PUTOVANJE Rimskim svijetom je trajalo većim dijelom dvadeset osme i kroz cijelu dvadeset devetu godinu Isusovog zemaljskog života. Isus je napustio Jeruzalem u pratnji dva Indijca, oca po imenu Gonod i njegovog sina Ganida, ranog jutra u nedjelju 26-tog travnja 22. godine p.K. Putovali su prema zacrtanom planu i po svršetku putovanja Isus se oprostio od oca i sina u Kharku u Perzijskom zaljevu desetog prosinca naredne ili 23-e godine p.K.
Iz Jeruzalema su otišli u Cezareju putujući preko Jope. U Cezareji su se ukrcali na brod za Aleksandriju. Iz Aleksandrije su otplovili za Laseju na Kreti. S Krete su otplovili za Kartagu dodirujući Sirenu. U Kartagi su se ukrcali na brod za Napulj, te su zastali na Malti, Sirakuzi i Mesani. Iz Napulja su otišli u Kapu, odakle su se Apijevim putem uputili prema Rimu.
Nakon boravka u Rimu putovali su kopnom za Tarent, odakle su otišli za Atenu u Grčkoj, zastajući u Nikopolu i Korintu. Iz Atene su otišli u Efez preko Troade. Iz Efeza su otplovili prema Kipru, zastajući na Rodosu. Na Kipru su posvetili dosta vremena odmoru i zajedničkim časovima, nakon čega su otplovili prema Antiohiji u Siriji. Iz Antiohije su putovali južno prema Sidonu, odakle su otišli prema Damasku. Iz Damaska su putovali karavanom prema Mezopotamiji kroz Tapsak i Larsu. Proveli su nešto vremena u Babilonu u posjeti Uru i drugim mjestima, nakon čega su otišli u Suzu. Iz Suze su otputovali za Kharku, gdje su se Gonod i Ganid ukrcali na brod za Indiju.
Tijekom četiri mjeseca koja je proveo radeći u Damasku, Isus je ovladao osnovama Gonodovog i Ganidovog jezika. Za vrijeme boravka u Damasku posvetio je dosta vremena prijevodu grčkih spisa na određeni indijski jezik, pri čemu mu je pomogla osoba iz Gonodovog rodnog kraja.
Na ovom putovanju Sredozemljem Isus je provodio otprilike polovicu radnog dana podučavajući Gonoda, dok je drugu polovicu provodio radeći kao tumač za Gonodovih poslovnih i društvenih sastanaka. Slobodne časove je posvećivao onim bliskim osobnim susretima sa svojim bližnjima, upravo onom intimnom kontaktu sa zemaljskim smrtnicima koji obilježava ove posljednje godine neposredno prije početka javne službe.
Na osnovu naposrednog opažanja kao i putem istinskih susreta, Isus se upoznao s višom materijalnom i intelektualnom civilizacijom Zapada i Levanta; od Gonoda i njegovog nadarenog sina je naučio o civilizaciji i kulturi Indije i Kine, kako je unatoč svom indijskom državljanstu Gonod tri puta poduzeo opsežna putovanja kroz imperiju žute rase.
Mladić po imenu Ganid je uspio steći veliko znanje iz ovog dugog i bliskog kontakta s Isusom. Vezivala ih je snažna uzajamna naklonost i mladićev otac je više puta pokušao nagovoriti Isusa da im se pridruži u Indiji, što je Isus uvijek odbijao učiniti izgovarajući se obvezama prema svojoj palestinskoj obitelji.
1. NA JOPI--RASPRAVA O JONI
Za vrijeme boravka u Jopi Isus je sreo Gadijaha, filistejskog tumača koji je radio za određenog Šimu kožara. Gonodovi mezopotamijski zastupnici su poslovali sa Šimom; Gonod ga je tako želio posjetiti sa svojim sinom na putovanju prema Cezareji. Za vrijeme boravka u Jopi, Isus se srdačno sprijateljio s Gadijahom. Ovaj mladi Filistejac je istinski tragao za istinom. Isus je istinski darivao istinu; on je bio istina ove generacije na Urantiji. Veliko i oslobađajuće prosvjetljenje nastaje iz doživljaja nove istine pri susretu velikog tragatelja za istinom s velikim darivateljem istine.
Jednoga dana nakon večernjeg objeda dok su Isus i mladi Filistejac šetali pored obale, ne znajući da je ovaj "pisar iz Damaska" bio tako dobro upoznat sa židovskim predanjima, Gadijah je pokazao na pristanište s kojeg se Jona navodno ukrcao na svoje zlosrećno putovanje prema Taršišu. I kad je završio s primjedbama, upitao je Isusa: "Misliš li da je velika riba uistinu progutala Jonu?" Isus je spoznao da je ovo predanje ispoljilo bitan utjecaj na mladićev život i da ga se snažno dojmilo idejom o besmislenosti čovjekovih pokušaja da pobjegne od dužnosti; Isus tako nije htio svojim riječima iznenadno uništiti temelje Gadijahove sadašnje motivacije za praktično življenje. Isus je rekao: "Prijetelju, svaki od nas je Jona i svi trebamo živjeti prema Božjoj volji i svaki put kad pokušamo umaći od sadašnjih dužnosti života nastojeći naći zaklona u udaljenim privlačnostima, sami sebe dovodimo pod neposrednu kontrolu utjecaja koji nisu pod upravom sila istine i moći ispravnosti. Pokušaj bijega od dužnosti nije ništa drugo nego žrtvovanje istine. Pokušaj bijega od službe svjetlu i životu jedino može voditi k onim pogibeljnim sukobima koji na koncu rezultiraju tamom i smrti, izuzev u slučaju da iste ove Jone koje su se isprva odrekle Boga, okrenu svoja srca čak i u najtamnijoj dubini očajanja, tražeći Boga i njegovu dobrotu. I kad takve obeshrabrene duše iskreno potraže Boga--kad počnu žudjeti za ispravnošću i tragati za istinom--ništa ih ne može nastaviti držati u ovom ropstvu. Bez obzira na dubinu tmine u koju mogu pasti, nakon što cijelim srcem počnu težiti svjetlu, duh Gospodina Boga nebeskog izručuje ove osobe iz ropstva; zle okolnosti života ih izbacuju na suho tlo nudeći svježe prilike za novi početak službe i mudrijeg života."
Gadijaha je snažno dirnulo Isusovo učenje i dugo su u noć razgovarali pored mora i prije nego će poći na počinak zajedno su se pomolili jedan za drugog. Bio je to isti onaj Gadijah koji je kasnije slušao Petrove propovijedi i koji je postao čvrsti vjernik u Isusa iz Nazareta, vodeći znamenitu raspravu s Petrom jedne večeri u Dorkasovu domu. I Gadijah je bitno utjecao na Šimu, bogatog trgovca kožom, navodeći ga da prihvati kršćanstvo.
(Pri ovoj pripovijedi Isusovog osobnog susreta s njegovim bližnjim smrtnicima i u skladu s primljenim dopuštenjem, slobodno prevodimo njegove riječi koristeći se suvremenim frazama s početka dvadesetog stoljeća na Urantiji.)
Posljednji razgovor Isusa i Gadijaha je bio na temu dobra i zla. Ovaj mladi Filistejac je bio jako uznemiren osjećajem nepravde zbog istovremene prisutnosti dobra i zla u svijetu. On je rekao: "Kako može Bog ako je beskonačno dobar, dopustiti da podnosimo patnje zla; naposljetku, tko stvara zlo?" U ovo su doba mnogi još uvijek vjerovali da Bog stvara i dobro i zlo, ali Isus nikad nije poučavao takvo pogrešno shvaćanje. Odgovarajući na ovo pitanje, Isus je rekao: "Moj brate, Bog je ljubav; on stoga mora biti dobar i njegova je dobrota tako velika i stvarna da ne može obujmiti male i nestvarne stvari zla. Bog je tako pozitivno dobar da u sebi nema nimalo prostora za negativno zlo. Zlo je nezreli izbor i nerazborita greška ljudi koje se opiru dobroti, koji odbijaju ljepotu i koji nisu odani istini. Zlo nije ništa drugo nego stvar neprilagođenja ljudske nezrelosti ili razoran i izobličujući utjecaj neznanja. Zlo je neminovna tama koja prati besmislenost čovjekovog nastojanja da odbaci svjetlost. Zlo je to što je tamno i neistinito i što prelazi u grijeh nakon što ga čovjek svjesno obgrli i dobrovoljno odobri."
"Nakon što te obdario sposobnošću izbora između dobra i zla, tvoj nebeski Otac je stvorio potencijalno negativan smijer pozitivnog puta života i svjetla; ali takve greške zla zapravo ne postoje sve dok inteligentno biće ne zaželi njihovo postojanje izborom neispravnog načina života. I takva se zla zatim uzdižu do razine grijeha svjesnim i promišljenim izborom takvog svojeglavog i pobunjeničkog stvorenja. I ovo je razlog zašto Otac na nebu dopušta usporedno postojanje dobra i zla do kraja života, upravo kao što priroda dopušta istovremeno postojanje žita i kukolja u istom polju sve do dana žetve." Gadijah je postao posve zadovoljan Isusovim odgovorom na njegovo pitanje tek nakon njihovog narednog razgovora koji mu je razjasnio stvarno značenje ovih bitnih riječi.
2. U CEZAREJI
Isus se s prijateljima zadržao u Cezareji dulje od planiranog zbog toga što je u međuvremenu otkrivena pukotina na velikom upravljačkom veslu lađe na koju su se trebali ukrcati. Kapetan lađe je odlučio ostati u luci dok ne naprave novu pedalu. Kako nisu imali dovoljno obučenih tesara, Isus se javio da pomogne s izradom. Isus i njegovi prijatelji su imali običaj šetati svake večeri lijepim zidom koji je opasavao luku služeći kao šetalište. Ganid je jako uživao u Isusovom objašnjenju vodovodnog sustava i metode korištenja plime i oseke za pranje gradskih ulica i ispiranje kanalizacije. Ovog indijskog mladića je snažno dojmio Augstinov hram koji je ležao na uzvišici natkriljen kolosalnom statuom ovog rimskog imperatiora. Tijekom posljepodneva za vrijeme drugog dana njihovog boravka u Cezareji, tri prijatelja su imala prilike vidjeti predstavu koja je držana u ogromnom amfiteatru koji je mogao primiti dvadeset tisuća posjetitelja i ove su noći otišli na grčku predstavu koja je držana u kazalištu. Bile su to prve takve predstave koje je Ganid imao prilike vidjeti i mladić je bio pun pitanja vezanih uz ove predstave. Ujutro trećeg dana službeno su posjetili guvernerovu palatu kako je Cezareja bila glavni grad Palestine i sjedište rimskog prokuratora.
U njihovom je konačištu boravio određeni trgovac iz Mongolije, i kako je ovaj čovjek s Dalekog Istoka govorio grčki, Isus je tako imao prilike s njim više puta nadugačko razgovarati. Ovaj čovjek je bio jako impresioniran Isusovom životnom filozofijom i nikad nije zaboravio njegove mudre riječi o "življenju nebeskim životom za zemaljskog života svakodnevnim pokoravanjem volji nebeskog Oca." Ovaj trgovac je bio poklonik taoizma i ovim je postao čvrsti vjernik u doktrinu univerzalnog Božanstva. Po povratku u Mongoliju počeo je poučavati svoje susjede i poslovne suradnike ovim naprednim istinama i kao rezultat ovih aktivnosti, njegov najstariji sin je odlučio postati taoistički svećenik. Ovaj mladić je ispoljio snažan utjecaj u svom zalaganju za naprednu istinu kroz cijeli svoj životni vijek i slijedili su ga njegov sin i unuk koji su bili jednako odano lojalni doktrini Jednog Boga--Vrhovnog Vladara Neba.
Dok je istočna grana rane kršćanske crkve sa središtem u Filadelfiji, vjernije slijedila Isusova učenja nego što je to činila njihova jeruzalemska braća, žalosno je što nije bilo osobe poput Petra koja bi otišla u Kinu ili poput Pavla koja bi ušla u Indiju gdje je duhovno tlo ovog doba bilo jako pripravno za prihvaćanje sjemena novog evanđelja kraljevstva. Upravo su ova Isusova učenja kakva su prihvatili i poučavali žitelji Filadelfije, mogla snažno i djelotvorno dojmiti umove duhovno gladnih azijskih naroda, upravo kao što su Petrove i Pavlove propovijedi tako snažno dojmile Zapad. Određeni mladić koji je radio s Isusom na upravljačkoj pedali je pokazao veliko zanimanje za riječi koje je Isus s vremena na vrijeme znao prozboriti radeći u brodogradilištu. Kad je Isus pomenuo da je nebeskom Ocu stalo do dobrobiti njegove djece na zemlji, ovaj je mladi Grk po imanu Anaksad, rekao: "Ako je Bogovima stalo do mene, zašto ne uklone grubog i nepravednog upravitelja ove radionice?" Mladić je bio zaprepašten kad je Isus odgovorio, "Kako ti poznaješ način ljubeznosti i vrijednost pravednosti, možda su Bogovi doveli ovog grešnog čovjeka u tvoju blizinu kako bi ga ti poveo boljim putem koji poznaješ. Možda si ti sol koja treba učiniti ovog brata prijatnijim prema drugim ljudima; a ti ga možeš učiniti prijatnijim jedino ako ti nisi obljutavio. Kako sada stvari stoje, ovaj čovjek ima moć nad tobom zato što njegovi zli postupci ispoljavaju nepovoljan utjecaj na tebe. Zašto ne upotrijebiš vrlinu moći dobrote i ne dokažeš svoju moć nad zlom tako postajući vladarom vašeg uzajamnog odnosa? Kažem ti da ako svojoj dobroti pružiš poštenu i živu priliku, ona može nadvladati njegovo zlo. Od svih poduzeća smrtničke egzistencije, ni jedan ne pruža veći užitak od radosti koju čovjek osjeća kad postane nečiji materijalni životni partner, duhovna energija i božanska istina u jednoj od pobjedonosnih borbi ovog čovjeka protiv greške i zla. Čovjek prima predivno i preobrazno iskustvo djelujući u ulozi živog kanala duhovnog svjetla smrtnika koji čami u duhovnoj tami. Ako si ti blažen većom istinom nego je ovaj čovjek, njegova potreba treba biti tvoj izazov. Sigurno nisi kukavica koja može stajati na obali i gledati kako se davi čovjek koji ne zna plivati! A u usporedbi s tijelom davljenika, koliko je veća vrijednost u duši ovog čovjeka koja posrće u tami!"
Anakasada su snažno dirnule Isusove riječi. S vremenom je podijelio Isusove riječi sa svojim nadređenim Isus i ove su večeri obojica došli potražiti Isusov savjet po pitanju najveće blagodati njihovim dušama. I kasnije, nakon što je kršćanska poruka proglašena u Cezareji, ova su dvojica, jedan Grk a drugi Rimljanin, vjerovala Filipovoj propovijedi i postala istaknutim članovima crkve koju je utemeljio. Kasnije je ovaj mladi Grk postao poslužiteljem Rimskog centuriona Kornelijusa, koje je postao vjernik zahvaljujući Petrovoj službi. Anaksad je nastavio obasjavati svjetlom sve ljude koji su se našli u tami, sve do dana kada je Pavao zarobljen u Cezareji, kad je Anaksad nesrećnim slučajem umoren u groznom pokolju dvadeset tisuća Židova dok je služio paćenicima na samrti.
Ganid je počeo spoznavati da je njegov tutor provodio slobodne časove u ovoj neobičnoj osobnoj službi svojim bližnjima i mladi Indijac je želio znati motiv ovog Isusovog neprestanog zanimanja za ljude. Tako je upitao, "Zašto si stalno zaokupljen razgovorom sa strancima?" I Isus mu je odgovorio: "Ganide, onome koji poznaje Boga ni jedan čovjek nije stranac. Kroz doživljaj nalaženja Oca na nebu čovjek nalazi da su svi ljudi njegova braća i zar je čudno što čovjek uživa u radosti susreta sa novootkrivenim bratom? Upoznati svoju braću i sestre, znati njihove probleme i naučiti ih voljeti--ovo je najviše iskustvo življenja."
Razgovor je trajao dugo u noć i mladić je ovom prilikom tražio od Isusa da mu objasni razliku između Božje volje i odluka ljudskog uma koje se jednako nazivaju voljom. Isus je u biti rekao: "Božja volja je Božji put, suradnja s Božjom odlukom pri svakoj potencijalnoj alternativi. Izvršenje Božje volje stoga predstavlja progresivno iskustvo kojim čovjek postaje sve više nalik Bogu, a Bog je izvor i sudbina svega što je dobro, lijepo i istinito. Ljudska volja je ljudski put, bit onoga što smrtnik odlučuje biti i činiti. Volja je promišljen izbor samosvjesnog bića koji vodi odluci i ponašanju utemeljenom na inteligentom procesu razmišljanja.
Isus i Ganid su ovog poslijepodneva uživali u igri s vrlo inteligentim psom ovčarom i kad je Ganid upitao da li pas ima dušu i volju, Isus je odgovorio: "Pas ima um koji može poznavati materijalnog čovjeka, njegovog gospodara, ali koji ne može poznavati Boga koji je duh; pas stoga ne posjeduje duhovnu prirodu i ne može doživjeti duhovno iskustvo. Pas može imati volju koja proizlazi iz prirode i koja se može osnažiti treningom, ali takva snaga uma ne predstavlja duhovnu silu niti se može usporediti s ljudskom voljom, kako ne predstavlja rezultat razmišljanja--ona nije rezultat raspoznavanja viših i moralnih značenja i odabira duhovnih i vječnih vrijednosti. Čovjek je duhovno biće, stvorenje obdareno duhovnom odgovornošću i potencijalom vječnog života, upravo zahvaljujući tome što posjeduje ove moći duhovnog razbora i odabira istine." Isus je dalje objasnio da zahvaljujući tome što životinje nemaju takvih mentalnih moći, životinjski svijet nije u stanju razviti jezik ili doživjeti nešto što je usporedivo s opstankom ljudske ličnosti u vječnosti. Kao rezultat ovih riječi Ganid se više nikad nije pozabavio vjerovanjem u prijelaz ljudskih duša u životinjska tijela.
Ganid je narednog dana razgovarao o ovim pitanjima sa svojim ocem i kao odgovor na Gonodovo pitanje, Isus je dalje objasnio da su "ljudske volje koje su posve zaokupljene donošenjem isključivo temporalnih odluka vezanih uz materijalne probleme životinjske egzistencije, osuđene na uništenje u vremenu. Oni koji donesu svesrdne moralne odluke i bezuvjetne duhovne izbore se time sve više poistovjećuju s božanskim duhom koji u njima živi, što ih postupno preobražava u vrijednosti vječnog opstanka--beskrajnog napretka božanske službe." Tog dana smo prvi put imali priliku čuti ovu bitnu istinu koja u suvremenom jeziku glasi: "Volja je ono ispoljenje ljudskog uma koje pruža priliku subjektivnoj svijesti da se izrazi objektivno i da doživi težnju nalikovanja Bogu." I upravo u ovom smislu svako reflektivno i duhovno naklonjeno ljudsko biće može postati kreativno.
3. U ALEKSANDRIJI
Dok je posjeta Cezareji bila puna bitnih događaja, po popravci lađe Isus i njegova dva prijatelja su se u podne uputili prema Aleksandriji u Egiptu.
Trojka je uživala u jako prijatnom putovanju prema Aleksandriji. Ganid je bio oduševljen putovanjem i neprestano je zapitkivao Isusa. Kako su se približavali gradskoj luci, mladić je bio ushićen velikim Farosovim svjetionikom smještenim na otoku koji je Aleksandar povezao s kopnom izgradnjom mola, čime je stvorio dvije veličanstvene luke i učinio Aleksandriju pomorskim trgovinskim raskršćem između Afrike, Azije i Evrope. Veliki svjetionik je bio jedno od sedam svjetskih čuda i bio je preteča svih kasnijih svjetionika. Ustali su vrlo rano kako bi posjetili ovu veličanstvenu spasonosnu napravu izgrađenu ljudskim rukama i uoči svih Ganidovih usklika Isus je rekao: "I ti ćeš, sine, po povratku u Indiju biti kao ovaj svjetionik, čak i nakon što ti otac pođe na vječni počinak; ti ćeš postati kao svjetlo života svima oko sebe koji budu čamili u tami i svima koji budu željeli vidjeti otviriti oči, ti ćeš pokazati put koji vodi k luci spasenja u sigurnosti." I stežući Isusovu ruku Ganid je rekao, "Hoću."
I ponovo napominjemo da su rani učitelji kršćanske religije učinili veliku grešku što su tako isključivo usmjerili pažnju na zapadnu civilizaciju rimskog svijeta. Isusova učenja kakva su čuvali mezopotamijski vjernici prvog stoljeća nove ere, bi rado bila prihvaćena od raznih grupa azijskih vjernika.
Otprilike četiri sata nakon pristanka u Aleksandriji smjestili su se blizu istočnog kraja duge i široke avenije, široke otprilike stotinu stopa i duge pet milja, koja se pružala do zapadnih međa ovog milijunskog grada. Nakon što su prvo posjetili glavne gradske znamenitosti--sveučilište (muzej), knjižnicu, Aleksandrov kraljevski mauzolej, palatu, Neptunov hram, kazalište i gimnaziju--Gonod se posvetio poslu dok su Isus i Ganid otišli posjetiti najveću svjetsku knjižnicu. Tu je bilo sabrano otprilike milijun rukopisa iz cijelog civiliziranog svijeta: Grčke, Rima, Palestine, Parije, Indije, Kine, čak i Japana. Ganid je u ovoj knjižnici imao prilike vidjeti najveću svjetsku zbirku indijske književnosti; i tu su svraćali svakog dana za vrijeme boravka u Aleksandriji. Isus je ispričao Ganidu o svom radu na prijevodu židovskih zapisa na grčki u ovom mjestu. Iznova su razmotrili i raspravili sve svjetske religije i dok je Isus nastojao ukazati mladiću na istinu u svakoj, uvijek je dodavao: "Ali shvaćanje Gospodina kao Boga govori o razvojnom procesu od Melkizedekovog otkrivenja i Abrahamovog zavjeta. Židovi su potekli od Abrahama te su zatim okupirali samu zemlju u kojoj je Melkizedek živio i učio i iz koje je slao učitelje cijelom svijetu; i njihova je religija s vremenom ispoljila jasnije priznanje Gospodina Boga Izraelovog kao nebeskog Oca Svih nego bilo koja druga svjetska religija."
Ganid je pod Isusovim nadzorom sabrao učenja svih religija koje su priznavale Univerzalno Božanstvo, čak i onih koje su jedino nepotpuno priznavale podređena božanstva. Nakon dosta rasprave Isus i Ganid su zaključili da Rimljani nisu imali stvarnu religiju, da je njihova religija bila jedino nešto viša od uzvišenja i obožavanja njihovog imperatora. Dalje su zaključili da su Grci imali filozofiju, ali da su teško imali religiju s osobnim Bogom. Zbog njihove mnogobrojnosti kao i činjenice da su različita mistička shvaćanja Božanstva više djelovala kao derivativ drugih i starijih religija, nisu išli u razmatranje mističkih kultova.
Iako su prijevodi učinjeni za vrijeme posjete Aleksandriji, Ganid nije žurio sa zaključnim uređenjem ovih spisa i dodatkom osobnih zaključaka sve do pred kraj njihovog boravka u Rimu. Bio je jako iznenađen otkrićem da su najbolji autori religiozne svjetske književnosti priznavali postojanje vječnog Boga i da su bili uveliko suglasni u vezi njegovog karaktera i odnosa sa smrtnim čovjekom.
Za vrijeme boravka u Aleksandriji Isus i Ganid su proveli dosta vremena u muzeju. Umjesto zbirke rijetkih predmeta, ovaj muzej je bio sveučilište likovne umjetnosti, znanosti i književnosti. Učeni profesori su svakodnevno držali predavanja i Aleksandrija je u ovo vrijeme bila intelektualni centar Zapadnog svijeta. Isus je iz dana u dan Ganidu tumačio predavanja; za vrijeme drugog tjedna njihovog boravka mladić je jednom konačno uzviknuo: "Učitelju Jošua, ti znaš više od ovih profesora; ustani i reci im sve izvanredne stvari koje si meni rekao; njihovi su pogledi zamagljeni pretjeranim razmišljanjem. Razgovaću s ocem da to uredi." Isus je odgovorio sa smješkom na licu: "Kakav je štovalac moj učenik, ali ovi učitelji ne misle da ih ti i ja imamo čemu poučiti. Ponos neproduhovljenog učenja djeluje opasno u ljudskom iskustvu. Istinski učitelj održava intelektualno poštenje tako što zauvijek ostaje učenik."
Aleksandrija je bila grad miješane kulture Zapada i poslije Rima najveći i najveličanstveniji grad na svijetu. Ovdje se nalazila najveća svjetska sinagoga Židova, sjedište aleksandrijskog Velikog Vijeća koje je brojilo sedamdeseto vladajućih starješina.
Među Gonodovim brojnim poslovnim suradnicima je bio i određeni židovski bankar po imenu Aleksandar, brat negdašnjeg slavnog religioznog filozofa Filona. Filon je bio zaokupljen pohvalnim ali izuzetno teškim radom na usklađenju grčke filozofije i židovske teologije. Dok su Ganid i Isus dosta razgovarali o Filonovim učenjima nadajući se prilici da prisustvuju njegovim predavanjima, za cijelog njihovog boravka u Aleksandriji ovaj poznati helenski Židov je ležao u krevetu bolestan.
Isus je preporučio Ganidu dosta grčke filozofije i stoičkih doktrina, ali se jednako pobrinuo da mladić shvati istinu da poput određenih nejasnih učenja židovskog naroda, ovi sustavi vjerovanja imaju religioznu prirodu jedino po tome što navode ljude da nađu Boga i da prime užitak živućeg iskustva poznavanja Vječnog.
4. RASPRAVA O STVARNOSTI
Noć prije nego će napustiti Aleksandriju Ganid i Isus su se zadržali u posjeti kod određenog profesora na državnom sveučilištu koji je držao predavanja na temu Platonovih učenja. Prevodeći riječi učenog grčkog učitelja, Isus nije unosio vlastita učenja kao protuslov njegovoj grčkoj filozofiji. Gonod je bio poslovno odsutan ove večeri; nakon što se profesor udaljio, učitelj je s učenikom poveo dug i iskren razgovor o Platonovim doktrinama. Dok je Isus uvjetno odobrio određena grčka učenja o tumačenju ovozemaljskih materijalnih stvari u vidu nejasnog odraza nevidljivih ali bitnijih duhovnih stvarnosti, nastojao je položiti pouzdanije temelje mladićevom razmišljanju; tako je započeo dugu disertaciju o prirodi kozmičke stvarnosti. U biti i u skladu sa suvremenim jezičkim izražajem, Isus je rekao Ganidu:
Izvor kozmičke stvarnosti počiva u Beskonačnom. Materijalne stvari konačne tvorevine predstavljaju vremensko-prostorne posljedice Rajskog Uzorka i Univerzalnog Uma vječnog Boga. Uzročnost koja se javlja u fizičkom svijetu, samosvijest u intelektualnom svijetu i progresivna bit čovjeka u svijetu duha--kad se ove stvarnosti projiciraju na univerzalnoj ljestvici, kad se povežu u vječnom odnosu i dožive sa savršenstvom osobina i božanstvenosti vrijednosti--one sačinjavaju stvarnost Vrhovnog. Ali u svemiru koji se neprestano mijenja Izvorna Ličnost uzročnosti, inteligencije i iskustva duha ima nemijenjajuću i apsolutnu kvalitetu. Čak i u vječnom svemiru neograničenih vrijednosti i božanskih osobina, sve se mijenja i može promijeniti izuzev Apsoluta i onog što je postiglo apsolutan fizički status, intelektualnu obujmljenost ili duhovni identitet. Najviša razina koju konačno biće može postići predstavlja razinu opažanja Oca Svih i poznavanja Vrhovnog. I čak i tada takva bića konačne sudbine nastavljaju doživljavati promjenu u kretnjama fizičkog svijeta i njegovih materijalnih pojava. Oni su jednako i dalje svjesni napredovanja vlastitog bitka u svom neprestanom usponu i rastućoj svijesti u sve dubljem poštovanju i reagiranju na intelektualni kozmos. Stvorenje se jedino može sjediniti sa Stvoriteljem u savršenstvu, harmoniji i jednoglasju volje; i takvo se stanje božanstvenosti može steći i održati jedino ako isto ovo stvorenje nastavi živjeti u vremenu i vječnosti dosljedno usaglašavajući svoju konačnu volju sa Stvoriteljevom božanskom voljom. U duši stvorenog bića uvijek mora vladati vrhovna žudnja za ispunjenjem Očeve volje koja mora dominirati nad umom uspinjućeg Božjeg sina.
Jednooka osoba ne može očekivati da vidi dubinu perspektive. Tako ni jednooki znanstvenici niti jednooki duhovni mistici i alegoristi ne mogu ispravno vidjeti i prihvatljivo shvatiti istinske dubine kozmičke stvarnosti. Sve istinske vrijednosti iskustva stvorenog bića pritajeno počivaju u dubinama ljudskog opažanja.
Bezumna uzročnost ne može voditi k razvoju profinjenog i složenog iz grubog i jednostavnog, kao što ni bezduhovno iskustvo ne može voditi k evoluciji božanskog karaktera vječne egzistencije iz materijalnih umova vremenskih smrtnika. Kozmičko obilježje koje tako isključivo opisuje beskonačno Božanstvo počiva u ovom beskrajnom stvaralačkom podarenju ličnosti koja ima moć opstanka progresivnim postignućem Božanstva.
Ličnost je to kozmičko obdarenje, ta faza kozmičke stvarnosti, koja može postojati paralelno s neograničenom promjenom i istovremeno sačuvati identitet uoči svih takvih promjena, te kroz cijelu buduću vječnost.
Život je prilagođenje izvorne kozmičke uzročnosti zahtijevima i mogućnostima kozmičkih situacija i predstavlja rezultat djelovanja Univerzalnog Uma i aktivacije pomoću iskre duha Boga koji je duh. Smisao života počiva u njegovoj prilagodljivosti; vrijednost života počiva u njegovoj progresivnosti--čak i do visina svjesnosti Boga.
Neprilagođenost samosvjesnog života kozmosu rezultira kozmičkim neskladom. Konačno skretanje volje čovjekove ličnosti sa smjera uopćene kozmičke kretnje s vremenom rezultira intelektualnom izolacijom, segregacijom ličnosti. Za gubitkom unutarnjeg duha slijedi duhovno ukinuće egzistencije. Nakon ovog događaja, inteligentan i progresivan život u sebi i po sebi postaje nepobitni dokaz egzistencije svrsishodnog svemira koji ispoljava volju božanskog Stvoritelja. I kao cjelina, ovaj se život bori za više vrijednosti konačno nastojeći postići Oca Svih.
Čovjek jedino do određenog stupnja posjeduje um koji počiva iznad životinjske razine, na stranu od viših i poluduhovnih djelovanja intelekta. Stoga životinje (koje nemaju obožavanja i mudrosti) ne mogu doživjeti nadsvijest, koja predstavlja svjesnost svijesti. Životinjski um je jedino svjestan objektivnog svemira.
Znanje je domena materijalnog uma ili uma koji ima sposobnost opažanja činjenica. Istina je domena duhovno obdarenog intelekta koji je svjestan poznavanja Boga. Znanje se može dokazati; istina se može doživjeti. Znanje je posjed uma; istina je doživljaj duše, napredujućeg bitka. Znanje je funkcija neduhovnog svijeta; istina je faza one razine kozmosa koja nosi obilježje uma-duha. Oči materijalnog uma poimaju svijet činjeničnog znanja; oči produhovljenog intelekta raspoznaju svijet stvarnih vrijednosti. Sinhronizirani i usklađeni, ova dva pogleda otkrivaju svijet stvarnosti, svijet u kojem mudrost tumači kozmičke pojave u skladu s progresivnim osobnim iskustvom.
Greška (zlo) predstavlja kaznu nesavršenosti. Kvalitete nesavršenosti ili činjenice neuspješnog prilagođenja mogu biti obznanjene na materijalnoj razini putem kritičkog promatranja i znanstvene analize; na moralnoj razini mogu biti obznanjene putem ljudskog iskustva. Prisutnost zla svjedoči o nepreciznostima uma i nezrelosti evolutivnog bitka. Zlo stoga uvijek obilježava mjeru nesavršenosti pri tumačenju kozmosa. Prilika za pogrešno djelovanje predstavlja dio postignuća mudrosti, plana napredovanja od djelomičnog i temporalnog do potpunog i vječnog, od relativnog i nesavršenog do konačnog i usavršenog. Greška nije ništa drugo nego sjena relativne nepotpunosti koja neminovno pada na čovjekov put postignuća Rajskog savršenstva. Greška (zlo) nije istinska osobina svemira; ona je jednostavno opservacija relativnosti u odnosu nesavršenosti nepotpune konačnosti prema uspinjućim razinama Vrhovnog i Ultimnog.
Iako je Isus izložio ove ideje na jeziku koji je bio blizak mladićevu shvaćanju, Ganid je na kraju ove rasprave napola spavao dok su me se oči uveliko sklapale. Sutradan su poranili da se ukrcaju na brod za Laseju na Kreti. Ali prije nego što će se ukrcati, Ganid je počeo zapitkivati o zlu, na što je Isus odgovorio:
Zlo je relativan koncept. Ono proizlazi iz opažanja nesavršenstva u sjenovitom odražaju konačnog svemira stvari i bića koji stoji na putu jasnom živućem svjetlu univerzalnog kozmičkog izražaja vječnih stvarnosti Beskonačnog.
Potencijalno zlo počiva u samoj neminovnoj nepotpunosti otkrivenja Boga kao vremenski-prostorno-ograničenog izražaja beskonačnosti i vječnosti. Relativnost stvarnosti počiva u činjenici da djelomično može postojati uporedo s potpunim, stvarajući neophodnost intelektualnog odabira i uspostavljajući vrijednosne razine opažanja duha i reagiranja na duh. Nepotpuni i konačni pojam Beskonačnog u shvaćanju uma temporalnih i ograničenih bića sam po sebi i u sebi predstavlja potencijalno zlo. Ali rastuća greška neopravdanog nedostatka prihvatljive ispravke ovih izvorno prirođenih intelektualnih neusklađenja i duhovnih nedostatnosti, nije ništa drugo nego ostvarenje istinskog zla.
Svi statički i mrtvi pojmovi predstavljaju potencijalno zlo. Konačna sjena relativne i živuće istine neprestano podilazi proces promjene. Statički pojmovi neminovno vode k retardaciji znanosti, politike, društva i religije. Dok statički koncepti mogu predstavljati određeno znanje, oni nemaju mudrosti i istine. Ali ne dopustite da vas zavara ovaj koncept relativnosti i da stane na put vašoj spoznaji koordinacije svemira pod upravom kozmičkog uma i njegove stabilizirane kontrole energijom i duhom Vrhovnog.
5. NA OTOKU KRETI
Putnici su otišli na Kretu s jednim jedinim ciljem: da se opuste, prošetaju otokom i odu u planinarenje. Ondašnji žitelji Krete nisu uživali visoku reputaciju među okolnim svijetom. Isus i Ganid su unatoč tome pridobili mnoge duše višim razinama razmišljanja i življenja čime su položili temelje brzom primitku evanđelja prilikom kasnijeg dolaska prvih propovjedača iz Jeruzalema. Isus je voljeo ove žitelje Krete, unatoč teškim riječima koje je Pavao uputio na njihov račun kad je poslao Titu na otok da reorganizira njihove crkve.
Isus je na ovim gorama na otoku Kreti prvi put nadugo razgovarao s Gonodom o religiji. Otac je bio jako impresioniran, rekavši: "Nije čudo što mladić vjeruje u svaku tvoju riječ, ali nisam znao da takva religija postoji u Jeruzalemu, naročito u Damasku." Tijekom boravka na otoku Gonod je prvi put predložio Isusu da im se pridruži prilikom povratka u Indiju i Ganid je bio presrećan pri pomisli da bi Isus mogao pristati na ovu ponudu.
Ganid je jednom upitao Isusa zašto se nije posvetio javnom poučavanju, na što je Isus odgovorio: "Sine, sve mora sačekati na svoje vrijeme. Nakon što po rođenju dođeš na svijet, nikakva ti tjeskoba i ispoljenje nestrpljenja neće pomoći da odrasteš. Po svim pitanjima moraš sačekati na pravi čas. Jedino vrijeme može promijeniti boju nezrelog voća. Smjena godišnjih doba kao i izlazak i zalazak sunca jedino mogu biti rezultat prolaska vremena. Danas putujem prema Rimu s tobom i tvojim ocem i ovo je dovoljno za danas. Moja sutrašnjica u cjelosti počiva u rukama mog nebeskog oca." I zatim je ispričao Ganidu o Mojsiju i četrdeset dana smotrenog iščekivanja i neprekidne pripreme.
Ganid nikad nije zaboravo što se odigralo pri posjeti Blagim Nebesima; sjećanje na ovaj događaj je zauvijek nastavilo buditi u mladiću veliku želju da promijeni kastni sustav svoje rodne Indije. Određeni pripiti i degenerični čovjek je napao mladu ropkinju na javnoj cesti. Kad je Isus ugledao djevojku u nevolji, žurno je priskočio u pomoć kako bi je oslobodio iz ruku razjarenog napadača. Dok ga je djete čvrsto stezalo, Isus je ispružio svoju čvrstu desnicu kako bi mogao držati bijesnog napadača na sigurnoj razdaljini, sve dok siroti čovjek nije malaksao bijesno mlatarajući rukama po zraku. Dok je Ganid jako želio priskočiti u pomoć, otac mu to nije dopuštao. Iako nisu govorili njezinim jezikom, djevojka je mogla shvatiti njihov milostivi čin i bila je puna najdublje zahvalnosti dok su je svi zajedno pratili kući. Ovo je po svoj prilici bio Isusov najbliži kontakt s bližnjima za cijelog njegovog zemaljskog života. Ali ove noći je bio suočen s teškom zadaćom dok je Ganidu nastojao objasniti zašto nije udario pijanicu. Po Ganidovom je mišljenju trebao udariti ovog čovjeka najmanje onoliko puta koliko je on udario djevojku.
6. PREPLAŠENI MLADIĆ
Dok su bili u brdima, Isus je nadugačko razgovarao s određenim mladićem koji je bio prepun straha i malodušnosti. Kako nije uspio naći utjehu i ohrabrenje u druženju s bližnjima, tražio je osamu u brdima; odrastao je s dubokim osjećajem bespomoćnosti i osjećaja manje vrijednosti. Ove prirodne tendencije su zatim osnažene brojnim okolnostima koje je sreo odrastajući, a prije svega očevom smrću u mladićevoj dvanaestoj godini. Isus je pri susretu rekao: "Zdravo prijatelju! Zašto si tako snužden ovog lijepog dana? Ako te nešto žalosti, možda ti mogu pomoći. U svakom mi je slučaju veliko zadovoljstvo staviti se na raspolaganje."
Kako mladić nije bio raspoložen za razgovor, Isus je ponovo pokušao prići njegovoj duši, govoreći: "Razumijem da si došao u planine da se udaljiš od ljudi; dok je prirodno što ne želiš samnom razgovarati, hoću znati poznaješ li ova brda; znaš li kuda vode ove staze? Možeš li mi reći koji je najbliži put za Feniks? Mladić je dobro poznavao brda i pokazao je veliko zanimanje pri objašnjenju najbližeg puta za Feniks štoviše crtajući staze na tlu i podrobno opisujući svaki detalj. I bio je zatečen i pun radoznalosti kad se Isus, nakon što se prvo oprostio i naizgled bio spreman poći svojim putem, iznenada okrenuo govoreći: "Dobro znam da želiš da te ostavim samog u tvojoj tuzi; ali ne bi bilo pošteno i ljubezno s moje strane nakon što sam od tebe primio tako darežljivu pomoć pri objašnjenju najbližeg puta za Feniks, da se nerazborito udaljim ne odgovarajući na tvoju dirljivu molbu za pomoć i usmjerenje k napogodnijoj stazi k postignuću sudbine, kako ti dolaziš u planine tragajući upravo za ovim odgovorom. Kao što ti tako dobro poznaješ staze koje vode prema Feniksu zato što si ovim stazama putovao mnogo puta, ja tako poznajem put koji vodi prema gradu tvojih razočaranih nada i neostvarenih ambicija. I kako si me zamolio za pomoć, neću te razočarati. Premda je bio potpuno oduzet iznenađenjem, mladić je uspio promucati: "Ali--ja te nisam ništa pitao--" I nježno položivši ruku na njegova ramena, Isus je rekao: "Sine, dok me nisi upitao riječima, dirnuo si moje srce svojim žudnim pogledima. Moje djete, svaki čovjek koji voli druge ljude nalazi u tvom izrazu obeshrabrenosti i očajanja riječitu molbu za pomoć. Sjedi pored mene da ti kažem o stazama službe i putevima sreće koji vode od patnji čovjekovog bitka do radosnih djela koja su nadahnuta ljubavlju u ljudskom bratstvu i koja službe Bogu na nebesima."
Kako je nakon ovih riječi jako želio razgovarati s Isusom, mladić je kleknuo pored Isusovih nogu moleći ga da mu pomogne, da mu pokaže put izlaza iz svog svijeta osobne patnje i poraza. Isus je rekao: "Ustani, prijatelju! Stani na noge kao čovjek! Dok je moguće je da si se našao okružen manjim neprijateljima i suočen s brojnim zaprekama, sve velike i stvarne stvari ovog svijeta i svemira stoje na tvojoj strani. Sunce se diže svakog jutra da te pozdravi upravo kao što pozdravlja najmoćnije i najbogatije ljude na svijetu. Pogedaj--imaš jako tijelo i snažne mišice--imaš nadprosječnu fizičku opremu. Ti naravno nećeš imati mnogo koristi od ove opreme dok sjediš ovdje u brdima pun samosažaljenja zbog stvarnih i umišljenih nedaća. Ali ti jednako tako možeš iskoristiti ovo tijelo u cilju izvanrednih postignuća ako hitro pođeš k centru velikih događaja. Ti ustvari pokušavaš pobjeći od sebe i svoje nesreće, ali to je nemoguće učiniti. Tvoja egzistencija i tvoji životni problemi imaju stvarnu prirodu; ne možeš im umaći. Ali pogledaj, imaš bistar i kadar um. Imaš snažno tijelo i inteligentan um koji upravlja ovim tijelom. Uposli ovaj um na riješenju problema; nauči intelekt da djeluje u tvoju korist; ne dopusti da te ovlada moć straha, ne budi kao nerazborita životinja. Umjesto što ćeš biti prezreni rob straha i sluga očajanja i poraza, um treba biti tvoj hrabri saveznik pri riješenju životnih problema. Ali što je najbitnije, u tebi živi duh koji je potencijal ostvarenja stvarnog postignuća i koji može stimulirati i nadahnuti samokontrolu uma i kontrolu tijela putem ovog uma, samo ako budeš oslobodio svoj um od okova straha i ako na taj način dopustiš svojoj duhovnoj prirodi da iskoristi moćnu prisutnost vjere i da te počne oslobađati od višestrukog zla koje počiva u nedjelovanju. I ista ova vjera smjesta može uništiti tvoj strah od ljudi djelotvornom prisutnošću ove nove i svedominantne ljubavi prema bližnjima, ljubavi koja će vrlo brzo prepuniti tvoju dušu zahvaljujući rođenju nove svijesti u tvom srcu--svijesti da si djete Boga.
"Neka ovo, sine, bude dan tvog novog rođenja, tvoje nove postavke u obličju čovjeka punog vjere, hrabrosti i odane službe ljudima radi Boga. I kad u sebi ostvariš ovo novo usklađenje života, postići ćeš usklađenje sa svemirom; ovo će biti tvoje novo rođenje--rođenje u duhu--i od ovog ćeš časa živjeti život pobjedničkog dostignuća. Nevolja će te snažiti; razočaranje će ti dati podstreka, teskoće će ti biti izazov; i prepreke će ti dati podražaj. Ustani, mladiću! Oprosti se od života koji je pun prezrenog straha i uzmičuće plašljivosti. Žurno pođi natrag svojim dužnostima i živi svoj zemaljski život kao sin Boga, kao smrtnik koji je odan oplemenjujućoj službi ljudima na zemlji, čovjek čija sudbina supremno i vječno počiva u služenju Bogu u vječnosti."
I ovaj je mladić po imanu Srećko s vremenom postao vođa kretskih kršćana i Titov bliski suradnik pri aktivnostima na uzvišenju kretanskih vjernika.
Putnici su odista bili svježi i odmorni kad su se oko podneva spremili da otplove za Kartagu u sjevernoj Africi, zaustavljajući se na Sireni. Ovdje su Isus i Ganid pružili prvu pomoć Rufusu koji je bio ozlijeđen pri slomu natovarenih zaprežnih kola. Odnijeli su ga kući k njegovoj majci, i njegov otac po imenu Šimon nije ni slutio da je čovjek čiji će križ jednom nositi prema naređenju Rimskih vojnika bio stranac koji se jednom prilikom sprijateljio s njegovim sinom.
7. U KARTAGENI--RASPRAVA O VREMENU I PROSTORU
Za vrijeme putovanja prema Kartagi, Isus je uglavnom raspravljao sa svojim suputnicima društvena, politička i trgovinska pitanja; jedva da je bilo riječi o religji. Gonod i Ganid su po prvi put otkrili da je Isus bio dobar pripovjedač, te su ga tako molili da im ispriča o svom ranom životu u Galileji. Pored toga su otkrili da je Isus rođen u Galileji, a ne u Jeruzalemu ili Damsku.
Kako je Ganid imao prilike primijetiti da je Isus privukao većinu ljudi koje su sreli, upitao je Isusa kako čovjek može naći prijatelje i učitelj je na ovo odgovorio: "Pokaži zanimanje za druge ljude; nauči voljeti ljude i čekaj na priliku da učiniš nešto što im sigurno treba," i zatim je citirao staru židovsku poslovicu da "čovjek koji hoće imati prijatelje prvo mora pokazati prijateljsko lice."
Isus je na Kartagi vodio dug i znamenit razgovor s mitraičkim svećenikom na temu besmrtnosti--vremena i vječnosti. Ovaj perzijac je primio naobrazbu u Aleksandriji i uistinu je bio otvoren Isusovoj pouci. Isus je u biti i suvremenim riječima na slijedeći način odgovorio na njegova brojna pitanja:
Vrijeme je tijek pokretnih temporalnih događaja u spoznaji svijesti stvorenog bića. Vrijeme je naziv koji je pripojen uređenju ili nizu koji služi prepoznavanju i separaciji događaja. Svemir prostora predstavlja vremenski-povezan fenomen kad se promatra s bilo koje unutarnje pozicije izvan utvrđenih granica Raja. Kretanje vremena postaje primijetno jedino kad se promatra u odnosu s nečim što se ne kreće u prostoru kao vremenska pojava. U svemiru nad svemirima Raj i Rajska Božanstva nadilaze vrijeme i prostor. Na naseljenim svjetovima ljudska ličnost (u kojoj živi i koju usmjerava duh Rajskog Oca) predstavlja jedinu fizički vezanu stvarnost koja može nadići materijalni tijek temporalnih događaja.
Dok životinje ne spoznaju vrijeme onako kako to čine ljudi, zahvaljujući njegovu isparčanom i ograničenom gledištu, vrijeme se čak i čovjeku doima kao slijed događaja; ali kako čovjek više uzlazi i kako više napreduje prema svojoj nutrini, sve šire gledište ovog slijeda događaja vodi k raspoznavanju vremena kao cjeline. Ono što je ranije djelovalo kao slijed događaja uskoro postaje cjelovit i savršeno povezan ciklus; ova kružna istovremenost na taj način sve više zauzima mjesto negdašnje svijesti o linearnom slijedu događaja.
Postoji sedam različitih poimanja prostora kao pojave uvjetovane vremenom. Prostor treba mjeriti vremenom, a ne vrijeme prostorom. Znanstvena pometnja počiva na neuspijehu opažanja stvarnosti prostora. Prostor nije jedino intelektualni pojam varijacije u odnosu kozmičkih predmeta. Prostor nije prazan i um je jedini čovjeku poznati mehanizam koji ako ništa drugo ono djelomično nadilazi prostor. Um može djelovati neovisno o pojmu vremenskog odnosa između materijalnih premeta. Prostor je relativno i komparativno konačan svim bićima koja imaju status stvorenih bića. Što vise svijest postaje svjesna sedam kozmičkih dimenzija, to više koncept potencijalnog prostora postiže ultimatnost. Ali prostorni potencijal je istinski ultimatan jedino na apsolutnoj razini.
Mora biti jasno da univerzalna stvarnost ima šireće i stalno relativno značenje na uzlaznim i sve savršenijim razinama kozmosa. Ultimatno, preživjeli smrtnici postižu identitet u sedmodimenzijskom svemiru.
Vremensko-prostorna koncepcija uma koji ima materijalno porijeklo s vremenom mora podići slijed proširenja kako svjesna i spoznajna ličnost bude uzlazila kozmičkim razinama. Kad čovjek postigne um koji je u stanju posredovati između materijalne i duhovne razine egzistencije, njegove će vremensko-prostorne ideje umnogome uznapredovati u pogledu spoznajne kvalitete kao i iskustvenog kvantiteta. Rastuće kozmičke koncepcije napredujuće ličnosti duha predstavljaju rezultat poboljšanja kako dubine uvida tako i raspona svijesti. I kako ličnost napreduje prema visini i nutrini, prema trenscendentnim razinama nalikovanja Božanstvu, vremensko-prostorne koncepcije sve više prilaze bezvremenosti i bezprostornosti Apsoluta. Relativno i sukladno transcendentnom postignuću, djeca ultimatne sudbine razvijaju viziju ovih koncepcija apsolutne razine.
8. NA PUTU ZA NAPULJ I RIM
Malta je bila prva stanica na putu za Rim. Isus je ovdje vodio dulju raspravu s utučenim i malodušnim mladićem po imenu Klaudus. Ispočetka pomišljajući na samoubojstvo, mladić je nakon razgovora s pisarom iz Damaska rekao: "Pogledat ću u lice životu kao čovjek; neću više izigravati kukavicu. Vraćam se svome narodu i počinjem ispočetka." Mladić je nedugo zatim postao energični propovjedač cinizma, te se kasnije pridružio Petru propovjedajući kršćanstvo u Rimu i Napulju, dok je nakon Petrove smrti otišao propovjedati evanđelje u Španjolskoj. Ali nikad nije saznao da je čovjek koji mu je na Malti pružio tako veliko nadahnuće bio isti onaj Isus kojeg je kasnije proglasio svjetskim Izručiteljem.
Na Sirakuzi su ostali cijeli tjedan. Isusovo ozdravljenje Estere, Židova i otpadnika koji je držao gostionicu gdje se Isus zaustavio sa svojim suputnicima, predstavlja bitan događaj koji se odigrao prilikom ovog zastoja. Esteru je privukla Isusova prijaznost i zatražio je pomoć kako bi se vratio Izraelovoj vjeri. Estera je izrazio osjećaj bespomoćnosti slijedećim riječima: "Dok želim biti pravi sin Abrahama, nisam u stanju naći Boga." Isus je rekao: "Ako istinski želis naći Boga, sama ova želja dokazuje da si ga već našao. Tvoj problem ne počiva u tome što ne možeš naći Boga, kako je Otac već pronašao tebe; tvoja nevolja počiva u tome što jednostavno ne poznaješ Boga. Zar nisi čitao u Knjizi proroka Jeremije gdje stoji: "Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti cijelim srcem svojim"? I zar isti ovaj prorok ponovo ne kaže: "I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Gospodin, da budu narod moj, a ja Bog njihov"? I zar nisi čitao gdje stoji u Spisima: "On gleda na ljude s visine i ako koji čovjek kaže: Griješio sam i pravo izvrtao i nije mi se isplatilo, Bog će mu tada spasti dušu od jame i on će svjetlost vidjeti?" I Ezra je našao Boga, i to Boga koji je pružio zadovoljstvo njegovoj duši. Ovaj je Židov kasnije u suradnji s određenim imućnim grčkim obraćenikom, izgradio prvu kršćansku crkvu u Sirakuzi.
U Mesani su se zadržali samo jedan dan, ali i ovo je bilo dovoljno da zauvijek izmijeni život jednog dječaka, prodavca od kojeg je Isus kupio voće i kojeg je zauzvrat nahranio kruhom života. Mladić nikad nije zaboravio Isusove riječi i ljubezni pogled koji ih je pratio kad je polažući ruku na mladićeva ramena, rekao: "Zbogom mladiću, i hrabro se drži dok budeš dostizao zrele godine i nakon što nahraniš tijelo, nauči nahraniti i dušu. I moj će Otac nebeski biti s tobom i ići će ispred tebe. " Mladić je isprva postao odanik mitraizma, dok se kasnije okrenuo kršćanskoj vjeri.
Stigavši do Napulja mogli su osjetiti blizinu svog konačnog odredišta, Rima. Gonod je imao dosta posla u Napulju i na stranu od prevoditeljskih obveza, Isus je mogao provesti dosta vremena s Ganidom u posjeti i istraživanju grada. Ganid je postajao pravi stručnjak u procesu opažanja i pronalaženja osoba koje su trebale pomoć. U gradu su našli mnogo sirotinje i dali dosta milostinje. Ali Ganid nije bio u stanju shvatiti značenje Isusovih riječi kad je dao nešto sitnog novca prosjaku, dok mu se odbio obratiti s utješnim riječima. Isus je rekao: "Zašto gubiti riječi na onog koji nije u stanju shvatiti značenje toga što mu govoriš? Očev duh ne može poučiti i spasti onog koji nije u stanju djelovati u ulozi sina." Isus je ovdje aludirao da čovjek nije bio normalan; da nije bio u stanju reagirati na upravljački utjecaj duha.
U Napulju se nije odiralo ništa bitno; Isus je s mladićem podrobno istražio grad šireći dobro raspoloženje s mnogim osmjesima koje je uputio muškarcima, ženama i djeci.
Iz Napulja su otišli u Rim preko Kapue, gdje su proveli tri dana. Apijskim putem su putovali vodeći teretne životinje prema Rimu, dok su sva trojica sa zebnjom iščekivali da vide prijestolnicu cijele imperije i najveći grad na svijetu.
Post je objavljen 05.08.2005. u 09:25 sati.