
Jutros sam se probudila s rupom u glavi. Šupljakuša , rekli bi brižni susjedi. Nije petak, nije metak po srijedi. Srijedom se obično bolje osjećam. Da bih spriječila propuh začepila sam usta, obukla triko i donji dio tute. Što je sigurno, sigurno je...
Kada pokušam iskazati svoj stav prema aktualnostima, sjetim se kakvim se opasnostima izlažem ako progovorim.
Intelektualka sam, bar se takvom osjećam kao da nisam stvorena za razmišljanja za davanje kritičkog stava prema ljudima i događajima. Nije tvoje da pametuješ kao da poručuje splitsko okružje. Tvoje je da budeš dobra kršćanka, dobra majka i supruga, dobra snaha, kućanica, tri kantuna kuće. Četvrti može da me hebe.
Hebe me ipak nešto drugo.
Svi vidimo kuda ova zemlja ide, a pravimo se da ne vidimo ništa zbog tzv. magle.
Iz svih pora izvire Argentina. Dužni smo k*o Grčka. Pravimo se mutavima zbog straha od propuha.
Pravednost u Hrvata postoji samo još u prisezi Ive Josipovića. Sutkinja Domić iz Supetra nakon šest godina sudovanja je oslobođena. Pravi vlasnici bračke zemlje, upravo su toliko godina oslobođeni od prava gospodarenja tom istom zemljom, zahvaljujući odlukama sutkinje Domić.
Sve je bilo po zakonu, govori presuda u korist tužene sutkinje. Po zakonu zemlja je prodana, po zakonu Hrvatska je opljačkana.
Vlast se smije, broševima šalje poruke, TV pretplata poskupljuje, nafta i benzin također, ukida se nulti PDV na kruh i mlijeko, žito se krade, armaturna žica također, farbaju se tuneli, građani, narod otpušta, obrti zamiru...
Ima li tu kraja?!
Ima !
Matija Gubec. Čaruga. Hugo Sanchez...
Hrvatska u mom srcu. Hrvatska na rasprodaji.
Ne po osam kuna, vengo sve u tri p. materine.
A, može i malo drugačije. Deset tisuća obrta je zatvoreno. Dovoljno jasna poruka drugima da im to nije budućnost. Umjesto pomoći, oslobađanja od davanja državi u nekom kratkom periodu (godinu dana), obrti se guše u nelikvidnosti i nametnutim davanjima. Bolje je raditi nego čučati na burzi rada.
Hrvatska mora odabrati ili rad ili smrt.
Rupe Hrvatske, ujedinite se!

|