Marketing
Gardelini...
.
. 
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Gardelini...
Jutros sam se probudila slobodna ka tica. Za one gardeline koji su svoje stanište zamjenili sa prostorom „Kauflanda“ baš i nisam sigurna. Grmovi i livade su odavno sravnjeni i zamjenjeni prodajnim centrom, ali tiči nisu uklonjeni. Ostali su svoji na svom. Istina sada u zatvorenom prostoru. Lete od zida do zida od grede do grede od police do police. Besplatnim cvrkutom i naizgled nekontroliranim letom uveseljavaju kupce u Centru i istovremeno ih upozoravaju kako je stanište važno. Za razliku od njih kupci znaju gdje je IZLAZ. Na blagajni...
Na žalost, danas dok Split slavi Sv.Dujma zaštitnika grada običan čovjek ne vidi izlaz iz sulude atmosfere koja vlada gradom njegovim staništem. Nekada „nepokoreni grad“ danas pada pod teretom križeva, malih i velikih, kamenih gromada, bračkih kockica, Botterijevih vitraža, desničara, ruralnih tipova, lokalnog Šerifa, crkvenog obruča od 20-tak novoizgrađenih objekata raspoređenih na svakom kantunu kotareva tik do škola...
Intelektualna elita ako i postoji kratko se zdržava na ulicama grada. Vrlo brzo završi u kolektoru, na sudu, u pritvoru ili na putu za Zagreb. Ako bi netko i pokušao otvoriti ponistre kako bi ušao svjež zrak učinio bi nepopravljivu štetu. Gardelini bi nestali i lišili nas pjesme i čarobnog leta.
Jato, sasvim drugih „ptica pjevača“ kandidata na predstojećim Izborima za prvog čovjeka Grada u isto vrijeme je raširilo krila. Teško se sakriti od njihove otužne pjesme, kruženja i olakšavanja tokom njega.
Sretan je onaj koga takvi gardelini ne stignu označiti svojim teretom.
Vrijeme, vreme, vrime je ptica pjevačica. Gardeline moj...
Post je objavljen 07.05.2013. u 09:39 sati.