turimti

30.05.2013., četvrtak

Boli glava...

.

Boli glava...
Jutros sam se probudila s mirisom baruta. U Haagu je pukla bomba, presuda teška 111 godina pržuna hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini i njenim hercegovačkim akterima.
Nekima malo, onima na koje se odnosi puno. Nada da će u obnovljenom žalbenom postupku proći kao u slučaju Gotovine i Čermaka za sada ostaje samo nada.
Za mene je važno da je Haag pritvorom i osudom pokazao kako se zločin ne isplati. Niti jedan dan života u pržunu u Haagu ne može biti vrijedniji od slobode. Niti jedna politka nije vrijedna ovih žrtava. Niti jedan stan, niti jedno radno mjesto stečeno hodom po leševima. Na žalost nitko neće vratiti živote nevinih žrtava čija je krivica bila samo u tome što su bili drugog imena i prezimena, druge vjeroispovjesti. Dobro je što „Lijepom našom“ niču kao poslije kiše brončani kipovi dr. Franje Tuđmana. Golubovi i galebovi će imati odmorište. Ozbiljan svijet mjesto gdje će svom predsjedniku moći reći veliko HVALA za sadašnjost i neminovno neizvjesnu budućnost. Hrvatima se ponovila povijest. Dok su jedni vladari u prošlosti s tonama zlata napustili ove prostore, prodali sve što se dalo prodati, ovi noviji se trude ići njihovim stopama.
Narodu ostaje uvjerenje kako su Hrvati nevini, žrtve susjeda, najpametniji, najhrabriji, najpošteniji, najradišniji, vjernici 100 postotni, obiteljski nastrojeni, sindikalno prosvješćeni, roditelji za pet...
„Lijepa naša“, lijepa zabluda, hrana stoke sitnog zuba...

Vrijeme, vreme, vrime je otriježnjenja. Boli glava...

- 12:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.05.2013., utorak

Igra...

Igre...
Jutros sam se probudila zaigrana. Igram se. Radujem se životu. Pjevam kao maturantica iz 68.-e „Gaudeamus igitur“...
Kerum & njegovi tekliči; Mucalo, Šundov te Mladen Grdović bi to otpjevali s rukom na desnom uhu i dlanom na takuinu u džepu.
Građani Splita su se uspravili. Stali su na obje noge. Izabrali su od goreg, manje loše. Evolucija teče. Grad je dobio šefa „Pazara“ i danonoćne policijske čuvare kipa prvog hrvatskog predsjednika.
Oboreni pogled ka tlu brončanog kipa dr. Tuđmana kao da izbjegava sučeljavanje sa hrvatskom zbiljom. Idućeg petka bit će javno na Marjanu stavljen križ na vladavinu „prvog pršuta“ Splita, Željka Keruma.
Dobijena je bitka sa primitivizmom, primitivcima, ali ne i rat.
Split ipak nije izgubljeni grad. Nisu svi mladi i obrazovani otišli u Zagreb, na Zapad, na kruzere ili u misionare po Africi, među karmeličanke u Španjolsku...
Ima pameti ovaj Grad. Malo više nego do sada. „Pametan grad“.
Marijana Puljak i troje u pratnji vratili su nadu Splitu da civilizacijski iskorak dolaskom Dioklecijana iz Salone nije zadnje što se lijepo dogodilo gradu.
Ja vjerujem u ljude. Vjerujem u znanje. Vjerujem u poštenje sve dok se ne dokaže suprotno. Vjerujem da će mediji konačno shvatiti kako na ovim prostorima žive razumni ljudi. Da je „šega“, zabava, rezervirana za neke druge prostore i uvjete, teatar, kino, a ne ulicu...Vjerujem da će i Crkva shvatiti kako „stoka sitnog zuba“ ne stanuje u gradskim prostorima. Čobanima nije mjesto na Rivi. Ni Ustašluku...
Veslaj grade. Pametno poput Igora Boraske. „ Za se*“...
I ako što ostane za nas. Građane Splita...

Vrijeme, vreme, vrime je za reći: No pasaran!

- 12:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.05.2013., petak

U tunelu...

.

U tunelu...
Jutros sam se probudila usred mraka. U tunelu hrvatske zbilje. U tunelu iznad Cetine s pogledom na otoke s druge strane. U tunelu iz kojeg se izlazi u ništa & nigdje. Ex vlast koja je u godinama svoje vladavine tri puta slavila početak radova na Pelješkom mostu koji je trebao spojiti poluotok i kopno probudila me je s novom idejom izgradnje tunela do otoka. Genijalno...
Tuneli koji lebde iznad morskog mulja ispod mora obojenog u crveno, ruzinavog, novi su adut ljudi željnih vlasti. Dok god u ovoj zemlji bude pršuta od mađarskih polutki bit će i glava na čije će čelo umjesto šamara sjesti masna feta, a ovakva ideja će probuditi nadu u bolje sutra. Malo sutra.
Teško je probuditi se u tunelu i naći sjajnu zvijezdu vodilju. Teško je naći izlaz. Izlaz u moru problema...
Možda je spas u glasačkoj kutiji...

.
Vrijeme, vreme, vrime je za stvar uzeti u svoje ruke.

- 14:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.05.2013., ponedjeljak

Štakori...

.

Štakori...

.

Jutros sam se probudila s pršutom na stolu. Jučer, Kerum s pršutom na čelu. Davne 41. TITO na čelu kolone partizana. U načelu svako je budan u svom vremenu. S pršutom ili bez.
Što je više kleveta i laži, izlazak na Izbore 2013. nam je draži.
Jok. Čisti fol.
Razvoj demokracije u RH u zadnjih dvadesetak godina doveo me je do spoznaje kako je svaki izbor političara, loš izbor.
Demokracija u Hrvata je po meni drugo ime za „prevaru“. Date glas jednom izbornom obećanju, jednom ili više kandidata, a on vas iznevjeri već na prvoj sjednici izabranih. Prikloni se drugom mišljenju, drugoj opciji koju ste htjeli zaobići i kazniti na izborima.
Na koncu, ostaje vam ili sami se upustiti u politiku ili definitivno dizanje ruku od nje.
Dobro, nekada je dovoljna i jedna ruka kojom ćete pokazati do koje visine raste kukuruz u Hrvata ili će svi saznati gdje vam je srce. Naj ti je držati ruku na lajbeku, takuinu, novčaniku ili na mobu, tabletu i pozivu 112...
Nikako, držati olovku u ruci na izbornom lističu.

Vrijeme, vreme, vrime je je za pršut na Zapadnoj obali. Štakori će biti zadovoljni.

- 11:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.05.2013., petak

Inat...

.

Inat...

Jutros sam se probudila baš nekako iz inata. Nešto poput „Inat kuće“ u Sarajevu. Inat je opasna rabota. Obično se nikada ne završi dobro. Što se tiče spomenute kuće ona je više izuzetak nego pravilo. Tamo se ako ništa, dobro jede. Baš dobro.
Inat trenutačnog premijera Milanovića ne razumijem. Zainatio se kako bi pogubio članstvo te rastjerao glasače, svoje biračko tijelo. Ljuti se, bahati se, razmeće izjavama...Inati se.
Iz inata je Jakovčića otjerao. Iz inata smjenjuje Čačićeve ljude u javnim poduzećima. Uništio je HSS, HSLS, sada pokušava isto sa IDS-om, HNS-om, umirovljenicima...
Iz inata udara po Bandiću s lakom artiljerijom, u Splitu s „manistrom“, u Zadru s nekim koji niti smrdi niti miriše kako se na plakatima vidi. Bogu plakati.
Za koga radi, to samo HDZ zna. ZNA SE!
Ako misli da smo spremni za crno – bijelu opciju o kojoj piše Sanja Modrić, onda se vara. Proći će još dosta Izbora da bi ovom zemljom harale samo dvije strane – stranke, SDP & HDZ.
Još ima nade za one treće, samo ako nisu intelektualci i ne zovu se; Dragan Markovina.
Takvi kao ON plaše se preći na pješačkom prelazu jer znaju da je auto jači. On jednostavno čeka da saobraćaj utihne.
Plaši se Keruma u fijakeru...
Inat je hebena stvar...

Vrijeme, vreme, vrime je za let iznad kukavičjeg gnijezda, za Jack Nicholson-a & Chuck-Norris-a.

- 12:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.05.2013., utorak

Gardelini...

.

Gardelini...
Jutros sam se probudila slobodna ka tica. Za one gardeline koji su svoje stanište zamjenili sa prostorom „Kauflanda“ baš i nisam sigurna. Grmovi i livade su odavno sravnjeni i zamjenjeni prodajnim centrom, ali tiči nisu uklonjeni. Ostali su svoji na svom. Istina sada u zatvorenom prostoru. Lete od zida do zida od grede do grede od police do police. Besplatnim cvrkutom i naizgled nekontroliranim letom uveseljavaju kupce u Centru i istovremeno ih upozoravaju kako je stanište važno. Za razliku od njih kupci znaju gdje je IZLAZ. Na blagajni...
Na žalost, danas dok Split slavi Sv.Dujma zaštitnika grada običan čovjek ne vidi izlaz iz sulude atmosfere koja vlada gradom njegovim staništem. Nekada „nepokoreni grad“ danas pada pod teretom križeva, malih i velikih, kamenih gromada, bračkih kockica, Botterijevih vitraža, desničara, ruralnih tipova, lokalnog Šerifa, crkvenog obruča od 20-tak novoizgrađenih objekata raspoređenih na svakom kantunu kotareva tik do škola...
Intelektualna elita ako i postoji kratko se zdržava na ulicama grada. Vrlo brzo završi u kolektoru, na sudu, u pritvoru ili na putu za Zagreb. Ako bi netko i pokušao otvoriti ponistre kako bi ušao svjež zrak učinio bi nepopravljivu štetu. Gardelini bi nestali i lišili nas pjesme i čarobnog leta.
Jato, sasvim drugih „ptica pjevača“ kandidata na predstojećim Izborima za prvog čovjeka Grada u isto vrijeme je raširilo krila. Teško se sakriti od njihove otužne pjesme, kruženja i olakšavanja tokom njega.
Sretan je onaj koga takvi gardelini ne stignu označiti svojim teretom.

Vrijeme, vreme, vrime je ptica pjevačica. Gardeline moj...

- 09:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.05.2013., srijeda

Neopišljivo...

.

Neopišljivo...
Jutros sam se probudila rano. Uranak. U neka davna vremena gradom bi prošla limena glazba s budnicom. Slavio se 1. Maj. Praznik rada. I svi su radili. Nisu samo oni koji to nisu htjeli.
Danas 1. Svibnja, narod svira nježniku. Popovi kite jedni druge. U slobodno vrijeme mlate gradske vječnike. Zovu na prosvjede. Ovi s Markova trga, prave se da kurcu ništa ne vide i ne razumiju. Kao da su već u Europi. Ubi ih latinski;
- Veni, vidi, u džep stavih.
Mariju je ubio nevjenčani partner Salih. Salih je puk“o. Pukli su mnogi. Prasak tamo. Prasak vamo. Vrijeme velikog praska nije isključeno. A, kad će, to ZNA SE ni Karamarko, ne zna...
U zemlji prekrivenoj križevima, niču novi. Od sve po osam pa do deset u pola. Tonu, dvije teški. Niču Tuđmani. Zemlja stenje pod teretom prošlosti. Pod teretom križa i propale politike.
Ali, tkoga to zanima? Sutra je novi dan. Prekosutra 3maj. Ćirilicom Zmaj. Zmaj potkresanih krila. Riječki škver bez novogradnji. Splitski također...
Nek nam živi, živi ne/rad!