turimti

31.03.2010., srijeda

Promjene...

Jutros sam se probudila sa upitnikom (? ) na čelu. Bolje ikakav upitnik nego veliko U. Za razliku od mene Hrvatska je još u krevetu. Buđenje traje polagano. Kad potpuno otvori oči bit će zatečena promjenjenim izgledom susjedstva. Svuda oko nas bit će Europa. Kod nas, samo želja da i sami postanemo dio te zajednice.
Kad će se Hrvatska probudit s uskličnikom umjesto s upitnikom?
Čak se i kviz Upitnik vratio u TV program na deset minuta radnim danom.
Rončeviću se sudi. Polančec je u pritvoru. Sanader na čekanju. Proljeće je počelo malim koracima. Satovi su pomjereni. Sat iz Sabora je pomjeren u prostor Vlade. U pet do dvanaest neki zastupnici i članovi Vlade su još na marendi uvjereni da je pet do jedanaest. A vrime leti.
Care, care govedare, koliko je sati? Opet upitnik (? ).
Svakom posjetom Sarajevu obnovim sjećanja na mladost. Za promjenu se ošišam u salonu“ DM „ kod Muhameda.
U tri dana boravka ispratila sam dvoje prijatelja iz školskih i studentskih klupa; Fahru, prezimenjaka, te Dražena Rebića, bankara. Raja iz „Šetališta“ i Sarajevo ostali su bez Zorana Bilana. Polako se ostvaruje projekt Sarajevo districkt ,treći građanski entitet pod zemljom na Barama.
A u „Šetalištu“ nikada više neće biti proslave 1. maja kakva je bila. Bez Zoke bit će to sasvim drugačije.
Svi se i sve se mijenja, samo legenda Šuki ostaje isti. Ista brada, isti pogledi na život. Šuki kaže;-Idem raditi u Dubrovnik i ostajem do novembra.-Budi pametan!
Pametnom dosta.
Vrijeme je promjena. Umjesto upitnika stiči će uskličnici.
U boj! U boj, za narod svoj!
Aprilili. Aprilili je sutra. Iza ožujka stiže prvi travanj. Travanjini...

Polančec

- 17:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.03.2010., ponedjeljak

Voda...

Jutros sam se probudila s proljećem u kosi. Ptičji pjev nije mi dopustio ostanak u krevetu. Miris ljubičice, također. Slike Ljubičića s podignutim rukama u zrak i pokalom osvojenim na teniskom turniru u Kaliforniji još uvijek mi prolaze kroz glavu.
Pod prozorom prija me prozva :- Javi se! Javi seee! Znaš za novost? Split dobio novog „Kerumčića“ teškog 3400 grama, dugog 50 cm i to sve „vaginalnim“ putem kako je izjavio dežurni liječnik. U jednom dahu mi saopći prija.
Vijesti iz Škvera, Željezare, Adriachema, Dalmacijavina, Pivovare, Salonita više nisu vijesti.
Samo rijetki na spomen kako će Korejanci preuzeti Škver i radnike zaposliti 365 dana u tri smjene s korejskom plaćom, oglasili su se komentarom kako je to očekivano, jer su već odavno s jelovnikom na kojem je svih pet radnih dana isključivo riža.
Nakon Samita Balkanaca na Brdu kod Kranja i pojava Korejanaca na kapiji Škvera sve je jasnije kako put na Zapad vodi samo i isključivo preko Istoka. I to Dalekog Istoka.
Danas je Dan svjetskih voda. Dan s vodom iz neba. Kiša. Voda pod nogama. Voda svuda oko nas. Ali to nije pravilo. Znam i za vrijeme kada se na vodu gledalo kao na zlato. Kad je nije bilo danima, mjesecima. Pamtim presušene špine. Pranje s dva prsta. Neki čak s tri prsta. Još jučer u opkoljenom Sarajevu, ginulo se od granata u redu pri točenju kanistera s vodom. Na mostu Skenderija pri "oglašavanju"snajperista s Grbavice više se puzalo nego kretalo. Dok se biciklista u strahu od pogotka iz snajpera bacio iza ograde mosta, oni „hrabriji“ su iskoristili priliku i odvezli mu bicikl natovaren kanisterima s vodom.
Bez svega se može, ali bez vode ne.
Čuvajmo vodu od sebe i za nas...

- 14:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.03.2010., ponedjeljak

Marjane...

Jutros sam se probudila na Marjanu. Tukac se nije bunio. Komentar je bio:
-„Bolje na njemu nego provesti ovako lijep dan kakva je bila nedjelja , ispod njega u gradu.“
Tuki, volim te. Eto,što znače godine zajedničkog života. Povjerenje, tolerantnost, ljubav iskazana u ograničenim ali i dovoljnim količinama, pokazivanje zajedničkog interesa, potpora u ostvarenju želja onoga drugoga...
Istina, s prvim zracima sunca na licu, bila sam spremna za kupanje i Bače 12 C u moru te 12 C u zraku.
Sutra.Inshalla. Ako Bog da...
Na Zavodu za zapošljavanje nitko neće plakati što me nema. Na Internetu sam pregledala sve ponude za posao. I ništa nisam našla. Nitkom ne trebam. Ne treba im moje znanje, iskustvo, spremnost za rad, osobito moje godine...
DNK bi pokazao da se radi o ženi šezdesetih godina života, dobro očuvanog pamćenja i razuma, ograničene pokretljivosti, građanske orijentacije, svjesne prolaznosti života te potrebe da se svaki dan iskoristi u duhu naziva popularnog hvarskoga kafića „Carpe diem“.
Volim sport što bi nostalgičari NDH-azije kazali „šport“; tenis osobito, plivanje, picigin, trčanje također, skijanje ne zbog Kostelića vengo zbog Kandahar i kožnih „pionir“ vezova, Tyrolie, skija Elan, koje sam koristila od pedeset i neke godine prošlog stoljeća. Danas mi je bliži lang lauf, trčanje tipa Fak „you“ vengo paralel slalom. Lijevo Europa, desno, mi Hrvatice & Hrvatine.
Tko hebe Srbe iz Hrvatske, ulizice, što prave Pavelićevu hrvatsku pravoslavnu crkvu?!
Ostani ono što si. Sidi di si, jer za ONE tamo nisi ONO što bi htio biti.
Ostani svoj, ma kakav bio, jer život je i onako prolazan. Budi ono što jesi. Budi svoj. U dobrom i u lošem vremenu.
Na Marjanu,a ako već moraš ispod njega...
Marjane, Marjane , ća barjak ne viješ?!
BTW. Bračkih dva litra uja, onako uz put:
Samo budale vjeruju da je nedužnu gđicu. Hodak ubio uličar Šlogar.
Samo „zatucane“ komunjare viruju da postoji razlika između Bajine stranke SDP i Franjine stranke HDZ.
Matematski, moj Marine, jabuko s grane: HDZ-SDP=0 (ništica,prazan skup, zero, čista nula...)

- 17:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.03.2010., utorak

Mandatna...Up date...

Jutros sam se probudila s prekršajnom prijavom od 500 kuna izdatom od komunalanog redara. Škovace u dvoru pripremljene za jutarnji odvoz netko je noću iz objesti razbacao ispred kućne numere broj 11. poznatog im vlasnika. Dunkve, mene. Izvjesni splitski komunalni redar Kokan, sukladno novoj Odluci o komunalnom redu u Splitu, tješi nas, „griješnike“ koji nismo u stanju platiti minimalnu kaznu na licu mjesta da nam slijedi pokretanje prekršajnog postupka. Kokan ima pojašnjenje za takvu primjenu Odluke što se odnosi na privatno vlasništvo samo u slučaju neočišćenja ili ako već nije regulirano drugim zakonom. Osim ovakvih poteza može se očekivati od komunalnih redara kako će krenuti u kontrolu pomorskog dobra u smislu onečišćenja i to na područjima koje nisu pod koncesijom- kaže Kokan.
Ukokana prijavom potražila sam spas u šetnji pomorskim dobrom plažom od Žnjana do Stobreča.
Split, prošlogodišnji dobitnik Europske nagrade za uređenje parkova i nasada u režiji vječitog g. Pleštine (Fis) pokazao je i ono drugo lice. Pravo. Lice , neumiveno, daleko od centra grada, šporko, zapušteno, zrelo za žuti, crveni karton. Zrelo za mandatnu kaznu.Oduzimanje mandata gradonačelniku, komunalnim redarima, svim Kokanima, Pleštinama...
Sto metara od Sajma GAST(vidi slike), stoluje na pomorskom dobru netko tko nema ni struje ni vode, ni krova nad glavom. Samo dim ispod složenih sajamskih paleta i čarape na konopcu pokazuju prisustvo živih bića. Pet stotina metara dalje šetnicom, bogom danom, nema mjesta ,klupice na kojoj bi šetaći mogli odmoriti se i uživati u suncu. Samo šaš i visoka trava što spriječavaju pogled na Brač i Supetar te Sutivan...
Nešto dalje ispod starih , zatočenih liftova na vrhu zgrade hotela Zagreb-Duilovo započinje šetnja do Stobreča.
Užas. Nečistoća, razoreno molo, balvani na stazi, uništena rasvjeta, odbačeni namještaj, prašumska krošnja svaljena s brda u konačnici su me spriječili da stignem uz more do Stobreča. Pomorskim dobrom...
Cilj sam ostvarila posredno. Autom sam stigla do Stobreča. Bez mandatne kazne za nepropisno parkiranje. Nedjelja me spasila kad komunalni redari ne rade.
Još jedna mandatna kazna bila bi veliki udarac za mene...
Up Date...sedam dana kasnije...

- 14:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.03.2010., subota

Rupa,rupčaga...

Jutros sam se probudila za volanom. Na svu sreću nije riječ o traktoru. Bio je to plavi Ferrari za razliku od crvenog koji vozi splitski poteštat. Uživam kad osjetim brzinu koja me zna odvuči do ruba ceste. Vožnja je prekinuta udarcem lakta moga Tukca koji me je centrirao te tako uspješno spriječio pad s kreveta. Nakon duljeg dolaženja sebi na parket sam stala s oba stopala. I to je veliki uspjeh kada se dan započne s obje noge na zemlji.
Na žalost sve je manje onih koji sigurno koračaju ovom zemljom. Sve se svelo na let iznad poharane zemljice. Bojim se da će prizemljenje biti bolno. Za sve; i one koje lebde i one koji potiču na takav let.
Seljaci se tek danas pitaju tko je tu lud , a tko zbunjen. Izet Fazlinović im već treću godinu putem TV-a pokušava objasniti, ali nitko drugom ne vjeruje dok se sam ne uvjeri.
-Došlo je doba otrežnjenja i istine, poručuje premijerka Kosor.
I tu je u pravu.
Ali još nismo čuli pravu istinu, njenu i naše Vlade.
A istina je bolna:
Hrvatska vlast je u ovih dvadest godina prikrivala istinu:
-Vlast je prvenstveno mislila na sebe. U Saboru su se bavili isključivo sobom, nagrađivali se visokom mirovinom, neprimjernim beneficijama...
-Pljačku društvene i privatne imovine su učinili legalnim.
-Zemlju su predali u ruke stranih i domaćih kvazi poslovnjaka.
-Sudstvo i policiju su pretvorili u teatar za Europu.
-Proizvodnju su uništili. Industriju ugušili. Radnicima dali lažnu nadu da su sami odgovorni za svoju sudbinu.
-Ribarstvo, poljoprivredu su potopili.
-Građevince su pokopali, željezarce doveli do ruba gladi.
-U turizmu se nisu snašli...
-Intelektualce su potkupili ili odveli do samoposluge koja se zove ; kontejner i prazna boca...
-Obrtnicima, ugostiteljima, uslužnoj djelatnosti, stavila su oko vrata omču nelikvidnosti.
-Generirali su parazitsku nepotističku birokraciju...
-Sposobnima su jasno pokazali put u svijet te dali im do znanja da ih ovdje neće grijati sunce...
-Mladima su jasno rekli; bolje je biti neobrazovan i glup, te dovoljno drzak nego obrazovan i kulturan...
Za seljake je ovo kraj.
Za pametne i manje munjene ovo je početak kraja.
Argentina, Grčka,...cunami stiže...
U Hrvatskoj traktori oru asfalt umjesto plodne zemlje Lijepe naše, željezarci i pivovarci dišu na škrge, a Ferrari i merđe ravnaju ceste pune rupa...
Rupa do rupe, rupa u proračunu, rupa u novčaniku, rupa u glavi, rupa u srcu, rupa na cesti...
Savjet dana:
-Pratite stanje ispred bankomata. Ne dopustite da u redu bude više od tri osobe, a da vi niste jedna od njih...
I bankomat ima rupu...

- 20:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.03.2010., ponedjeljak

Jutros sam se probudila s rupom u glavi. Šupljakuša , rekli bi brižni susjedi. Nije petak, nije metak po srijedi. Srijedom se obično bolje osjećam. Da bih spriječila propuh začepila sam usta, obukla triko i donji dio tute. Što je sigurno, sigurno je...
Kada pokušam iskazati svoj stav prema aktualnostima, sjetim se kakvim se opasnostima izlažem ako progovorim.
Intelektualka sam, bar se takvom osjećam kao da nisam stvorena za razmišljanja za davanje kritičkog stava prema ljudima i događajima. Nije tvoje da pametuješ kao da poručuje splitsko okružje. Tvoje je da budeš dobra kršćanka, dobra majka i supruga, dobra snaha, kućanica, tri kantuna kuće. Četvrti može da me hebe.
Hebe me ipak nešto drugo.
Svi vidimo kuda ova zemlja ide, a pravimo se da ne vidimo ništa zbog tzv. magle.
Iz svih pora izvire Argentina. Dužni smo k*o Grčka. Pravimo se mutavima zbog straha od propuha.
Pravednost u Hrvata postoji samo još u prisezi Ive Josipovića. Sutkinja Domić iz Supetra nakon šest godina sudovanja je oslobođena. Pravi vlasnici bračke zemlje, upravo su toliko godina oslobođeni od prava gospodarenja tom istom zemljom, zahvaljujući odlukama sutkinje Domić.
Sve je bilo po zakonu, govori presuda u korist tužene sutkinje. Po zakonu zemlja je prodana, po zakonu Hrvatska je opljačkana.
Vlast se smije, broševima šalje poruke, TV pretplata poskupljuje, nafta i benzin također, ukida se nulti PDV na kruh i mlijeko, žito se krade, armaturna žica također, farbaju se tuneli, građani, narod otpušta, obrti zamiru...
Ima li tu kraja?!
Ima !
Matija Gubec. Čaruga. Hugo Sanchez...
Hrvatska u mom srcu. Hrvatska na rasprodaji.
Ne po osam kuna, vengo sve u tri p. materine.
A, može i malo drugačije. Deset tisuća obrta je zatvoreno. Dovoljno jasna poruka drugima da im to nije budućnost. Umjesto pomoći, oslobađanja od davanja državi u nekom kratkom periodu (godinu dana), obrti se guše u nelikvidnosti i nametnutim davanjima. Bolje je raditi nego čučati na burzi rada.
Hrvatska mora odabrati ili rad ili smrt.
Rupe Hrvatske, ujedinite se!