credits

design: MissSmileDesigns

kostur: ldesigns

Ja stvarno jako volim Zagreb, grad u kojem sam odrasla i još uvijek odrastam. Ne bi se voljela seliti iz Zagreba (osim u jednom jedinom slučaju) niti bi mu okrenula leđa. Kao što se da naslutiti iz naslova i početka ovog mizernog, ali domoljubnog (tj. bolje rečeno gradoljubnog) posta. Ne znam što me potaklo na pisanje ovog posta i sumnjam da ću i saznati, ali pokušajte uživati!
Zagreb ima neke svoje čari. U Zagreb sam zaljubljena cijeli svoj život. Stvarno sam povezana i sa mjestima i sa ljudima u Zagrebu. Kako se mijenjaju godišnja doba, tako se mijenja i ovaj moj grad. Jesen je prekrasna na Zrinjevcu i Maksimiru, dok zima dominira Gornjim gradom. U ljeto je najljepše na Ribnjaku, Jarunu ili Bundeku, a prolijeće u nekoj šumi u okolici.


MAKSIMIR


GORNJI GRAD


RIBNJAK


ZRINJEVAC

Što se tiče izlazaka i muzike koju ja preferiram, nema baš previše mjesta za izać. Predstavit ću nekoliko mjesta i birceva koje se mora posjetiti ako si u Zagrebu.
1.ROUTE 66
-Meni najdraži birc. Nalazi se kod dvorane Vatroslava Lisinskog, preko puta ceste. Većina ga neće ni skužiti jer izvana nije ništa posebno, izgleda kao najobičnija kuća. Ispred birca se nalaze drveni stolovi i klupe, roštilj i ljuljačka. Čim se uđe u birc, sa desne strane je wc, odmah kod ulaza je šank. Kada se uđe u ''glavnu prostoriju'' sa lijeve strane je biljar, sa desne mali stejđ na kojem je gotovo svake večeri svirka. Moja preporuka je Yellow Submarine, koji su prije bili srijedom, al sada ne znam novi raspored. I isplati se poslušati jedan jako dobar blues bend, koji nastupa nedjeljom. U cijelom bircu su fotelje,a po zidovima slike slavnih koji su bili tamo, slike ljudi koji uživaju u atmosferi, cugi i zajebanciji. Jednostavno, birc je kao stvoren za mene. Tamo se uvijek osjećam kao doma.


YELLOW SUBMARINE (OVAKO JE TO KAD SVIRA DOBRA MUZIKA)


ISPRED BIRCA

2.TOLKIENS
-Moj zasigurno drugi najdraži birc. U njemu se opuštam svaki dan ujutro od 7:10-8:05. Atmosfera koja mi paše i konobari koji su predobri (Zoki i Zvonko). Relativno je blizu moje škole. Prije je bio na Gornjem gradu samo 2 min od moje škole, ali u 8.mj. se preselio na Opatovinu. U tom bircu sam proživjela dosta toga. U to spada i markiranje, ispijanje pive, zajebancija, sretna i tužne trenutke. Stvarno nikad ga ne bi mijenjala.


ZNAK TOLKIENSA DOK JE JOŠ BIO NA G. GRADU

3. ZVUK
-Birc u središtu Zagreba u koji sam prije znala često ići. Ne znam zašto sam prestala. Stvarno ne znam. Ali birc je više za kave petkom poslije škole. Dosta bučno i zadimljeno mjesto sa još življim ljudima. Skroz je normalno da u pola sata najmanje 4 ljudi dođe i žica pljuge ili kunu-dvije.
Nažalost nisam našla neku dobru sliku.

4.BOOGALOO
-Najbolji koncerti. Bez dvojbe.



5.MELIN
Birc koji je nekada meni bio super. Bio je zadnja rupetina i to mi se jako sviđalo. Sada se tamo emači režu nasred Tkalče. Prestrašno. Više to nije to i stara ekipa se raspršila. Tamo više niti nije zabavno, niti ima nekog zanimljivog. Sad j i preuređen i sve. Ne sviđa mi se, stvarno ne. No ipak, nemam više 14 godina. Opijanja tamo ostala su mi u sjećanju i drago mi je što sam bar jedan dio svog života tamo ostavila.


STARI IZGLED MELINA

To bi bilo to. Ostao je još Ribnjak, ali on ima tu povlasticu da spada u svoj posebni post. O Ribnjaku bi mogla pisati fakat gro stvari, tako da sljedeći post je ziher Ribnjak. Pozdrav!

Probudim se. Pgledam na sat. 10 do 6. Ne da mi se ustati.
Stara me pita kak sam, odgovaram da sam užasno. Istina je da sam dobro, iako još od jučerašnjih bolova u prsima osjećam posljedice.
Ponovno se budim. Pola 11. Kuća prazna. Pogled mi padne kroz prozor. Magla. Ograda mojeg balkona prekrivena kapljicama i samo jedna paukova mreža prkosi. Sva je prekrivena kapljicama. Izgleda tako smrznuto i beživotno. Odlazim u kuhinju, ubrzo se širi miris vruće kave. Sjednem za stol. Upalim svoj laptop. Polako ispijam svoju dnevnu dozu kofeina dok gledam kroz prozor. Idilična slika jeseni. Sve je mirno. Nema automobila ni tramvaja. Tu i tamo koja vjeverica ili pičica se na trenutak vidi.
Na kraju će i to pokvariti moja bučna obitelj koja će se vratiti sa posla i škole. Magla će se razić i ubrzo će se pojaviti sunce. Ostat će mi samo sjećanje na paučinu u magli.

Trenutno mi ništa pametno ne pada na pamet. Ne znam zašto. Sve mi je nešto zbrčkano u glavi. Za razliku od mene svi imaju neke fensi posteve. Mene jesen zajebava. Mijenja mi raspoloženje ful. Jedan dan nisam mogla odoljeti, otišla sam na Zrinjevac, sjela se na klupicu i promatrala malo ljude i lišće. Kako je sve prekrasno žuto, zeleno i smeđe. Neka sjećanja mi ne daju mira. Sjećanja koja su trebala tako i ostati. Samo sjećanja i ništa više. Neki gušt mi je bio samo tako sjediti. Moje pljuge, Flogging Molly i ja. Uživala sam. Ali nije to to kada mi nešto fali. Zapravo, bolje reći netko mi fali...
Danas kada je počela kiša, kako mi se nije dalo maknut se sa kiše. Jebemti ljudi trče, ali koji kuac?? To je samo kiša. I lijepa je. Barem meni. Tisuće kapljica padaju po meni, po mojim rukama i mojem licu. Kako obožavam taj osjećaj!
Živim za trenutak...