Simbolično...

16.01.2009., petak

Jutros sam se probudila čisto» simbolično». Tukac me je sa šest metara gađao kušinom kako bi me natjerao da napustim krevet. Dragi mi je sav u znaku rukometa. Izgleda kao maskota gusjenica. Sa CD-a pušta navijačku himnu posvećenu repki: -Idemo do kraja! Kako to lipo zvuči.
Samo Bog zna gdje nam je kraj. Nekima u moru. Nekima na Lovrincu. Nekima na snijegu i ledu. Nekima na NYSE.
Meni je 79-te bio kraj rukometne karijere. Te godine sam zadnji put istrčala kontru u Solarisu na radničkim sportskim igrama moje firme.
Gdje je kraj ove HDZ-ove reprezentacije na čelu sa Červarom?
Mislim ni uz najbolju volju i želju ne očekujem čudo i prvo mjesto na svijetu.
Definitivno svijet je pročitao našu igru i otkrio naše slabosti. Osnovna slabost je što Lino ne zna mijenjati ritam igre. Ne zna koristiti slabosti protivnika. Balić je pročitan i rovit. Naši golmani u srazu sa francuskim , njemačkim, skandinavskim imaju uvijek 20-30% manje obrana. Izvođači sedmeraca uporno forsiraju lob. Vanjski pucači osim Balića teško pronalaze igrače na crti. Vori nema pravu zamjenu. Obrana sporo prelazi iz 5:1 na 6:0 i obratno.
Gdje je kraj crnoj slutnji? Jednostavno u «simboličnom» dovođenju nekoga na mjesto vođe repke koji neće biti HDZ-ovac.
Razdvojimo repku od politike.
Za početak bar simbolično…Vratimo Lina u Sv. Petar u šumi (HDZ-ovo jedino uporište u Istri)…