Jutros sam se probudila s komentarom više. Prišao mi je moj dragi Tukac i rekao:-Lipa si!. Bio je to šok. Pozitivan. Od prošle godine nisam čula takav ili sličan kompliment od jedinog muža. Nisam mogla odoljeti izazovu i pozvala sam ga da se vrati u krevet.
-Jedini moj i najdraži, proslavimo «četvrti prvog». Njegovo izraz lica u izglancanom zrcalu bio je sličan onome u kome prevareni muž ugleda ženu u zagrljaju ljubavnika.
Prije naglog izlaska iz sobe uspio je postaviti nekoliko pitanja u jednom dahu ne čekajući na odgovore:
-Ako sam ti JA najdraži, tko je drag, a tko draži?
-Tko je četvrti, a tko prvi?
Tako mnogo pitanja u ovo sunčano jutro bilo je preveć i za moju nesređenu glavicu.
-Ludice mala, nema četvrtoga. Nema prvoga. Odnosno, ima. Ti si mi prvi i jedini.
Nisam ga dozvala. Zatekla sam ga u kužini s glavom u rukama. Upravo je čuo vijesti s radija. U Gazi je čovjek, Palestinac u granatiranju od ispaljene granate sa židovske strane izgubio četiri žene i desetero djece. Na drugoj strani, Židov ,izgubio je ženu i sina od slične granate ispaljene sa druge strane.
Pametnom dosta. Preveć.
Ljudi imaju problema sa jednom ženom, jednim mužem. A kamo li sa četiri, sa četvoricom.
Nitko od 80-tak Cool blogera, Almost cool blogera nije se našao reći:
-Stop nasilju! Zaustavimo krvavi rat!
Židovi osim što ruše domove i ubijaju, ulaze u Gazu.
Mi, šutimo. Mi ćemo stati pred zrcalo i sebi reći;- Ala, što sam lipa.
Ni uz kompliment muža, ni uz sunčano jutro i želju za plivanjem na Bačama, ne osjećam se dobro.
Osjećam se zapravo ružno. Osjećam se napušteno kao nekada u opkoljenom i redovito granatiranom Sarajevu.
Fuj, kako sam ovoga jutra,lipa...
_
Post je objavljen 04.01.2009. u 10:03 sati.