And now I cry in the middle of the night

Prvi put da ne znam kako započeti post… Slušam «Because of you» stvar koja mi svira na blogu. Sjetim se, da je ona zapravo pjesmu napisala za svog starog. Cijenim to kod nje, što dio pjesama piše sama. I kako da to kažem…razumijem ju. A svaka riječ kao da je napisana za mene.
U sobi sam sama. I razmišljam o svim stvarima koje su mi se dogodile u zadnja dva dana. Daleko od roditelja, a s prijateljicama. I uživala sam.
I onda…opet onaj pad kada se vratim kući. Pa da…subota je. I da…nisam nigdje. Slušam neke jebene tužaljke. Znam, neće mi to ništa pomoći, znam da ću se od njih i ovog beda rasplakat. Ali voljela bih to.
Pokušavam misliti na one lijepe stvari. Novonastala stara i nova prijateljstva, ono što mi znači u životu. Jedino to što mi je neka utjeha. Jedino što me sprječava da napravim gluposti od sebe. Jedino što me potiče da od svoga života učinim najbolje. Jedina podrška…

Mislim da nemam više snage. Ne želim se boriti. Ne mogu. Dođe mi da jednostavno odustanem od svega. Slijedećih dana odustajem, odustajem od trošenja riječi na osobe koje mi zagorčavaju život, a da to ni ne znaju. Koji me svojom brigom guše i nanose boli. Sve za moje dobro, a ništa dobro ne donosi.
I ovaj tjedan. Uz mene je bila neka praznina. Nešto između dobrog i lošeg. Neodlučno «ja». Nešto što nisam mogla raspoznati, što me držalo zamišljenom cijelo ovo vrijeme.

Žudnja je negdje nestala. Jedino za čim žudim sada su usne. bilo je vremena kada bih pila, pila, pila... I tada, mogla sam izaći s društvom, napiti se. Napiti se zbog nje, koje više nema u meni, a voljela bih da je tu. I zbog njih, koji mi čine «dobro» i koji mi sada ne trebaju. I pila bih, pila i plakala…Ali, odustala sam od toga. Odavno. Jer znam da mi sada usne znače više... I svaku bol bolje liječe od alkohola. Usne, zagrljaj…kratki zagrljaj koji mi je trebao.

I sada…voljela bih da je netko tu.

Da, takva sam. To sam ja. Da imam sada bocu ispraznila bih ju sa suzama u očima. Jer nema usana…Ne bi bilo lakše, ali bi bilo lakše plakati. Lakše pronaći sebe. Lakše pustiti ono nešto iz mene, ono čemu sad ne dozvoljavam izlaz.

«And now I cry in the middle of the night
For the same damn thing…»

Suza…jedna suza.


«Because of you
I never strayed too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you
I try my hardest just to forget everything
Because of you
I don't know how to let anyone else in
Because of you
I'm ashamed of my life because it's empty
Because of you
I am afraid…»