

Jutros sam se probudila sva ponosna. Ponosna Hrvatica. Uhvatila sam se za «picu», pokazala «sise», okrenula «guzicu» (vidi sliku).Takvom me vide današnji tzv. novinari na portalu Index.hr. Šporki jezik postaje jednostavno suvremeno sredstvo kominiciranja. De za vu! (De ža vi) .Hrvatski Francuzi bi kazali kao Metkovka Alka;, De ža vu!. Zato mi kolegici iz Amsterdama nije bilo teško objasniti zašto mi je ovako grubi nick (turimtikitu). Zamislite kako bi zvučao nick (stavim ti pišu). Istog momenta bi se javili dušebrižnici koji bi poručili kako nam ne treba još jedna Vedrana Rudan.
Sinoć na nacionalnoj dalekovidnici gostovala je gđa. Jasmina Nikić nekadašnji zaštitni znak HRT-a i književnog jezika u Hrvata. TV snimak njene najave festivala glazbe» Split 70» na četiri svjetska jezika bez blesimetra i šalabahtera je neuporediv sa današnjim najavama.Za svoje umijeće zahvalna je jezikoslovcu i osnivaču škole govorništva prof. Ivi Škariću. Na žalost tog istog dana kada je prilog emitiran, profesor je trajno napustio naš prostor. Zahvalna sam mu i ja ,jer je moj sin prošao kroz njegovu školu govorništva koja mu je odredila životni put.Isto tako zahvalna sam Jasmini Nikić što je postavila standarde govora na dalekovidnici koji se na žalost sve manje poštuju. Ti osamljeni otoci u moru «sveznadara» svakim danom su sve niži i nije dalek dan kad će ih cunami- valovi neartikuliranog govora novinara i novinarčića, sisatih književnica, pjevačica sa francuskim «r» odnijeti u ropotarnicu ili kako bi rekla Vedrana Rudan; U pi. materinu !
Tako sam ponosna. Osjećam se kao kaubojska s/vila, Hrvatica...
Prvi –drugoga...
|