Marketing
Tako nekako...
Sačuvajmo radna mjesta
Jutros sam se probudila zadnji put u veljači. Bože sačuvaj me zadnjeg dan. Bogatija sam za 10. zapovijedi uzoritog Sanadera, "siromašnija" za uplatu još jednog obroka životnog osiguranja.
Ovo je četvrto moje iskustvo sa životnim osiguranjem.
Jedno i prvo, pozitivno s očevim, i tri osobna ne zna se koje je gore od gorega. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća koristila sam kao studentica i oponumoćenica blagodati premije (doživljenje) desetogodišnjeg uplaćivanja životnog osiguranja dragog mi Oca. Bio je to iznenadni dobitak ravan godišnjoj stipendiji koja nije bila mala.
Prvi, osobni susret sa životnim osiguranjem neslavno je propao krajem osamdesetih godina. Tri godine uplata završilo je u polici «Dunav osiguranja» koju čuvam još danas ,dok je novac nestao u pretvorbi dinara u marku po naputku velikog maga , Markovića.
Drugo osobno iskustvo teško 5.000 DM je obilježeno propašću zbog prestanka uplaćivanja obroka. Auto na lizing i životno osiguranje nisam mogla istovremeno servisirati. Mislila sam pet tisuća je pet tisuća maraka i to je neka «štednja». Ali vraga, kao u svim drugim slučajevima ne čitamo ono sitno tiskano u Ugovorima. Tu je bila kvaka koja mi je uskratila očekivano pravo na djelimični povrat uloga.
Danas , treći put «štedim» prisilno ,jer mi je to tražila banka kao osiguranje za podignuti kredit. Polica je vinkulirana u njenu korist.
Gledam Svijet se trese. Banke propadaju, osiguravajuća društva, fondovi gube na vrijednosti, radnici završavaju na ulici. Mi ,zahvaljujemo Bogu za geopolitički strateški položaj zemlje ( glas sa govornice HGK, Nadana Vidoševića ) i nadamo se kako ćemo preko noći od neradnika i rentijera (svega onoga što je stvoreno u onom mrskom prošlom «sistemu»), postati radnici.
Kult otimanja, života na tuđoj grbači (nezasluženi i lažni umirovljenici), zamijenit ćemo naglo kultom rada. Malo sutra!
BTW.
Od prekosutra moram naći novi izvor prihoda. Jedan mail je potvrdio; ne dešava se samo njima recesija. Ona je tu. Oko nas . U našoj kući.
Neplatiše su od nas napravile neplatiše. Sustav baziran na zakašnjelih 10. zapovijedi od radnika stvorio je još jednog «neradnika».
Za utjehu sa krugovalne postaje (to će nas spasiti) po želji slušatelja čuje se pjesma:
Zovi , zovi, samo zovi...platiti ću ti malo sutra...
Glavu gore Tukice...
Post je objavljen 28.02.2009. u 08:53 sati.