U središtu mene kao nit prolazi tvoja ljubav( i moja) od misli, srca do tamo negdje između koljena.
Svako napinjanje niti, bolno je i tako lako iskoristivo oružje.
Zašto uvijek, baš uvijek ono što zavole pokušavaju krotiti, oblikovati po svom, a upravo je to ono što vole.
Ponekad jednostavno neću, neću, moram biti svoja.
Kako ne razumiješ da svoja ne znači biti manje tvoja!
Ples, sestre, lijepe, zavodljive, i ponekad čak i strašne, ponekad milosrđe i ljubav sama. Sestre, kćeri, majke, bake, potpuno ispremiješane uloge u plesu, najstarijem od svih plesova.
I danas kada sam i svetica i kurva, želim osjetiti taj ženski princip, to što sve znači biti žena. Utjehu sestara, prihvaćanje majke, snagu vlastitog majčinstva, ne biti osuđivana od vlastite savjesti.
Slobodnih bokova i raspuštene kose, samo želim plesati do transa, ostavite me svi vi vukovi!!!
Danas sam svoja.......
Tvoja ucjena boli.......
Vratit ću se dragi.....
Malo više svoja......
Uvijek tvoja.....
Post je objavljen 31.03.2010. u 15:24 sati.