U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
U tunelu... Jutros sam se probudila usred mraka. U tunelu hrvatske zbilje. U tunelu iznad Cetine s pogledom na otoke s druge strane. U tunelu iz kojeg se izlazi u ništa & nigdje. Ex vlast koja je u godinama svoje vladavine tri puta slavila početak radova na Pelješkom mostu koji je trebao spojiti poluotok i kopno probudila me je s novom idejom izgradnje tunela do otoka. Genijalno... Tuneli koji lebde iznad morskog mulja ispod mora obojenog u crveno, ruzinavog, novi su adut ljudi željnih vlasti. Dok god u ovoj zemlji bude pršuta od mađarskih polutki bit će i glava na čije će čelo umjesto šamara sjesti masna feta, a ovakva ideja će probuditi nadu u bolje sutra. Malo sutra.
Teško je probuditi se u tunelu i naći sjajnu zvijezdu vodilju. Teško je naći izlaz. Izlaz u moru problema...
Možda je spas u glasačkoj kutiji...
. Vrijeme, vreme, vrime je za stvar uzeti u svoje ruke.