|
ISUS je potpuno i konačno prestao upravljati domaćim poslova nazaretske obitelji i neposredno nadgledati njezine pojedinačne članove. Do samog je krštenja nastavio slati priloge obiteljskoj blagajni i duboko se zanimati za duhovnu dobrobit sve svoje braće i sestara. I uvijek je bio spreman učiniti sve što je bilo u njegovoj ljudskoj moći kako bi utješio i razveselio svoju majku udovicu.
Sin Čovječji je do ovog časa uložio svako nastojanje kako bi se trajno udaljio od nazaretskog doma; i ovo nije bilo lako učiniti. Isus je prirodno volio svoje bližnje; on je volio svoju obitelj i ova prirodna ljubav je bila još veća zahvaljujući dubokoj odanosti koju im je posvetio. Što više sebe darujemo drugim ljudima, to ih više možemo voljeti; i kako je Isus bio tako duboko odan svojoj obitelji, volio ih je s velikom i svesrdnom ljubavlju.
Cijela obitelj je postupno uvidjela da je Isus bio u procesu pripreme za trenutak odvajanja. Jedino je njegova postupna metoda pripreme za ovaj čas mogla ublažiti tugu naslućene objave odlaska. Kroz više od četiri godine njegova obitelj je spoznavala da se Isus postupno spremao odvojiti od njih.
1. DVADESET SEDMA GODINA (21.P.K.)
Jednog kišnog nedjeljnog jutra u siječnju ove 21-e godine, Isus je bez pompe napustio svoju obitelj jedino rekavši da je išao do Tiberijade i da je nakon toga namjeravao posjetiti druge gradove oko Genezaretskog jezera. I tako ih je napustio i nikad više nije bio redovni član ovog domaćinstva.
Proveo je tjedan dana u Tiberijadi, novom gradu koji je nedugo zatim zamijenio Seforis kao prijestolnica Galileje; i kako tu nije našao ništa zanimljivo, produžio je kroz Magdalu i Betsaidu do Kafarnauma gdje se zaustavio da posjeti očevog prijatelja Zebedeja. Zebedejevi sonovi su bili ribari; Zebedej je bio brodograditelj. Isus iz Nazareta je bio stručan u obradi i planiranju izrade; bio je odličan drvodjelac; i Zebedej je već dugo imao prilike čuti o stručnosti ovog nazaretskog obrtnika. Već dugo je namjeravao početi s izgradnjom boljih i naprednijih brodova; ovom je prilikom iznio svoje planove Isusu nudeći mu da se pridruži poduzeću u ulozi tesara, na što je Isus rado pristao.
Dok je Isus radio sa Zebedejem tek nešto više od godinu dana, za ovog je vremena razvio novi stil izrade i utemeljio nove brodograditeljske metode. Naprednijom vještinom i daleko boljim metodama
presovanja pod pritiskom pare, Isus i Zebedej su počeli graditi daleko nadmoćnije brodove; ovi su brodovi bili puno sigurniji za plovidbu jezerom od starih modela. Izrađujući ove nove modele, Zebedej je kroz nekoliko godina ostvario više posla nego što je njegovo malo produzeće bilo u stanju podmiriti; kroz nešto manje od pet godina praktično svi brodovi koji su plovili ovim jezerom su bili izrađeni u Zebedejevoj radionici u Kafarnaumu. Isus je postao poznat među galilejskim ribarima kao dizajner ovih novih brodova.
Zebedej je bio prilično imućan; imao je brodograditeljske radionice na samom jezeru južno od Kafarnauma i živio je neposredno pored obale u blizini ribarskih četvrti Betsaide. Isus je proveo ovo razdoblje od nešto više od godinu dana živeći kod Zebedejevih u Kafarnaumu. On je već dugo bio u svijetu na svome i bez oca i jako je uživao što je imao Zebedeja kao oca i partnera.
Zebedejeva žena Saloma je bila rođaka Ane, negdašnjeg velikog jeruzalemskog svećenika koji je još uvijek bio jako utjecajan među saducejima, premda je zvanično sišao s dužnosti prije osam godina. Saloma je jako voljela Isusa. Voljela je Isusa onako kako je voljela svoje sinove Jakova, Ivana i Davida, dok su njezine četiri kćerke smatrale Isusa svojim starijim bratom. Isus je često išao u ribu s Jakovom, Ivanom i Davidom i mogli su se uvjeriti da je bio vješt ribar, a ne samo stručan brodograditeljski obrtnik.
Isus je cijele godine svakog mjeseca slao novce Jakovu. Vratio se u Nazaret u listopadu kako bi prisustvovao Martinom vjenčanju i nije navraćao u Nazaret više od dvije godine, sve do kratke posjete neposredno prije dvostruke svadbe Šimuna i Jude.
Isus je cijele godine gradio brodove i nastavio promatrati način ljudskog života na zemlji. Često je išao posjetiti karavansku stanicu, kako je Kafarnaum ležao na direktnoj karavanskoj liniji od Damaska prema jugu. Kafarnaum je bio snažno vojno uporište Rima i garnizonski komandir je bio nežidovski vjernik u Jahvu ili "odanik," kako su Židovi obično nazivali ovakve obraćenike. Ovaj oficir koji je vukao porijeklo iz imućne rimske obitelji, je na sebe preuzeo izgradnju lijepe sinagoge u Kafarnaumu; ova je sinagoga darovana Židovima malo prije nego će Isus doći da živi kod Zebedejevih. Isus je ove godine vodio više od polovice službi u ovoj sinagogi i nekoliko karavanskih putnika i posjetitelja sinagoške službe koji su se zadesili u Kafarnaumu je imalo prilike u njemu prepoznati nazaretskog tesara.
Kad se radilo o uplati poreza, Isus se prijavio kao "obučeni zanatlija iz Kafarnauma." Od ovog dana pa do kraja zemaljskog života bio je poznat kao žitelj Kafarnauma. Nikad nije naveo bilo koji drugi grad kao svoje službeno prebivalište premda je iz različitih razloga dopustio ljudima da povjeruju da je živio u Damasku, Betaniji, Nazaretu ili čak i Aleksandriji.
Isus je u kafarnaumskoj sinagoškoj biblioteci našao mnogo novih knjiga i provodio je najmanje pet noći svakog tjedna u intenzivnom studiju. Jednu je noć obično posvećivao druženju sa starijim osobama, dok je drugu provodio s mladima. Isusova ličnost je u sebi imala nešto dražesno i inspirativno što je uvijek privlačilo mlade ljude. Uvijek su se osjećali vrlo prijatno u njegovoj prisutnosti. Vjerojatno najveća tajna njegovog uspješnog odnosa prema mladima počiva u njegovom interesu za njihova zanimanja, kao i tome što im je rijetko nudio savjete izuzev ako su ih otvoreno tražili.
Zebedejeva obitelj je gotovo obožavala Isusa i uvijek su svi prisustvovali razgovorima koje je vodio poslije večere, kad je odgovarao na njihova pitanja neposredno prije početka večernjih studija u sinagogi. Mladi ljudi iz susjedstva su jednako imali običaj svratiti na ove skupove koji su držani poslije večernjeg objeda. Isus je pri ovim manjim skupovima iznosio različite predmete pouke koji su odgovarali stupnju razumijevanja njegovih slušatelja. Govorio je dosta otvoreno iznoseći svoje ideje o politici, sociologiji, znanosti i filozofiji, dok nikad nije govorio s autoritativnom sigurnošću o bilo čemu izuzev religije--odnosa između čovjeka i Boga.
Isus je svakog tjedna držao sastanak sa cijelim domaćinstvom kao i radnim i pomoćnim osobljem radionice, kako su Zebedejevi zapošljavali veći broj radnika. I upravo među ovim radnicima Isus je po prvi put prozvan "Učiteljem." Svi su ga jako voljeli. Dok je uživao radeći uz Zebedeja u Kafarnaumu, nedostajala su mu djeca koja su se uvijek igrala u blizini njegove stolarske radionice u Nazaretu.
Od Zebedejevih sinova, Jakov je imao najveće zanimanje za Isusa kao učitelja i filozofa. Ivan se najviše zanimao za njegova religiozna učenja i mišljenja. David je poštovao Isusa kao mehaničara, dok se slabo zanimao za njegove religiozne stavove i filozofska učenja.
Juda je često navraćao subotom da čuje Isusov govor u sinagogi, nakon čega bi se zadržao da s njim porazgovara. I što je Juda više imao prilike vidjeti svog najstarijeg brata, to je postajao uvjereniji da je Isus uistinu bio velik čovjek.
Isus je ove godine postigao veliki napredak u uzlaznom ovladanju svog ljudskog uma i dostigao je nove i više razine svjesnog kontakta s unutarnjim Misaonim Ispravljačem.
Bila je to Isusova posljednja godina života na jednom mjestu. Isus nikad zatim nije proveo cijelu godinu u jednom mjestu ili na jednom poduhvatu. Brzo se primicalo vrijeme njegovih svjetskih hodočašća. Dok više nije trebalo dugo čekati na razdoblje intenzivne aktivnosti, bio je to posrednički period između jednostavnog premda jako aktivnog života prošlosti i još intezivnije i neumornije javne službe, godina opsežnih putovanja i različitih osobnih aktivnosti. Prije početka pouke i propovijedi u ulozi usavršenog spoja Boga i čovjeka božanskih i nadljudskih faza darivanja na Urantiji, Isus je ovom prilikom primao obuku u ulozi ovozemaljskog čovjeka.
2. DVADESET OSMA GODINA (22. P.K.)
U ožuljku 22 godine p.K. Isus se oprostio od Zebedeja i Kafarnauma. Tražio je jedino manju sumu novca kojom je namjeravao podmiriti troškove putovanja u Jeruzalem. Radeći kod Zebedeja, Isus je uzimao jedino dio zarađenog novca koji je slao svojoj obitelji u Nazaret. Josip i Juda su na smjenu navraćali u Kafarnaum da uzmu novce od Isusa za nazaretsku obitelj. Judina ribarska postaja je ležala otprilike pet milja južno od Kafarnauma.
Kad se Isus oprostio od Zebedejeve obitelji, sporazumjeli su se da će ostati u Jeruzalemu do Pashe kad su mu se svi obećali pridružiti. Čak su se dogovorili da će zajednički proslaviti pashalnu večeru. Svi su bili žalosni kad ih je Isus napustio, a naročito Zebedejeve kćerke.
Prije nego će napustiti Kafarnaum, Isus je nadugačko razgovarao sa svojim novostečenim prijateljem i bliskim suradnikom Ivanom Zebedejem. Rekao je Ivanu kako je namjeravao otići na veliko putovanje dok "ne dođe moj čas" i zamolio je Ivana da preuzme njegovu ulogu i da svakog mjeseca pošalje novce nazaretskoj obitelji, sve dok se ne potroši suma koju je ostavio kod Zebedejevih. I Ivan je obećao: "Učitelju, idi svojim poslom, obavi svoj rad u svijetu; ja ću djelovati u tvoje ime u ovom i svakom drugom pogledu i pazit ću na tvoju obitelj onako kako bih pazio na svoju vlastitu majku, braću i sestre. Podmirit ću ove obveze prvo od novaca koje si ostavio kod mog oca, a zatim prema potrebi i po isteku ove sume, ako tvoja obitelj bude u potrebi i ako ne primim više od tebe, podijelit ću s njima svoju zaradu. Mirno idi svojim putem. Ja ću te rado zastupati pri svim ovim poslovima."
I tako, nakon što je Isus napustio Jeruzalem, Ivan se posavjetovao sa svojim ocem Zebedejem u vezi Isusovih novaca i bio je iznenađen otkrivši da se radilo o velikoj svoti. Kako je Isus ostavio cijelu stvar u njihovim rukama, složili su se da bi bilo najbolje uložiti ove novce u nepokretnu imovinu i koristiti prihode od ovih imobilija u cilju pomoći nazaretskoj obitelji; i kako je Zebedej znao o jednoj maloj kući pod hipotekom koja je bila na prodaju u Kafarnaumu, savjetovao je Ivana da kupi ovu kuću u svoje ime Isusovim novcem. I Ivan je učinio onako kako ga je otac savjetovao. Kroz dvije godine su isplatili hipoteku stanarinom koju su ubirali izdajući kuću i uz određenu veću sumu koju je Isus kasnije poslao Ivanu kako bi se našla njegovoj obitelji, ovo je bilo gotovo jednako kupovnoj cijeni kuće; Zebedej je podmirio razliku i Ivan je tako na vrijeme otplatio ostatak hipoteke, što mu je dalo naslov vlasnika ove dvosobne kuće. Isus je na ovaj način, unatoč tome što nije bio upoznat s ovim događajima, postao kućevlasnikom u Kafarnaumu.
Kad je Nazaretska obitelj čula da je Isus napustio Kafarnaum i ne znajući o njegovom financijskom dogovoru s Ivanom, mislili su da više neće primiti njegovu pomoć. Jakov nije zaboravio svoj sporazum s Isusom te je uz suradnju svoje braće ovom prilikom preuzo punu odgovornost za obiteljsku brigu.
Ali vratimo se Isusu u Jeruzalemu. Gotovo cijela dva mjeseca Isus je proveo najveći dio vremena slušajući rasprave u hramu, dok je ponekad išao u posjetu različitim rabinskim školama. Subote je uglavnom provodio u Betaniji.
Isus je sa sobom ponio u Jeruzalem pismo Zebedejeve žene Salome, kojim ga je predstavila negdašnjem velikom svećeniku Ani kao "onog koji mi je kao sin." Ana je proveo dosta vremena s Isusom i osobno ga je poveo u posjetu akademijama jeruzalemskih religioznih učitelja. Dok se Isus podrobno upoznao s ovim školama i dok je pažljivo osmotrio metode njegovog poučavanja, javno nije nikada postavio ni jednog pitanja. Iako je gledao na Isusa kao velikog čovjeka, Ana nije znao kako će ga posavjetovati. Bilo mu je jasno da bi bilo ludo predložiti da se Isus upiše u jeruzalemsku školu kao učenik, dok je dobro znao da mu nikad ne bi bilo dato zvanje redovnog učitelja kako nije prošao obukom u ovim školama.
Kako se bližio pashalni blagdan, među narodom koji je pristizao u Jeruzalem sa svih strana svijeta, stigla je i cijela Zebedejeva obitlj iz Kafarnauma. Svi su se smjestili u Aninom prostranom domu gdje su proslavili Pashu ako jedna velika srećna obitelj.
Prije kraja pashalnog tjedna Isus je naizgled pukim slučajem upoznao bogatog putnika i njegovog sedamnaestogodišnjeg sina. Ovi putnici su bili iz Indije i kako su išli prema Rimu i mnogim drugim sredozemnim gradovima, namjerno su planirali putovanje kako bi stigli u Jeruzalem za vrijeme Pashe, nadajući se da će naći nekog tko bi mogao djelovati ne samo kao prevoditelj ocu i sinu, već i kao sinov tutor. Otac je insistirao da im se Isus pristane pridružiti na ovom putovanju. Isus im je rekao o svojoj obitelji i kako nije mogao mirne duše poći na putovanje tijekom gotovo dvije godine zato što su ga njegovi mogli zatrebati za tog razdoblja. Ovaj putnik s Istoka je na ovu primjedbu unaprijed dao Isusu novce za cijelu godinu, što je Isus povjerio svojim prijateljima da se nađe pri ruci njegovoj obitelji. I Isus se tako složio poći na put.
Isus je dao ovu veliku sumu Zebedejevom sinu Ivanu. I prethodno je navedeno da je Ivan upotrijebio ove novce kako bi isplatio hipoteku na kući koju je uzeo u Kafarnaumu. Isus je u povjerenju rekao Zebedeju o svom putovanju Sredozemljem, ali je tražio od njega da ne govori o ovim planovima nikome, čak ni njegovoj obitelji u Nazaretu i Zebedej nikad nije govorio o Isusovim putovanjima za ovog dugog razdoblja od gotovo dvije godine. Prije nego se Isus vratio s putovanja, njegova nazaretska obitelj je gotovo izgubila nadu da je bio živ. Jedino su Zebedejeva uvjerenja kad ih je više puta došao obići sa svojim sinom Ivanom, bila u stanju oživjeti nadu u Marijinom srcu.
Za ovog razdoblja, članovi nazaretske obitelji su se vrlo dobro slagali; Juda je značajno uvećao svoj prilog obitelji, a slao je i dodatna sredstva sve dok se nije oženio. Unatoč tome što nisu trebali mnogo pomoći, Ivan Zebedej je imao običaj nositi poklone Mariji i Ruti svakog mjeseca, upravo kako ga je Isus zamolio da učini.
3. DVADESET DEVETA GODINA (23 GOD. P.K.)
Isus je proveo cijelu dvadeset devetu godinu života završavajući putovanje Sredozemljem. Glavni događaji ovog putovanja, ukoliko nam je dopušteno obznaniti sve što se desilo, predstavljaju predmet pripovjedi narednog poglavlja.
Za ove turneje rimskim svijetom, Isus je iz više razloga bio poznat kao pisar iz Damaska. Na Korintu i drugim mjestima gdje su zastali pri povratku s putovanja, bio je poznat kao židovski tutor.
Bio je to buran i znamenit period Isusovog života. Na onom je putovanju imao prilike uspostaviti brojne susrete sa svojim bližnjima, dok ovi događaji ulaze u fazu njegovog života o kojoj nikad nije rekao ni riječi ni jednom članu svoje obitelji, niti i jednom apostolu. Isus je proživio svoj zemaljski život i napustio ovaj svijet a da nitko (osim Zebedeja iz Betsaide) nije znao o njegovom dugom putovanju. Neki Isusovi prijatelji su mislili da se vratio u Damask; dok su drugi mislili da je otišao u Indiju. Njegova obitelj je vjerovala da je bio u Aleksandriji, kako je znala da je jednom prilikom išao u Aleksandriju vezano uz ponuđenu poziciju kantorskog asistenta.
Kad se vratio u Palestinu, Isus nije na bilo koji način nastojao uvjeriti svoju obitelj da po odlasku uz Jeruzalema nije otišao u Aleksandriju; dopustio im je da nastave vjerovati da je cijeli period odsutnosti iz Palestine proveo u ovom poznatom centru učenja i kulture. Jedino je Zebedej, brodograditelj iz Betsaide, znao istinu o ovim događajima, ali je nikom nije rekao.
Pri svim svojim nastojanjima da objasnite smisao Isusovog života na Urantiji, morate imati na umu stvarne motive Mihaelovog darivanja. Ako želite razumjeti smisao mnogih njegovih naizgled čudnovatih djela, morate uvidjeti namisao njegovog boravka na vašem svijetu. Dosljedno i s velikom pažnjom, Isus je nastojao izbjeći izgradnju osobne karijere koja bi privukla ljudsku pažnju. On nije želio ostaviti upečatljiv i nesvakidašnji dojam na svoju braću. Posvetio se radu na obznani nebeskog Oca svojim bližnjima i u isto je vrijeme bio odan najvišoj zadaći življenja svog smrtničkog života na zemlji podložno volji istog ovog Rajskog Oca.
Dok smrtnici nastoje shvatiti Isusov zemaljski život, bilo bi jako dobro ako svi učenici njegovog božanskog darivanja budu imali na umu da je Isus živio svoj utjelovljeni život na Urantiji, ali da je ovaj život bio u korist cijelog svemira. Svaki naseljeni planet širom cijelog nebadonskog svemira nalazi nešto specijalno i inspirativno u Isusovom životu na zemlji u tjelesnom obličju smrtnika. Isto je slučaj sa svim svjetovima koji su postali naseljeni nakon ovih znamenitih događaja njegovog boravka na Urantiji. I isto će biti slučaj sa svim svjetovima koji budu naseljeni bićima slobodne volje za vrijeme buduće povijesti lokalnog svemira.
Sin Čovječji je za vrijeme ovog putovanja rimskim svijetom i na temelju ovih iskustava praktično dovršio svoj obrazovni proces zasnovan na kontaktu s različitim svjetskim narodima svoje generacije i dobi. Prije nego se vratio u Nazaret, Isus je ovim procesom obrazovnog putovanja naučio o načinu ljudskog života i zarađivanja za egzistenciju na Urantiji.
Stvarna namisao koja je ležala u podlozi ovog putovanja Sredozemljem počiva u Isusovoj namjeri da upozna ljude. Na ovom je putovanju stupio u blizak kontakt sa stotinama ljudi. Sreo je i zavolio vrlo različite ljude: bogate i siromašne, visoke i niske, crne i bijele, obrazovane i neobrazovane, kulturne i nekulturne, neotesane i duhovne, religiozne i nereligiozne, moralne i nemoralne.
Isus je na ovom putovanju Sredozemljem uveliko uznapredovao u ljudskom nastojanju da ovlada svojim materijalnim i smrtničkim umom i njegov unutarnji Misaoni Ispravljač je uspio učiniti jednako veliki napredak pri uznošenju i duhovnom osvajanju ovog ljudskog intelekta. Prije svršetka ove turneje Isus je istinski znao--s punom ljudskom sigurnošću--da je bio Sin Božji, Sin Stvoritelj Oca Svih. Ispravljač je sve više bio u stanju predočiti umu Sina Čovječjeg sjenovita sjećanja na njegova Rajska iskustva s božanskim Ocem prije poduzeća organizacije i uprave nad nebadonskim lokalnim svemirom. Ispraljač je tako malo po malo unosio u Isusovu ljudsku svijest bitna sjećanja na njegovu prijašnju i božansku egzistenciju iz različitih epoha njegove gotovo vječne prošlosti. Isusovo oproštajno vijećanje s Imanuelom iz Salvingtona neposredno prije dobrovoljnog gubitka svjesne ličnosti i početka utjelovljenja na Urantiji predstavlja posljednji prizor njegovog predljudskog života koji mu je Ispravljač uspio predstaviti. I ovo je posljednje sjećanje na predljudsku egzistenciju jasno predstvaljeno u Isusovoj svijesti na dan kad je stao pred Ivana da primi krštenje u Jordanu.
4. ISUS KAO ČOVJEK
Širom cijelog lokalnog svemira nebeske inteligencije su promatrale Isusovo putovanje Sredozemljem, smatrajući ga najuzbudljivijim od svih Isusovih zemaljskih događaja ili ako ništa drugo od svih događaja prije raspeća i smrtničke smrti. Bio je to fascinirajući period osobne službe praćen razdobljem javog služenja. Ovaj je bitni događaj bio tim upečatljiviji zato što je Isus u to vrijeme još uvijek bio nazaretski tesar, kafarnaumski brodograditelj i pisar iz Damaska; još uvijek je bio Sin Čovječji. Još nije postigao punu moć nad svojim ljudskim umom; Ispravljač još nije posve ovladao njegovim smrtničkim identitetom i još nije stvorio duplikat ovog identiteta. Isus je još uvijek bio jedan od ljudi.
Posve ljudsko religiozno iskustvo--osobni duhovni rast--Sina Čovječjeg je tijekom ove, dvadeset devete godine njegovog života, bilo na govoto samom vrhuncu postignuća. Ovo iskustvo duhovnog razvoja predstavlja posve postupan rast od samog primitka Misaonog Ispravljača, pa sve do upotpunjenja i utvrđenja ovog prirodnog i normalnog ljudskog odnosa između ljudskog materijalnog uma i umnog obdarenja duha--ujedinjenja ovih dvaju umova, iskustva koje je Sin Čovječji postigao postupno i konačno kao utjelovljeni smrtnik ovog svijeta prilikom krštenja u Jordanu.
Dok tijekom ovih godina naizgled nije stupao u tako brojna razdoblja formalnog duhovnog zajedništava s nebeskim Ocem, Isus je radio na usavršenju sve djelotvornijih metoda osobne komunikacije s unutarnjim duhom prisutnosti Rajskog Oca. Živio je stvarni život, puni život i istinski normalan, prirodan i prosječan zemaljski život. Iz osobnog iskustva je upoznao događaje koji odgovaraju stvarnosti ukupne sume i biti života ljudskih bića na materijalnim svjetovima vremena i prostora. Sin Čovječji je doživio široki raspon ljudskih emocija od najviše radosti do najdublje patnje. Bio je pun radosti kao i rijetkog i odličnog raspoloženja i humora; istovremeno je bio "čovjek boli i vičan patnjama." U duhovnom je smislu živio smrtnički život od nizina do visina, od početka do svršetka. Dok se s materijalnog stanovišta može učiniti da je izbjegao dvije krajnosti društvene ljudske egzistencije, intelektualno se podrobno upoznao sa cijelim i sveukupnim iskustvom ljudskog roda.
Isus je upoznao misli, osjećaje, porive i impulse evolutivnih i uzlaznih zemaljskih smrtnika od rođenja do smrtni. Živio je ljudski život od početaka fizičkog, intelektualnog i duhovnog bitka kroz najranije godine, djetinjstvo, mladost i zrelost--do samog ljudskog doživljaja smrti. On ne samo što je prošao kroz ove svagdašnje i općepoznate ljudske periode intelektualnog i druhovnog napretka, već je pored toga potpuno doživio i više i naprednije faze pomirenja čovjeka i Ispravljača koje ostvaruje jedino mali broj smrtnika. I tako je proživio puni život smrtnog čovjeka, ne samo život kojim živite na ovom svijetu, već i život kojim se živi na svim drugim evolutivnim svjetovima vremena i prostora, čak i na najvišim i najnaprednijim svjetovima koji su postigli stabilizaciju u stadiju svjetla i života.
Iako ovaj savršeni život u ljudskom obličju nije primio bezuvjetno i sveopće odobravanje njegovih bližnjih smrtnika kojih koji su bili njegovi suvremenici na zemlji, Isus iz Nazareta je proživio u ljudskom obličju na Urantiji život koji je u cjelosti i bezuvjetno prihvaćen od Oca Svih kao život koji je istovremeno i u životu jedne ličnosti predstavio cjelokupnost otkrivenja vječnog Boga smrtnom čovjeku i predstavu usavršene ljudske ličnosti koja je donijela zadovoljstvo Beskonačnom Stvoritelju.
I ovo je bio Isusov istinski i najviši cilj. On nije došao na Urantiju kako bi ponudio savršeni i detaljni primjer djeci i odraslim ljudima, muškarcima i ženama ovog ili bilo kojeg drugog doba. Točno da u njegovom punom, bogatom, lijepom i plemenitom životu svi možemo naći događaje koji su izvanredno primjerni i božanstveno inspirativni, ali ovo je slučaj zbog toga što je živio stvarni i istinski ljudski život. Isus nije živio svoj zemaljski život kako bi postavio primjer koji ljudska bića trebaju kopirati. Živio je ovaj život na zemlji istom milostivom službom kojom vi možete živjeti svoje živote; i kako je živio svoj smrtnički život u vlastitom vremenu i obličju, tako nam je svima postavio za primjer da živimo svoje živote u vlastitom vremenu i obličju. Dok ne trebate nastojati živjeti njegov život, uvijek možete donijeti odluku da ćete živjeti onako kako je on živio. Dok Isus ne predstavlja tehnički i detaljan uzor smrtnicima svih doba i svjetova ovog lokalnog svemira, on je nadahnuće i vodič svim hodočasnicima na putu za Raju koji putuju s uzlaznih svjetova svemirom nad svemirima i Havonom do Raja. Isus je novi i životonosni put od čovjeka do Boga, od djelomičnog do savršenog, od zemaljskog do nebeskog, od vremena do vječnosti.
Pred kraj dvadeset devete godine, Isus iz Nazareta je praktično dovršio život koji se traži od smrtnika kao privremenih zemaljskih žitelja. Došao je na zemlju u punoći Boga kako bi sebe očitovao čovjeku; postao je gotovo savršeni čovjek koji je čekao na priliku da bude predstavljen Bogu. I sve ovo je učinio prije nego što će napuniti trideset godina.
|
