Kako da ti kažem što sve osjećam za tebe, iako ne prestajem govoriti kada smo zajedno, to sve nije dovoljno da ti kažem sve što želim, da ti kažem svoje strahove, svoja nadanja.
Da ti kažem kako odlazim u svemir kada mi se više neda biti tu , dolje u mraku kada nisam s tobom. Samo tako kada nismo zajedno ,mogu preživjeti , samo u svemiru gdje svaki put odlazim nakon rastanka. Tamo nađem svoj mir gdje mi ne odlaziš iz misli , gdje miris tvoj na mom licu postaje vječan, samo tražim takav mir..gdje mogu biti samo stobom.
Kada nam se prsti razdvoje, kada nam se više tijela ne dodiruju tog trena ne želim biti tu dolje u stvarnosti , tada odlazm u visine među zvijezde, jedino one znaju koliko je težak rastanak.
Gore nađem svoj mir i gore tražim svoj budući dom.
Tražim mjesto u visinama gdje ću imati nabolji pogled dolje u stvarnost, tamo gdje ćeš ti ostati , a ja sa svog vidikovca u svemiru paziti na tebe kada više ne budemo zajedno...
Iako ti stalno govorim , i onda kada te ljubim , želim mnogo toga ti reći želim sve svoje vrijeme iskoristiti koje imam da te držim u zagrljaju. Teško mi pada svaka sekunda , svaka sekunda koja je strašan gubitak za mene...bez tebe...za nas..... Svakim rastankom ja sam bliže svemiru ..
Kako imam pravo išta više tražiti , kada sam blizu jako blizu svemira,svemira, mog sljedećeg doma, Kako ne tražiti više , kada te toliko ljubim, toliko želim imati sve svoje preostalo vrijeme samo za tebe....ljubavi moja.
Kako to uskladiti , ili nije potrebno ništa usklađivati već se prepustiti zagrljaju, u kojem nam je tako lijepo, zašto sada razmišljati o odlasku kada sam te tek našao....zašto tražiti nešto drugo ,zato zlato zato što nemam sve vrijeme koje ti na moju radost imaš , ja to vrijeme nemam, zato pruži mi ljubav , nedaj da vrijeme curi bez zagrljaja, poljubaca , dodira
Daj mi sebe u to moje vrijeme koje još imam.
Ljubavi pišem ovo iako smo danas bili zajedno , u zagrljaju, pišem što želim da taj zagrljaj bude viječan..znam da sam nerealan no teško mi padaju rastanci , danas si ti na koncertu , tako bih rado bio s tobom , no znam ,da nije moguće .no želio bih da mogu s tobom izaći , među ljude da nas svi vide , da se bez srama držimo za ruke,, znam da je to nemoguće ,, znam da to ti ne možeš učiniti iz mnogo razloga , znam no tako to želiš u mašti..kao i ja .tako jako da boli..
zato mi preostaje povratak u visine u mir gdje smo zajedno gdje me bez srama možeš držati za ruku i ljubiti me.
Jedina ljubim te i ljubiti ću te isto tako jako i iz visina ...ti si moja sreća ti si moj dom.. dom moje ljubavi...pusti me u svoj "dom" ljubavi..
Post je objavljen 20.03.2010. u 19:51 sati.