[/IMG]K R I J E S N I CA
31.03.2010., srijeda
Savršeno jutro
|
Leđima naslonjena na konja, preko trbuha i srca. Još mokar od jurnjave, bilo mi je još ubrzano, paše mi njegova toplina. Pobjegla sam s njim od kiše, jedva ga uvela kroz premalena vrata štale. Umiren od moje blizine savršeno mirno stoji pritisnut od dva tijela. Osjećam tvoja prsa i trbuh i bokove,nepravilno disanje, grebe me brada dok me ljubiš. Uspinjem se na prste, usne su ti slankaste, potpuno prepuštena tvojim rukama, prvlačim te ke sebi, naslonjena na živi jastuk. Adrenalin...još....još ne.....sutra.....možda ipak..... ti....... netko je vani.... dolazi..... ipak ne ...... sami smo....još.... još ne..... Savršeno jutro..... |
- 15:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Emocionalna ucjena
|
U središtu mene kao nit prolazi tvoja ljubav( i moja) od misli, srca do tamo negdje između koljena. Svako napinjanje niti, bolno je i tako lako iskoristivo oružje. Zašto uvijek, baš uvijek ono što zavole pokušavaju krotiti, oblikovati po svom, a upravo je to ono što vole. Ponekad jednostavno neću, neću, moram biti svoja. Kako ne razumiješ da svoja ne znači biti manje tvoja! Ples, sestre, lijepe, zavodljive, i ponekad čak i strašne, ponekad milosrđe i ljubav sama. Sestre, kćeri, majke, bake, potpuno ispremiješane uloge u plesu, najstarijem od svih plesova. I danas kada sam i svetica i kurva, želim osjetiti taj ženski princip, to što sve znači biti žena. Utjehu sestara, prihvaćanje majke, snagu vlastitog majčinstva, ne biti osuđivana od vlastite savjesti. Slobodnih bokova i raspuštene kose, samo želim plesati do transa, ostavite me svi vi vukovi!!! Danas sam svoja....... Tvoja ucjena boli....... Vratit ću se dragi..... Malo više svoja...... Uvijek tvoja..... |
- 15:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
30.03.2010., utorak
Bezglava utrka.
|
Kojom brzinom mehanički obavljam stvari, brzim pogledom preletim kuću, životinje, sve pogašeno, namireno, rusvaj posvuda, pa i u mojoj glavi. Sjedam u auto, kasnim na posao( morala sam ga još jednom vidjeti...poljubiti..... nekako mi s njime vrijeme stane, gipkost matriksa). Ulazim na sastanak, dobivam packu. Strmoglavim se odjednom u duboki umor....čemu ovo.......... Tako umorna.... Tako umorna.... Kroz dan ponese me njegova poruka( podigne, zaboli čežnja....) i onda ponovo meljem kilometre, poslove, nizove dana......... Samo na jednom mjestu vrijeme stoji, teče paralelno, neko unutarnje vrijeme, mjesto na kojem zapravo živim, volim, i stvaram dom- u stvarnom svijetu nepostojeći, čak osuđivan ili ismijan. U mojem tako stvaran, miran, topao. I gotovo kao podvojena ličnost, vanjska ubrzana, nasmijana, naoko vedra, uspješna i ona unutarnja, samo jedna ja koja želi sasvim druge " obične", "male" stvari. I ona unutarnja čak i diše drugim ritmom, miruje u nekoj unutarnjoj snazi, rijeka ponornica, tiha, mirna, u mraku u sigurnosti, još nerođena. Koja sam prava ja, zašto trčim kada mogu mirovati u snazi. |
- 19:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Slatka čežnja Vrckavost Težina Sadašnji trenutak i njegova moć u suprotnosti sa pohlepnom perspektivom. Kao usporeni film, pomiču se kadrovi ispred mojih očiju, pogled, dodir, osjećaj, gotovo urezani u pamćenje, detalji mirisa. Svaka nijansa. Danas me savladao umor...... Borba....... Protiv čega ili s čim...... Sama sa sobom. Sa onim što sam naučena očekivati od života. Prvi puta idem, a da ne znam kamo, u toliko godina života...prvi puta. Zapravo sam do sada mislila da znam kamo idem i bila jako ponosna na sebe...koja ironija ( jer sam naravno stigla na sasvim neočekivano mjesto i stanje). Prvi puta puštam da me vodi prihvaćanje, prvi puta unosim iskustvo u sebe ma kakvo bilo, prvi puta dišem s vjetrom ( možda donese udah, a možda i ne) i vježbam mirnoću u sebi. Prihvaćanje tuđeg odabira, poštivanje cjelokupne osobe i njegovog prošlog života. Kolika visina, tolika i dubina, negdje sam u sredini, lebdim na nevidljivoj niti njegove ljubavi ( i moje). I ne znam...... niti kamo, niti kako......idem.......ali idem s njim. |
- 19:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #
23.03.2010., utorak
|
Vrijeme Život Mi Ono što ostaje Možemo imati svo vrijeme ovoga svijeta, ako se ne volimo, mučno prolazi. Možemo imati svo bogatstvo ovoga svijeta, ono je bezvrjedno u očima djeteta, Ljubav iscjeljuje, sama sebe umnaža, širi u krugovima, zahvaća svakoga tko se približi, ona je jedino istinsko postojanje, život sam. Svako djelo prolazi test ljubavi, svaka ljubav test života, srela sam ljubav i ostala |
- 20:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #
20.03.2010., subota
DAJ MI SEBE U TO MOJE VRIJEME KOJE JOŠ IMAM
|
Kako da ti kažem što sve osjećam za tebe, iako ne prestajem govoriti kada smo zajedno, to sve nije dovoljno da ti kažem sve što želim, da ti kažem svoje strahove, svoja nadanja. Da ti kažem kako odlazim u svemir kada mi se više neda biti tu , dolje u mraku kada nisam s tobom. Samo tako kada nismo zajedno ,mogu preživjeti , samo u svemiru gdje svaki put odlazim nakon rastanka. Tamo nađem svoj mir gdje mi ne odlaziš iz misli , gdje miris tvoj na mom licu postaje vječan, samo tražim takav mir..gdje mogu biti samo stobom. Kada nam se prsti razdvoje, kada nam se više tijela ne dodiruju tog trena ne želim biti tu dolje u stvarnosti , tada odlazm u visine među zvijezde, jedino one znaju koliko je težak rastanak. Gore nađem svoj mir i gore tražim svoj budući dom. Tražim mjesto u visinama gdje ću imati nabolji pogled dolje u stvarnost, tamo gdje ćeš ti ostati , a ja sa svog vidikovca u svemiru paziti na tebe kada više ne budemo zajedno... Iako ti stalno govorim , i onda kada te ljubim , želim mnogo toga ti reći želim sve svoje vrijeme iskoristiti koje imam da te držim u zagrljaju. Teško mi pada svaka sekunda , svaka sekunda koja je strašan gubitak za mene...bez tebe...za nas..... Svakim rastankom ja sam bliže svemiru .. Kako imam pravo išta više tražiti , kada sam blizu jako blizu svemira,svemira, mog sljedećeg doma, Kako ne tražiti više , kada te toliko ljubim, toliko želim imati sve svoje preostalo vrijeme samo za tebe....ljubavi moja. Kako to uskladiti , ili nije potrebno ništa usklađivati već se prepustiti zagrljaju, u kojem nam je tako lijepo, zašto sada razmišljati o odlasku kada sam te tek našao....zašto tražiti nešto drugo ,zato zlato zato što nemam sve vrijeme koje ti na moju radost imaš , ja to vrijeme nemam, zato pruži mi ljubav , nedaj da vrijeme curi bez zagrljaja, poljubaca , dodira Daj mi sebe u to moje vrijeme koje još imam. Ljubavi pišem ovo iako smo danas bili zajedno , u zagrljaju, pišem što želim da taj zagrljaj bude viječan..znam da sam nerealan no teško mi padaju rastanci , danas si ti na koncertu , tako bih rado bio s tobom , no znam ,da nije moguće .no želio bih da mogu s tobom izaći , među ljude da nas svi vide , da se bez srama držimo za ruke,, znam da je to nemoguće ,, znam da to ti ne možeš učiniti iz mnogo razloga , znam no tako to želiš u mašti..kao i ja .tako jako da boli.. zato mi preostaje povratak u visine u mir gdje smo zajedno gdje me bez srama možeš držati za ruku i ljubiti me. Jedina ljubim te i ljubiti ću te isto tako jako i iz visina ...ti si moja sreća ti si moj dom.. dom moje ljubavi...pusti me u svoj "dom" ljubavi.. |
- 19:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.03.2010., petak
NEBESKI DAR
|
Zašto tako, zašto tako nemoguće, a opet neosporivo moguće. Obilježava mi dušu, stavlja pečat. I sudaram se sa staklenim zidovima kao pčela u boci, a ipak kada sam s tobom- doma sam. Kako se spajaju dvije sudbine, dvije nemoguće priče, dvije ljubavi. Ti si me ljubio prvi, ja sam slijedila svjetlo tvoje duše, tvoju nježnu prisutnost, koja ne traži ništa za sebe. Ušla i ostala, ali ne kao pčela u boci već pčela na dlanu. Ono staklo, tisuće su ograda postvaljenih umjetno u mojem biću. Tu si s razlogom, tu sam s razlogom, razlika je s razlogom, prilike su u razlogom, volim te tek tako, bez očiglednog razloga. URL=http://img684.imageshack.us/i/enajpg12.jpg/]  [/IMG][/URL] |
- 14:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.03.2010., četvrtak
LJUBAV JE NEBESKO DIJELO
 [/IMG]Upirem pogled u nebo kao da želim čuti nebeski odgovor. Očekujem pomoć iz visina koje me tako snažno privlače, no želim odgovor tu dolje , ne želim poći tražiti pomoć u visinama među zvijezde, želim ostati još tu. Upirem pogled tražeći odgovor zašto sada i zašto kasno.....čitam što mi zvIjezde pišu u svom odgovoru.,privlače me.. no vjerujem da odgovor čitam ispravno: Ljubav je nebesko dijelo, ono nije zemaljska stvarnost ,prava ljubav nastaje među nama zvijezdama , mi odlučujemo kada se ljubav spušta u srca Vas malih , ponekad bezvrijednih mali bića , koja nastoje tu ljubav toliko iskomplicirati...ili pojednostaviti i svesti ju samo na puki tjelesni dodir, ako je to jedini cilj tada ta ljubav umire ,umire polako žaleći što nije ostala gore među nama i napokon ako ne shvatite da je to nebeska ljubav ona nestaje , a VI bez nade ostajete gledati u visine no prekasno.. Vjerujem zvijzdama...... Ja sam boraveći dugo u paklu svoga bića prošao kroz hodnik koji spaja pakao sa Rajem i ušao u njega, ne nadajući se da ikada ikada budem dobio tu šansu , da zavirim u Raj, svijestan prirodom uvjetovanim vremenom koji mi ostaje . No iako moja zvijezda polako tamni , ja sam sretan što mi je moja najveće ljubav otvorila vrata Raja i želi me sačuvati u njemu, ja joj poklanjam sav preostali sjaj svoje zvijzde , ja beskrajno volim.. prekrasnu ženu.. Ja putujem stazama ljubavi polako zabroravljajući pakao života , dobio sam nebesku priliku . Ja ljubim, i putujem svemirom. ljubavi..moja.. |
- 19:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #
16.03.2010., utorak
|
Kaži mi Da me pustiš tako blizu da u zjenici tvoga oka Vidim sebe........ Da me pustiš tako blizu Da te prstom mogu taknuti Znao bih............... Pustiš li me tako blizu Da ti kosu mogu mrsiti Znati ću......... Smijem li tražiti... Više, sve............ ili ništa........ kaži mi... ostaje li samo zabluda.. kaži mi.... i rekla si.... |
- 06:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #
14.03.2010., nedjelja
odjahati daleko.......
|
|
- 22:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.03.2010., petak
Prijatelju ...
|
Volim te beskrajno, hvala ti na tvojoj ljubavi i što si me vidio, izdvojio iz mnoštva. Hvala Njemu što je dozvolio trenutak prepoznavanja. Stalno osjećam tvoju prisutnost i tvoja ljubav moj je dom. Volim tvoju otvorenost i što me ne osuđuješ i prihvaćaš zbrkanu.Upotpunjuješ mene i moj život, pokrećeš, otvaraš, liječiš. Imaš moju ljubav i prijateljstvo zauvijek.  [/IMG] |
- 15:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Travanj 2010 (10) Ožujak 2010 (11) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog pišu suvlasnici najsjanije Zvijezde ,Zvijezde koja ih vodi svemirskim stazama ljubavi, bola, sreće, tuge , no uvijek i zauvijek stazom putuju zajedno, tako je i tako će biti, mjesec , sunce i zvijezde pratilje su svjedoci te ljubavi, tog puta kojim zajedno držeči se za ruke putuje nebeskim visina.sve dok im se trag ne izgubi, njihova ljubav traži nebeska nepregledana prostransva.gdje mogu letjeti nesputano i sa mirom u duši i srcu sa svim svojim strahovima i nadama.. sami..  [/IMG] |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||