Davno, još od državnoga prvenstva kad su ostvarili plasman na Vatrogasnu Olimpijadu i pravo da branidu vatrogasne boje Hrvatske ... počele su pripreme za odlazak.
Natjecanje se odigralo od 9. do 16. srpnja ove godine u Villachu u Austriji, oli kako ga susedi Janezi volidu zvat Beljak  ... srića da su naši forsirali originalni naziv, jerbo ni na CTIF natjecanju oliti Olimpijadi ne bi mogli proć brez domaće politike 
Gleda san is deboto svaki dan kako vježbaju, ispočetka su itali nogon cijevi i koristili vokabular radi kojega is ne bi cila postrojba svećenika iz splitske katedrale sv. Petra mogla ispovidit.
Kako su se lagano uvježbavali, tako su i ponašanje i riječnik postali pristojniji ... ipak su to momci i, pogotovo u „B“ ekipi, oženjeni ljudi, i „dedeki“, dapače, koji jemadu mašo (pun kua & 800, za sjevernjake) utakmica u nogama.
Krenili su uzgor, praćeni veliki očekivanjima ...
Ka pravi iskusni vatrogasci, po dolasku na misto događaja, neki su se krenili upoznavat sa zbornin mistima i običajima domorodaca ...
... a neki ozbiljnin planovima za budućnost, pa nakon ovoga probnoga skoka ...
... dogodine sigurno nećemo spuštat Dida Mraza sa tornja konopima za samoizbavu, vengo će skočit padobranon nasrid dvora, sa punon vrićom darova 
Ostali su počeli iskat (tražiti, za sjevernjake) prinove za naš vatrogasni vozni park ...
Prije nastupa su nastavili upoznavat okolinu ...
... i usput tražit inspiraciju za mašogradskoga Krnju AD MMXVIII ...
Došlo je vrime i za natjecanja ... najpri je nastupala „A“ ekipa, morete vidit kako su se zagrijavali za svoj nastup, ujedno očekujući Hajdukov nastup kontra Levskoga u kvalifikacijama Eurolige ...
... pa koji dan kasnije i „B“ ekipa ...
Nastup i rezultati su bili vrhunski ... i „akavci“ i „bekavci“ su vježbali na vrhuncu vlastitih mogućnosti ...
Obedvi ekipe su osvojili zlatnu kategoriju, to znači da su se plasirali u gornju trećinu ekipa koje su nastupale ... a veteranska ekipa je, usto, napravila i najbolji rezultat od svih hrvatskih ekipa
Uputili su se lagano doma ... evo is malo prije dolaska, na podan „Gospe od Puta“ na odmorištu Krka na našoj autocesti, Dalmatini,
i tijekom popodneva ove subote, 16. srpnja su sritno prispili doma
Taman da se moredu uvatit u koštac sa požarima, jerbo, osin ako niste ove dane proživili bez vijesti, interneta, novina, radija i ostalih informativnih gnjavatora modernog doba ... znate da je ova nenadana litnja bura, osin ča je malo razladila ariju (zrak, za sjevernjake) raspuvala žeravu širon Jadrana ... Vatru gasi, brata spasi!
Lito je u punome zamahu, čak san se i ja uspija jednom okupat. Naravno, upozorija san svekoliko pučanstvo da se ne obazire na lažna upozorenja na „tsunami“ na punti Marjana ...
...i sjevernoj strani Čiova ... To san se ja samo malo itnija (bacio, za sjevernjake) u more, na plaži Gabine
Jučer san pokuša ponovit podvig, ali bura je već počela puvat, pa mi se nije više dalo u more  samo smo u „Pink Pantera“ popili piće, i kad san već tu, potega san par slika recentnog mista odigravanja „Ultre“ ...
... ka i jedno od prevoznih sredstava posjetitelja iste manifestacije ...
U ovome najluđemu gradu na svitu, ka i u njegovoj bližoj okolici, nikad nije dosadno. A ako već nisan moga poć sa ekipon na vatrogasno natjecanje u Austriju, iz objektivnih i subjektivnih razloga, fala lipa Ljubi Musinovu, Filipu Perkoviću, Jošku Božinu, Tonču Bambi i neka mi oprosti ko ako san ga zaboravija spomenit, čije san slike dupera (koristija, za sjevernjake) jednostavno ih skidajuć sa fejsa, fala dragome Cukerbergu. Amen!
Do idućega puta, zdravi i veseli bili!!! 
|
