... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Noć veterani
Nisan još ovo lito izlazija vanka, ono, kako triba ... Nema smisla da van sad navodin razloge, ionako sam sebi ponekad parin ka Jeremija
Proša mi je godišnji, a na nijednu feštu u selu nisan bija. Rekli bi zli jezici da is nije ni bilo ... ali neka. Mislija san se oću li i ovu vrilu subotnju večer ostat doma, beštimat (psovat, za sjevernjake) na televiziju glede finala vaterpolskog prvenstva svita ... oli povirit najprin na „Noć veterani“ HNK Jadran iz K. Sućurca pa ondak do grada ...
Poučen iskustvima prijašnji godin, očekiva san „čevapi party“ ... iz više razloga. Em su najjeftiniji u nabavi, em is je najlakše spremit.
Prigriza san i to, i uputija se ... usput beštimajuć na radijo u „Mojoj Kobili Suzi“ (tm) jerbo je bajni spiker na HR2 od početka trećega kvarta utakmce skoro do prid kraj treće četvrtine, deboto cilin puten od Novoga do Sućurca, nije spomenija rezultat. Ajde, vodimo 4:3 ... odanija san. Čak san se uspija i blizu parkirat. Jema bit da se mašo svita odlučilo najprin doma gledat utakmicu.
Parkira san se odma vizavi (priko puta, za sjevernjake) one znamenite balature, odakle je don Karmelo u Malome mistu zavapija dragome Bogu „Koze i jarce si mi da, koze i jarce ti vraćan“
... pa se uputimo Zakonita i ja do Veloga mula. Jerbo je Vinkica već bila tamo!
Fala Bogu, kako jeman su čin povonjat ljubičicu, nadaleko se osjeti miris pečenja. Bogami ovo nisu čevapi. Hm! Počeli su mi se rojit upitnici naviše glave ... Nima čevapi? Mirakuli (čuda, za sjevernjake) se događaju. Možda me sutra na poslu dočeka moj ljubljeni đometar (geodet, za sjevernjake) sa dovršenin geodetskin projekton, jedinin papiron koji mi još fali za ishođenje građevinske dozvole ... srića njegova ča se ne umire od štucavice, jerbo bi potrošija sve živote od jedne pristojne maške. Eto tako!
Molajmo mi sad građevinsku problematiku ... kad san se približija, očima nisan moga virovat!
Bilo je za jist ribe ...
... lipo pečene i spremljene, a nije ni čudo kad se vidi koji je iskusni ribar priprema gradele ...
... lako je bilo onima peć
Kome to nije po volji, moga je kusat malo crnoga rižota ...
... a bilo je i za one, finčukaste, ča nisu tili ništa iz mora jist: lipoga fažola sa kobasican!
Je da baš nije stađun o' fažola, ali ljudski ukusi su čudnovati. Uostalon, i ja san papa fažola, lani u ova doba
Sve je to spremala iskusna ekipa (jesu li veterani oli nisu?)
Jedino bi malo zapinjalo oko jezika ...
... pa bi dikod zabolile ruke i noge one na blagajni dokle bi naplatili ili one oko kazana dokle razumidu naružbu ... jerbo je, kako kažu oni ča su od početka, bilo je više fureštoga svita nego naši. Biće radi utakmice
Kako se kod okrene, svita je bilo puno, su obe strane ...
... muzika je uredno odrađivala svoj dil posla ... pobrali su "standing ovation" kad su objavili da smo pobjedili Mađare u finalu vaterpola. I naravno, odma zasvirali "Večeras je naša fešta"
... ljudi su sa gušton sedili i konzumirali ponuđeno ...
... ili samo šetali okolo sa unučadi, jer je veći gušt nego sidit doma ispod klime ...
Prodavala se i lutrija. Točnije, Tojo je na ugodan i kulturan način uvjerava ljude da kupidu lutriju. Uzeja san jednu kartelu, reda radi ...
... a tek san kasnije vidija ča su, među ostalin, zgodici na lutriji ...
Pripa san se, kako me krenilo, da ću dobit jedan od ovi zgoditaka ... bilo je vrime za krenit dalje. Ostavija san Tajani kartelu od lutrije, reda radi ... ako, kojin slučajen, ča dobijen. I dobija san! Dočekala me, kad san doša doma, poruka ne fejsu, da jemamo pizze u caffe baru „Roko“. Asti100! Straj me i poć na posal sutra, možda se oni moj najdraži đometar ZAPRAVO pojavi.
Dunkve, tribalo je krenit dalje. Obeća san mojin curama da ću is odvest na noćnu izložbu pasi na staro Hajdukovo igralište ...
Pasja Ultra
I to san iz više razlozi obeća. Ajde, drago je i meni vidit lipo sređene najvjernije čovikove prijatelje, ali Vinkica ... otkrija san od nazad malo vrimena da je deboto infišana pasima. Pogađa koje su pasmine bolje od mene. I ča je najvažnije, obećali smo joj , kad se priselimo nazad u Mašograd, uzest jednoga pasa. Ali na način da ćemo spasit jednu beštiju iz azila za pase.
Na ča je ona svečano obećala da će se brinit o njemu/njoj. Amen!
U Splitu nismo baš bili takve sriće za parkiranje, ka u Sućurcu. Najbliže ča san uspija uvatit je kod zgrade policije. na „Trgu“ Hrvatske bratske zajednice. I nemojte me pitat zašto je ono TRG u navodnicima, jer bi napisa još tri kartice teksta. Eto tako!
Ajde, nije ni to loše. Zna san se ja dikod parkirat i kod prijatelja u Kranjčevićevoj, pa poć na Poljud, ali to su bili dani kad san bija malo mlađi. I zdraviji. Zli jezici bi rekli „i luđi!“ ... „#$%& opet progovara Jeremija iz mene
Laganon šetnjon, uz revanje cvrčaka, i to onih dnevnih koji još nisu išli u krpe, došli smo do Krajeve njive (staro Hajdukovo igralište, za sjevernjake) ... a tamo dignuti šatori, a na sredini par ograđeni prostori, di su suci ocjenjivali igrače po pasminan ... i čatigajaznanpočemujoš
Kad smo ulizli unutra, čulo se više fureštoga jezika nego domaćega, bilo is je ovod iz cile Europe. Ljudi su prošli par stotin, i di koju iljadu, kilometri sa svojin četveronožnin ljubimcima za doć ovod. Reka je niko na radiju, zaboravija san, nažalost, ko ... prava pasja Ultra
Bilo je svakakovi beštij ... i veliki, i mali, i duge i kratke dlake ...
Aljaški Malamut (malo je krupniji od haskija, iako su bliski rodijaci)
Ovoga znan, jedina pametna plavuša: Zlatni retriver!
Ovo je niki hrt, afganistanski, jer mi pari malo privelik za borzoja (ubija me na „1 protiv 100“)
Ovo je američka akita. Ipak mi je puno simpatičnija origigi japanska ...
I ja san deboto dehidrira, a di neće bidne beštije, vruće, a još moradu nosit ove „viklere“ na sebi da jemadu lipšu frizuru ...
Za ovega ne znan od koje je vrste, ali znan da ga jema Rajesh Konthrapali u seriji „The Big Bang Theory“
Kovrčavi bišon ...
Koja bi to izložba pasi u Splitu mogla bit bez dalekih rođaka Ponga i Perdite, predmeta mračnog obožavanja Cruelle de Vill ... Dalmatinac!
Pomeranac ...
... i tu je negdi priči lagano bija kraj. Obašli smno više-manje sve.
I bidnin pasima se prispavalo ...
... a di neće meni! Naiša san na kolegicu sa fakulteta, Davorku Roje, koja se dosta razumi u pasju problematiku ... i sa njon smo se dogovorili da, kad bude vrime, gremo do Žarkovice izabrat pasa/ćuku/ćoću/whatever za našega prvoga četveronožnoga prijatelja.
Poslin toga dogovora krenili smo lagano doma, a „#$%& čvrčki su još pilali po svome ... zdravi i veseli bili!!! av! av!
Svaki put kad se u Kaštilima ostvari dobar rezultat na nivou države ili na međunarodnim natjecanjima, Gradonačelnik organizira prijem za natjecatelje.
A naši vatrogasci to itekako miritaju (zaslužuju, za sjevernjake), plasmanom obedvi ekipe u zlatnu kategoriju, a uz to je i «B» ekipa bila najbolja od svih ekipa iz Republike Hrvatske!
malo se kasnilo sa prijemon, jerbo se moralo sačekat da se malo stiša ova vatrena stihija po Dalmaciji. Nije bilo spavanja na lovorikan, naši «A» i «B» vatrogasci, to ka oće reč oni u naponu snage i oni u manje-više veteranskin godinama, skoro odma, niti jednu uru poslin vengo ča in je organiziran doček u vatrogasnome domu, uputili su se gasit «majku svih požara» na istočnim prilazima Splitu.
Tribalo jer malo i odmorit, sredit utiske ... doć do «bele zgrade» ... di is je dočeka nedavno izabrani gradonačelnik Denis Ivanović i dogradonačelnica Jadranka Matok-Bosančić.
Denis, koji je, u mlađim danima, i sam išao po požarima sa svojom ekipom iz Kaštel Gomilice, obeća je vatrogascima svu moguću pomoć, da bi sanirali štete i materijalne gubitke u recentnim požarima, a i da bi, u okviru mogućnosti, podigli nivo vatrogasne zaštite u Kaštelima.
Momci, ljudi, di koji dida ... pažljivo su ga slušali ...
... a onda su i oni najiskusniji među nazočnima, rekli par besida Gradonačelniku ...
Spominjala se i tradicija, koja je u našem vatrogastvu posebno jaka, pokazujući to i primjerom očeva i sinova u vatrogascima ...
Sin Ante i ćaća Ivica Žegarac
Pape Ante i sin Josip Lipotić
Poslin je gradonačelnik Denis Ivanović prida sliku crkvice sv. Jurja na Putalju predsjedniku DVD Mladost Ljubiši Musinovu, koji je u Villachu, nastupa za «B» ekipu.
... pa su se nakon ugodnog druženja i skupnog fotografiranja ...
... razišli uz uzajamne želje da se i u budućnosti nalaze povodom ovakvih svečanih prilika, a ne zbog katastrofalnih požara koji haraju Dalmacijom ovih dana.
Vatru gasi, brata spasi! ... i naravno ... Zdravi i veseli bili!!!
Nima ti besid sa kojima bi van ja moga objasnit kako san se jučera, 17. srpnja osjeća. Gori deboto cila istočna strana Splita, iša bi gasit, ali, da buden ujedno i pristojan i brutalno iskren, prema sebi i prema vama koji ste zalutali ovo pročitat ... prigazilo me vrime.
I u puno mlađin danima san bija poznat po tome da bi se na svakome požaru bar jedan put iskrenija, a straj me iti promislit ča bi bilo da san krenija u pravu akciju.
Mogli su odma poslat hitnu za menon ...
Sidin doma i vrtin se ka prdac po guzici ... Čujen na radiju (Dalmacija ... hvala na pitanju!) da se svit organizira, četvrta brigada, Torcida ... čak san čuja na vjestima da dolazu organizirano i druge navijačke skupine iz cile Lipe Naše. Kako nas nevolja more ujedinit ... a sutra će se ti isti karat (svađat, za sjevernjake) radi pizdarija .... o tempora, o mores!
Gleda me Zakonita, zna ča u meni kuva ... i nisan više moga izdržat, krenija san u dom. Naš vatrogasni, u Mašogradu, fala na pitanju
Nije me njanci pitala ča teglin fotoaparat sa sebon, vidila je i ona koja je ura
Seja san sa ekipon u pokojni vatrogasni kafić ... di se taman razglabalo o današnjin akcijan, kad je niko reka da triba odnit ekipi ča je na požaru čako za izist a bome i za popit ... samo san diga moju foto-boršu (torbu, za sjevernjake) i učinija mot zapovjedniku Joli Padobrancu ... Kad mi je reka da gren i ja sa njima, skočija san ka da san jednu dvadesetipet godin mlađi. I barenko isto toliko kili lakši
Vozi Jurica naš Defender, rotacija, sirena ... sitilo me na moju prvu pravu intervenciju, jedan put priko MIS-a kad smo dežurali ka pravi profesionalci. Čuj mene, profesionalci, a jema san šesnajst godin, mislin da se još onda nisan bija ni obrija
Brzo san odagna tu sliku iz daleke prošlosti, i pripremija se fizički i psihički da napravin koju pravu sliku ... Tribalo je vatat brzo i učinkovito, a mrak, a zadimljeno ... automatika? Taman posla!
Ajde, donekle ... poluautomatika. Stavija san na „P“ režim, i nabija ISO na 6400, koliko god more ovi moj Canon izvuć. Slika će bit zrnata? Svu ću (biiiip!) izgratat ... bar neće bit razmazana ka Nutela na fiti kruva. Ajme ... morat ću priskočit ove gurmanske metafore, već san ogladnija ... nogu od stola bi izija, a ne smin kasno jist, dapače, ne jin ni slakarije.
Ali to je već druga priča, za jedan drugi post
Nije više bilo vrimena za razmišljanje ... triba „delat“ ... kako bi reka pokondireni kajkavac iz Pogane Vlake ...
Prilaz splitskon zaobilaznicon je samo da naslutit kakvi nas oganj biblijskih razmjera očekuje u Podstrani/Korešnici ....
Kad smo došli bliže, kod skretanja sa zaobilaznice prema Žrnovnici ... ona stara opisna poslovica o vatri ka dobrome slugi ali lošemu gospodaru mi je zasvitlila sa plamenon od desetak metri
Prošli smo dio di je policija pokušavala učinit malo reda na požarištu, kasnije, do našega odredišta u Tugarima, bilo je malo mirnije ... uz povremene bljeskove ...
Napokon smo stigli na odredište, di su nas željno iščekivali ...
Krenili smo lagano nazad ... ovakvi prizori su bili sve više iznimka, a ne pravilo ...
... pa je i naša stara „trica“ odtandrkala na drugo požarište ...
... koliko san moga razumit, u Strožanac. kasnije san na Radio-Dalmaciji čuja da hotel „Lav“ nije bija u opasnosti.
Zaokružili smo skroz okolo, tribalo je poć odnit provištu drugome dilu ekipe, onima ča su bili u Mravinciman ...
Tu i tamo sporadična vatra bi se ukazala ...
... a izgoreni obronci, puni žerave, podsjećali su na neku imaginarnome koncertu, ono kad na neki dobar sentiš svi upale nekad upaljače/šibice ... a danas mobitele
Bilo je tu dosta smeća koje je „platilo glavom“, ka i ovi stari „tamić“ ...
I druga tura hrane & pića je bila isporučena, pa smo krenili nazad, u vatrogasni dom, uz lagane odbljeske vatrenoga koncerta, nadam se u smirivanju
Nadan se da je ova dižgracija ipak u smirivanju, i da će vatrena neman sutra ujutro bit ugušena uz pomoć zračnih snaga, koje se očekuju ranom zorom!
Vatru gasi, brata spasi! ... I naravno ... Zdravi i veseli bili!!!
Davno, još od državnoga prvenstva kad su ostvarili plasman na Vatrogasnu Olimpijadu i pravo da branidu vatrogasne boje Hrvatske ... počele su pripreme za odlazak.
Natjecanje se odigralo od 9. do 16. srpnja ove godine u Villachu u Austriji, oli kako ga susedi Janezi volidu zvat Beljak ... srića da su naši forsirali originalni naziv, jerbo ni na CTIF natjecanju oliti Olimpijadi ne bi mogli proć brez domaće politike
Gleda san is deboto svaki dan kako vježbaju, ispočetka su itali nogon cijevi i koristili vokabular radi kojega is ne bi cila postrojba svećenika iz splitske katedrale sv. Petra mogla ispovidit.
Kako su se lagano uvježbavali, tako su i ponašanje i riječnik postali pristojniji ... ipak su to momci i, pogotovo u „B“ ekipi, oženjeni ljudi, i „dedeki“, dapače, koji jemadu mašo (pun kua & 800, za sjevernjake) utakmica u nogama.
Krenili su uzgor, praćeni veliki očekivanjima ...
Ka pravi iskusni vatrogasci, po dolasku na misto događaja, neki su se krenili upoznavat sa zbornin mistima i običajima domorodaca ...
... a neki ozbiljnin planovima za budućnost, pa nakon ovoga probnoga skoka ...
... dogodine sigurno nećemo spuštat Dida Mraza sa tornja konopima za samoizbavu, vengo će skočit padobranon nasrid dvora, sa punon vrićom darova
Ostali su počeli iskat (tražiti, za sjevernjake) prinove za naš vatrogasni vozni park ...
Prije nastupa su nastavili upoznavat okolinu ...
... i usput tražit inspiraciju za mašogradskoga Krnju AD MMXVIII ...
Došlo je vrime i za natjecanja ... najpri je nastupala „A“ ekipa, morete vidit kako su se zagrijavali za svoj nastup, ujedno očekujući Hajdukov nastup kontra Levskoga u kvalifikacijama Eurolige ...
... pa koji dan kasnije i „B“ ekipa ...
Nastup i rezultati su bili vrhunski ... i „akavci“ i „bekavci“ su vježbali na vrhuncu vlastitih mogućnosti ...
Obedvi ekipe su osvojili zlatnu kategoriju, to znači da su se plasirali u gornju trećinu ekipa koje su nastupale ... a veteranska ekipa je, usto, napravila i najbolji rezultat od svih hrvatskih ekipa
Uputili su se lagano doma ... evo is malo prije dolaska, na podan „Gospe od Puta“ na odmorištu Krka na našoj autocesti, Dalmatini,
i tijekom popodneva ove subote, 16. srpnja su sritno prispili doma
Taman da se moredu uvatit u koštac sa požarima, jerbo, osin ako niste ove dane proživili bez vijesti, interneta, novina, radija i ostalih informativnih gnjavatora modernog doba ... znate da je ova nenadana litnja bura, osin ča je malo razladila ariju (zrak, za sjevernjake) raspuvala žeravu širon Jadrana ... Vatru gasi, brata spasi!
Lito je u punome zamahu, čak san se i ja uspija jednom okupat. Naravno, upozorija san svekoliko pučanstvo da se ne obazire na lažna upozorenja na „tsunami“ na punti Marjana ...
...i sjevernoj strani Čiova ... To san se ja samo malo itnija (bacio, za sjevernjake) u more, na plaži Gabine
Jučer san pokuša ponovit podvig, ali bura je već počela puvat, pa mi se nije više dalo u more samo smo u „Pink Pantera“ popili piće, i kad san već tu, potega san par slika recentnog mista odigravanja „Ultre“ ...
... ka i jedno od prevoznih sredstava posjetitelja iste manifestacije ...
U ovome najluđemu gradu na svitu, ka i u njegovoj bližoj okolici, nikad nije dosadno. A ako već nisan moga poć sa ekipon na vatrogasno natjecanje u Austriju, iz objektivnih i subjektivnih razloga, fala lipa Ljubi Musinovu, Filipu Perkoviću, Jošku Božinu, Tonču Bambi i neka mi oprosti ko ako san ga zaboravija spomenit, čije san slike dupera (koristija, za sjevernjake) jednostavno ih skidajuć sa fejsa, fala dragome Cukerbergu. Amen!
Do idućega puta, zdravi i veseli bili!!!
