Nima ti besid sa kojima bi van ja moga objasnit kako san se jučera, 17. srpnja osjeća. Gori deboto cila istočna strana Splita, iša bi gasit, ali, da buden ujedno i pristojan i brutalno iskren, prema sebi i prema vama koji ste zalutali ovo pročitat ... prigazilo me vrime.
I u puno mlađin danima san bija poznat po tome da bi se na svakome požaru bar jedan put iskrenija, a straj me iti promislit ča bi bilo da san krenija u pravu akciju.
Mogli su odma poslat hitnu za menon ...
Sidin doma i vrtin se ka prdac po guzici ... Čujen na radiju (Dalmacija ... hvala na pitanju!) da se svit organizira, četvrta brigada, Torcida ... čak san čuja na vjestima da dolazu organizirano i druge navijačke skupine iz cile Lipe Naše. Kako nas nevolja more ujedinit ... a sutra će se ti isti karat (svađat, za sjevernjake) radi pizdarija .... o tempora, o mores!
Gleda me Zakonita, zna ča u meni kuva ... i nisan više moga izdržat, krenija san u dom. Naš vatrogasni, u Mašogradu, fala na pitanju 
Nije me njanci pitala ča teglin fotoaparat sa sebon, vidila je i ona koja je ura 
Seja san sa ekipon u pokojni vatrogasni kafić ... di se taman razglabalo o današnjin akcijan, kad je niko reka da triba odnit ekipi ča je na požaru čako za izist a bome i za popit ... samo san diga moju foto-boršu (torbu, za sjevernjake) i učinija mot zapovjedniku Joli Padobrancu ... Kad mi je reka da gren i ja sa njima, skočija san ka da san jednu dvadesetipet godin mlađi. I barenko isto toliko kili lakši
Vozi Jurica naš Defender, rotacija, sirena ... sitilo me na moju prvu pravu intervenciju, jedan put priko MIS-a kad smo dežurali ka pravi profesionalci. Čuj mene, profesionalci, a jema san šesnajst godin, mislin da se još onda nisan bija ni obrija 
Brzo san odagna tu sliku iz daleke prošlosti, i pripremija se fizički i psihički da napravin koju pravu sliku ... Tribalo je vatat brzo i učinkovito, a mrak, a zadimljeno ... automatika? Taman posla!
Ajde, donekle ... poluautomatika. Stavija san na „P“ režim, i nabija ISO na 6400, koliko god more ovi moj Canon izvuć. Slika će bit zrnata? Svu ću (biiiip!) izgratat ... bar neće bit razmazana ka Nutela na fiti kruva. Ajme ... morat ću priskočit ove gurmanske metafore, već san ogladnija ... nogu od stola bi izija, a ne smin kasno jist, dapače, ne jin ni slakarije.
Ali to je već druga priča, za jedan drugi post 
Nije više bilo vrimena za razmišljanje ... triba „delat“ ... kako bi reka pokondireni kajkavac iz Pogane Vlake ...
Prilaz splitskon zaobilaznicon je samo da naslutit kakvi nas oganj biblijskih razmjera očekuje u Podstrani/Korešnici ....
Kad smo došli bliže, kod skretanja sa zaobilaznice prema Žrnovnici ... ona stara opisna poslovica o vatri ka dobrome slugi ali lošemu gospodaru mi je zasvitlila sa plamenon od desetak metri 
Prošli smo dio di je policija pokušavala učinit malo reda na požarištu, kasnije, do našega odredišta u Tugarima, bilo je malo mirnije ... uz povremene bljeskove ...
Napokon smo stigli na odredište, di su nas željno iščekivali ...
Krenili smo lagano nazad ... ovakvi prizori su bili sve više iznimka, a ne pravilo ...
... pa je i naša stara „trica“ odtandrkala na drugo požarište ...
... koliko san moga razumit, u Strožanac. kasnije san na Radio-Dalmaciji čuja da hotel „Lav“ nije bija u opasnosti.
Zaokružili smo skroz okolo, tribalo je poć odnit provištu drugome dilu ekipe, onima ča su bili u Mravinciman ...
Tu i tamo sporadična vatra bi se ukazala ...
... a izgoreni obronci, puni žerave, podsjećali su na neku imaginarnome koncertu, ono kad na neki dobar sentiš svi upale nekad upaljače/šibice ... a danas mobitele
Bilo je tu dosta smeća koje je „platilo glavom“, ka i ovi stari „tamić“ ...
I druga tura hrane & pića je bila isporučena, pa smo krenili nazad, u vatrogasni dom, uz lagane odbljeske vatrenoga koncerta, nadam se u smirivanju
Nadan se da je ova dižgracija ipak u smirivanju, i da će vatrena neman sutra ujutro bit ugušena uz pomoć zračnih snaga, koje se očekuju ranom zorom!
Vatru gasi, brata spasi! ... I naravno ... Zdravi i veseli bili!!! 
|
