Jutros sam se probudila u "Tribini"- Slobodne Dalmacije. Tukac je bučno upao u sobu i s divljenjem otvorio 48. stranicu novina te na glas pročitao moj tekst u rubrici : "Ja tako mislim" i podnaslovom:
"Krivci za ovo stanje imaju imena i prezimena" .
Poslije takvog buđenja ništa mi drugo nije preostalo nego da i ja pročitam objavljen tekst provjeravajući kakve je zahvate napravio urednik/ca. Određena skraćenja nisu ugrozila osnovnu ideju. U osnovi zadovoljna sam uredničkom intervencijom.
Daklemmm, nu, tu je tekst:
"Kada u vašem listu prof.dr. Ljiljana Vidučić s Ekonomskog fakulteta u Splitu postavi pitanje –Kuda ide Hrvatska? i umjesto argumentiranog odgovora ponudi tezu da je za taj i takav „put“ u nepoznato, krivac „dirigirani kaos-financijska nestabilnost“, potaknuto djelovanjem vanjskih i unutarnjih „režisera“ , teško je ne pokušati ponuditi drugačiji odgovor. dr. Vidučić poput trenutačne vlasti bježi od istinskog i stručnog ukazivanja na prave uzroke i krivce za tešku ekonomsku situaciju u kojoj se našla Hrvatska.
Pravi i isključivi krivci po meni su kako trenutačna tako i bivša vlast te „oporba“ koji se svi skupa bave sami sobom, a ne onim što im je narod dao u zadatak birajućih ih za svoje vođe.
Ukratko, voljom ne nekih nepoznatih „režisera“, već točno određenih osoba s imenom i prezimenom, nositelja vlasti, stvoreni su pravni i zakonski okviri za nepoštenu privatizaciju, konstantno rušenje gospodarstva, industrije ove zemlje, školstva, zdravstva, rasprodaje obiteljskog blaga; zemlje, hotela, banaka, nekretnina, energetskih resursa, nafte, sutra; struje, vode, šuma...O brodogradnji ne treba trošiti riječi. I u ona stara vremena škverovi su služili vlasti kao kasica prasica. Ugovarala se gradnja brodova ispod cijene, subvencije su kroz kanale kooperanata i provizije odlijevale se u privatne i stranačke džepove.
Poljoprivreda se sustavno uništavala, kako PIK-ovi tako i mali poljoprivrednici i stočari zaslugom uvozničkog lobija. Građevinska mafija se obračunala sa svim resursima gradova uništavajući tvornice, hale, izgrađujući spavaonice uz ekstra profit.
Zakonima, poreznom politikom, programiranim širenjem karcinoma zvanim „nelikvidnost“ dodatno se širilo uništavanje zdravog gospodarskog tkiva. Širenjem državne administracije, stvaranjem armije „branitelja“, prinudnim umirovljenjem radne snage suženo je polje za stvaranje novih vrijednosti.
Umjesto širenja straha od „vanjskog i unutarnjeg neprijatelja“ , vlast treba donijeti krizni, trenutačni te srednjoročni, dugoročni plan izlaska iz krize.
Vlast treba osigurati pravni, porezni okvir, bankarsku potporu, potporu EU fondova za razvoj malog i velikog poduzetništva, privlačenja stranog kapitala i ulagača. Onemogučiti državno reketarenje investitora, pokretača proizvodnje, ali i oživiti pravosuđe, DORH, policiju te staviti ih u službu pojedinca i svih građana Hrvatske, a ne određenih interesnih skupina.
Skupa država, država velikog apetita ne želi podijeliti sudbinu građana. Umjesto što se brojni otpušteni radnici naslanjaju na Zavode za zapošljavanje, prijevremeno odlaze u mirovinu, država bi svojim poticajnim mjerama, na pr.oslobađanjem novih biznisa od svih poreznih davanja u prvoj godini rada, drugoj 70%, trećoj 50 % usmjeriti na samozapošljavanje. Garancija za njihov opstanak bi bila zaoštren odnos prema svima koji generiraju nelikvidnost i koji se kriju iza parole;-država mi ne plaća, pa neću ni ja drugima...
Ako nas trgovački lanci svakodnevno bombardiraju akcijama, popustima od 50 do 70% i država bi trebala krenuti sa smanjenjem poreza, davanjima novih, ali i starih poduzetnika.
U suprotnom odgovor na pitanje koje postavlja profesorica Ekonomskog fakulteta ima samo jedan odgovor:
-„Hrvatska ide tamo gdje se sada nalazi „guzica“ iz spota Nike Bulića... U ropotarnicu..." (SD-Tribina, 22.04.2010.)
|
