Slatka čežnja
Vrckavost
Težina
Sadašnji trenutak i njegova moć u suprotnosti sa pohlepnom perspektivom.
Kao usporeni film, pomiču se kadrovi ispred mojih očiju, pogled, dodir, osjećaj, gotovo urezani u pamćenje, detalji mirisa.
Svaka nijansa.
Danas me savladao umor......
Borba.......
Protiv čega ili s čim......
Sama sa sobom.
Sa onim što sam naučena očekivati od života.
Prvi puta idem, a da ne znam kamo, u toliko godina života...prvi puta.
Zapravo sam do sada mislila da znam kamo idem i bila jako ponosna na sebe...koja ironija ( jer sam naravno stigla na sasvim neočekivano mjesto i stanje).
Prvi puta puštam da me vodi prihvaćanje, prvi puta unosim iskustvo u sebe ma kakvo bilo, prvi puta dišem s vjetrom ( možda donese udah, a možda i ne) i vježbam mirnoću u sebi.
Prihvaćanje tuđeg odabira, poštivanje cjelokupne osobe i njegovog prošlog života.
Kolika visina, tolika i dubina, negdje sam u sredini, lebdim na nevidljivoj niti njegove ljubavi ( i moje).
I ne znam...... niti kamo, niti kako......idem.......ali idem s njim.
Post je objavljen 30.03.2010. u 19:28 sati.