turimti

28.01.2009., srijeda

Bez muda...

Jutros sam se probudila s mudima. Nisu moja. Nisu ni mog Tukca. On sve svoje nosi sa sobom.
-Što je žena bez muda? Osobito na našim televizijama. NIŠTA! Griješim, možda su to ipak sve one prsate dodavačice svega i svašta, čitateljice vijesti sa blesimetra, debelousne najavljivačice; Red carpeta, Light-a, boza «In» programa…
Nakon Vedrane Rudan i njenog protjerivanja s javne televizije u riječki Getho, ostat će na javnoj sceni «pice» kako to danas najavljuje portal indeks.hr, ostat će one koje se hebu na središnjici stadiona u Maksimiru uz riku lavova iz obližnjeg ZOO-a vrta, instant pjevačice i spisateljice iz Guče…
ONA što ima muda, ONA što osim onoga u međunožju ima i u glavi, ONA,Vedrana Rudan, ponavljač riječi male Židovke Ane Frank:-Židovi, konačno postanite ljudi!, ovoga puta u jednom novom kontekstu rata Židova i militantnih Arapa, optužena je za antisemitizam.
Prosto nevjerojatno.
Važno je tko govori osim i što govori.
A, Vedrana Rudan nije bilo tko. ONA je hrvatski Kiklop. Žderač malih, zelenih, kockastih, stranačkih tekliča i njihovih istomišljenika. Bezmudića.
Svrstavati spisateljicu, ženu zmaj, šporkog ali istinitog jezika u protivnike i mrzitelje Židova i Izraela je sasvim imbecilno. Za mene je ovo dupeuvlakački postupak i osveta malih bezmudića koje je svojim britkim komentarima ,Vedrana Rudan, pomela sa javne scene.
Tko sumnja u poštenje i poantu izgovorene riječi V.Rudan, taj mora dobro posumnjati u vlastiti razum.
Optužiti Vedranu Rudan za širenje mržnje , a u isto vrijeme aplaudirati «ispadima» medijskih nacionalnih ikona tipa; Dujmovića, Jovića,Marijačića, Vukmana, Čelana, Ivkošića je stvarno licemjerstvo.
Vedrana je sigurno iz ogorčenja zbog pasivnosti intelektualaca i predstavnika vlasti R. Hrvatske u slučaju ratnih strahota u Gazi, udarila u stomak , a ne u glavu. Zato je i došlo do povraćanja , jer u suprotnom osim promjena tlaka u glavi drugih reakcija ne bi bilo.
Da ima poštenja, pravednosti, Predsjednik svih građana bi se sa Arafat maramom pridružio protestu hrvatskih Bošnjaka u Zagrebu zbog strahota kojima su bili izloženi arapski civili u Gazi, jednako kao što je to učinio noseći židovsku kapicu na Dan sjećanja na žrtve holokausta.
U ovoj državi ni sjećanja na žrtve nisu iste.
Ugasili smo «Feral», odsjekli jezik Vedrani, Srbe istamburali prije domjenka…
Za život bez muda, spremni!
«Povijest je učiteljica života» ( i smrti)-rekli bi stari Latini u prijevodu, a ovi današnji bi kazali;-A, neš ti…

- 16:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.01.2009., subota

Kolega...

Jutros sam se probudila za razliku od mnogih koji još uvijek neopravdano spavaju svoj «zimski san». Probudila me je koračnica i ushićeni poklici s ulice: Zovi,zovi samo zovi...
-«Kolega», pazi srpska zastava! Hvala Ante!
-Slavko, pazi metak! Hvala Mirko!
Vremena se mijenjaju samo navade ostaju.
Hrvatska je u dubokom zimskom snu. Medijima je interesantnije «upucavanje» kamatara od posljednjih događaja u Splitu,Zadru, Pakracu, Osijeku...Vlast je u još dubljem snu.
Gradonačelnik Zadra, Živko Kolega u nizu gafova namjerno učinjenih iz uvjerenja; držanja slike u službenim prostorima Ante Gotovine optuženika za ratni zločin, sudjelovanja u mimohodu «starih ustaša» ulicama svog grada,dodao je najnoviji potez. Samoinicijativno je izdao naredbu o uklanjanju svih zastava zemalja učesnica na Svjetskom prvenstvu u rukometu čiji je jedan od domaćina i grad Zadar, rukovodeći se navodnim protestom građana zbog zastave države Srbije. I dok zvanični Zagreb priznaje postojanje države Srbije, za Zadar i njegovog gradonačelnika ona ne postoji.Onda ništa nije čudno što u istom tom gradu mladi vandali kamenuju auto srpskih tablica, Makedonca pretuku palicama.Što još uvijek u centru grada stoje neuklonjene razvaline, ostatci kuća protjeranih građana srpske nacionalnosti. Nije čudno što igračima crne boje kože s tribina bacaju kore od banana, što kvazi intelektualci na blogovima, Bijelu kuću proglašavaju Čića Tominom kućom...
Bošnjak i državljanin BiH Čengić deset godina čeka na pravdu pred hrvatskim sudovima za bespravno rušenje njegove kuće u Slanom, a kuća paroha Save još jučer nestaje u «plinskoj» eksploziji.
Hrvatska spava.
Svi smo mi KOLEGE.
Za (srušit tuđi) dom –spremni!
Sanaderu, probudi se! Zimski san predugo traje. Hrvatska te treba.
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
Alooo, Kolega...

- 11:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.01.2009., srijeda

Depra...Up Date...

Jutros sam se probudila kao tuka, prava tukica. Čisto, nak, depresivna. Gdje god krenem udarim glavom. Novine donose vijest da je 19.siječanj, najdepresivniji. Portali govore o 21. siječnju. Obama je stigao 20.-og. A, ja ne vidim razliku između jednog, drugog ili trećeg dana u siječnju.
«Koma, koma…», svuda oko nas nije samo pjesma koju pjeva Ivana, kći Miše nacionale, ona postaje obilježje mjeseca , a za dvanaest mjeseci govorit ćemo o cijeloj godini. Nitko nam ne plaća za obavljen posao. Kad pitaš klijente ;-«đe je zapelo», svi u nizu postaju plači-pizde. Moraš im biti rame za plakanje. Žale se kako ni njima nitko nije platio jer su svi ovih dana bili na skijanju po Italiji, Austriji, Sloveniji, Bosni u «Tri doline» u Francuskoj. Bit će u «Tri p.m.-e».
Nisam naučila gradivo. Starost nije garancija za znanje. Sin mi se javio iz Južne Amerike. Njih troje prijatelja nakon prošlogodišnjeg posjeta Tajlandu, odlučili su ove godine promijeniti kontinent na tri tjedna. Gledam njihov video zapis na Facebook-u i kao stara «akademska» tuka pokušavam im dijeliti savjet kako je neprimjerno u «ovakvoj teškoj ekonomskoj situaciji» javno promovirati svoje gušte. To bi im moglo nanijeti i privatnu i poslovnu štetu. Na odgovor nisam dugo čekala. Mladić je u mail-u bio jasan:
…»sto se tice fotki i facebooka, stoji to da i poslovno moze se koristiti, a i da privatno gledano ljudi jesu ljubomorni... ALI ja nemam sta da skrivam od bilo koga prema tome taj rizik prihvacam i ne zelim da glumim i da
gledam ko ce sta reci... ljudi i bez povoda i mog otkrivanja svakako svasta izmisle i govore jedni o drugima prema tome jebe mi se kakva im je i poslovna i privatna reakcija... ne znam to je moj princip da zbog drugih
ne zelim da se prilagodjavam i udvoravam...”
Na ovo nemam pravo dati komentar pogotovu što zna moj životni moto:
-Radim ono što volim! A, to zaista treba dobro platiti. Zna se čim…Preskakanjem i ove godine meni najdraže Rajske doline, Gole Jahorine, Šatora…
Volim čitati blogove…Blogerka ,Athena Air piše:
…”Eto, došao i crni predsjednik SAD-a. Još samo da bude žena Papa pa pa... pa. Pa-pa.Nekako sve postaje farsa. Žešća”…
Zaboravila je da tu nije kraj priče. Kada na Markovom trgu prisegu da neki budući Predsjednik Hrvatske sa riječima :-Zaklinjem se!-umjesto Prisežem!- djevojka (Athena…) iz Rijeke znat će da živi u zemlji u kojoj “sve ne/postaje farsa”…
Brački dodatak:
Rukomet Hrvatska-Španjolska
«Španske mušice» će se potvrditi večeras. Dići će Červaru «rejting»
+ Up Date
Oprosti mi Pape...do narednog susreta...

Viški-Komiški dodatak:

Tri čuvena komiška ribara spašena:
Nijaz Jahić Nidžo
Nikola Čengić (sin staroga Čengića iz Goražda)
Šemsudin Palić ( nije Šemso) vengo Šime
Mašala, tako je htio dragi Allah...

- 10:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.01.2009., ponedjeljak

Zagrepčanka...

Jutros sam se probudila kak Zagrepčanka. Tak feš. No, pa ja to i jesam. Rodila sam se u Vinogradskoj, živjela u Vinkovićevoj ulici, naučila hodati u Ribnjaku, piškila na Zvijezdi, spuštala se na rodlama niz Šalatu, na trgu Republike jela sendvič sa zimskom Gavrilović salamom ,prvu nevjeru napravila kod Žage u Papagaja (Papig/a/e) u Tkalči išla na gablec kod Turaka, nedjeljom na Britancu, u jesen na kesten pireu kod Vinceka.Frendice sam selila u Špansko, tugovala na Maksimiru, rabotala u Dubravi, vodila prijatelje na Rebro, ujaka pokopala na Miroševcu, kupovala na pijaci Dolac, zimsku salatu iz Komiže, prespavala kod roda blizu vojarne/kasarne Croatia, ručala u hotelu "I", dala mu u hotelu Beograd, u hostelu u Petrinjskoj, u istoj ulici u Policiji na broju 10 tragala za korijenima da dokažem da sam čista Hrvatica (k*o netkoga to zanima, osim države), na Sajmištu na Infor*birou prezentirala firmu, u Komediji uživala, u Lisinskom još i više, u Lovačkom podrigivala, u Esplanadi se bacala po krevetu, na Zrinjevcu u podrumu se gušila u Tomislavcu, na Sljemenu uživala, na Medvjednici u Rade Končara ljuljala krevet,plesala u Kulušića, sa Plesa letjela…Kaj je meni?!. Tukac bi kazal;-E, mola, sviraš kurcu.- Ne , dragi, pokojni Ladan bi kazao;- Gudiš nježniku! Tak mi te je rad imati. Njega?! Malo sutra. Prije ću imati onoga morskoga psa kod Pule, neg njega, mog starog dobrog bodula.
I čemu ova spika?
Da se ubijem ne znam kaj bi rekla.
Svi kažu ;-Ti si bez identiteta. Za kaj? Pa , fino: kad govoriš o onome; kažeš kod nas u Sarajevu. Kad govoriš o litu, kažeš ;-kod nas na Templuz, nudi plazi u Komizi, kad govoriš o poslu , eto ti Splita, kad se uhvatiš prvih koraka , eto te kod nas u Zagrebu…
Kad se pred ekranima pojavi slika New Yorka, kažeš; -ja bila. Kad se pokaže Paris, ; ja bila, kad se pokaže kakav park u Londonu; kažeš ja spavala tu…Halooo! Odakle si?
Ne mrem vam kazati: -Mislim da pripadam svijetu. Svugdje mi je lipo, lijepo, lepo…Tko misli drugačije, nabijem ga na nježnik mog dragog Tukca…
Lipo mi je i kad dajem i kad ga primam. I što je tu loše?! Loše je kad nemaš pravu dioptriju i kada si zakinut za pravilno čitanje…
Idem spat. Jutro je za buđenje…
Buš ja bila Purgerka, oli Splićanka, oli Sarajka , Komiška…hebe mi se .
Dođi Tukac, tak bi te rad ,jemala...

- 17:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.01.2009., petak

Simbolično...

Jutros sam se probudila čisto» simbolično». Tukac me je sa šest metara gađao kušinom kako bi me natjerao da napustim krevet. Dragi mi je sav u znaku rukometa. Izgleda kao maskota gusjenica. Sa CD-a pušta navijačku himnu posvećenu repki: -Idemo do kraja! Kako to lipo zvuči.
Samo Bog zna gdje nam je kraj. Nekima u moru. Nekima na Lovrincu. Nekima na snijegu i ledu. Nekima na NYSE.
Meni je 79-te bio kraj rukometne karijere. Te godine sam zadnji put istrčala kontru u Solarisu na radničkim sportskim igrama moje firme.
Gdje je kraj ove HDZ-ove reprezentacije na čelu sa Červarom?
Mislim ni uz najbolju volju i želju ne očekujem čudo i prvo mjesto na svijetu.
Definitivno svijet je pročitao našu igru i otkrio naše slabosti. Osnovna slabost je što Lino ne zna mijenjati ritam igre. Ne zna koristiti slabosti protivnika. Balić je pročitan i rovit. Naši golmani u srazu sa francuskim , njemačkim, skandinavskim imaju uvijek 20-30% manje obrana. Izvođači sedmeraca uporno forsiraju lob. Vanjski pucači osim Balića teško pronalaze igrače na crti. Vori nema pravu zamjenu. Obrana sporo prelazi iz 5:1 na 6:0 i obratno.
Gdje je kraj crnoj slutnji? Jednostavno u «simboličnom» dovođenju nekoga na mjesto vođe repke koji neće biti HDZ-ovac.
Razdvojimo repku od politike.
Za početak bar simbolično…Vratimo Lina u Sv. Petar u šumi (HDZ-ovo jedino uporište u Istri)…

- 20:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.01.2009., utorak

Uma, uma...

Jutros sam se probudila na granici...kreveta. Baška jedna noga tamo na strani Tukca, baška druga amo put balkonskih vrata..Pari mi se da sam razapeta ka covik iz Nazareta. Tukcu ti to ni najmanje nije smetalo. Kad sam se malo sabrala bilo je sve gotovo. Kava je čekala na stolu. Miris «olova» iz Dugopolja širio se kužinom. «Slobodna Dalmacija» je stigla skupa sa kruhom. Tukca ne bih mijenjala ni za kakvog «Uma-a». Pa čak ni za Keruma… Puzajući novinari/ke koriste svaku priliku bilo sprijeda bilo straga za uvlačenje u međunožje Kerumu vodećem trgovcu u Dalmaciji i nije isključeno sutra «poteštatu» prvom coviku Splita. Prenoseći « TV Red carpet» listu najbolje odjevenih osoba u Hrvatskoj, novinarka SD-e koristi priliku istači Keruma, ricastog covika i njegovo osvajanje drugog mjesta kao ugodno iznenađenje ali i njegov stav kako daje prednost umu , a ne modi. Na svojoj televiziji će po ugledu na Donalda Trumpa pokrenuti tv emisiju pod nazivom «Um» prema zadnjim slovima njegova prezimena.
Um caruje, blagajnice klade valjaju!
Donald Trump je mala maca za našeg Keruma i samozvane Fashion gurue.
I dok ostale čitatelje SD-e i gledatelje televizije interesira koje najbolje obučen/a Hrvat/ica, mene muči pitanje do kojih granica nezainteresiranosti će Svijet pratiti sukob Židova i Palestinaca u Gazi .
Primjer Bosne, 11.rujna, Gruzije, zavrtanje ventila na plinovodu, mogućeg uvlačenja Irana u rat, sukob dva naroda koja polažu isključivo pravo prvenstava na grudi majke Palestine, kao da nitkoga nije naučilo pameti.
Kao da nedostaje zdravog Um-a.
Dajte nam malo Um-a, makar i iz Kerum-ove TV radione.
Uma, uma gospodaru!..

- 13:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.01.2009., nedjelja

Iđemo u p.m...*

Jutros sam se probudila s fotoaparatom u ruci. Bolje on u ruci nego golub na grani.
«Neđelja je».
Netko će na misu u Gospe od «Kauflanda», netko do pazara. Tukac se pravi nevješt i kao nezainteresirano me na izlaznim vratima stana sustiže s pitanjem:-Đe ćeš?
-Iđem u p.m. –Đe? –Po, malooo. Iđem po kruh i novine.- Danas ti nitko nije u rađi.-Je, malo sutra. Rade pekari, radi policija, likari, svećenici, radim konačno i ja. Tko će napraviti ručak ako ne ja.
Sjetim se uvijek one priče kako se susjed Ante spuštao autom niz strmu ulicu s Vidilice. Pritisnuo kočnicu, a ona ne radi. Uhvatio se za ručnu-ne radi. Kad je na dnu ulice lupio u butigu, sav sretan i neozlijeđen je zaključio:-Konzum ,radi!
Neđelja je.
Splitu je osigurana zabava. Kruha i igara. «Bit će pakleno»-poručuju rukometaši sa jumbo plakata. HDZ- Ćervar & rukometna repka s Balićem i Metličićem su u Lori. . Evo , vratili se doma.
Na sudu je Lora2. Ja, u kvartu Brda u redu za kruh. Svekrva na misi. Vedrana s djecom na Kupresu. Ivica u Adelbodenu. Tukac na trosjedu.
Otiš*o plin, doš*o gas jal iz Srbije, jal Njemačke.
Iđemo svi «neđe», u p.m.
Tek je 12 sati, prošlo...
Up Date
nedjelja

gospa

tukac

tisak

doma

jumbo

ivica

konzum

- 21:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.01.2009., petak

Čudno.Baš čudno...

Jutros ( na Tri kralja) sam se probudila za divno čudo na obroncima Mosora. Između dva loša upao je jedan ne loš (dobar) dan. Krmeljava vožnja autom do bus polazišta, zatim busom do Sitno donje, Sitno gornje. Pogled iz perspektive izlazećeg sunca i otkrivanje Splita u svoj svojoj veličini i ljepoti. Kaštelanski zaljev, Brač, Šolta, Drvenik ovaj i onaj, Hvar, kao šlag Vis i Svetac. ZERP! Italiju nismo vidjeli, kao što ni Hrvatska neće vidjeti EU do 2011, 2012…
Planinari Dalmacije i ljubitelji prirode predvođeni članovima Stanice planinarskih vodiča 06. siječnja ,organizirali su pohod do doma Lugarnica ( 872 m) i vrha, Debelo brdo (1044 m).
Početak Nove godine i rastanak sa starom, planinari , tradicionalno proslavljaju otkopavanjem i ispijanjem šampanjca zakopanog godinu dana ranije te ostavljanjem novih punih boca. « Brod u boci» nije pronađen i pored upornog traganja uz pomoć prigodnog alata (Google).
Tijekom osmosatnog pješačenja kolona sretnika uživala je na čistom zraku, obilju boja i mirisa prekrasnog okoliša. «Mosoraši» pojačani Omišanima te planinarima iz Bosne i Hercegovine probudili su na kratko uspavanu ljepoticu poviše Splita i Žrnovnice.
Nakon Kornata, Zavižana i ovog ponovnog druženja s Mosorašima nisam u cijelosti zadovoljna.
Potpun doživljaj prirode umanjio je nekakav čudan izostanak «spirit-a» ( duha zajedništva).
U bus se ulazilo tiho. U vožnji se šutjelo. Oni koji se od ranije poznaju jedva da su razmijenili po koju riječ bez ikakve želje za upoznavanjem s novim licima. Nitko nikoga nije pitao za ime osim Sonje, drage osobe u liku vođe puta.
Nakon trosatnog planinarenja na odmorištu ispod samog cilja, vrha Debelo brdo, tražena je i iskopana nađena boca šampanjca. Napunjene čaše nije pratila zdravica s dobrim željama niti neka pošalica. Jednako tiho i bez komentara prošlo je penjanje na sam vrh. Svako je u svojoj duši pohranio veličanstvenu sliku beskrajnog prostranstva što se proteže uokolo križa na samom vrhu .
Dvostano spuštanje niz padine Mosora sve do Žrnovnice proteklo je u tišini jednako kao i rastanak u ulici Domovinskog rata.
Pjesma je izostala. Šale nije bilo. Bio je to skup pojedinaca. Bez duha zajedništva. Nitko nije pitao:-Jel me netko tražio? Sve do nekog novog okupljanja.
Čudno. Baš čudno…

- 13:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.01.2009., nedjelja

Lipa sam...

Jutros sam se probudila s komentarom više. Prišao mi je moj dragi Tukac i rekao:-Lipa si!. Bio je to šok. Pozitivan. Od prošle godine nisam čula takav ili sličan kompliment od jedinog muža. Nisam mogla odoljeti izazovu i pozvala sam ga da se vrati u krevet.
-Jedini moj i najdraži, proslavimo «četvrti prvog». Njegovo izraz lica u izglancanom zrcalu bio je sličan onome u kome prevareni muž ugleda ženu u zagrljaju ljubavnika.
Prije naglog izlaska iz sobe uspio je postaviti nekoliko pitanja u jednom dahu ne čekajući na odgovore:
-Ako sam ti JA najdraži, tko je drag, a tko draži?
-Tko je četvrti, a tko prvi?
Tako mnogo pitanja u ovo sunčano jutro bilo je preveć i za moju nesređenu glavicu.
-Ludice mala, nema četvrtoga. Nema prvoga. Odnosno, ima. Ti si mi prvi i jedini.
Nisam ga dozvala. Zatekla sam ga u kužini s glavom u rukama. Upravo je čuo vijesti s radija. U Gazi je čovjek, Palestinac u granatiranju od ispaljene granate sa židovske strane izgubio četiri žene i desetero djece. Na drugoj strani, Židov ,izgubio je ženu i sina od slične granate ispaljene sa druge strane.
Pametnom dosta. Preveć.
Ljudi imaju problema sa jednom ženom, jednim mužem. A kamo li sa četiri, sa četvoricom.
Nitko od 80-tak Cool blogera, Almost cool blogera nije se našao reći:
-Stop nasilju! Zaustavimo krvavi rat!
Židovi osim što ruše domove i ubijaju, ulaze u Gazu.
Mi, šutimo. Mi ćemo stati pred zrcalo i sebi reći;- Ala, što sam lipa.
Ni uz kompliment muža, ni uz sunčano jutro i želju za plivanjem na Bačama, ne osjećam se dobro.
Osjećam se zapravo ružno. Osjećam se napušteno kao nekada u opkoljenom i redovito granatiranom Sarajevu.
Fuj, kako sam ovoga jutra,lipa...
_

- 10:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.01.2009., četvrtak

Bez preskoka...

Jutros sam se probudila bez preskoka «prvi prvoga». Ne želim propustiti taj osjećaj što ga donosi prvijenac, prvi prvoga u godini novoj.
Drugi prvoga nikada me nije privlačio osobito što je to radni dan ako ga niste preskočili i spojili sa šesti prvoga.
Danas sam na žalost preskočila Bače i prvi picigin. To mi je teže nego preskočiti odojak.
Nas dvoje, Tukac & ja, Tukica, spremni smo za plovidbu na valovima što će nas nositi kroz 365 dana 2009.-te i nešto manje dana u Novoj 1430.-toj hidžretskoj.
-Zaveslajmo!

BTW.
Uzoriti kardinal Bozanić ima nešto drugačiju poruku:
»-Sve je manje djece. Sve je veće siromaštvo».
Tukac i ja bi dodali:
-Guzite popovi bez preskoka!

- 21:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.