... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Nije se moglo bolje poklopit, em je petak, em je dici završila škola, em je lipo vrime, a još ka točka na i oliti ka šlag na šaku jagoda, večeras je “majka svih utakmica” ... Hrvatska – Srbija. Pripreme, makar po pitanju PR-a, su počele još davno. Lani na europskome prvenstvu, kad je sadašnji izbornik Igor Štimac sa njiovin Sinišon popija kafu i zakopa ratne sikire iz mladi dana, kad su jedan drugoga za kosu po terenu vukli.
Utakmica ka utakmica, ne znači puno rezultatski, za razliku od one 1999. kad radi neriješenoga sa njima u Zagrebu nismo ni išli na europsko prvenstvo. Kad se Jarni siti te utakmice, još ga jajca zabolu
Dunkve, na papiru smo bolji od nji ... ali ne igraju ni papir, ni novinarski “mozgovi” a bome ni Transfermarket, bar kad su utakmice Nas i Njih.
Šta se tiče nas kolega, posebno kolegica na poslu, još od one nesriknje utakmice sa Turcima njegujemo (dobar!) običaj zajedničkoga slikavanja sa obilježjima resprezentacije, nakitimo se šalovima, dresovima, zastavama i ostalin rekvizitima, za trenutak zaboravimo na Mučko Đubre, i druge smradove koji od njega ne mogu doć do izražaja, zaboravimo da smo do jučer spominjali mamu Štimcu koji je sve gori pljuca a sad in papa iz ruke, zaboravimo na pizdarije kojima nas bombardiraju svakodnevno na svin dnevnicima svih nacionalnih televizija, nabacimo najlipši smješak i pošaljemo pozitivnu vibru i sve dobre želje ovoga svita Našima da tuku Njih.
Uz samo jedan moj mali osobni dodatak: nadam se da će danas, poslin utakmice, situaciju iz Maksimira prinossit sportski komentatori, a ne Andrija Jarak