Svako od moje troje djece svijet je za sebe. Ponekad shvatim da od "šume ne vidim drveće". Među najčešće riječi koje slušaju spada:"Čekaj malo". Svi bi sve u isti čas! Kako odrastaju, sve se više oslanjaju i jedno na drugo. Kako sam davno učila u fizici, međudjelovanje dvaju tijela dobro se opisuje: gravitacijske sile, sudari dvaju tijela, dobro su definirani. Ako su u pitanju tri tijela, stvar je nesrazmjerno kompliciranija i nije dobro definirana. Tako i ja, ne mogu uhvatiti sva međudjelovanja ovih triju malih osoba, ali ću svejedno pokušati.
Najstarije i najmanje dijete? Nježnost i privrženost u oba smjera. Naravno, kad se ne upletu interesi. Starije dvoje djece (5 i 3 g.) igraju igre uloga, ravnopravno komuniciraju, poučavaju jedno drugo, starije češće kako to i priliči. Srednje i najmanje (godina i pol) dijete, najskliskiji teren. Srednje dijete je zbog najmanjeg izgubilo na položaju. Uz to se najmanje dijete ne da porobiti! Stalna su koškanja u tom odnosu. Svo troje zajedno? Dinamika svih navedenih odnosa. Blago roditeljima!
Post je objavljen 20.01.2006. u 08:07 sati.