... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Četvrti već, a ko bi reka ... pari mi se jučera da je bilo kad san prvi put gleda ondašnju novotariju, koju su momci iz Rijeke donili u Lijepu Našu a ekipa iz DVD Žrnovnica raširila po Dalmaciji, pa su svi skupa tvrdoglavo gurali dokle nije postalo i službeno natjecanje. Sad tako jemate, osim pojedinačni trofeji, i prvenstvo Hrvatske.
Rečeno-učinjeno ... i naši pumpjeri iz DVD Mladost su se «užgali» za novu vatrogasnu disciplinu, koja puno realnije prikažije stvarne uvjete na požaru, di se moraš verat/penjat/skakat/prinašat pod punon spremon ... jerbo sa vatron više nima zajebancije.
I tako, malo pomalo, moji iz «Mladosti» su lagano dogurali do četbvrtoga natjecanja. A kako svako fire-combat natjecanje jema svoju priču i svoj naziv, naši su se odlučili natjecanje «krstit» po starome 8-mm filmu kojega su vridni članovi društva, na čelu sa pok. Miron Sokolon, učinili još sedandeseti godin prošloga stolića (digitalizirano 2004. g. by Ivica Batina & co. uz veliku pomoć Đure Gajdeka) ... dokle naše društvo nije još njanci bilo u pubertetu, atroke da se tribalo brijat
Takmičenje, tj. početno postrojavanje, predviđeno je u subotu, 20. svibnja 12.45 ... a kako ja triban sve prinit & spojit prije vengo počme, dočeka me je prazan dvor ... samo su aute malo izašle «protegnit gume» ...
... jerbo je Vakula reka da bi moglo poškropit, pa smo mekli banke i stolove u garažu. Triba na sve mislit! kako je ekipa već odradila skoro sve pripreme, lagano su odmarali u ladovini, priuštivši mi ovi krasan prizor sengviča od dvi fite kruva iz Bećira i dvi fite dobroga triljskoga pršuta ...
Kad smo već kod sengviči, rekli su iz organizacijskoga odbora da in je dozvizdilo umirat svaki put od straja oće li Šikala ča strefit, pa smo odustali od kuvanja. Cure iz ženske «A» i «B» ekipe su spremile lipe sengviče ...
... malo salama i sira u onin lipin Bećirovin dugin bublican još nikoga nije ubilo ... a kako i bi, kad je ovako dobra ekipa spremala ...
... naš zapovjednik Joško, blaženi među ženan, oli kako su zli jezici rekli, blaženi među sengvičima
Malo pomalo, došlo je na red i početno postrojavanje, ekipe su istrčavale sa strane i stajale u stroj, uz muzičku podlogu ... čisti NBA izlazak
Sve je bilo spremno za početak, pehari i medaje su čekali svoj red u debeloj ladovini ispod skala ...
... a naročito ova «ušata kanta» za apsolutnoga pobjednika ča su je lani osvojili Donjokaštelani Radunić-Petrović
Prije samoga takmičenja tribalo je dat podršku akciji «Srce Kornatsko» ... pa su se svi natjecatelji slikali ispod prigodnoga transparenta ...
Ove godine, nažalost nije bilo nijedne ženske ekipe (klasa «E») ... obedvi naše ekipe, mlaja i starija, su blesirane
... a ženska ekipa DVD Klana je silom prilika, zbog obiteljskog problema jedne članice, morala odustat od nastupa. Zato smo ove godine prvi put jemali «D» klasu, od dragosti nazvane «dedeki» ... to su ka oni priko pedeset godin. Respect, moj naklon, kapa do poda ... zamislite sad, recimo, mene i Joška Božina, našega zapovjednika društva, da se sad gremo takmičit u toj klasi. Ajde Joško, ali za mene bi bija kolosalan uspjeh da završin vježbu, makar i za deset minuti, i da me posli ne moradu vodit na Hitnu oli nedajBože u Gospe na Hladi
Nisan baš moga sve gledat, ali san mislija da miritaju ovi ča su lani pobjedili, dojnokaštelanska ekipa «Čujen Čele» (Radunić/Petrović) da povirin njiov nastup.
Kad je sudac da znak za polazak, balet pod punon vatrogasnon ratnon spremon je počeja ...
... pa priko tarabe triba priskočit ...
... malo pokore na koliniman kroz tunel ....
... pa na toranj i skalat se doli, bez posljedica, po mogućnosti ...
... «spasit» čovika, da ne rečen lutku, i prinit je na sigurno ...
... pa onda teglit, ka dva tovara, punu «B» cijev sa vodon pod pritiskon ...
... i na kraju srušit metu.
Odličan su rezultat polučili, malo više od devedeset sekundi, brez greške!
Mora san se povuć doli, u moju kapunjeru, rješavat rezultate, izaša san opet taman da mogu slikat ekipu DVD Mladost 2 (Biočić/Perković) ...
... koja je isto tako odradila odličnu vježbu ...
... ali su još vatali zrak pa nisu jemali force njanci dignit palac do kraja, za pravi lajk. Evala, momci!
U međuvrimenu san jema prilike vidit, prvi put u životu, VATROGASNI VISKI.
Čak san ga malo i ... okus je tako doooobar da je to ozbiljno dovelo u pitanje moja antialkoholna uvjerenja
Kako bilo da bilo, ove dvi slike san posla Zlatu Maminome (tm) uz veeeeeeeliku molbu da poviri u koji duty-free shop na povratku sa navigavanja i po mogućnosti donese jednu botiju.
Lagano san uvatija korak sa ekipama, pa se moglo lagano i prizalogajit, za dočekat večeru ... oni već spomenuti sengvič sa početka ...
... snimljen u istoj pozi ka i sengvič od one subote 13. svibnja ...
Ne bojte se, nije mi osobna karta nabotila (natekla, za sjevernjake) u proteklu šetemanu (sedmicu, za sjevernjake)
Malo izad šest uri, odvježbala je zadnja ekipa, do sedan uri san odradija sve rezultate i diplome za osvojena mista, pa san moga na miru večerat ... fažol & kobasice, skuvano u «Baletnoj školi». Čisti prstoliz!
Ne volin slikiavat druge dokle mumaju, barenko ne više ... to ostavljan Buišu i ostaloj ekipi koji su se pojavili na večeri.
Nakon ča je predsjednik Ljubo održa prigodnu besidu za kraj,
... najprin su se davale zahvalnice pokroviteljima i sponzorima, koji su na ovi oli oni način pomogli da se natjecanje održi ...
A onda su došli na red natjecatelji. Najprije «dedeki», prvi, jedini i zadnji u «D» klasi, DVD Sv Ivan Zelina (Košćec-Čepelja) ...
JVP Rijeka (Brmalj-Marot), 3. misto «C» klasa
JVP Zagreb (Belić-Đurašin) 2. misto «C» klasa
DVD Sveta Nedelja/DVD Komin (Nađenović-Grošinić) 1. misto «C» klasa
Bubnjevi se već lagano čuju, dolazi na red «B» klasa.
Naši stalni gosti iz Dežele, PGD Dolenja Trebuša (Obrekar-Kofol) 3. misto «B» klasa
Lanjski apsolutni pobjednici, DVD Kaštela (Radunić-Petrović) 2. misto B klasa
i ovogodišnji osvajači «B» klase, ekipa PVP Zračne luke Split (Deanković-Grgić)
Slijedi ona ča je od dragosti znamo nazvat najbolja «A» klasa ...
DVD Kaštela (Batina-Petrović) 3. misto u «A» klasi
JVP Zagreb (Navračić-Antolković) 2. misto «A» klasa
i na prvome mistu, domaće zviri, ekipa DVD Mladost 2 (Biočić-Perković) koji su osvojili 1. misto u «A» klasa ...
... ali, valjda, da sve bude u skladu sa tradicijon, ZAMALO in je (za 22 stotinke sekunde!!!) uteka naslov apsolutnih pobjednika, kojega je odnila ekipa PVP ZL Split (Deanković-Grgić), inače najbolji u «B» klasi, koji su vridno vježbali na našemu fire-combat poligonu!
Ako koga zanimadu rezultati, po klasama i apsolutno, evo van, pa povirite ...
Ko se sitija organizirat prve „Dane o' boba“ u selu ča je dobilo ime po klapi „Cambi“ ... Svaka mu čast
Nemojmo sad pretjerivat, vidi se po meni da nisan baš izbirljiv ča se tiče spize, ali ipak su mi neke vrsti spize drage a neke ... recimo manje drage. Molajmo mi sad filozofska lamentiranja o spizi, ča se mene tiče, bob definitivno igra u prvu petorku. Na bilo koji način, sa bilo kojon spizon, sa janjetinon, manistron, čak i ka dodatak kolačima ... da ne govorin o sladoledu o' boba, kojega san jedne godine jema prilike provat!
Ove godine san krenija ranije ... lani san doša kasno, pa san se mora parkirat deboto kod Giričića ... zato san ove godine uranija, odma poslin vatrogasnoga natjecanja produžija san do Kambelovca ... Mista ka u priči! Kako i neće kad san doša dvi ure ranije, pa san moga birat di ću meknit Moju Kobilu Suzi (tm). Nakon ča san je uvalija u ladovinu, blizu spomenika Didićima a isprid Veslačkoga doma ... uputija san se lagano na misto događaja.
Pijuckajuć lagano nessicu, gleda san kako se polako okupljaju izlagači, pomalo se dimi iz kazani i veliki teč kod oni ča su spremali na licu mista ... vrime je za učinit đir. Skoro pa čvrsto san bija odlučija ne slikavat ljude, pogotovo ne kako mumaju ... ali ovome dražesnome žiriju, prema kojima su Špiček, Pažanin i Radovan obične lagane prilade, nisan moga odolit ...
Krenija san dalje sa prvobitnin naumom ... bilužit ono ča je bilo u tečan ...
Dugo san izdrža ... ova ekipa sa štanda PGK me zamolila za jednu „spontanu“ sliku. Rečeno učinjeno!
... ali moran priznat da je to više bilo radi ovi „Marijanini Kofic“ ...
... vengo radi boba sa artičokima, iako se ne bi ni kontra nji bunija
Na ciloj fešti san samo „kofice“ okusija. Njami! Sva srića da nisan osta duže, inače bi pokusa od svega pomalo! Dunkve, nastavimo „surfanje“ po tećan ...
Da ne bi ko mislija da se sve delicije od boba moredu jist samo žlicon, uvrglave sa perunon ... bilo je ovod i reprezentativni primjerak slakarije sa učešćen boba ...
Još malo čiste klasike ...
... i na kraju, pobjednici ... čuja san da je Tončika (Baletna škola) odnija pobjedu, samo nisan sigur iz koje je od ove dvi teče pobjednička spiza ...
Pravo budi rečeno, mašija bi se ja iz obedvi teče, lipo je izgledalo, lipo je vonjalo ... ali san se suzdrža!
Čestitan pobjednicima, moj dubok naklon svima koji su uzeli učešća u ovoj fešti (eventu, za sjevernjake) ... i nadan se da se vidimo i dogodine!
Zdravi i veseli bili!!!
Fala Onome Gori, nije mi prvi put. Radin obradu rezultata za vatrogasna natjecanja više od dvadeset godin, pa san, mislin, radija i za Kup Dalmacije od početka, osin mislin samo jednoga puta kad san bija opravdano spriječen radi bolesti.
Proša san, skupa sa ostalon ekipon, sve dičje bolesti organizacije, pa san se tako jedan put skupija i iša ća, kad su mi tek na kraju donili sve rezultate da ih obradin, iako san cilo vrime vika da mi donesu kako ko bude gotov sa štafeton. A posli zadnje vježbe rekli da je proglašenje sa deset minuti.
A kako ćemo vidit ko je prvi? Snađite se, da ne buden prostiji ... a bilo je zar pedesetak ekipa, a ne samo dvadeset, ka i danas.
Idući put su mi već nosili rezultate na vrime, i proglašenje je zapravo i bilo petnaest minuti nakon zadnje vježbe
Sićan se i oni takmičenja prije krize, kad bi svi skupa poslin natjecateljskoga dila, išli u „Staroga Mornara“ izist PRAVI OBID!
A ne danas, kad su nan na početku dali OVO:
Naravno, osobna je tu samo radi procjene veličine ... o tempora, o mores ... Nisan ovod radi spize, ali radije mi recite "nima ništa, snađite se" nego dat ONO "#$%&. Eto tako!
Ekipa je bilo malo, mislin najmanje okad radin Kup Dalmacije. Samo dvadeset i jedna ... Puno je razloga za to. Dosta van je samo prvi pet minuti dnevnika pogledat
Pravo da van rečen, nije mi se dalo puno ni šetat ... samo san bija povirit do moji iz DVD Mladost ... Kako su lipo pažljivo pazili ča se događa na vježbalištu ...
... ili na nagovor spiritus movensa naše muške „B“ ekipe, Žutoga seniora, mora san potegnit jednu sličicu „Mirogojski mališani“
Slika san našu žensku „A“ ekipu ...
Ispočetka je bilo dobro, kasnije je malo zapelo.
A kad je teško primučat ... Dunkve, jedna greška manje, bile bi prve, ovako samo druge. Ili pridzadnje, zavisi sa koje strane tablice gledaš ...
I nisan bija jedini koji je slikava ...
... pa se još smije klad san jon reka da makne to zeleno govance isprid face da je mogu slikat ...
Prije ure smo bili gotovi, evo i kompletni rezultati, po kategorijan ...
Idemo dalje ... u subotu, užežin izbori, čeka me Fire Combat natjecanje u mome rodnome Mašogradu.
Zdravi i veseli bili!!!
Boli me (biiiip!) ča je danas Dan Europe, i ča cilin Starin kontinenton odzvanja Oda radosti.
Neću ni spominjat Crveni trg i Putinov sedamnaesti govor povodon vojne parade na Dan Pobjede protiv fašizma/nacizma ...
Davne 1941. godine, na oti dan, rodila se moja mater. I prst sudbine, a najviše njezin pokojni stric Silvestar (oni ča su ga striljali talijanski fašisti dvi godine posli!), tili su da se, usrid sve one dižgracije od rata, maloj da ime Slobodna. Ne Slobodanka, molit ću lipo!
Ove dane se uvik sitin zajebancije na račun njezinoga imena ... To su bile revijske baze kad je moj pokojni ćaća Dine jednoga, nazovimo ga highlanderom, uvjerava da jema doma Slobodnu od 1941. godine. Ovi ga je danima cjepija da je lud ča je ne odnese u muzej, dokle mu nisu objasnili da je "Slobodna" osnovana 1943. u čuvenoj baraki na Mosoru, a da je Slobodna moja mater. Srića da se ne umire od štucavice
Danas je napunila sedandesetišest ... odnija san joj ujutro cvitić i sladoled. Barenko se njoj ne triban mislit za poklon
A usput san uspija u jedan škvadar (okvir, za sjevernjake) meknit nju i školsku prijateljicu Dušanku ... nji dvi 150 godin :D
Nije mi da mira oni crveni sa rogima i perunon, pa smo pridvečer bili povirit u punome sastavu, nas troje Garbinovi iz Zapadni Kaštili.
Naravno, kuća puna cvića, ča od čestitari, ča iz njezinoga uzgoja ...
Nisan tija nikakvi kolači jist, a nije da i je falilo ... zašto mi niko ne viruje da san sa kolačima i kruvon na „vi“, još od nedilju dan pri uskrsa? Jedino san malu digresiju napravija kad se netijak Toni pričestija ... sve je bilo OK dokle nisu na stol došle rafijole, ali one prave, trogirske, a ne čatigajaznankoje falšete ... slomija san se i izija par komadi. Mea Culpa! Mea Maxima Culpa!
Ako van još nije jasan oni starogrčko/latinski naslov, koji ne označava zadnji prijeratni album Đole Balaševića, nego staru izreko koja kaže, u prevodu: sve teče, sve se minja ... slidi objašnjenje.
Fala Onome Gori, jeman debelu fotoarhivu, pa san danas prominija naslovnu na fejsu, prigodno za materin rođendan ...
... pa kako bi pokaza protok vrimena, kako su se moje tri najdraže cure prominile poslin ove četri godine, složija san i na isto misto i slika. Nisan zaludu materi reka, kad smo krenili, da se splete, da lišpe ispadne na slici ...
Kraljica majka je deboto ista ka i pri četri godine, a Vinka is je prirasla obedvi. Ili mi se to samo učinilo zato ča jema patike sa debelin potplaton (đonom,. za sjevernjake) ... ča se tiče Zakonite, nikad fotomodela od nje. Ne da ne figura, dapače, nego me umete dokle je ne namistin kako triba.
I Lupina bi izludala, itnija bi fotoaparat obatle, a di neće mene
I onda kad je stavin di triba stat, opet učine niki mot i izneredi sliku. Ali možda je ovako i bolje da ne ispadne sterilno, namišteno
Pa ka rekla mi je mater fala ča san je slika ujutro ... nego "Sad ćeš mi meknit sliku u onu tvoju ispovidaonicu od interneta" ... ma isto mi se pofalila da je zvala rodica iz Kanade, kad je ujutro vidila slike... Baš je ovi internet na đavla, je li tako?
Eto, sedandesetišesti smo profeštali ... neka bude još puno ovakovi prilika ...
Zdravi i veseli bili!!!
Davno se zaboravilo zašto je ovi datum proglašen za međunarodni praznik rada ... zašto je u bivšoj državi bija deboto ka zapovidni blagdan jerbo se slavija dva dana, tako da radni narod i poštena inteligencija svi naroda i narodnosti more skoknit do vikendice i osvježit se & napunit baterije za nove radne pobjede.
Oti dan je (Prvi maja!) ustanovljen u spomen na velike radničke prosvjede u Chicagu, 1886. godine, kad je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt!
U današnje doba pari ka ruganje da su se borili kontra višesatnoga radnoga vrimena (12 i do 18 uri) ... a danas si sritan ako radiš, da ne rečen ako primaš plaću, i to, zamisli, redovito
Za vrime one države činile su se parade na oti dan, veličajuć „dostignuća“ radničke klase, a sindikalna borba se svodila na zimnicu i di koju svinjsku polutku. Sve je to lagano nestalo u bespućima povjesne zbiljnosti, a danas, u Lipoj Našoj, to opet prirasta u ruganje sa radnicima ... dili se mukte fažol sa kobasicon, i opet kako kome: u Zagrebu priko šezdeset ijad porcij, a u Splitu jedva dvi i po ijade. Jema bit da su se matematika i politika odavno pokarale (posvađale, za sjevernjake)
Pa se onda „mediji“ i „nounari“ iščuđavaju zašto je gužva i naguravanje kad se dili fažol na Marjanu. namjerno san i novinare i medije meknija u navodne znakove, jer su se, ka i puno toga, i oni pritvorili u karikaturu onega ča bi tribali bit...
Ajme, jedva san ovo napisa. Nakon ovega socrealističko-dnevno-političkoga uvoda, red je da i napišen koju o današnjoj điradi.
Davno san se zadnji put uspeja do Doma. Onoga našega, u Sućurcu ...
Davno, davno, dokle san jema puno manje, i godin i kili ... odili bi mi na noge, kroz Gaj. Zašto Gaj velikin slovon? Zato jer mirita, ali to je druga, i duga priča ... dunkve, di smo ono stali ... an, na noge. Nije bija probiven ovi vatrogasni put, pa bi se iskrcali na groblju, i lagano uzgor ...
U zadnje vrime, okad se do gori more doć auton, mogu se i ja zaletit do gori, makar i ovakovi kakovi jesan, da ne rečen Jeremija ... pa i to nisan učinija, sramin se i stidin se, već četri godine ... kad smo se nas troje uputili uzgor ka po dogovoru obučeni u narančasto ... ne bi da gremo dikod navijat za Holandiju
Za ne izgubit običaj, stali smo malo pri okretišta, za slikat se sa panoramon kaštelanskoga zaljeva u pozadini. Jema san i stativ u portapaku, ali mi ga se nije dalo mećat, neka budu samo moje dvi prinčipese na slici, a ne da in ja pokvarin kompoziciju
Ajme koliko san svita vidija, ča is nisan vidija odavna. Ili nan se puti ne priklapaju ... ili radi godin i bolesti ne izalazidu vanka. Lelu vidin svako malo, uživo oli u novine, ali zato barba Antu Slavića nisan vidija mašo odavna ... jedva gre, o šćapu ...
... pa me je deboto sram napisat kako san se ja jedva uspeja ovi desetak skalini od parkirališta gori do tarace od Doma.
Ante se nije bunija, sa sviman se slikava ... pa san i moju Vinkicu slika sa živon legendon planinari, a i šire ...
Fala Bogu da nisan jedini ovod bija sa fotoaparaton ... u što ne podrazumijevan mobitele i ostale elektroničke igračkice ... a kad san vidija Antu ....
... omar mi je bilo lakše, jer san moga nekoga zamolit da slika nas troje.
Nakon ča me je „opra“ kako to da slikajen na automatiku, i nakon ča san se u to ime posuja pepelon ... krenili su Ante i mlađa ekipa gori poviše doma, do pečine ... odakle se pruža krasan pogled prema svi sedan seli u Kaštiliman.
Posla san Vinkicu i Zakonitu sa njima ... jerbo ja ne bi daleko dospija. Nisan se osigurava njima dat fotoaprat, zamolija san Zakonitu da slika sa mobitelon, ali bolje da ne meknen ča je slikala
Kako san ja osta na taraci, nije mi ostalo ništa drugo vengo da slikajen prirodu i društvo ... počevši od vične jubavi gradel i demejane ...
... priko nastupa harmonikaša koji je i mene natira da propivan ...
... pa do ovega "daj slikaj me sa Lelon, da vidi prijateljica da jon pazin na mater“ ...
Zli jezici govoridu da di se dili mukte spiza, fažol oli bilo ča drugo, morete nač Jajca. Ovi put nije bija prvi na kazanu, jerbo je jema pamatnijega posla ...
... ma isto ne virujen da je osta gladan
Kad smo mi došli, malo iza deset uri, nije bilo sve skup pet aut na parkiralištu. Malo po malo, punija se dom, niki su se sitili pa prostrli deke da se dica igraju ...
... a niki su ronili suze čitajuć email ...
Oko ure je doša fažol, stvorija se odma red do prve okuke, ali sve je išlo brzo, niko nije ronja, nije tribala policija uredovat, svak je dobija svoju porciju ... da bi začas u teći ostalo samo za malo pomazat kruvon
¸
One moje dvi gladnice, posli ovoga đira do pečine i nazad izili bi bilo ča da in je bilo servirat, atroke lipu porciju još lišpega fažola. Svaka čast kuvaru/kuvarici ... bilo je za prste polizat!
I dokle smo lagano „preživali“ upravo konzumirani fažol ... nisan moga odolit potegnit par slik moga maloga mista iz ove, ipak nesvakidašnje, perspektive ... Ne zamirite mi na izboru motiva, ipak niman oni „teretni“ objektiv ka Ante Majić, pa san se zadrža samo na onome ča mogu slikat kako triba. Ukopa san se na stup od ograde sa juga, i lipo, po redu ... najprin Sveti Jure ...
... pa naš “mali“ vatrogasni dom ...
... i jedan još manji mali hotel za kojega se toplo nadan da će proradit prije vengo ona kliška „brza“ cesta ča jon je tribalo dvadesetipet godin dokle profunkcionira ... u punome profilu!
... „Belu zgradu“ ne triban posebno ni predstavljat. Ipak san po života proveja tamo
Lagano se približilo vrime da dignemo tunju (da se pokupimo, za sjevernjake) ... ali bilo bi grijota ne slikat ovoga mladoga pravnoga sljednika Barišine mazge, ča je nosila provištu na dom, kad nije bilo puta.
Dom je danas bija pun pasi, oni sa jednon i dvi baterije. Osin dvi časne iznimke, vučjaka Ria, ča ga je dovukla Ana Lazarušić, i ovega krasnoga primjjerka akite, koji se lagano izležava na proljetnomu suncu ...
Nadan se da do idućega pohoda na planinarski dom neće opet proć četiri godine. I da ćemo doć i kad nima fažola ...
Zdravi i veseli bili!!!
