turimti

28.02.2009., subota

Tako nekako...

Sačuvajmo radna mjesta

Jutros sam se probudila zadnji put u veljači. Bože sačuvaj me zadnjeg dan. Bogatija sam za 10. zapovijedi uzoritog Sanadera, "siromašnija" za uplatu još jednog obroka životnog osiguranja.
Ovo je četvrto moje iskustvo sa životnim osiguranjem.
Jedno i prvo, pozitivno s očevim, i tri osobna ne zna se koje je gore od gorega. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća koristila sam kao studentica i oponumoćenica blagodati premije (doživljenje) desetogodišnjeg uplaćivanja životnog osiguranja dragog mi Oca. Bio je to iznenadni dobitak ravan godišnjoj stipendiji koja nije bila mala.
Prvi, osobni susret sa životnim osiguranjem neslavno je propao krajem osamdesetih godina. Tri godine uplata završilo je u polici «Dunav osiguranja» koju čuvam još danas ,dok je novac nestao u pretvorbi dinara u marku po naputku velikog maga , Markovića.
Drugo osobno iskustvo teško 5.000 DM je obilježeno propašću zbog prestanka uplaćivanja obroka. Auto na lizing i životno osiguranje nisam mogla istovremeno servisirati. Mislila sam pet tisuća je pet tisuća maraka i to je neka «štednja». Ali vraga, kao u svim drugim slučajevima ne čitamo ono sitno tiskano u Ugovorima. Tu je bila kvaka koja mi je uskratila očekivano pravo na djelimični povrat uloga.
Danas , treći put «štedim» prisilno ,jer mi je to tražila banka kao osiguranje za podignuti kredit. Polica je vinkulirana u njenu korist.
Gledam Svijet se trese. Banke propadaju, osiguravajuća društva, fondovi gube na vrijednosti, radnici završavaju na ulici. Mi ,zahvaljujemo Bogu za geopolitički strateški položaj zemlje ( glas sa govornice HGK, Nadana Vidoševića ) i nadamo se kako ćemo preko noći od neradnika i rentijera (svega onoga što je stvoreno u onom mrskom prošlom «sistemu»), postati radnici.
Kult otimanja, života na tuđoj grbači (nezasluženi i lažni umirovljenici), zamijenit ćemo naglo kultom rada. Malo sutra!
BTW.
Od prekosutra moram naći novi izvor prihoda. Jedan mail je potvrdio; ne dešava se samo njima recesija. Ona je tu. Oko nas . U našoj kući.
Neplatiše su od nas napravile neplatiše. Sustav baziran na zakašnjelih 10. zapovijedi od radnika stvorio je još jednog «neradnika».
Za utjehu sa krugovalne postaje (to će nas spasiti) po želji slušatelja čuje se pjesma:
Zovi , zovi, samo zovi...platiti ću ti malo sutra...

Glavu gore Tukice...

- 08:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.02.2009., četvrtak

Ne / spremna...

Jutros sam se probudila spremna. Za dom spremna, ostati. Jučer sam bila ne spremna. To me je koštalo debelog pada. Upravo onoliko debelo koliko je debela moja pozadina. Proklizala sam na zaleđenoj Marmontovoj ulici sve do smrada na kraj Rive. U pojedinim trenutcima klizeći mimo kandelabara poredanih duž ulice poput štapova na slalom stazi u izlozima sam prepoznavala lik Janice K.
Nejasno mi je da ljudi zaduženi za funkcioniranje grada Splita ne prate najave prognostičara. Jutarnje padaline, snijeg i led su okovali ulice i automobile. U cijeloj priči najlošije su prošli pješaci. Svaki korak pomenutom ulicom i novom Rivom praćen je spominjanjem majki uzoritih arhitekata. Ali to ne brine grad. U gradu kojem od ljeta ne radi suvremeni clochemerle (javni WC), u kome vrijeme na javnim urama stoji mjesecima na pet do 12, u kome i ura na Sv. Frani pokazuje nulu (ništicu) nije ništa čudno što grad “miruje” na –7C & +5 cm snijega & leda.
Split može pokrenuti samo Ivanišević, skok Blanke do Brača ili trica Dinamu.
Grad je u rukama onih kojih za vikenda nema na Rivi ili na misi u Gospe od Zdravlja, navečer u HNK na Maloj Florami... Zov iz torova iz Zagore, pogled na maslinike u Marini, jači je od “mirisa” termalnih voda, mirisa vlage iz podruma Dioklecijana, zvona sa zvonika Sv. Duje, pogleda na Brač. Šoltu, Čiovo…
Lokalni izbori su na pragu. Umjesto na ulice, stavimo soli na rep kandidatima za poteštata grada Splita.
Budimo spremni za izbore!
BTW.Bloger Zvone Radikalni, radikalno je promjenio status. Otišao je sa FER-a. Studenti su mu dali ocjenu 4 I nešto više. Profesori, ništa. Ništa ne očekivano.
Blogerka Luki 2 +Goldi :))), pozitiva, za govornicom “Glas naroda” izrekla je još jednu zabranu komentiranja njenog bloga; (turimtikitu, feferon...). To se zove dvoličnost :)))…
J.V. ako ovako nastavi naći će se na dječjem blogu, blogu za predškolsku djecu…
Svakim danom u svakom pogledu blog.hr bilježi sve veći broj ego s/tripera tipa: "Evo me ponovno na HR, HRT-u,na Novoj, u Metrou, u SD-i"….
Vrijeme je kada su mnogi proklizali…

- 11:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.02.2009., nedjelja

Ne/radna nedjelja...

Jutros sam se probudila diskriminirano. Nedjelja je. Dva u zraku. Dvanaest u moru. Sama u krevetu. Tukac je otišao bez pozdrava sa ceduljom ispisanih potreba.
Dvije vrečice svježeg sira Mils za njoke.Kruh. Zelen. Novine, Slobodna, Novi list. Dan od ne velike kupovine. Na Brdima ništa nova. Na Ravne njive također. Tommy ne radi. Kaufland zatvoren. Konzum pod ključem. Gavrilović jok. Zato Car caruje. KERUM radi. Do podne. Tri blagajne pod opsadom. Narod u tri reda.
U isto vrijeme misa u Gospe od Kauflanda slabo posjećena.
Imam nekoliko pitanja, ali nemam nikoga da mi odgovori:-Kakav je to zakon o neradnoj nedjelji kada važi za jednu, a za druge ne? Kako to Kerum može nedjeljom raditi, a Todorić ne može? Zašto moram trošiti pare kod Keruma kad mi je draži Kaufland?!
Imamo li hrabrosti prozvati one koji sprovode zakone? Vjerojatno, ne! Stoka sitnog zuba nije naučila postavljati pitanja tako da i nema odgovora. Keruma za gradonačelnika!
Tko ne zna sebi neće znati ni drugima.
Ne diskriminirajmo poduzetnike...

E, neđelja je

- 21:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.02.2009., petak

Stupovi...

Pr/a/vi stup

Jutros sam se probudila kao da mi je 33 godine. Nogicama sam zaparala zrakom. Svježe depilirano međunožje otkrilo je crtu sličnu onoj nastaloj povlačenjem crnog markera. Dubok udisaj jutarnje bure ispunio je svaki moj kutak. Konačno da uđe netko svijež. Navukla sam osmijeh broj pet, grudnjak šesticu, gačice Intimissima. Koliko malo treba ženi da bude sretna. Ustala sam prvo na desnu nogu, jer mi lijeva nije mogla pronaći šlapu. Petak je trinaesti. Drugi u drugome. Ja na sedmom nebu. Sunce moje, jutarnje. Sva je sreća što se Tukac nije našao u blizini. Zakasnili bi oboje na posao. Sreća kratko traje.
Neki koji su zakasnili pogledati TV dnevnik prvi, drugi , treći na sva četiri nacionalna kanala, propustili su vidjeti i čuti kako plimni val recesije se preljeva preko naših granica. Nema tog majstora koji može zaustaviti nadolazeći val otkaza. Voda je do grla.» Pliva», pliva. Plivao ti ili ne plivao, voda recesije nosi sve pred sobom.Stotine radnika, tisuće, 790 radnika Plive, 200 u Krapini otplutalo je do burze, neki u mirovinu s otpremninom.
Umirovljenici su ostali bez drugog stupa. Treći je u p.m…
Goran Milić se vratio iz Južne Amerike, iz Argentine. Zbog nje nije ni trebao ići tamo. Argentina je odavno ovdje došla s mirovinskom reformom. Poput Milića i ona se vraća doma.
U zraku se osjeća propast mirovinske reforme, propast burze, banaka… Ako vidite troje ljudi ispred bankomata, ne propustite biti četvrti u redu. Bolje je biti četvrti s novcem u ruci ispred bankomata, nego na Poljudu s kartom za meč godine Hajduk-Dinamo.
Petak je trinaesti. Crna mačka na putu…
Puj, puj & tako tri puta redom. Od stupa do stupa…

Pa ti ulaži za starost..

- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.02.2009., srijeda

Genetika...

Vrijeme je karnevala

Glas naroda

Jutros sam se probudila gena kamenih. Ka kamen sam. Ka klisurina. Ne bi me iz kreveta izbacili svi oni gromovi I ledena kiša što su mi sinoć odgodili odlazak na spavanje. Split je bio u čas poplavljen. Hrvatska, također. Iz dana u dan poplava loših vijesti. Vijesti kao sa trake; sa vrha Velebita, sa Markova trga, Pantovčaka, iz škverova, zagrebačkih parkova, noćnih klubova, iz Dubrovnika, sa burze, iz Svijeta, sa blog-ova.hr, sa krova stadiona Real Madrida,, “Golih vijesti”, “gole istine”, čine me depresivnom…
Drpička sim. Drpička tam. (Najprodavanija spisateljica 21.stoljeća u Hrvata). Sudac (velečasni na putu da prestigne pomenutu Dr.) ispod nje. Nogometaš Drpić iznad nje. Tko sam ja da im sudim? Nit partija,nit stranka. Nit , Polančec zvani 23% (PDV). Samo sam žena, Tukica koju genetski trebaju svi. Hebo zemlju koja Bosne nema. Pa makar i u tragovima marihuane oduzete BH-a poduzetniku na našoj granici.
Lijepo kaže moj Tukac;-Hebo ženu koja nije iz Bosne. Zato me često preskoči. Svrši sa Slovenkama. Od sinoć je sretan, jer je pala prva rezervacija apartmana na škoju. Slovenci nam prihajaju u punom broju.
I mi u NATO.Te sada ti ne reci 2+2 su četiri. (Luki 2+ J.V. = pun nježnik). Nas & Amera 250 milijuna. Sa Slovencima 5 milujuna. Bingo!
Kol*ko nas ima s genima Primorca?
U genima nam je bratstvo-jedinstvo!
Tuđe nećemo, svoje dajemo!
Čista genetika…
Blogerice 2+2= 400
Glas naroda; Tko je danas (15.5kg manje)?!.

- 22:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.02.2009., subota

Lud, zbunjen,ne/normalan...

Jutros sam se probudila zapanjena efikasnošću policije i njenim iznenadnim privođenjem «navodnog» ubojice Ivane Hodak.Policija je bar tako tvrde, razriješila ubojstvo kćerke dvoje viđenijih građana , bivše saborske zastupnice Ljerke Mintas i odvjetnika Hodaka. Dvoje moćnih i bogatih ljudi svojim angažmanom, političkim i javnim istupima obilježili su noviju povijest u Hrvata. Vjerovala sam da je pravi motiv okrutnog ubojstva mlade i nedužne Ivane , kažnjavanje po meni tog spornog djelovanja njenih roditelja. Najmanje što sam očekivala je da će ubojica doći iz redova uličara, beskućnika, marginalaca, ljudi bez nekog jakog motiva...
Čestitke koje državni vrh upućuje policiji za dobro obavljen posao djeluje dvojbeno kada se uzme u obzir način na koji je otkriven navodni ubojica. Po jednom izvješću pohvale idu na račun pozornika koji su primjetili sumnjivca i uhitili ga, a po drugom bi trebale otići revnosnom susjedu koji je prijavio policiji sumnjivu osobu. Pretragom prostora , sjenika u napuštenoj kući u kojoj je boravio sumnjivac, pronađen je pištolj/samokres kojim je ubijena mlada djevojka. To je ravno pronalaženju igle u plastu sijena.
Kakav obrat. Moš misliti! Čestitam!
Ipak , umjesto čestitke , trebalo bi postaviti pitanje; što bi bilo da je pomenuti beskučnik bio sit i da je imao kakvo takvo prebivalište te da je odbacio oružje zaključivši da mu nije neophodno za preživljavanje.
Iskreno da ne griješim dušu, ovo me podsjeća na brojne filmove u kojima su revnosni istražitelji zabrinuti za svoj položaj podmetali dokaze nevinim uhićenicima. Što bi rekla jedna od Vujica;-Već viđeno!
Ne bi me iznenadila neka nova novinska konferencija na kojoj se neki glasnogovornik hvali kako je « u Domu umirovljenika Maksimir, uhićena starica kod koje je pronađen daljinski upravljač kojim je aktiviran eksploziv postavljen pod auto pokojnog Pukanića» ili da je «uhićen , gazda pizzerije te bivši diler, dostavljač pizze kojeg su snimile kamere u dvorištu u noći kada je došlo do ubojstva novinskog mogula. Navodni motiv je osveta gazde pizzerije koji još pamti kako je prije deset godina Pukanić nezadovoljan isporučenim pizzama odbio platiti narudžbu.»...
Institucije rade svoj posao i ništa ne prepuštaju slučaju. Osim slučajnog uhićenja čovjeka bez dokumenata i sumnjivog ponašanja.
Zato, ponašajte se normalno. Ne izazivajte sumnju.
Ne plaćajte račune,slobodno dilajte, kamatarite, varajte partnera, kladite se, idite na burzu,ne vraćajte posuđeno, prepustite vraćanje kredita svojim jamcima, gradite bez dozvole, kupujte diplome, provjerite gene, koristite aku- kiselinu za čišćenje susjedstva, oblačite uniforme KOS-a, pucajte, batinajte, gazite sa i bez promila kao veseli Slavonac, silujte , udaljite svekrve i punice, uzmite mito u eurima sa i bez kamera...
Budite ono što jeste. Normalni. Normalno se ponašajte.
U suprotnom možda ste upravo Vi , riješenje preostalih ne riješenih slučajeva...
Institucije dojave ne/rade...

- 21:24 - Komentari (15) - Isprintaj - #

06.02.2009., petak

Nada-n...

Jutros sam se probudila starija za jedan dan. Dan, na dan ,lepi Nadan. A, dan ,samo tako ružan. Tek oko podne razbili se oblaci nad Splitom. Nad Hrvatskom će još potrajati. Samo narednih desetak godina. Veliki gospodarski mag , Nadan Vidošević , predsjednik HGK, probuđen iz zimskog sna, progovorio je glasom Don Corleona te izjavom o recesiji probudio u meni nadu kako će mi « biti bolje tek za deset godina». Imat ću tada 70 godina, ako budem te sreće, možda kao udovica, možda u trećem braku. Ah, tko će dočekati tu sreću…
Čovjek , oličenje uber rasnog Dalmatinca na nekim ranijim izborima kao nositelj liste nije ostvario pobjedu, a sada se nada da bi mogao pomutiti sreću još višljem (+2 cm) Dalmatincu, Sanaderu, te onižem Slavoncu, Mesiću i tako postati vjesnik novog doba. Doba recesije.
Možda griješim kad sumnjam u sposobnosti Nadana.
Ono što nije bilo dopušteno mom zemljaku, dotepencu iz Kreševa, Paški, puncu velikog narodnjaka Duška, bilo je dopušteno Nadanu. Paško je kupio Kaštelet Meštrovića, ali ga nije uspio privesti namjeni, otvaranju slastičarne. Nadan je u kratkom roku uspio to otkupiti, promjeniti GUP, DUP i po desetostruko većoj cijeni uvaliti trećem poduzetniku.
Dakle , ako tako to radi veliki mag, treba mu vjerovati na riječ: -Bit će Vam bolje za deset godina. Njemu još danas.
Treba samo dočekati te godine, u slastičarni, galeriji, na margini života…
Dan po dan. Nada-n!

- 16:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.02.2009., nedjelja

Ponosna sam...

Jutros sam se probudila sva ponosna. Ponosna Hrvatica. Uhvatila sam se za «picu», pokazala «sise», okrenula «guzicu» (vidi sliku).Takvom me vide današnji tzv. novinari na portalu Index.hr. Šporki jezik postaje jednostavno suvremeno sredstvo kominiciranja. De za vu! (De ža vi) .Hrvatski Francuzi bi kazali kao Metkovka Alka;, De ža vu!. Zato mi kolegici iz Amsterdama nije bilo teško objasniti zašto mi je ovako grubi nick (turimtikitu). Zamislite kako bi zvučao nick (stavim ti pišu). Istog momenta bi se javili dušebrižnici koji bi poručili kako nam ne treba još jedna Vedrana Rudan.
Sinoć na nacionalnoj dalekovidnici gostovala je gđa. Jasmina Nikić nekadašnji zaštitni znak HRT-a i književnog jezika u Hrvata. TV snimak njene najave festivala glazbe» Split 70» na četiri svjetska jezika bez blesimetra i šalabahtera je neuporediv sa današnjim najavama.Za svoje umijeće zahvalna je jezikoslovcu i osnivaču škole govorništva prof. Ivi Škariću. Na žalost tog istog dana kada je prilog emitiran, profesor je trajno napustio naš prostor. Zahvalna sam mu i ja ,jer je moj sin prošao kroz njegovu školu govorništva koja mu je odredila životni put.Isto tako zahvalna sam Jasmini Nikić što je postavila standarde govora na dalekovidnici koji se na žalost sve manje poštuju. Ti osamljeni otoci u moru «sveznadara» svakim danom su sve niži i nije dalek dan kad će ih cunami- valovi neartikuliranog govora novinara i novinarčića, sisatih književnica, pjevačica sa francuskim «r» odnijeti u ropotarnicu ili kako bi rekla Vedrana Rudan; U pi. materinu !
Tako sam ponosna. Osjećam se kao kaubojska s/vila, Hrvatica...
Prvi –drugoga...

- 21:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.