< | ožujak, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Nikidan mi je mater privrnila nike škafete, tražeći sasvin stotu stvar, nije je našla, fala na pitanju ali je zato naintrala na ovu knjižicu, datiranu 1990. godine. Tako to obično bude, ka u onoj mudroj staroj „tira zeca, istirala lisicu“. Siguro i vi negdi doli, duboko, na podan kojega staroga ormara ili komode koju nikad, ili bar zadnji dvadesetak godin, niste ono baš izvrnili naopako ... jemate ništo ča bi sad rado vazeli u ruke, ako ne ništa za spomenit se kako se to onda radilo, a i za spomenit se niki dragi ljudi, koji su se onda svojski trudili za dobrobit ovo našega berlavoga sela ... naročito za neke stvari sačuvat od zaborava i za izvuč na svitlo dana, pokazat judima, spomenit se, da je ovo našega maloga mista ovod ODAVNA, i da povist nije počela ni 1990, ni 1971. ni 1945. ni 1941. ni 1918. nego puno, puno, kako bi mi rekli MAŠO ranije i ako i jema koja stvar ča bi se neki pojedinci možda tribali i zasramit, jema još puno više toga ča bi nan srce tribalo ispunit radošću i ponoson Iako se spominjen u popisu suradnika, more bit da san koji natpis na korici napravija, ovo unutra bi u ona doba bija siguro drugovačije učinija, ali ni to nije ništa zla ... vrimena se minjaju, tehnika gre naprid, sve nas pomalo nagriza zub vrimena i svako malo Oni Gori pozove koga da mu popuni momčad za Veliku Nebesku Utakmicu ... a ovakove stvari, ka ovi mali libar, pomažedu nan da ti neumitni tok vrimena makar malo usporimo, jer ga ne more i ne kraju krajev, na smi niko zaustavit. Guštajte ovo prolistat, nadan se bar upolak koliko san ja gušta ... Ako koga zanima, more kliknit NA LINKOVE DOLI pa povirit kako se to u ona doba radilo ... PRVI DIL DRUGI DIL Zdravi i veseli bili! |
Stišali su se valovi navijačkoga ludila. Dobro, bitno je da smo ih pobjedili, naše „najdraže suside/komšije“ ... ali meni osobno je bitno, ka ča san jučer napisa, da su sa terena IPAK izvještavale Lana Banelly, Mirta Šurjak i Nevena Rendelli. Koje mi je, onako, i zapravo i metaforički, ipak lipše i draže vidit nego Andriju Jarka. Danas je osvanija oni opjevani „lijep i sunčan dan“, i subota k tome. Nakon Vinkina treninga koji je (gle čuda!) triba bit jučer, a bija je jutros u 9:00, na brzinu san učinija ništo spize, još brže smo obidvali i izletili vanka ka metak. Ma ča metak, ka rafal iz kalašnjikova. A di ćemo, nego malo obnovit gradivo ča smo ga dobro ovega lita naučili: Gabine i cedevita ... Dokle su Vinkica i Zakonita laganini tamanile Cedevitu i Nesscaffe, učinija san đir okolo, čisto da in ne dan gušta da je u ladovini ipak malčice friško za sidit vanka , ma koliko šutjeli o tome ... pa san usput uz jednu poznatu štafiličko-novsku vizuru ... ... zabilužija i novi neshvaćeni adut kaštelanskoga turizma, od fundamenta (temelja, za sjevernjake) do zadnje kupe (crijepa, za sjevernjake) na krovu uklopljenoga u vizuru stari kaštelanski kuća uz more :puknuću: Uto je i njima dvima već počelo bit zima, pa je Vinka diplomatski uvjeravala majčicu da je vrime da gremo dalje ... Tija - ne tija, uputili smo se ne baš žveltin koracima do auta ... gledajuć more, koje je bilo taman onoloko namreškano da ne moreš reč da je kalma bonaca ... ... a krajičkon oka san primjetija, i na brzinu zabilužija i jednoga njorca, koji je, jema bit, svratija malo marendat ... iznenadija san se koliko more ronit i ostat ispod površine, u svakome slučaju puuuuno, mašo više i duže od mene. I to kad san bija u puno boljoj formi, atroke sad Naravno da san, fala na pitanju, iskoristija priliku da i nji dvi slikan uz donjokaštelansku vizuru u pozadini, pazeć ipak da mi u objektiv ne uleti koji bokunić onega „ekstravagantnoga“ hotela. Začas smo stigli doma, i osta je još jedan modni detalj, da malo očistimo teren oko one kućice od nikidan ... ... e da bi bilo mista za narcise koje smo danas na "Dan narcisa", uzeli Vinka i ja u Iperkopa, na štandu kod tete @zoje i utekli na vrime da nas barba @pechina ne slika. Baka Vinka i baka Slobodna su dobile svoj buketić, a ovega smo ostavili za Zakonitu. Samo da je zdravlja, biće još ovakovi lipi sunčani dan ... a sad i objašnjenje naslova .... ova mi se pismica vrti po glavi cili dan, a još kad san vidija naslov, oću reč, da se na španjolski (talijanski?) zove „Rano proljeće“, potraga za naslovon je bila završena Jedva čekan utorak, kad bi se opet u KOMPLETNOME sastavu tribali slikat u dresovima, šalovima, bandiran i ostalin navijačkin rekvizitima i opet poslat „penso positivo“ našima, ovi put malo dalje, sve do Wallesa. Jer, ako namo uprskamo, zaludu nan je ča smo komšije tukli, opet se moramo satrat za siguro proć dalje ... Zdravi i veseli bili! |
Repetitio mater studiorum est ... Govoridu da je ponavljanje majka znanja, isto ka ča rečedu i da je povist učiteljica života. Za ovo prvo san siguran, ali za ovo drugo nisan, pogotovo kad gledan i slušan sve ovo ča se događa u Lipoj Našoj. Mora bit da su relevantni čimbenici redovito picavali satove "učiteljice života" Kako i dalje moran mirovat, moran se dovijat na raznorazne načine za nenadani višak slobodnoga vrimena utrošit na pametan način. Pogotovo kad mi još dođe Vinkica sa tužnon facon i mojon najdražon rečenicon na usnican: „Tata, dosadno mi je!“ Sa Barbikan jon baš i ne mogu pomoć, pravljenjen pletenica i frizura – teško. Zato jemamo mi i drugi načina za ubit malo vrimena, pogotovo u ove dane kad se i Zakonita kaputaje i ne da jon se prošetat vanka, kako su znale prakticirat ove dane okad je proliće malo uranilo. Izvuka san jedan od aduti koje san već sa uspjehon iskuša priprošlo lito kad su bili veeeeeeeeliki popusti na LEGO pa smo prilično obogatili našu kolekciju građevinskoga materijala opće prakse. Eto, ova kućica je bila kalala na 200 kn, a gledan sad nima nigdi ispod 300 kn da se okreneš na glavu. Jedna od dobri strana LEGO 5891 kompleta je i to ča se od kompleta koji sadrži 539 kockic moredu sastavit TRI različite kućice, a Vinka je za danas izabrala ovu: Naravno, priprema građevinskog terena, ishođenje svi potribni dozvola i priključaka je bila brzinska. Ko je vidija u današnje doba poć radit na crno ... jerbo, kakove san sriće, ujutro bi mi bili bageri na zemlji Začas smo poćeli ziđat i inkartavat .... I to sa ove strane, jer je Vinka tila najpri napravit ljuljačku. Kasnije smo napravili malo i ograde, da i susidi vididu da se ovod ništo radi, da se ne zajebajemo .... i prvi kat se već vidi Krenilo nas je „bauštelanje“ ... ala gušti ovako gradit ... ... i kuća je dok si reka keks bila gotova po planskoj dokumentaciji: Ali, naravno, mi se ne moramo strašit bageri sa Markova trga, a i tribalo je ovu LEGO arhitekturu malo oživit. Dodatne opreme i materijala nan, fala Bogu, ne fali, mini figurica također, pa smo začas oživili ovu malu kućicu sa zanimljivin pričicama. Sad je bija red na mene da malo treniran makro-snimanje, pa da izbliza slikan vatrogasca Ljubu na zadatku ... ... ili Žutoga zaposlenoga sa potkresivanjen grmlja i zelenila oko kuće ... .... dokle se Vinka sa prijateljican ljuljala na ljuljački ... Sve u svemu, ugodno popodne ispunjeno sa daškon kreativnosti. U svakome slučaju bolje i za mene i za Vinku nego da smo ga proveli buljeći u ekran kompjutera/mobitela/nintenda ... ili TV vulgaris, whatever A i nadzorni organ je bija sritan i zadovoljan zadovoljan! Kad smo graditeljstvo priveli svrsi, pokupili kockice i uredno spremili po kompletićima, povuka san se na kat, u moje odaje. Ja bi još ... tako da san još onu malu dozu kreativnoga živca koja mi je još pritekla od LEGO gradnje odlučija utrošit na sređivanje ovih par maketa i bedževa koje odavna čekaju da ih se uvatin, obrišen prašinu i kompletiran! Jeste li vidili ono ča je u podlozi slike? Jeste! Kurijožasti? Aha! A nadan se da ćete uskoro i čut, a ne samo vidit! Strpljen-spašen! A dotad: Zdravi i veseli bili! |