Kao što i sam naslov kaže...Prečudno mi je sve to počelo..prebrzo, prenaglo..Ne mislim ja na školu i ne govorim o prolaznosti vremena, nego o stvarima koje su se dogodile. Za početak željela bi se pohvaliti da sam ispravila fiziku iz koje sam imala kulju na polugodištu. Ispravila na 3. Baš sam zadovoljna.
No evo događaja koji su potaknuli pisanje ovog beznačajnog posta:
Sve je počelo prošli tjedan i nakon toga su se događaji izredali. Brijem da je to bilo prošli četvrtak. Kao i svaki dan, na trgu sam bila u 7:15. Kava je nužna prije početka svakog radnog dana. Iz tramvaja sam vidjela Jelenu i Robya, kako me strpljivo čekaju kod konja. Sretno sam izašla iz tramvaja i uputila se prema njima. Došla sam do konja i vidjela sam da Roby razgovara s nekim likovima. Kad sam se približila, čula sam da pričaju na engleskom. Zbunjivalo me to. Roby me pitao dal znam neki restoran u kojem oni mogu jesti doručak. Pa ljudi dobro da me niste pitali to u 4 ujutro!! No kako nismo znali niti jedno mjesto, pozvali smo ih na kavu u Tolikens gdje se mi nalazimo svako jutro. Oni su malo razmišljali i otišli sa nama na kavu. U međuvremenu sam saznala da su iz Meksika. Moja faca je bila onak . uglavnom, imaju 19 godina, iz Meksika su, upravo su završili srednju i sad im država godinu dana plaća da putuju po svijetu. Obišli su skoro cijelu Europu i još idu po ostatku Europe. U Meksiko se vraćaju 18.6.!!!!!!
Kasnije smo se dogovorili da ćemo se nać poslije škole tj. da će oni doć po nas, ali oni su očito imali važnijeg posla jer se nisu pojavili. Mislim ovo je bilo prilično zabavno iskustvo.
Daljni događaji utjecat će na mene dugo vremena.
To se dogodilo ovaj ponedeljak. Nisam imala zadnji sat. Škola mi je završila u pol 2. Lijepo sam otišla na kavu do 2:15. Tada sam krenula doma. Na trgu sam se ukrcala u 11 i otišla do Draškovićeve. Tamo sam čekala 14 ili 8. Napokon je došla 8. U međuvremenu sam srela frendicu iz škole u Draškovićevoj koja živi na Zvijezdi. I tako nas 2 ušle u 8 i po običaju, počele razgovarati o događajima. Bilo je dosta ljudi u tramvaju i jedva sam čekala da se ljudi pokupe iz tramvaja, pa da mogu negdje sjest. Polako smo prolazili pokraj Ribnjaka. Ispred nas je bila kolona automobila. Mi smo i dalje strpljivo čekale i razgovarale. Odjednom smo čule hitnu, ali to nije ništa neobično, zar ne. hitna je projurila pokraj nas. Točno na semaforu naš se tramvaj zaustavio i vrata su se širom otvorila. Ljudi su počeli izlaziti van, misleći da je tramvaj u kvaru. Frendica i ja smo ostale u tramvaju. Vidla sam jednog lika kojeg svako tolko vidim u busu il na cesti. Nakon 20 min saznali smo što se dogodilo. Nesreća. Oba 2 auta totalka i drito na tračnicama završili. Nakon nekih pol sata frendica je rekla da će ona pješke. Je, lako njoj, al ja moram do Mihaljevca, pa još na bus. Onaj lik kojeg sam malo prije spomenula me pitao dal imam za poziv. Odgovorila sam da nemam. Ustali smo se oboje u isto vrijeme i misleći na isto, izašli iz tramvaja zapalit pljugu. Još jedna cura je pljugala sa nama. Vidla sam Renu i ona je došla do tramvaja i ona je isto zapalila s nama. Tak smo počeli pričati da ćemo ić raditi zadaću. Naravno, to se nije dogodilo. Ona je nakon nekog vremena odlučila otić, usprkos mojem nagovaranju da ostane još neko vrijeme. Ostali smo onaj lik, ona cura i ja. Do nas je došao vozač i rekao nam da je bolje da krenemo pješke jer tramvaj možda neće još krenuti satima. A mogao nam je to reć prije neg što smo čekali sat vremena. I nas troje krenusmo pješke prema maloj sceni (kazalište). Već smo se malo bolje upoznali te smo stalno pričali nešto. lik nas je nagovorio da autostopiramo. Mi onak ajd ok, makar nas 2 nismo se nadale da će nam netko stat. I gle stvarno, stala nam je neka žena. Rekla nam je da ide do Zvijezde. Mi onak, super. Bar da dođemo malo bliže Mihaljevcu. kada smo došli do Zvijezde, pitala nas je gdje idemo i mi smo joj rekli do Mihaljevca, na što je ona odgovorila da će nas povest do tamo. Došli mi tamo i ljepo se zahvalili. Imali smo još 10 min do busa. Pričali smo o svem i o svačem. O mjuzi, o školi, o glupostima...doslovno o svemu. Došao je i autobus, ukrcali smo se. Došao je trenutak rastanka. Ljepo smo se svi pozdravili i krenuli dalje.

Eh...˝Happy fish..... dead fish.... ˝

puklo me nekaj, a ne znam kaj...valjda promjena dizajna...Ah..može biti bilo što..Sreća je ta što sam sad baš u raspoloženju za novi post..jebiga, trebalo bi sredit još i linkove, dodat neke slike, stavit mjuzu, sredit box....uff..previše toga..ajmo za sad bit na novom postu..
školica je u ponedjeljak, živci su spremni i odmorni...to se još nagađa, al najvjerovatnije su mi živci spremni za nove pobjede, odnosno gubitke...Danas sam bila vani i srela sam profe iz osnovnjaka iz glazbenog i tehničkog...tehnički..gdje je sad tehnički..ajde, nije kao da je sad prošlo 10 godina od kad sam zadnji puta imala tehnički, al je prošlo 2 godine...pa je stoga to i jako davno, budući da je moje pamćenje kratkoročno...zapravo ovisi..kako kada...
Život fakat brzo prolazi...Toliko je promjena u kratkom roku...toliko gubitaka....ali isto toliko i dobitaka...na kraju krajeva više se ni ne sjećamo stvari iz osnovne...ne sjećamo se više kako smo izgledali, kako smo se ponašali, zaljubljivali, voljeli...
zapravo, više se ni ne sjećamo kako smo se osjećali....sjećam se svoje prve simpatije...isse..ne mogu vjerovati da je to bilo tako davno..sjećam se svog prvog poljupca....svog prvog dečka...voljela bi to proživjeti opet jer bi sve izmjenila..
Ništa ne bi ostalo isto...ne znam zašto..možda zato što želim da sve bude savršeno...al opet bi nekaj bilo u kurcu...nije mi se sviđao moj život prije....bila sam malo crno stvorenje, mislila samo negativno, slušala frendove, zabrijavala si nekaj treće, zajebavala sve oko sebe...ne kažem ja da sam sad nekaj bolja, al nisam više toliko negativna, bolja sam osoba, cijenim druge ljude, fizikčki sam skroz drugačija...ne znam...mogla bi reći da sam odraslija...iako se još uvijek nagađa...
Ali stvarno ti se život promijeni i uvijek se može početi ispočetka...Uvijek!Ljudi koji kažu da je sve gotovo zbog jedne greške nemaju blagog pojma......Život je nepredvidljiv....