Evo ja se vratila sa Molata. Kaj da kažem bilo je jebenih trenutaka, no puno više dosadnih trenutaka. Bilo je tu puno piva, pljuge i hmm ''samo prirodno''. Zaželjela sam se Zagreba, al napokon došla sam u Zagreb i zgrozila se onime što sam vidla. Male curice od 12 godina u pol 8 na trgu se bacaju po podu praveći se da su mrtve pijane. Jedna od njih se ekšli ''onesvjestila''. Ne mogu vjerovat u što se središte Zagreba pretvorilo. Sjebo se ribnjak-skinsi, sjebo se melin-murja i sjebo se trg-klinci. Dođem nakon mjesec dana i više nikoga ne poznam. Jabote, prije 2 mj. sam mogla samo jedanput proć oko konja i već sam skupila ekipu od 20 ljudi. Ne znam. Sad shvaćam stariju ekipu koja zaprvo više i ne ide van.

No dobro...Molat.
Na početku kad smo došli bile smo ful zbunjene, al smo se postupno uklopile i bilo nam je jebeno. Ok, njima je vrhunac večeri otić u pekaru, koja je udaljena nekih kilometar il dva od nas, i to u jedan ujutro. Ta pekara radi cijeli dan i cijelu noć. Smo mi je žao što se nisam sjetila da prespavamo na plaži. To bi bilo jebeno, zar ne kiwi? Ma ima vremena i sljedeće godine. Samo se nadam da ću i sljedeće godine ići. Jedne noći nismo uopće spavale. Cijelu noć smo crtale i slušale mjuzu. Jednostavno nismo mogle zaspast. Na pecivima smo bile u 1 ujutro i kak nismo mogle spavat u 7 ujutro smo se vratile opet na peciva koja smo donjeli doma i pojeli kao doručak. Dok je kiwi oko pol 9 ujutro crala lubanju na zidu, ja sam zaspala. U međuvremenu je kiwićina mačka Mini napala Kiwića, a ja sam se nesvjesno izderala na Mini. Rekla sam joj da ode u pičku materinu i da ću ju izbacit iz sobe. Ja uopće nisam bila svjesna toga. Nisam se ni sjećala kasnije tog. Onda sam se onesvjestila jednom. To je bilo zanimljivo zato kaj su ljudi oko mene počeli pričat da sam skoro umrla. Tako sam postala poznata na otoku. A inače ljudi na molatu nas znaju po tome što živimo u ''dvorcu''. Pa kad nas vide kažu: ''A, to su one cure iz dvorca''. Upoznala sam još jednog pedofila od 27 godina. To me fascinira. A to da je pedofil sam saznala na teži način. Onda smo upoznale i Lolija. On je zakon. Uvijek nas zove na pivu. Nera, Danira i Paola su isto te neke cure iz Zadra koje je užasno fascinirao kiwićin i moj život. A tu je i Roko. Zadarski Roko. Plavokosi Roko. aahhh. Pa smo često znali ploviti. To je bilo jebeno. Zadnje gdje smo bili je bilo oko otoka. To je trajalo gotovo čitav dan. Al bilo je jebeno. Može se jako dobro izgoriti na brodu. Zapravo imali smo neku svoju rutinu. Probudimo se oko pol 12. Oko 12 se izvučemo iz kreveta. Oko pol 1 smo gotove s doručkom. Oko 1 smo gotove s kavom. Kupamo se do 2. Tada gledamo telku i jedemo ručak. Poslije ručka odemo po pljuge i popijemo još jednu kavu. Tada se opet okupamo. Onda se obučemo i slušamo mjuzu u sobi do nekih 9, pol 10. Tada uzmemo pivu il 2 iz frižidera i odemo se šetati. I tako iz dana u dan. Saznale smo nekoliko važnih stvari: kada zadranka kaže : ''A ća je lipi!'' to je jebeno smiješno, u Zadru je čudno pitati kakva peciva imate jer će vas gledati ko da ih zajebavate, svaki mačak je Krešo, ako si duže od 3 tjedna na Molatu, popizdiš, nikad se ne smije ići na jedrenjak napaljenog splićanina, ležati na prozoru ako si pijan nije dobra stvar , stavljati mačku u sobu za vrijeme noći je slično samoubojstvu , bengati ako se nisi dugo bengao jaaaako boli vrat i cijela leđa, dehidrirat i onesvjestit se je jako sramotno, al bar postaneš slavan, itd. Rado bi se sad vratila na Molat. Sve ovo mi je još uvijek prezbunjujuće. Nisam se još navikla, al valjda oću. Slike će doć sutra ili danas već. Al brijem sutra. Pozdrav od Malog Trola i nadam se da ste ljeto proveli sa zakon ljudima i zakon ekipom.