Marketing
Voda...
Jutros sam se probudila s proljećem u kosi. Ptičji pjev nije mi dopustio ostanak u krevetu. Miris ljubičice, također. Slike Ljubičića s podignutim rukama u zrak i pokalom osvojenim na teniskom turniru u Kaliforniji još uvijek mi prolaze kroz glavu.
Pod prozorom prija me prozva :- Javi se! Javi seee! Znaš za novost? Split dobio novog „Kerumčića“ teškog 3400 grama, dugog 50 cm i to sve „vaginalnim“ putem kako je izjavio dežurni liječnik. U jednom dahu mi saopći prija.
Vijesti iz Škvera, Željezare, Adriachema, Dalmacijavina, Pivovare, Salonita više nisu vijesti.
Samo rijetki na spomen kako će Korejanci preuzeti Škver i radnike zaposliti 365 dana u tri smjene s korejskom plaćom, oglasili su se komentarom kako je to očekivano, jer su već odavno s jelovnikom na kojem je svih pet radnih dana isključivo riža.
Nakon Samita Balkanaca na Brdu kod Kranja i pojava Korejanaca na kapiji Škvera sve je jasnije kako put na Zapad vodi samo i isključivo preko Istoka. I to Dalekog Istoka.
Danas je Dan svjetskih voda. Dan s vodom iz neba. Kiša. Voda pod nogama. Voda svuda oko nas. Ali to nije pravilo. Znam i za vrijeme kada se na vodu gledalo kao na zlato. Kad je nije bilo danima, mjesecima. Pamtim presušene špine. Pranje s dva prsta. Neki čak s tri prsta. Još jučer u opkoljenom Sarajevu, ginulo se od granata u redu pri točenju kanistera s vodom. Na mostu Skenderija pri "oglašavanju"snajperista s Grbavice više se puzalo nego kretalo. Dok se biciklista u strahu od pogotka iz snajpera bacio iza ograde mosta, oni „hrabriji“ su iskoristili priliku i odvezli mu bicikl natovaren kanisterima s vodom.
Bez svega se može, ali bez vode ne.
Čuvajmo vodu od sebe i za nas...
Post je objavljen 22.03.2010. u 14:26 sati.