... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Zbog samozatajnog marketinga, ova knjiga/film/scenario mi je skoro prošla ispod radara ... mora bit da su stvarno jemali skroman proračun, kako je i sam Režiser (namjerno velikin slovon, jer šjor Rajko to i mirita) napomenija. Prvi spomen filma mi je bija ovu nedilju. Govori mi punica da je bija u Stankovića (Nediljon u 2) niki ča je napisa Ustav Republike Hrvatske. Počeja san nabrajat Šeksa, Crnića, čak san se, Božemioprosti, sitija i Vice «lastavičjegagnjizda» Vukojevića.
Ne, nijedan ... onda san vidija snimku NU2 i Rajka Grlića, koji je napisa, skupa sa Anton Tomićen, scenario za film «Ustav RH» ... pa smo se svi slatko ismijali radi nesporazuma
Dobija san na nagradnoj igri «Dalmatinskoga portala» dvi karte, a kako je istoga dana bila i promocija knjige po scenariju, nije mi bilo teško nagovorit prijatelja Slavena da pohodimo oba dva događaja.
Na promociji u «Quasimoda» su pričali da su se satrali neuspješno skupljajuć pineze za snimit film «Čudo u Poskokovoj Dragi» i da in je baš triba jedan film koji moredu snimit «sa ajfonom i tri prijatelja» (R. Grlić).
Bilo je govora o pripremama scenarija, o navodnih sedamnaest varijanti od koji je zadnja napisana na jednom salašu u Vojvodini. Na što je Ante Tomić doda da su posli nji mekli ploču sa natpison «Ovdje je napisan Ustav Republike Hrvatske». Inače, kad su na jednome mistu nji dva stara suradnika (Rajko i Ante su radili Karaulu, onako ... na prvi balun) i još potpomognuti sa dva stara lisca u liku Renata Baretića i Ivica Ivaniševića, onda to mora poć na zajebanciju
« ... Zanimljivo je uoči premijere Ante Tomić odgovorio na pitanje Renata Baretića o tome zašto je scenarij ukoričen u formi knjige ...
- Ja volim jednu priču prodati više puta. Najprije kao knjigu, zatim u kazalište, pa na filmu i na kraju prodam scenarij. To vam je kao kad braća Žužul dva puta farbaju tunel. Tako mi iz Imotskoga to radimo ...» www.dalmatinskiportal.hr
Inače me je njihova postava na promociji podsjećala na onu ekipu sa balkona «Muppet Showa», ali pod utjecajem alkohola, tako da san vidija četiri zanamisto dva
Čak ni Anti Tomiću nisu zapirale beside, a nije baš na glasu ka elokventna osoba
Nismo ostali do kraja, požurili smo u «Cinestara» na premjeru. I mogu van reč da je kino-dvorana bila skroz dobro popunjena ... Peti red, sredina ... taman!
Dočekala nas je najavna špica, stilizirana naslovnica knjige ...
Tješili smo se da bar neće bit reklama večeras
Ubrzo je doša šef kina Krstulović, i najavija zvizde večeri, koscenariste filma ...
Nisu to bili govori u maniri Fidela Castra ... Rajko je reka par besid, jer su većinu toga ča su jemali reč izgovorili na promociji. Ante je reka samo «Hvala!» i uteka sa pozornice
Inače, film je prava vizualna poslastica, oko 80% je sniman u dva stana, a onih 20% vani je pokazalo da Rajko Grlić uvik, ali baš uvik, nastoji prikazat Zagreb u najlipšen svitlu ... moj favorit je noćna slika katedrale (sa neizbježnom bauštelon na jednom tornju) sa tzv. šentade samoubojica ... neću van sad spoilat sadržaj filma. Sve uloge su odigrane maestralno, i policajac (Dejan Aćimović), njegova žena (Ksenija Marinković) i profesor (Nebojša Glogovac), ali moj, za nijansu, favorit je šlagirani otac glavnoga glumca, koji je odigra epizodu skoro samo mimikom lica, sa dvije rečenice teksta
Samo ću cirat prijatelja Slavena, ka prvo, da odavno nije gleda OVAKO dobar domaći film, i da odavno nije u iston filmu par puti skoro oplaka i nasmija se ... Potpuno se slažen sa njegovon opservacijon.
Samo bi doda da mi se nije odavno, još od 1997. godine, dogodilo da u malo vrimena gledan dva odlična filma. Ovi večeras, i sinoć «Dom gospođica Peregrine za čudnovatu djecu (Miss Peregrine's Home for Peculiar Children)» ... raskošnu priču Tima Burtona koju smo večer prija odgledali skoro bez trepćanja, svo troje, Vinkica, zakonita i moja malenkost ...
Onda san gleda «Titanica» i «As Good as It Gets (Bolje ne može)» ...
Zli jezici bi rekli da se ova dva i ona dva filma ne moredu usporedit ... ali virujte mi, osjećaj i guštanje su isti!
Ovo je bija prvi obiteljski odlazak u kino u sridu (govorin o Cineplexxu, ofkors) ... nadan se ne i zadnji, jer Vinka je već skoro prirasla crtane i dječje filmove pa moremo skupaa ić gledat i neke zericu ozbiljnije.
Do nekoga idućega filma ... zdravi i veseli bili!!!
