Um

Nemam kredita, hvala na pitanju. Sva je nevolja kreditnog zaduživanja u neprihvaćanju odgode neke potrebe. Jasno, ne govorim o velikim kreditima za kupnju stana ili kuće, auta ako je nuždan. Veliku količinu novaca treba dugo skupljati. Govorim o robnim kreditima, potrošačkim, kako se već zovu. Na kredit se ljudi odijevaju. Nije mi to jasno. Svaki kredit uključuje kamatu i na njemu, a na račun onoga koji ga diže, netko zarađuje. Onaj tko ga diže tako zapravo poklanja novac. Zašto? Jer ne može čekati zadovoljenje potrebe. Jer, otplata kredita je štednja unatrag, s ratom uvećanom za iznos kamate. Treba štedjeti unaprijed. Kako to da čovjek može mjesečno otplaćivati kredit, a ne može odvajati novce na štednju? Ne možemo čekati, moramo sve imati baš sada? Dok je tako, bavljenje kreditima bit će unosan posao. Pišem potaknuta ceduljama "KREDITI" koje nalazim zataknutima za brisače auta. Najsmjelijeg nuditelja kredita "upoznali" (preko ceduljice) smo lani na Sve svete. Došli s groblja, a auto okićen!!