Čemu ovakav poetski naslov? Bez glagola i pridjeva, samo dvi imenice vulgaris ... sa kojima san ipak sve reka ča je tribalo reč!
Pas mater ... svima koji mislu da se vatrogasci samo „šminkaju“ i „paradiraju“;
Pas mater ... svima koji mislidu da su pinezi uloženi u vatrogasnu opremu bačeni pinezi;
Pas mater ... svima koji kakaju gluposti „oni to pale sami, da izvučedu pineze“. Bilo je i takvih veleumnih izjava. Nažalost!   ;
Pas mater ... svima onima ča mislu da kanader kad uzima vodu može „povuć“ ronioca  ;
Pas mater ... svima onima koji su zaboravili uredit prosjeke ispod dalekovoda pa prva bura, kad malo zaginga (zaljulja, za sjevernjake) žicu, igra ruski rulet sa granama stabala koji je skoro dotiču;
Pas mater ... svima onima ča su tribali meknit u prežun ove iz prethodne rečenice, a očito nisu;
Pas mater ... svima onima ča šaljedu Andriju Jarka i njegove kolege samo kad su u pitanju naše moderne „zubić vile“ ... a o vatrogascima se piše samo u slučaju katastrofalnih požara. Ili nedaj Bože nikad više, kad su bili Kornati
Pri dvi godine je moja Vinkica počela vježbat u vatrogascima, u najmlađoj kategoriji. Sad je već došla do ekipe ženske mladeži ...
Kad je počela vježbat, srce mi je bilo ka kamion  ... nisan je nagovara, nisan upira ono „ajde, ajde“ jer je izabrala sama. Onda, a vjerovatno i sada, kad gledan sastav ekipe, nijadan član/članica nije proša lišo, svakome je jedan od predaka (otac, mater, baba, dida) nekad bija aktivan vatrogasac. A dosta je njih, bome, aktivno i sada ...
Neko bi, od ovih iskvarenih hrvatskih medija, nagriženih sa plijesni ljutoga žutila, to nazva nepotizmom.
Ja to zoven TRADICIJON ... i pape i dida bili su torcida ... i pape i dida bili su vatrogasci.
Jedan put vatrogasac, uvik vatrogasac!
Zašto san se ovoliko raspisa?
Danas san skoro oplaka, kad san vidija ovo bokun teksta, ča je napisa Damir Lacković, vatrogasac iz Jastrebarskoga, čovik kojega dobro znan:
Ovo nisu saborski zastupnici... Ovo su moja braća vatrogasci... Cijelu noć su dobrovoljno spašavali ljude i imovinu... Dobrovoljno... Oni neće dobiti povlaštene mirovine...
Heroji su usnuli...
Prođite samo tiho uz njih...
Postoji bolji svijet. Postoje i bolji ljudi. Među nama su.
Sjećam se mlađih dana dok sam vježbao s ekipom vatrogasaca na asfaltnom igralištu uz osnovnu školu. Svi oko nas u kratkih hlačama i majicama, a mi u vatrogasnim odorama dugih rukava s teškim kacigama na glavi. "Smetali" smo, jer smo im zauzeli jedno od tri igrališta...
Sjećam se dugih noći provedenih na intervencijama ... Na pamet mi došla slika mlade žene - trudnice, koja nije imala nikakvih ozljeda, osim sto je umrla od "trzajne ozljede vratne kralježnice"... A po cesti su bili raskomadani ostaci ljudskog tijela - bicikliste preko kojeg je prošao automobil...
Sjećam se i druge trudnice koja je vrištala pola sata, dok su je moji vatrogasci izvlačili iz smrskanog golfa... Plakali smo zajedno a njom i radili dalje...
Dobrovoljno...
A neki su sve to vrijeme krali...
I za to su dobre plaće brali...
Ne žalim ni trenutka provedenog uz moju braću vatrogasce... No, ti isti "zakonodavci", koji spavaju na saborskim sjednicama donose zakon o zaštiti od požara, zakon o vatrogastvu, donose proračune... Što oni znaju o vatrogastvu? Što oni znaju o zaštiti od požara?
Postoji bolji svijet. Postoje i bolji ljudi. Među nama su.
Slušam raspravu mojih jaskanskih vatrogasaca jučer. Svi pitaju: "Kad se ide?"
Dobrovoljno...
"Ne dirajte usnule vatrogasce nakon intervencije... Oni blaženo snivaju snom pravednika..."
... slika umorni vatrogasaca kako spavaju po cesti, di je ko stiga, jer više nisu mogli na noge stat od umora.
Nadan se da ću sve manje gledat ovakve slike, a sve više lipe nasmijane slike vatrogasaca na natjecanjima, u lipšin prilikama ... zdravi i veseli bili!!!
I jedan posebni pozdrav vatrogascima svih zemalja, ma gdje bili: Vatru gasi, brata spasi! 
|
