Jutros sam se probudila starija za jedan dan. Dan, na dan ,lepi Nadan. A, dan ,samo tako ružan. Tek oko podne razbili se oblaci nad Splitom. Nad Hrvatskom će još potrajati. Samo narednih desetak godina. Veliki gospodarski mag , Nadan Vidošević , predsjednik HGK, probuđen iz zimskog sna, progovorio je glasom Don Corleona te izjavom o recesiji probudio u meni nadu kako će mi « biti bolje tek za deset godina». Imat ću tada 70 godina, ako budem te sreće, možda kao udovica, možda u trećem braku. Ah, tko će dočekati tu sreću…
Čovjek , oličenje uber rasnog Dalmatinca na nekim ranijim izborima kao nositelj liste nije ostvario pobjedu, a sada se nada da bi mogao pomutiti sreću još višljem (+2 cm) Dalmatincu, Sanaderu, te onižem Slavoncu, Mesiću i tako postati vjesnik novog doba. Doba recesije.
Možda griješim kad sumnjam u sposobnosti Nadana.
Ono što nije bilo dopušteno mom zemljaku, dotepencu iz Kreševa, Paški, puncu velikog narodnjaka Duška, bilo je dopušteno Nadanu. Paško je kupio Kaštelet Meštrovića, ali ga nije uspio privesti namjeni, otvaranju slastičarne. Nadan je u kratkom roku uspio to otkupiti, promjeniti GUP, DUP i po desetostruko većoj cijeni uvaliti trećem poduzetniku.
Dakle , ako tako to radi veliki mag, treba mu vjerovati na riječ: -Bit će Vam bolje za deset godina. Njemu još danas.
Treba samo dočekati te godine, u slastičarni, galeriji, na margini života…
Dan po dan. Nada-n!
Post je objavljen 06.02.2009. u 16:05 sati.