< | lipanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Ča vi mislite, ča bi to moglo povezivat, ajde, da počnemo od žena, jednu dr. sc prehrambene tehnologije, trenutno nezaposlenu profešuricu hrvatskoga jezika & povisti, profešuricu njemačkoga i engleskoga koja trenutno predaje nižin razredima, pa dalje, da nastavimo sa nama muškima ... trojica sa FESB-a, jedan dipl, ing. elektrotehnike koji se prehranjuje za život poslovima sistem-inženjera, drugi samo ing. elektrotehnike koji radi malo jednostavnije stvari od prvoga, i treći koji je diplomira strojarstvo pa sad predaje stručne predmete u strukovnoj skuli. Četvrti je ekonomista i radi u banci. Prilično raznorodna i vrlo različita skupina ljudi ... a i raspon godina je oko dvadeset, naravno, u korist lipšega spola Ča bi to moglo sve ove ljude povezat? Politika? Neeeeeee ... Ekonomija? Neeeee, iako jemamo jednoga ekonomistu Davni dana je Mario Kovač, režiser, DJ i ko bi ga zna sa čin se sve bavi ... da smo mi „vitezovi uzaludnog znanja“. Naime, i on je, ka i ekipa koju nabrajan od početka, KVIZAŠ ... sve je počelo prije desetak godina, kad je HRT otkrija „Milijunaša“ i „Najslabiju kariku“ .... da bi tek dosta godina kasnije i kod nas, južno od Velebita, stigla moda (?), da ne rečen trend (?) pub-kvizova ... natjecanje ekipe u kafiću, di neko postavlja pitanja, a ekipe, svaka za svojim stolom, odgovaraju. Čak je to toliko uzelo maha da je, već spomenuti, Mario Kovač uspija pribacit formu pub-kviza na TV, i rodila se "Kvizna situacija" ... Prvi dodir sa tom kvizaškom formom sam ima u „Azimuta“, kafića Užben'ku, na podan skala od katedrale sv. Jakova... di su šibenski studenti iz Metropole donili novu formu intelektualne zabave. Kasnije je i u splitu počelo ... „Quasimodo“ kojega je vodija Renato Baretić ... a sada ih već ima gomila. Odo ja daleko sa objašnenjem, ali mislim da ste sad već pristojno informirani o onome ča povežije naoko nespojivu ekipu, po godinama, interesima i stručnoj orjentaciji --- čarobna riječ „KVIZ“. Počelo je to davnh dana, još dok je na izdisaju „Milijunaša“ pokrenut kviz „Jedan protiv 100“ ... pa je dogovor da se proslavi dobitak sa večerom u konobi „Nevera“ Povodo recentnome okupljanju je bija Dragan Medar, točnije, njegovo rekordno OSMO gostovanje u „Potjeri“, napokon uspješno. Zašto minjat konobu, za koju nas veže toliko jećanja, čak smo i našu pub-kviz ekipu po njoj nazvali. Opet u „Nevere“ ... Nakon pažljivog razgledanja menija ... ... odlučili smo se, da ka i n onoj prvoj večeri, na istome mistu, idemo na pretežito riblji meni ... uz također hladno predjelo od plodova mora ... Malo gofa na fete, malo velikoga mola na fete ... i par velikih kozica koje su parile više ka škampi. Po veličini, naravno Jelena i ja smo izabrali pašticadu od tunjevine ... i mogu van reč da nije uopće bila za bacit, dapače ... ka ni onda kad san je prvi put prova, kad san doveja Zakonitu prije par godin, glede godišnjice braka. A ča se tiče pića, nismo se puno mislili. Standardno bilo vino iz ponude kuće ... i malo crnoga, za one koju su baš inzistirali ... Nazdravlje! Draganu se činilo malo, pa je naručija još jednu pijadelu sa školjkama ... nek se nađe Ka i svaki put do sada, nezaboravan događaj, lipa spiza i usluga na visini! I opet smo, naravno, „zatvorili“ konobu Uz pozdrav da se ča pri nađemo opet, u istome sastavu. I oni ča nisu mogli, i oni ča su zaspali A jema nas još, fala Onemu Gori, ča bi mogli to ostvarit. Zdravi i veseli bili! |
Nakon izvrsnih iskustava sa izložbom radova „Blackwood“ autora poznatog fotografa Damira Hoyke, poduzetna ekipa u sastavu Nina Francetić, urednica časopisa Vatrogasni vjesnik, te Vedran Runjić, voditelj Muzeja hrvatskog vatrogastva, odlučili su ponovo u Kaštelima upriličit izložbu posvećenu vatrogastvu. Nina Francetić, moja malenkost, i Vedran Runjić (photo: Ante Majić) Ideja za izložbu naslovnica časopisa Vatrogasni vjesnik nastala je 2014. godine kada je Hrvatska vatrogasna zajednica ostvarila prvi kontakt s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu s ciljem digitaliziranja svih izdanja časopisa Vatrogasni vjesnik. Od 1896. godine, kad je izašao prvi „Vatrogasni viestnik“ pa do danas mijenjali su se vlasti, kao i naziv časopisa, čak u jednom periodu, od 1963. do 1971. godine i prestaje sa izlaženjem. Izložba je prvi put predstavljena u svibnju 2016. godine u Muzeju hrvatskog vatrogastva u Varaždinu prezentira izabrane naslovnice otisnute na A3 formatu i kaširane sa kojima se pojkušao dati presjek bogate tradicije časopisa, a ako koga zanima detaljniji prikaz, može povirit u Arhivu Zajedno sa ekipom iz Muzeja Grada Kaštela i Vatrogasne zajednice Grada Kaštela ... ... spomenuta ekipa je, uz male dodatke o kaštelanskin vatrogascima ... Najstarije društo, DVD „Kaštela“ iz Kaštel Starog DVD „Mladost“ iz Kaštel Sućurca Najmlađi, DVD „Gomilica“ iz Kaštel Gomilice ... predočila naslovnice i u našemu malome mistu. Nakon lanjske izložbe u dvorcu „Vitturi“, ovogodišnja je upriličena, u okviru „Kaštelanskoga kulturnoga ljeta“, u biskupovoj palači u Kaštel Sućurcu, 20. lipnja. Je da je bila skoro misec dan ranije nego lanjska, ali smo se isto skuvali Posebno izdvajan ovu naslovnicu, na kojoj je fotografija crkvice sv. Jurja, autora Tonča Pavelina, nastala nakon katastrofalnog požara u lito 1998. godine na Kozjaku. Ono kad se isti dan tri puta smrklo ... a ni ostale nisu za bacit, virujte mi na rič. Ovo je samo mali dil od izloženih naslovnica: Zdravi i veseli bili! ... i naravno, VATRU GASI, BRATA SPASI! |
Dobro, ne baš trokatnicu ... ali figuralo mi je meknit naslov stare, pridratne pisme od Magazina ... ono, nije istina ali je lipo čut! Pomalo stvari dolazidu na svoje misto ... poslin epske borbe sa kartušinon (papirima, za sjevernjake) dolazi oni najgadljiviji dil posla ... Ajde, još par formalnosti sa susidima, koji ne mogu zaustavit proces ali ga mogu nepotribno (!) produžit. Postoji jedan zgodna američka fraza za to, ali je neću citirat, čisto iz dobrosusjedskih odnosa. Rekla je jedna da nije priša za pokarat se (posvađat se, za sjevernjake) ... Dunkve, di smo ono stali, a ... papiri, projekti. Evo vako bi to tribalo izgledat sa sve četiri strane svita ... ... zapad ... ... istok ... ... jug ... ... sjever ... I naravno, tlocrt , odnosno raspored prostorija ... Malo je reč da jedva čekan uselit u najluđu ulicu, Jerčićevu, u najluđemu selu na svitu, koje se odaziva na ime Mašograd ... ali neću radi toga naglit Triba sad pametno ispregovarat sa izvođačima radova, izabrat najpovoljnije ponude i lagano krenit sa radovima! Nikidan me je Vinkica pitala prvi put, okad smo krenili u sve ovo, kad bi makar otprilike mogli uselit Neki su mi se od mojih prijatelja, kad su vidili ili čuli u ča san se upustija, žalovali i izrazili duboku sućut, a jedan mi je čak reka da ću sad malo smršavit dokle sad sve odradin. Počinjen i pomalo shvaćat, i one ča su mi se žalovali, a bome i onega ča mi je reka da ću kalat sa kilima. Nije svako zlo za zlo, triba uvik gledat svitliju stranu života ... ... i ne pustit se da sve gre niz vodu. Neka patu neprijatelji A to ča ja jedva čekan useljenje, nije ništa koliko Vinkica jeda čeka, napokon svoju sobu, da može na miru pozvat ekipu ... i na kraju krajev, da more jemat svoga maloga pasa o kojemu će se brinit i na njega pazit, kako je obećala. Koje vrste? Ha, znan ja ča bi ona tila ... Pomeranac ... a znan bome i kojega bi ja volija ... Dalmatinac Zlatni retriver ... ali nije vrime za davat pineze za pasa kad jemamo prišniji stvar za potrošit. Tako da mislin da ćemo spasit neku dobru dušu iz prihvatilišta za četveronožne najbolje čovikove prijateje, spasit jednoga pasića kojega je zla sudba natirala na ulicu, odbačenoga ka staru štracu (krpu, za sjevernjake) U svakome slučaju, kako je davno reka moj prijatelj SLG, ko bi me drugi natira da se tri puta na dan dignen sa kauča i malo prošetan I ja jedva čekan, da jeman napokon svoju malu prostoriju, ono ča se reče, za svoje gušte! Najbitnije da smo se pokrenili sa onega «želim» u ono «počeja san radit» ... jer kad se počne, onda se i završi ... osin ako baš ne pretjeraš sa izvoljevanjima, ča se Zakonitoj i meni siguro neće dogodit. Nadan se da ću vrlo skoro meknit i slike samih radova, a bome i interijera ... a onoga momenta kad vidite da mi slova & slike bauljaju po ekranu, ka da san pijan ... e onda ću bit zapravo u veselome raspoloženju ča je sve napokon gotovo i ča se, kako san napisa u uvodniku «Mašogadura» 2017, godine ... Lassie napokon vratija doma! A onda će bit vrimena i, nadan se, pinez, za sve gušte ča sad propuštamo a ne bi li posal uredno doveli do kraja ... ka ča san i ovi aeromiting u nedilju, u Čakovcu 4. 6. propustija iz navedenih razloga! Photo: Slaven Janđel, http://www.slavenjandjel.com Photo: Slaven Janđel, http://www.slavenjandjel.com Photo: Slaven Janđel, http://www.slavenjandjel.com Zdravi i veseli bili!!! |