Um

Mali umovi imaju veći kapacitet učenja od velikih umova. Da ne bi bilo zabune, mislim na relaciju djeca-odrasli. Hoćete potvrdu? Otiđoh do trgovine (200 m) pješke u društvu djeteta (3 god.). Put je trajao dulje no što je uobičajeno. Mislite, zbog laganijeg hoda? O ne! Zato jer smo: vidjeli sigu koja visi sa susjedovog krova, susreli psa za kojim se moramo okrenuti, zastali promotriti šare na poklopcu nekog šahta, raspravljali o topljenju snijega, morali izbliza pogledati kvrgu na nekom stablu šljive, ... . Dijete sve zanima i svemu se čudi. O svemu propituje. Donekle još njegujem sva ta svojstva u svom profesionalnom životu, ali eto, srećom, mogu još i učiti od svojih malih učitelja u ovom privatnom.

Netom sam se udala kad mi je dobra prijateljica poslala jednu od onih šaljivih mail-poruka koje znaju kružiti, ticala se roditeljstva. Dakle, ta "priprema" buduće roditelje i ispituje njihovu "motiviranost" za imanje potomstva. Kaže, primjerice, dodajte teret oko pasa da isprobate nošenje istog barem dio dana, navinite budilicu da vas noću probudi svakih sat-dva, rasipajte stvari po podu dnevne sobe i probajte proći između njih bez ljutnje, namjerno se za stolom zamažite hranom i ostanite mirni. Ima toga još. Ako ćemo pravo, sve je istina, ma kako cinično pisalo. Štoviše, lista je nepotpuna, neke se stvari ne mogu simulirati. Natekle noge, prevrtanja u krevetu jer sve žulja, briga oko dječjih bolesti i tisuće zabavnih zgoda dosjetljivih i originalnih malih umova. Međutim, ono što sve poništava i zbog čega baš ništa ne može zabrinuti iskusnog roditelja (niti treba zabrinjavati roditelja početnika) je ljubav. Bezuvjetna ljubav roditelja prema djetetu. Rekao je sv. Pavao da ljubav "sve pokriva" i baš je tako.

Pitala me jelek kako je živjeti na selu.

Živim na selu. E sad, drugo je pitanje koliko sela (ili barem ova u okolici Zagreba) više zaslužuju to ime. Imamo kuću, dvorište, vrt, vinograd i dosta voćnjaka. Ništa od životinja, osim pokojeg zalutalog nam u podrum miša. Odrasla sam na selu, pravom selu. Radila u djetinjstvu i mladosti na polju: okapala kukuruze, sušila sijeno, hranila krave, svinje, znam podojiti kravu, ... Rad na poljoprivredi težak je. Moji nemaju puno zemlje, ali svaštare. I ratari su, i stočari, vinogradari, ukratko najgori oblik posla u smislu da se radi tijekom cijele godine. Tako sam naučila raditi. Grad ima svojih prednosti ali mi se ne mili. U širem krugu centra buka, nečist zrak, mnoštvo ljudi koji ne mare jedni za druge. Udala sam se opet na selo. Selo u kome ljudi ne rade poljoprivredu. Ili rade malo. Kopam, sadim, sijem po vrtu, čistimo voćnjak, obrađujemo vinograd, volim urediti okućnicu, kuću cvijećem. Dječica uz nas čeprkaju. Imaju prostora za rastrčavanja, vlastite male igre skrivanja, valjanja, penjanja, pohode s djecom susjeda, mogu sresti kokoši, pure, mačke i pse kod Muževe mame. Nedostaci života na selu? Putovanje do grada, glavni. Hoće li dijete na kakovu aktivnost, predstavu, treba ga voziti, premala su za putovanje autobusom. Roditelje, vidite, ne spominjem. Oni si te raskoši ne mogu dopustiti. Mislim, raskoši izlazaka!

Ako me pitate, svakom bih preporučila ljepotu druženja s prirodom.

Napisala sam jednom na blogu kako neću isticati linkove na blogove drugih. Ipak jesam. Razlog? Adrese blogova koje čitam čuvala sam na listu papira. Pa je taj postao tijesan. Iskrzan. Ovako su mi svi pri ruci!

Svako od moje troje djece svijet je za sebe. Ponekad shvatim da od "šume ne vidim drveće". Među najčešće riječi koje slušaju spada:"Čekaj malo". Svi bi sve u isti čas! Kako odrastaju, sve se više oslanjaju i jedno na drugo. Kako sam davno učila u fizici, međudjelovanje dvaju tijela dobro se opisuje: gravitacijske sile, sudari dvaju tijela, dobro su definirani. Ako su u pitanju tri tijela, stvar je nesrazmjerno kompliciranija i nije dobro definirana. Tako i ja, ne mogu uhvatiti sva međudjelovanja ovih triju malih osoba, ali ću svejedno pokušati.

Najstarije i najmanje dijete? Nježnost i privrženost u oba smjera. Naravno, kad se ne upletu interesi. Starije dvoje djece (5 i 3 g.) igraju igre uloga, ravnopravno komuniciraju, poučavaju jedno drugo, starije češće kako to i priliči. Srednje i najmanje (godina i pol) dijete, najskliskiji teren. Srednje dijete je zbog najmanjeg izgubilo na položaju. Uz to se najmanje dijete ne da porobiti! Stalna su koškanja u tom odnosu. Svo troje zajedno? Dinamika svih navedenih odnosa. Blago roditeljima!

"Nova metla bolje mete". Tako kažu. I pritom misli se više na "metle" nego na metle. E, pa moja se stara metla, ona za po kući, lijepo hrvatski rečeno partviš, ofucala. Nekako očvrsnula i više smeća ostavljala za sobom no što bi ga pomela. Pa kupih novu.

Jedino što sam nepobitno zaključila o novoj metli jest: nova metla diže više prašine! Hm, kako je po tom pitanju s "metlama"?

Jogurt ima bolju verziju - voćni jogurt. I acidofilne napitke proizvođači miješaju s "voćem", čitaj doslađuju. Grickalice što ih povremeno kupim djeci slane su toliko da poslije jednog zalogaja ožednim. Osjetilne papile na jeziku počinju gorjeti. Ljudi masovno piju zaslađene napitke. Aromatiziranu i doslađenu (ili još i gore, gaziranu) vodu. Što fali običnoj vodi? Ta, najbolje gasi žeđ! Ali, slatko pruža užitak. Pa se sad tome othrvaj. Prije otkrića sladila ljudi su uživali u slatkoći voća. Danas ono više nije dovoljno slatko! Ne koliko šećeri.

Još je jedino mjesto gdje čovjek može kontrolirati jela ... vlastita kuhinja. Tu puštam što želim i spremam što želim. Nužan je i ovdje oprez. Npr. kolači: masu šećera koja se spominje u receptu obavezno treba umanjiti za trećinu, ako ne i prepoloviti. Zdravlja radi!

Zdravo budite.

Predugačko je za komentar suzette pa eto ...

Moj je generalni stav prema horoskopima: aha, ljudi sebe tako malo poznaju da vjeruju u ono što im drugi o njima kažu! Osobine: tvrdoglav, neodlučan, umjetnik i ine pripisuju se osobi na temelju rođenja u nekom razdoblju godine?

Horoskope sastavljaju astrolozi. Oni tumače astronomske pojave. Racionalno mi je astrološko tumačenje utjecaja položaja planeta na čovjeka. Po tome bi smisla imali natalni horoskopi koji se rade prema točnom času, datumu i mjestu rođenja. Opet, hoće li dvoje djece rođeno u isto vrijeme u istom rodilištu nositi iste karakterne osobine? Ne vjerujem. Dnevni su horoskopi po meni neozbiljni. Ipak, jedan me svojedobno pogodio. Prije par godina kupili smo novi auto. I Muž i ja vozači početnici. Srce lupa jače, dlanovi se znoje kad sjedamo za volan. Javiše nam da možemo preuzeti auto. Razmišljamo hoćemo li danas ili sljedeći tjedan. U mom horoskopu piše: "Oprez u prometu". Au, kako znaju? Odgodismo.

Inače, Muž je pročitao moj godišnji horoskop. Glavno? Kao nezadovoljna vezom, moguće rastave, u poslu puno truda, malo rezultata. Njega je ovo prvo uplašilo, mene nasmijalo. Što se tiče posla: pa baš ću zapeti još više. Pa da vidimo tko će koga!

Nemam kredita, hvala na pitanju. Sva je nevolja kreditnog zaduživanja u neprihvaćanju odgode neke potrebe. Jasno, ne govorim o velikim kreditima za kupnju stana ili kuće, auta ako je nuždan. Veliku količinu novaca treba dugo skupljati. Govorim o robnim kreditima, potrošačkim, kako se već zovu. Na kredit se ljudi odijevaju. Nije mi to jasno. Svaki kredit uključuje kamatu i na njemu, a na račun onoga koji ga diže, netko zarađuje. Onaj tko ga diže tako zapravo poklanja novac. Zašto? Jer ne može čekati zadovoljenje potrebe. Jer, otplata kredita je štednja unatrag, s ratom uvećanom za iznos kamate. Treba štedjeti unaprijed. Kako to da čovjek može mjesečno otplaćivati kredit, a ne može odvajati novce na štednju? Ne možemo čekati, moramo sve imati baš sada? Dok je tako, bavljenje kreditima bit će unosan posao. Pišem potaknuta ceduljama "KREDITI" koje nalazim zataknutima za brisače auta. Najsmjelijeg nuditelja kredita "upoznali" (preko ceduljice) smo lani na Sve svete. Došli s groblja, a auto okićen!!

Vrijeme definitivno za me ne protiče po svojoj fizikalnoj zakonitosti. U domu mojih roditelja bor smo za božićnih blagdana smještali u kutu kuhinje, točnije kutne klupe koja zatvara dvije strane stola za kojim se jelo. Tako sam se sjedeći za stolom znala ogledavati u oblini obojenih kuglica. Kad bismo bor maknuli, za njim je ostajala praznina. Tako su mi dugo trajala ta dva tjedna! Danas, bor je u mome domu nešto privremeno. Vrijeme brže teče!

Dogodi se da odem na sprovod nekome od bliže rodbine u svoju rodnu župu. Groblje je tamo smješteno na brijegu koji nadvisuje sve okolne. S njega, pogled se za vremena bez magle pruža daleko. Tu mi pogled bludi, ne volim na sprovodima gledati u rake. Gledam u daljine. Jasno mi je da kao što ne mogu uhvatiti početak svog života, niti kraj jednog života nije u tami zemlje. I vidim tako te brežuljke, šarene pravokutne njive, ograđena imanja i razmišljam. Sve je što vidim stalnije od nas. A tako smo gordi! Uvjereni u svoju moć, tražimo svoja prava, gložimo se međusobno. No, nas biti neće, za neki malen broj godina te će krajolike zaposjedati netko drugi. Jesu, generacije su vezane, čut će se o nama još neko vrijeme, no opet u konačnom vremenu nestat će nam svaki trag.

Ljudi božji, budimo si dobri! Sup(u/a)tnici smo na istom putu.