Kill me

Grižnja savjesti. Imam dojam da pljujem u lice osobama do kojih mi je najviše stalo. Imam dojam da su zbog mene tužni. Izgubljena sam. Neodlučna. Ne znam koji sad korak trebam napraviti. Stojim na jednom mjestu i ne mičem se. Strah me. Ne znam lagati. Ne želim lagati! Ne želim se više vidjeti. Postajem kao ljudi koje sam nekada mrzila…
Ne želim nikoga povrijediti!!!
Zašto onda radim gluposti?! Koji mi je vrag?! Šta se sad sa mnom događa…? Ne mogu se više pronaći… Izgubila sam samu sebe…Ne prepoznajem se više. Ni sebe, ni svoje postupke. Što ja uopće želim? Kako želim živjeti? S kim želim živjeti?? Voljela bih…dići ruke od osoba za koje sam «vezana» i poći otpočetka. Ali znam koliko bi ih to povrijedilo. A mene bi ubila činjenica da njih više nema…
Ja ne želim nikoga povrijediti!!!
I ovako ih vrijeđam…Ja jednostavno nisam osoba koja želim biti. Moja duša je razuzdana, pokvarena, neposlušna…
Prokleta sam.

Nemam više ni nade u bolje sutra. Svi snovi upravo su mi srušeni. Preostaje mi samo sanjati…
Uzaludno.

«Biju me dani nemirom, san me vara i mladost me boli, a ja šutkam otrovanu krv da u tišini bolje čujem huk vremena koji dolazi.»

"Away From Me"

I hold my breath as this life starts to take its toll
I hide behind a smile as this perfect plan unfolds
But oh, God, I feel I've been lied to
Lost all faith in the things I have achieved
And I

I've woken now to find myself
In the shadows of all I have created
I'm longing to be lost in you
(away from this place I have made)
Won't you take me away from me

Crawling through this world as disease flows through my veins
I look into myself, but my own heart has been changed
I can't go on like this
I loathe all I've become

Lost in a dying world I reach for something more
I have grown so weary of this lie I live

Evanescence

Sanjati

Sanjati,
Ne mogu ti to uskratiti…
Dobro, zlo
Sve će se to jednom vratiti…
Mi moramo sanjati…

Godine ,
Vidi šta su ti uradile…
Pobjeći
Ne može se od sudbine…
Sanjaj neke ljepše godine…

Svako ima svoje razloge,
I kad razlozi ne postoje,
Ti u ljubavi mojoj si,
Iste stvari mi smo sanjali…

Sanjati,
Nakon kiše sunce donijeti…
Igra se,
I bez nas će se igrati…
Mi moramo sanjati…

Svako ima svoje razloge,
I kad razlozi ne postoje,
Ti u ljubavi mojoj si,
Iste stvari mi smo sanjali…

Sanjati,
Nakon kiše sunce donijeti,
Igra se,
I bez nas će se igrati,

Mi moramo sanjati…

Crvena Jabuka

Mislila sam…da nikada više neću moći sanjati…Sanjati kao svaki sanjar…Utopiti se u svom svijetu, pobjeći od stvarnosti, stvoriti bolje sutra…Kao prije.
Seamaiden rekla mi je…»mi koji smo sanjari nikad to ne prestajemo biti...» i nadala sam se da će se sve vratiti…
Vratilo se! Ja opet sanjam! Ja opet živim u svom svijetu! Ja to ponovo mogu…!
Prošlo je vrijeme, kada me stvarnost toliko pritiskala, da nisam mogla….sanjati. Vrijeme kada bi me ovaj svijet previše izmorio. Vrijeme kada nisam vjerovala, kada nisam imala nadu…Vrijeme u kojem nisam nalazila osobu sebi sličnu…Vrijeme kada nisam imala podršku…Vrijeme kada sam sama sebi bila najvažnija. Gluho bih slušala prijateljice, zadubljena u neku točku, razmišljajući o budućnosti… Sada – za sebe želim sanjati… Sanjati one slatke trenutke u zagrljaju, stvoriti se tamo gdje sad želim biti najviše...daleko od doma. A stvarnost ću pokloniti najdražima!
…Jako dugo nisam pisala pjesme. Jako dugo nisam imala nikakvu inspiraciju, nikakav pokretač. Sada sam ja opet tu. Sada opet crtam, sada opet pišem pjesme…Sada imam svoju «muzu». Nisam više prazna iznutra…Nisam više neodlučna, zamišljena…Sve je opet tu! Moj svijet, smijeh…želja! I jedna jedina osoba, riječi jedne jedine osobe i podrška prijateljice uzokovale su povrat mene, jdnog sanjara...

Mi moramo sanjati…

San

Ući ću ti u snove...
Vidjet ćeš me kako ležim pored tebe.
Osjetit ćeš moje ruke, nježni zagrljaj
I moje tijelo koje se obavija oko tvoga...
Moje usne dodirivat će tvoj vrat,
A tihi šapat o ljubavi prodrijet će u misli...

You're taking over me

I.

Godio mi je poljubac
Nakon vremena potrošenog na lutanja.
Pun je mjesec i znam
Da oka neću sklopiti
Ove noći.

Nedostaješ mi.

Svi osjećaji pomalo me zbunjuju.
Ne znam kakva nam je budućnost.
Što će vrijeme učiniti od nas.
Dali ćemo sutra biti samo dalje,
Ili čak bliže nego sada?

Želim te.

II.

U ovoj usnuloj noći
Bez ijedne zvijezde na nebu,
Čekam mjesec da se pridruži mislima.

Glavom naslonjenom na jastuk
Crtam te riječi
I sama sebe uranjam u tugu.

Čežnja
Samoća.
Strah.

Today...is not my day

Pregled vremena

Lithium - Nirvana

I'm so happy. Cause today I found my friends.
They're in my head. I'm so ugly. But that's ok.
'Cause so are you. We've broke our mirrors.
Sunday morning. Is everyday for all I care.
And I'm not scared. Light my candles. In a daze cause I've found god.

Yeah

I'm so lonely. And that's ok.
I shaved my head. And I'm not sad. And just maybe.
I'm to blame for all I've heard. And I'm not sure.
I'm so excited. I can't wait to meet you there.
And I don't care. I'm so horny. But that's ok. My will is good.

Yeah

(Chorus) I like it. I'm not gonna crack.
I miss you. I'm not gonna crack. I love you.
I'm not gonna crack. I kill you. I'm not gonna crack.

I'm so happy. Cause today I found my friends.
They're in my head. I'm so ugly. But that's ok.
'Cause so are you. We've broke our mirrors.
Sunday morning. Is everyday for all I care.
And I'm not scared. Light my candles.
In a daze cause I've found god.


Lijep je dan. Škola je privremeno završila. Dečko mi je došao s faxa. Slušam muziku – volume 30. Ugodno mi je. Što više tražiti?
Jučer sam visila s frendicom na msn-u do pola tri – uživala sam valjajući gluposti kao i uvijek. Godio mi je taj razgovor. S jedne strane – ubijao me! Jer se u meni probudila opet neka žudnja. Žudnja za usnama…
Nabacila je temu – što bi bilo kad bi bilo…da starci saznaju da nas dvije barimo ženske. Haha…da. Uopće nije smiješno. Mislim da bi završila razapeta na križu. Rekoh, ovo je najbolji odgovor:



Danas sam nešto pospana.

Mačke se ševe meni ispred kuće. Ijak. Da…sve je to prirodno. Kao i kod nas ljudi. Sex je normalna pojava. Meni još nepoznata, neistražena. Iskreno nemam ni neku želju da pokrenem takav odnos. Volja i želja za tim trenutno su mi na minimumu.
Heh, da…sjetih se moje «virtualne» sado-mazo prijateljice (desno u boxu). Rekoh - nije to nenormalno – više neobično, rijetko prakticirano. Uživati u nanošenju boli. Kako smo samo svi različiti…

Posjetila me sestrična. Pokušala sam joj pružiti sve što mogu. Znam kako živi – Odvojena od tate, kojeg viđa dva puta godišnje. Očuha, kojega je donedavno imala , više nema. Selila se sada po treći put. A tek se navikla na svoju dotadašnju okolinu. Tek joj je 14 godina, a cigarete su na dnevnom planu. Poslije nastave piju «Bavariju» u parku. Slušaju hard rock i drapaju si hlače. Znam – glazba nema ništa s tim, ali ipak kad bolje pogledaš, takvo nešto slušaju oni duboko povrijeđeni…Jer jednostavno paše takvoj duši. Onaj bijes kojeg nemaš snage sam izbaciti iz sebe. Činiš to kroz glazbu…
Žao mi je. Žao mi je što se takve stvari događaju djeci. Pitala me «Žašto si tako dobra prema meni?»…Samo sam se osmjehnula i šutila. Rekla mi je «Da si ti čula sve što sam ja morala čuti, odavno bi pušila». Rekoh joj da nije jedina, da ju razumijem.
Šta sam ja sve čula? Čula sam kako me stara (u navali svojih bjesova, kada ne razmišlja o onome što govori što mene jako pogađa) optužuje da «muljam» sa susjednom koji ima 35 godina, da previše volim tetka, jer je on ipak muško. Da sam sotonist jer ne idem u crkvu. Da sam narkoman i da imam glupe prijateljice, jer imaju pirs. Da se prestanem družit s njima, jer ne prolaze s 5. Čula sam i kada mi je stari govorio da će opet počet pit ako ja nastavim pušit. (Stari već tri godine ne pije. Bio je teški alkoholičar, a sada je samo nervozan). Stavio me pred izbor – on sa flašom u ruci i ja s cigaretom, ili ćemo oboje bit «clean». Meni je to više bila neka vrsta ucjenjivanja. Moje suze nisu mu ništa značile i dalje me je ucjenjivao. «Prestat ću.» Rekoh. Ali riječ nisam održala.
Čula sam od polovine svoje rodbine da sam narkomanka, jer sam nosila killere i irokezu. Stari mi je branio izlaske dok god bih ju nosila. Moj ponos nije htio rušit tu frizuru! Ali nakon nekoliko mjeseci neizlaženja popizdila sam i pustila kosu,s amo da vidim društvo i da provedem noć s njima. Sad sam klošar jer se furam na široke hlače. Ja sam propalica, jer ne prolazim s 5. Šta sam sve čula. A sve sam oprostila., svakome. Nisam osvetoljubiva. Ali to su stvari koje nikada ne zaboravljam…

Promatram ljude...i pišem

Ona je mlada. Inteligencija joj je jača strana. Ne želi priznati, ali može učiniti od sebe najbolje. Ne želi priznati, ali ona nije sada ono što zapravo želi biti. Ona je takva kakvom ju okolina čini. Ne nalazi nigdje svoje mjesto, pa se trpa onim budalama i svog kvarta. Svi su dobri, savršeni zajebanti i luđaci. Dijele jednu frulu i ubijaju se u alkoholu. Svi hodaju zajedno, u grupicama. A ona…je među njima kao anđeo u crnom. Ustvari iz nje izvire neka jakost koju joj daje ta grupica. Sama je toliko slaba. Kada je sama, plače u sobi i kune život. Tu bol želi nadjačati, pa uzima žilet u ruke. Nešto što će je odvući od stvarne, duševne boli.
Njena ekipa joj ne pomaže. Mogla bi ležati na podu i nitko ju ne bi digao. Mogla bi učiniti gluposti, alkoholizirana, ali nitko joj ne bi rekao da to nije u redu. Nitko joj nikada nije rekao da ju voli. Nikada nije čula takve riječi…Ni od obitelji. Ni od prijateljice. Ona nije svjesna toga, ali ona nema prijatelja. Oni su samo «fejk». Ona ide kuda oni žele, prati ih u grupici i osjeća se jačom.
Ona ne voli pokazivati osjećaje. Nije ih nikada ni pokazala. Nije nikada voljela. Zašto? Jer ne zna kako…Ne zna kako, jer nikada nije osjetila kako je to…biti voljen? I dalje hoda u grupici i ne shvaća da je na krivom mjestu. Na mjestu gdje ljubavi nikada neće biti.
Ne prepušta se osjećajima, jer je uplašena. «Strah od novoga…»
Kako promijeniti to… Kako joj pokazati da ljubav postoji…?

And now I cry in the middle of the night

Prvi put da ne znam kako započeti post… Slušam «Because of you» stvar koja mi svira na blogu. Sjetim se, da je ona zapravo pjesmu napisala za svog starog. Cijenim to kod nje, što dio pjesama piše sama. I kako da to kažem…razumijem ju. A svaka riječ kao da je napisana za mene.
U sobi sam sama. I razmišljam o svim stvarima koje su mi se dogodile u zadnja dva dana. Daleko od roditelja, a s prijateljicama. I uživala sam.
I onda…opet onaj pad kada se vratim kući. Pa da…subota je. I da…nisam nigdje. Slušam neke jebene tužaljke. Znam, neće mi to ništa pomoći, znam da ću se od njih i ovog beda rasplakat. Ali voljela bih to.
Pokušavam misliti na one lijepe stvari. Novonastala stara i nova prijateljstva, ono što mi znači u životu. Jedino to što mi je neka utjeha. Jedino što me sprječava da napravim gluposti od sebe. Jedino što me potiče da od svoga života učinim najbolje. Jedina podrška…

Mislim da nemam više snage. Ne želim se boriti. Ne mogu. Dođe mi da jednostavno odustanem od svega. Slijedećih dana odustajem, odustajem od trošenja riječi na osobe koje mi zagorčavaju život, a da to ni ne znaju. Koji me svojom brigom guše i nanose boli. Sve za moje dobro, a ništa dobro ne donosi.
I ovaj tjedan. Uz mene je bila neka praznina. Nešto između dobrog i lošeg. Neodlučno «ja». Nešto što nisam mogla raspoznati, što me držalo zamišljenom cijelo ovo vrijeme.

Žudnja je negdje nestala. Jedino za čim žudim sada su usne. bilo je vremena kada bih pila, pila, pila... I tada, mogla sam izaći s društvom, napiti se. Napiti se zbog nje, koje više nema u meni, a voljela bih da je tu. I zbog njih, koji mi čine «dobro» i koji mi sada ne trebaju. I pila bih, pila i plakala…Ali, odustala sam od toga. Odavno. Jer znam da mi sada usne znače više... I svaku bol bolje liječe od alkohola. Usne, zagrljaj…kratki zagrljaj koji mi je trebao.

I sada…voljela bih da je netko tu.

Da, takva sam. To sam ja. Da imam sada bocu ispraznila bih ju sa suzama u očima. Jer nema usana…Ne bi bilo lakše, ali bi bilo lakše plakati. Lakše pronaći sebe. Lakše pustiti ono nešto iz mene, ono čemu sad ne dozvoljavam izlaz.

«And now I cry in the middle of the night
For the same damn thing…»

Suza…jedna suza.


«Because of you
I never strayed too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you
I try my hardest just to forget everything
Because of you
I don't know how to let anyone else in
Because of you
I'm ashamed of my life because it's empty
Because of you
I am afraid…»