< | listopad, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Po starim zapisima, Sv. Luka je bija likar, a kažu i da se družija i sa pinelon pa predaja kaže da je naslika jedne od prvih ikona ... Službeno je zaštitnik liječnika, kirurga, umjetnika, slikara, kipara, pisara, zlatara, mesara, neoženjenih muškaraca (!), izrađivača stakla i čipke, a kod nas u Sućurcu se za njega veže jedan zanimljiv običaj - na planinarskome domu «Putalj» se igra dan i noć na karte jer se računa da je on i zaštitnik kockari i kartaši. Igralo bi se cilu noć na «trentaun» pa bi se ujutro odbauljalo (sigurno nisu trošili kokakolu) do crkvice sv. Luke jer onda nije bilo autobusi ča su vozili do gori ... a i postojeći put je bija samo za vojne terence Nadasve zanimljiv, lepršav i raširen dijapazon zaštitarstva «našega» Luke. Zašto našega? Pa zato, jer je u Sućurcu, na vrju Kozjaka, još u 14. stoljeću podignuta mala crkvica koju Sućurani pohode 18. listopada. Najčešće! Jerbo se znalo u zadnje vrime i «primistit» Sv. Luku kako bi kome odgovaralo, na bolji datum ... ali ne bi sad o tome. Koliko znan, sad se usidrija na svome datumu i više ga niko neće maknit. Moran priznat da nisan baš svake godine bija gori. Sramin se i stidin priznat, ali prvi put san bija gori 2005. godine, onako, refužo, ne na zapovidni datum, kad je Vinkica jemala oko godinu i po ... i na sam blagdan 2012. godine ... Mislija san se cili dan prije oću li poć ili ne ... cili dan san se konzultira sa Vakulon, DHMZ-on, Accu Weatheron i samo mi je još falilo da pitan babu Vangu oće li bit suvo oli mokro gori, na vrju Kozjaka. I onda, kad je već tribalo donit odluku, odlučija san se, u svitlu zaštitarskih afiniteta rečenoga sveca ... na malo kockanje Pita san šeficu dan GO i uredno smo krenili gori ... vrime je bilo olovno, oblačno, ali usuvo. Mislili smo proč lišo, ali kad smo bili taman pri vrju, nakon vožnje priko Rupotine i Blaca ... počele su prve kapi I ča sad? Bilo je kasno za vratit se ... a nismo jemali di nego sakrivat se u auto. Misa, koja je tribala bit na otvorenome, otkazana je ... već san se mislija uputit nazad, neobavljena posla, kad se pronija glas da će misa bit u vojarni par stotinjak metri dalje ... ... pa je i velečasni napomenija da ga ovo podsjeća na priče o prvin kršćanima koji su se skupljali u ilegali, u katakombama ... Bilo je lipo, nije dugo trajalo ... čak mi nije ni smetalo cilo vrime stat na nogama! A ono ča je bilo kasnije ... hm! Dilija se fažol, dovezen vatrogasnin kamionon ... Photo: @pechina ... di je glavni na kacijoli bija naš penzionirani Boris «Oko Sokolovo» Božin ... nije bilo puno gužve jer dosta svita nije ni došlo radi gruboga vrimena. Kiša je i dalje rosila & močila ... i kako nije bilo nigdi suvoga mista za naslonit se, jedini izbor za privremenu «blagovaonicu» je ostala Moja Kobila Suzi (tm) di san ja na miru (hm!) konzumira moju porciju. Nakon ča me je @pechina slika moga san na miru jist brez da mi broji zalogaje Osin mene slika je samo još i Jajca, pa ispada da niko drugi nije ni papa fažola osin nas dvojice Neka mu bude. Ako ne ništa, posla mi je odma slike di san mu pozira, a njemu je inače mira najmanje nedilju dan. Straj me da bi i radi tega moglo grubo sneverat... Fala lipa, šjor Tonči! Vrfime se i dalje nije jemalo namjeru smirit, tako da je otpalo slikavanje panorame Kaštelanskoga zaljeva iz ove pozicije ... drugi put će bit bolje! Kad smo se napokon uputili nazad ... jedva smo došli do doma. Skoro da se moglo glisirat po staroj cesti, do kasnoga popodneva ... Nadan se da će idući pohod na vrh Kozjaka bit po lipšemu vrimenu, ka 2012. godine ili barenko da ne pada kiša. Zdravi i veseli bili!!! |
Zbog samozatajnog marketinga, ova knjiga/film/scenario mi je skoro prošla ispod radara ... mora bit da su stvarno jemali skroman proračun, kako je i sam Režiser (namjerno velikin slovon, jer šjor Rajko to i mirita) napomenija. Prvi spomen filma mi je bija ovu nedilju. Govori mi punica da je bija u Stankovića (Nediljon u 2) niki ča je napisa Ustav Republike Hrvatske. Počeja san nabrajat Šeksa, Crnića, čak san se, Božemioprosti, sitija i Vice «lastavičjegagnjizda» Vukojevića. Ne, nijedan ... onda san vidija snimku NU2 i Rajka Grlića, koji je napisa, skupa sa Anton Tomićen, scenario za film «Ustav RH» ... pa smo se svi slatko ismijali radi nesporazuma Dobija san na nagradnoj igri «Dalmatinskoga portala» dvi karte, a kako je istoga dana bila i promocija knjige po scenariju, nije mi bilo teško nagovorit prijatelja Slavena da pohodimo oba dva događaja. Na promociji u «Quasimoda» su pričali da su se satrali neuspješno skupljajuć pineze za snimit film «Čudo u Poskokovoj Dragi» i da in je baš triba jedan film koji moredu snimit «sa ajfonom i tri prijatelja» (R. Grlić). Bilo je govora o pripremama scenarija, o navodnih sedamnaest varijanti od koji je zadnja napisana na jednom salašu u Vojvodini. Na što je Ante Tomić doda da su posli nji mekli ploču sa natpison «Ovdje je napisan Ustav Republike Hrvatske». Inače, kad su na jednome mistu nji dva stara suradnika (Rajko i Ante su radili Karaulu, onako ... na prvi balun) i još potpomognuti sa dva stara lisca u liku Renata Baretića i Ivica Ivaniševića, onda to mora poć na zajebanciju « ... Zanimljivo je uoči premijere Ante Tomić odgovorio na pitanje Renata Baretića o tome zašto je scenarij ukoričen u formi knjige ... - Ja volim jednu priču prodati više puta. Najprije kao knjigu, zatim u kazalište, pa na filmu i na kraju prodam scenarij. To vam je kao kad braća Žužul dva puta farbaju tunel. Tako mi iz Imotskoga to radimo ...» www.dalmatinskiportal.hr Inače me je njihova postava na promociji podsjećala na onu ekipu sa balkona «Muppet Showa», ali pod utjecajem alkohola, tako da san vidija četiri zanamisto dva Čak ni Anti Tomiću nisu zapirale beside, a nije baš na glasu ka elokventna osoba Nismo ostali do kraja, požurili smo u «Cinestara» na premjeru. I mogu van reč da je kino-dvorana bila skroz dobro popunjena ... Peti red, sredina ... taman! Dočekala nas je najavna špica, stilizirana naslovnica knjige ... Tješili smo se da bar neće bit reklama večeras Ubrzo je doša šef kina Krstulović, i najavija zvizde večeri, koscenariste filma ... Nisu to bili govori u maniri Fidela Castra ... Rajko je reka par besid, jer su većinu toga ča su jemali reč izgovorili na promociji. Ante je reka samo «Hvala!» i uteka sa pozornice Inače, film je prava vizualna poslastica, oko 80% je sniman u dva stana, a onih 20% vani je pokazalo da Rajko Grlić uvik, ali baš uvik, nastoji prikazat Zagreb u najlipšen svitlu ... moj favorit je noćna slika katedrale (sa neizbježnom bauštelon na jednom tornju) sa tzv. šentade samoubojica ... neću van sad spoilat sadržaj filma. Sve uloge su odigrane maestralno, i policajac (Dejan Aćimović), njegova žena (Ksenija Marinković) i profesor (Nebojša Glogovac), ali moj, za nijansu, favorit je šlagirani otac glavnoga glumca, koji je odigra epizodu skoro samo mimikom lica, sa dvije rečenice teksta Samo ću cirat prijatelja Slavena, ka prvo, da odavno nije gleda OVAKO dobar domaći film, i da odavno nije u iston filmu par puti skoro oplaka i nasmija se ... Potpuno se slažen sa njegovon opservacijon. Samo bi doda da mi se nije odavno, još od 1997. godine, dogodilo da u malo vrimena gledan dva odlična filma. Ovi večeras, i sinoć «Dom gospođica Peregrine za čudnovatu djecu (Miss Peregrine's Home for Peculiar Children)» ... raskošnu priču Tima Burtona koju smo večer prija odgledali skoro bez trepćanja, svo troje, Vinkica, zakonita i moja malenkost ... Onda san gleda «Titanica» i «As Good as It Gets (Bolje ne može)» ... Zli jezici bi rekli da se ova dva i ona dva filma ne moredu usporedit ... ali virujte mi, osjećaj i guštanje su isti! Ovo je bija prvi obiteljski odlazak u kino u sridu (govorin o Cineplexxu, ofkors) ... nadan se ne i zadnji, jer Vinka je već skoro prirasla crtane i dječje filmove pa moremo skupaa ić gledat i neke zericu ozbiljnije. Do nekoga idućega filma ... zdravi i veseli bili!!! |