliko godina ostvario više posla nego što je njegovo malo produzeće bilo u stanju podmiriti; kroz nešto manje od pet godina praktično svi brodovi koji su plovili ovim jezerom su bili izrađeni u Zebedejevoj radionici u Kafarnaumu. Isus je postao poznat među galilejskim ribarima kao dizajner ovih novih brodova.

Zebedej je bio prilično imućan; imao je brodograditeljske radionice na samom jezeru južno od Kafarnauma i živio je neposredno pored obale u blizini ribarskih četvrti Betsaide. Isus je proveo ovo razdoblje od nešto više od godinu dana živeći kod Zebedejevih u Kafarnaumu. On je već dugo bio u svijetu na svome i bez oca i jako je uživao što je imao Zebedeja kao oca i partnera.

Zebedejeva žena Saloma je bila rođaka Ane, negdašnjeg velikog jeruzalemskog svećenika koji je još uvijek bio jako utjecajan među saducejima, premda je zvanično sišao s dužnosti prije osam godina. Saloma je jako voljela Isusa. Voljela je Isusa onako kako je voljela svoje sinove Jakova, Ivana i Davida, dok su njezine četiri kćerke smatrale Isusa svojim starijim bratom. Isus je često išao u ribu s Jakovom, Ivanom i Davidom i mogli su se uvjeriti da je bio vješt ribar, a ne samo stručan brodograditeljski obrtnik.

Isus je cijele godine svakog mjeseca slao novce Jakovu. Vratio se u Nazaret u listopadu kako bi prisustvovao Martinom vjenčanju i nije navraćao u Nazaret više od dvije godine, sve do kratke posjete neposredno prije dvostruke svadbe Šimuna i Jude.

Isus je cijele godine gradio brodove i nastavio promatrati način ljudskog života na zemlji. Često je išao posjetiti karavansku stanicu, kako je Kafarnaum ležao na direktnoj karavanskoj liniji od Damaska prema jugu. Kafarnaum je bio snažno vojno uporište Rima i garnizonski komandir je bio nežidovski vjernik u Jahvu ili "odanik," kako su Židovi obično nazivali ovakve obraćenike. Ovaj oficir koji je vukao porijeklo iz imućne rimske obitelji, je na sebe preuzeo izgradnju lijepe sinagoge u Kafarnaumu; ova je sinagoga darovana Židovima malo prije nego će Isus doći da živi kod Zebedejevih. Isus je ove godine vodio više od polovice službi u ovoj sinagogi i nekoliko karavanskih putnika i posjetitelja sinagoške službe koji su se zadesili u Kafarnaumu je imalo prilike u njemu prepoznati nazaretskog tesara.

Kad se radilo o uplati poreza, Isus se prijavio kao "obučeni zanatlija iz Kafarnauma." Od ovog dana pa do kraja zemaljskog života bio je poznat kao žitelj Kafarnauma. Nikad nije naveo bilo koji drugi grad kao svoje službeno prebivalište premda je iz različitih razloga dopustio ljudima da povjeruju da je živio u Damasku, Betaniji, Nazaretu ili čak i Aleksandriji.

Isus je u kafarnaumskoj sinagoškoj biblioteci našao mnogo novih knjiga i provodio je najmanje pet noći svakog tjedna u intenzivnom studiju. Jednu je noć obično posvećivao druženju sa starijim osobama, dok je drugu provodio s mladima. Isusova ličnost je u sebi imala nešto dražesno i inspirativno što je uvijek privlačilo mlade ljude. Uvijek su se osjećali vrlo prijatno u njegovoj prisutnosti. Vjerojatno najveća tajna njegovog uspješnog odnosa prema mladima počiva u njegovom interesu za njihova zanimanja, kao i tome što im je rijetko nudio savjete izuzev ako su ih otvoreno tražili.

Zebedejeva obitelj je gotovo obožavala Isusa i uvijek su svi prisustvovali razgovorima koje je vodio poslije večere, kad je odgovarao na njihova pitanja neposredno prije početka večernjih studija u sinagogi. Mladi ljudi iz susjedstva su jednako imali običaj svratiti na ove skupove koji su držani poslije večernjeg objeda. Isus je pri ovim manjim skupovima iznosio različite predmete pouke koji su odgovarali stupnju razumijevanja njegovih slušatelja. Govorio je dosta otvoreno iznoseći svoje ideje o politici, sociologiji, znanosti i filozofiji, dok nikad nije govorio s autoritativnom sigurnošću o bilo čemu izuzev religije--odnosa između čovjeka i Boga.

Isus je svakog tjedna držao sastanak sa cijelim domaćinstvom kao i radnim i pomoćnim osobljem radionice, kako su Zebedejevi zapošljavali veći broj radnika. I upravo među ovim radnicima Isus je po prvi put prozvan "Učiteljem." Svi su ga jako voljeli. Dok je uživao radeći uz Zebedeja u Kafarnaumu, nedostajala su mu djeca koja su se uvijek igrala u blizini njegove stolarske radionice u Nazaretu.
Od Zebedejevih sinova, Jakov je imao najveće zanimanje za Isusa kao učitelja i filozofa. Ivan se najviše zanimao za njegova religiozna učenja i mišljenja. David je poštovao Isusa kao mehaničara, dok se slabo zanimao za njegove religiozne stavove i filozofska učenja.
Juda je često navraćao subotom da čuje Isusov govor u sinagogi, nakon čega bi se zadržao da s njim porazgovara. I što je Juda više imao prilike vidjeti svog najstarijeg brata, to je postajao uvjereniji da je Isus uistinu bio velik čovjek.

Isus je ove godine postigao veliki napredak u uzlaznom ovladanju svog ljudskog uma i dostigao je nove i više razine svjesnog kontakta s unutarnjim Misaonim Ispravljačem.

Bila je to Isusova posljednja godina života na jednom mjestu. Isus nikad zatim nije proveo cijelu godinu u jednom mjestu ili na jednom poduhvatu. Brzo se primicalo vrijeme njegovih svjetskih hodočašća. Dok više nije trebalo dugo čekati na razdoblje intenzivne aktivnosti, bio je to posrednički period između jednostavnog premda jako aktivnog života prošlosti i još intezivnije i neumornije javne službe, godina opsežnih putovanja i različitih osobnih aktivnosti. Prije početka pouke i propovijedi u ulozi usavršenog spoja Boga i čovjeka božanskih i nadljudskih faza darivanja na Urantiji, Isus je ovom prilikom primao obuku u ulozi ovozemaljskog čovjeka.

2. DVADESET OSMA GODINA (22. P.K.)

U ožuljku 22 godine p.K. Isus se oprostio od Zebedeja i Kafarnauma. Tražio je jedino manju sumu novca kojom je namjeravao podmiriti troškove putovanja u Jeruzalem. Radeći kod Zebedeja, Isus je uzimao jedino dio zarađenog novca koji je slao svojoj obitelji u Nazaret. Josip i Juda su na smjenu navraćali u Kafarnaum da uzmu novce od Isusa za nazaretsku obitelj. Judina ribarska postaja je ležala otprilike pet milja južno od Kafarnauma.

Kad se Isus oprostio od Zebedejeve obitelji, sporazumjeli su se da će ostati u Jeruzalemu do Pashe kad su mu se svi obećali pridružiti. Čak su se dogovorili da će zajednički proslaviti pashalnu večeru. Svi su bili žalosni kad ih je Isus napustio, a naročito Zebedejeve kćerke.

Prije nego će napustiti Kafarnaum, Isus je nadugačko razgovarao sa svojim novostečenim prijateljem i bliskim suradnikom Ivanom Zebedejem. Rekao je Ivanu kako je namjeravao otići na veliko putovanje dok "ne dođe moj čas" i zamolio je Ivana da preuzme njegovu ulogu i da svakog mjeseca pošalje novce nazaretskoj obitelji, sve dok se ne potroši suma koju je ostavio kod Zebedejevih. I Ivan je obećao: "Učitelju, idi svojim poslom, obavi svoj rad u svijetu; ja ću djelovati u tvoje ime u ovom i svakom drugom pogledu i pazit ću na tvoju obitelj onako kako bih pazio na svoju vlastitu majku, braću i sestre. Podmirit ću ove obveze prvo od novaca koje si ostavio kod mog oca, a zatim prema potrebi i po isteku ove sume, ako tvoja obitelj bude u potrebi i ako ne primim više od tebe, podijelit ću s njima svoju zaradu. Mirno idi svojim putem. Ja ću te rado zastupati pri svim ovim poslovima."

I tako, nakon što je Isus napustio Jeruzalem, Ivan se posavjetovao sa svojim ocem Zebedejem u vezi Isusovih novaca i bio je iznenađen otkrivši da se radilo o velikoj svoti. Kako je Isus ostavio cijelu stvar u njihovim rukama, složili su se da bi bilo najbolje uložiti ove novce u nepokretnu imovinu i koristiti prihode od ovih imobilija u cilju pomoći nazaretskoj obitelji; i kako je Zebedej znao o jednoj maloj kući pod hipotekom koja je bila na prodaju u Kafarnaumu, savjetovao je Ivana da kupi ovu kuću u svoje ime Isusovim novcem. I Ivan je učinio onako kako ga je otac savjetovao. Kroz dvije godine su isplatili hipoteku stanarinom koju su ubirali izdajući kuću i uz određenu veću sumu koju je Isus kasnije poslao Ivanu kako bi se našla njegovoj obitelji, ovo je bilo gotovo jednako kupovnoj cijeni kuće; Zebedej je podmirio razliku i Ivan je tako na vrijeme otplatio ostatak hipoteke, što mu je dalo naslov vlasnika ove dvosobne kuće. Isus je na ovaj način, unatoč tome što nije bio upoznat s ovim događajima, postao kućevlasnikom u Kafarnaumu.

Kad je Nazaretska obitelj čula da je Isus napustio Kafarnaum i ne znajući o njegovom financijskom dogovoru s Ivanom, mislili su da više neće primiti njegovu pomoć. Jakov nije zaboravio svoj sporazum s Isusom te je uz suradnju svoje braće ovom prilikom preuzo punu odgovornost za obiteljsku brigu.

Ali vratimo se Isusu u Jeruzalemu. Gotovo cijela dva mjeseca Isus je proveo najveći dio vremena slušajući rasprave u hramu, dok je ponekad išao u posjetu različitim rabinskim školama. Subote je uglavnom provodio u Betaniji.

Isus je sa sobom ponio u Jeruzalem pismo Zebedejeve žene Salome, kojim ga je predstavila negdašnjem velikom svećeniku Ani kao "onog koji mi je kao sin." Ana je proveo dosta vremena s Isusom i osobno ga je poveo u posjetu akademijama jeruzalemskih religioznih učitelja. Dok se Isus podrobno upoznao s ovim školama i dok je pažljivo osmotrio metode njegovog poučavanja, javno nije nikada postavio ni jednog pitanja. Iako je gledao na Isusa kao velikog čovjeka, Ana nije znao kako će ga posavjetovati. Bilo mu je jasno da bi bilo ludo predložiti da se Isus upiše u jeruzalemsku školu kao učenik, dok je dobro znao da mu nikad ne bi bilo dato zvanje redovnog učitelja kako nije prošao obukom u ovim školama.

Kako se bližio pashalni blagdan, među narodom koji je pristizao u Jeruzalem sa svih strana svijeta, stigla je i cijela Zebedejeva obitlj iz Kafarnauma. Svi su se smjestili u Aninom prostranom domu gdje su proslavili Pashu ako jedna velika srećna obitelj.

Prije kraja pashalnog tjedna Isus je naizgled pukim slučajem upoznao bogatog putnika i njegovog sedamnaestogodišnjeg sina. Ovi putnici su bili iz Indije i kako su išli prema Rimu i mnogim drugim sredozemnim gradovima, namjerno su planirali putovanje kako bi stigli u Jeruzalem za vrijeme Pashe, nadajući se da će naći nekog tko bi mogao djelovati ne samo kao prevoditelj ocu i sinu, već i kao sinov tutor. Otac je insistirao da im se Isus pristane pridružiti na ovom putovanju. Isus im je rekao o svojoj obitelji i kako nije mogao mirne duše poći na putovanje tijekom gotovo dvije godine zato što su ga njegovi mogli zatrebati za tog razdoblja. Ovaj putnik s Istoka je na ovu primjedbu unaprijed dao Isusu novce za cijelu godinu, što je Isus povjerio svojim prijateljima da se nađe pri ruci njegovoj obitelji. I Isus se tako složio poći na put.

Isus je dao ovu veliku sumu Zebedejevom sinu Ivanu. I prethodno je navedeno da je Ivan upotrijebio ove novce kako bi isplatio hipoteku na kući koju je uzeo u Kafarnaumu. Isus je u povjerenju rekao Zebedeju o svom putovanju Sredozemljem, ali je tražio od njega da ne govori o ovim planovima nikome, čak ni njegovoj obitelji u Nazaretu i Zebedej nikad nije govorio o Isusovim putovanjima za ovog dugog razdoblja od gotovo dvije godine. Prije nego se Isus vratio s putovanja, njegova nazaretska obitelj je gotovo izgubila nadu da je bio živ. Jedino su Zebedejeva uvjerenja kad ih je više puta došao obići sa svojim sinom Ivanom, bila u stanju oživjeti nadu u Marijinom srcu.

Za ovog razdoblja, članovi nazaretske obitelji su se vrlo dobro slagali; Juda je značajno uvećao svoj prilog obitelji, a slao je i dodatna sredstva sve dok se nije oženio. Unatoč tome što nisu trebali mnogo pomoći, Ivan Zebedej je imao običaj nositi poklone Mariji i Ruti svakog mjeseca, upravo kako ga je Isus zamolio da učini.

3. DVADESET DEVETA GODINA (23 GOD. P.K.)

Isus je proveo cijelu dvadeset devetu godinu života završavajući putovanje Sredozemljem. Glavni događaji ovog putovanja, ukoliko nam je dopušteno obznaniti sve što se desilo, predstavljaju predmet pripovjedi narednog poglavlja.

Za ove turneje rimskim svijetom, Isus je iz više razloga bio poznat kao pisar iz Damaska. Na Korintu i drugim mjestima gdje su zastali pri povratku s putovanja, bio je poznat kao židovski tutor.

Bio je to buran i znamenit period Isusovog života. Na onom je putovanju imao prilike uspostaviti brojne susrete sa svojim bližnjima, dok ovi događaji ulaze u fazu njegovog života o kojoj nikad nije rekao ni riječi ni jednom članu svoje obitelji, niti i jednom apostolu. Isus je proživio svoj zemaljski život i napustio ovaj svijet a da nitko (osim Zebedeja iz Betsaide) nije znao o njegovom dugom putovanju. Neki Isusovi prijatelji su mislili da se vratio u Damask; dok su drugi mislili da je otišao u Indiju. Njegova obitelj je vjerovala da je bio u Aleksandriji, kako je znala da je jednom prilikom išao u Aleksandriju vezano uz ponuđenu poziciju kantorskog asistenta.

Kad se vratio u Palestinu, Isus nije na bilo koji način nastojao uvjeriti svoju obitelj da po odlasku uz Jeruzalema nije otišao u Aleksandriju; dopustio im je da nastave vjerovati da je cijeli period odsutnosti iz Palestine proveo u ovom poznatom centru učenja i kulture. Jedino je Zebedej, brodograditelj iz Betsaide, znao istinu o ovim događajima, ali je nikom nije rekao.

Pri svim svojim nastojanjima da objasnite smisao Isusovog života na Urantiji, morate imati na umu stvarne motive Mihaelovog darivanja. Ako želite razumjeti smisao mnogih njegovih naizgled čudnovatih djela, morate uvidjeti namisao njegovog boravka na vašem svijetu. Dosljedno i s velikom pažnjom, Isus je nastojao izbjeći izgradnju osobne karijere koja bi privukla ljudsku pažnju. On nije želio ostaviti upečatljiv i nesvakidašnji dojam na svoju braću. Posvetio se radu na obznani nebeskog Oca svojim bližnjima i u isto je vrijeme bio odan najvišoj zadaći življenja svog smrtničkog života na zemlji podložno volji istog ovog Rajskog Oca.

Dok smrtnici nastoje shvatiti Isusov zemaljski život, bilo bi jako dobro ako svi učenici njegovog božanskog darivanja budu imali na umu da je Isus živio svoj utjelovljeni život na Urantiji, ali da je ovaj život bio u korist cijelog svemira. Svaki naseljeni planet širom cijelog nebadonskog svemira nalazi nešto specijalno i inspirativno u Isusovom životu na zemlji u tjelesnom obličju smrtnika. Isto je slučaj sa svim svjetovima koji su postali naseljeni nakon ovih znamenitih događaja njegovog boravka na Urantiji. I isto će biti slučaj sa svim svjetovima koji budu naseljeni bićima slobodne volje za vrijeme buduće povijesti lokalnog svemira.

Sin Čovječji je za vrijeme ovog putovanja rimskim svijetom i na temelju ovih iskustava praktično dovršio svoj obrazovni proces zasnovan na kontaktu s različitim svjetskim narodima svoje generacije i dobi. Prije nego se vratio u Nazaret, Isus je ovim procesom obrazovnog putovanja naučio o načinu ljudskog života i zarađivanja za egzistenciju na Urantiji.

Stvarna namisao koja je ležala u podlozi ovog putovanja Sredozemljem počiva u Isusovoj namjeri da upozna ljude. Na ovom je putovanju stupio u blizak kontakt sa stotinama ljudi. Sreo je i zavolio vrlo različite ljude: bogate i siromašne, visoke i niske, crne i bijele, obrazovane i neobrazovane, kulturne i nekulturne, neotesane i duhovne, religiozne i nereligiozne, moralne i nemoralne.

Isus je na ovom putovanju Sredozemljem uveliko uznapredovao u ljudskom nastojanju da ovlada svojim materijalnim i smrtničkim umom i njegov unutarnji Misaoni Ispravljač je uspio učiniti jednako veliki napredak pri uznošenju i duhovnom osvajanju ovog ljudskog intelekta. Prije svršetka ove turneje Isus je istinski znao--s punom ljudskom sigurnošću--da je bio Sin Božji, Sin Stvoritelj Oca Svih. Ispravljač je sve više bio u stanju predočiti umu Sina Čovječjeg sjenovita sjećanja na njegova Rajska iskustva s božanskim Ocem prije poduzeća organizacije i uprave nad nebadonskim lokalnim svemirom. Ispraljač je tako malo po malo unosio u Isusovu ljudsku svijest bitna sjećanja na njegovu prijašnju i božansku egzistenciju iz različitih epoha njegove gotovo vječne prošlosti. Isusovo oproštajno vijećanje s Imanuelom iz Salvingtona neposredno prije dobrovoljnog gubitka svjesne ličnosti i početka utjelovljenja na Urantiji predstavlja posljednji prizor njegovog predljudskog života koji mu je Ispravljač uspio predstaviti. I ovo je posljednje sjećanje na predljudsku egzistenciju jasno predstvaljeno u Isusovoj svijesti na dan kad je stao pred Ivana da primi krštenje u Jordanu.

4. ISUS KAO ČOVJEK

Širom cijelog lokalnog svemira nebeske inteligencije su promatrale Isusovo putovanje Sredozemljem, smatrajući ga najuzbudljivijim od svih Isusovih zemaljskih događaja ili ako ništa drugo od svih događaja prije raspeća i smrtničke smrti. Bio je to fascinirajući period osobne službe praćen razdobljem javog služenja. Ovaj je bitni događaj bio tim upečatljiviji zato što je Isus u to vrijeme još uvijek bio nazaretski tesar, kafarnaumski brodograditelj i pisar iz Damaska; još uvijek je bio Sin Čovječji. Još nije postigao punu moć nad svojim ljudskim umom; Ispravljač još nije posve ovladao njegovim smrtničkim identitetom i još nije stvorio duplikat ovog identiteta. Isus je još uvijek bio jedan od ljudi.

Posve ljudsko religiozno iskustvo--osobni duhovni rast--Sina Čovječjeg je tijekom ove, dvadeset devete godine njegovog života, bilo na govoto samom vrhuncu postignuća. Ovo iskustvo duhovnog razvoja predstavlja posve postupan rast od samog primitka Misaonog Ispravljača, pa sve do upotpunjenja i utvrđenja ovog prirodnog i normalnog ljudskog odnosa između ljudskog materijalnog uma i umnog obdarenja duha--ujedinjenja ovih dvaju umova, iskustva koje je Sin Čovječji postigao postupno i konačno kao utjelovljeni smrtnik ovog svijeta prilikom krštenja u Jordanu.

Dok tijekom ovih godina naizgled nije stupao u tako brojna razdoblja formalnog duhovnog zajedništava s nebeskim Ocem, Isus je radio na usavršenju sve djelotvornijih metoda osobne komunikacije s unutarnjim duhom prisutnosti Rajskog Oca. Živio je stvarni život, puni život i istinski normalan, prirodan i prosječan zemaljski život. Iz osobnog iskustva je upoznao događaje koji odgovaraju stvarnosti ukupne sume i biti života ljudskih bića na materijalnim svjetovima vremena i prostora. Sin Čovječji je doživio široki raspon ljudskih emocija od najviše radosti do najdublje patnje. Bio je pun radosti kao i rijetkog i odličnog raspoloženja i humora; istovremeno je bio "čovjek boli i vičan patnjama." U duhovnom je smislu živio smrtnički život od nizina do visina, od početka do svršetka. Dok se s materijalnog stanovišta može učiniti da je izbjegao dvije krajnosti društvene ljudske egzistencije, intelektualno se podrobno upoznao sa cijelim i sveukupnim iskustvom ljudskog roda.

Isus je upoznao misli, osjećaje, porive i impulse evolutivnih i uzlaznih zemaljskih smrtnika od rođenja do smrtni. Živio je ljudski život od početaka fizičkog, intelektualnog i duhovnog bitka kroz najranije godine, djetinjstvo, mladost i zrelost--do samog ljudskog doživljaja smrti. On ne samo što je prošao kroz ove svagdašnje i općepoznate ljudske periode intelektualnog i druhovnog napretka, već je pored toga potpuno doživio i više i naprednije faze pomirenja čovjeka i Ispravljača koje ostvaruje jedino mali broj smrtnika. I tako je proživio puni život smrtnog čovjeka, ne samo život kojim živite na ovom svijetu, već i život kojim se živi na svim drugim evolutivnim svjetovima vremena i prostora, čak i na najvišim i najnaprednijim svjetovima koji su postigli stabilizaciju u stadiju svjetla i života.

Iako ovaj savršeni život u ljudskom obličju nije primio bezuvjetno i sveopće odobravanje njegovih bližnjih smrtnika kojih koji su bili njegovi suvremenici na zemlji, Isus iz Nazareta je proživio u ljudskom obličju na Urantiji život koji je u cjelosti i bezuvjetno prihvaćen od Oca Svih kao život koji je istovremeno i u životu jedne ličnosti predstavio cjelokupnost otkrivenja vječnog Boga smrtnom čovjeku i predstavu usavršene ljudske ličnosti koja je donijela zadovoljstvo Beskonačnom Stvoritelju.

I ovo je bio Isusov istinski i najviši cilj. On nije došao na Urantiju kako bi ponudio savršeni i detaljni primjer djeci i odraslim ljudima, muškarcima i ženama ovog ili bilo kojeg drugog doba. Točno da u njegovom punom, bogatom, lijepom i plemenitom životu svi možemo naći događaje koji su izvanredno primjerni i božanstveno inspirativni, ali ovo je slučaj zbog toga što je živio stvarni i istinski ljudski život. Isus nije živio svoj zemaljski život kako bi postavio primjer koji ljudska bića trebaju kopirati. Živio je ovaj život na zemlji istom milostivom službom kojom vi možete živjeti svoje živote; i kako je živio svoj smrtnički život u vlastitom vremenu i obličju, tako nam je svima postavio za primjer da živimo svoje živote u vlastitom vremenu i obličju. Dok ne trebate nastojati živjeti njegov život, uvijek možete donijeti odluku da ćete živjeti onako kako je on živio. Dok Isus ne predstavlja tehnički i detaljan uzor smrtnicima svih doba i svjetova ovog lokalnog svemira, on je nadahnuće i vodič svim hodočasnicima na putu za Raju koji putuju s uzlaznih svjetova svemirom nad svemirima i Havonom do Raja. Isus je novi i životonosni put od čovjeka do Boga, od djelomičnog do savršenog, od zemaljskog do nebeskog, od vremena do vječnosti.

Pred kraj dvadeset devete godine, Isus iz Nazareta je praktično dovršio život koji se traži od smrtnika kao privremenih zemaljskih žitelja. Došao je na zemlju u punoći Boga kako bi sebe očitovao čovjeku; postao je gotovo savršeni čovjek koji je čekao na priliku da bude predstavljen Bogu. I sve ovo je učinio prije nego što će napuniti trideset godina.

- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>