Zaljubljen u masku
Baš nekako, u vrijeme karnevalskog solasticija, zapadne i to Valentinovo. Dok još opijeni i lažno neranjivi od fašničkog vina, ni sebe ne možemo prepoznati.
Jednom davno sam u Veneciji proveo dan tako da sam potajno pratio naljepše lice na svijetu. Simulirao sam slučajna zastajanja za istim štandovima i istim kafeterijama, svaki put ponovno glumeći iznenađenost. Znao sam da slijedim plastičnu masku ali sam bio sve više i više zaljubljen. Jer je bila nešto najljepše što sam vidio. Gordo je osvajala Veneziju ploveći spretnim korakom u dugačkoj haljini krojenoj za boginje. Došetala se graciozno do sumraka. Kada je je zastala i skinula masku, ljubazna starica naboranog lica poslala mi je osmijeh kojim mi je rekla sve. Sve o tome kako iz godine u godinu ona na današnji dan jednako krstari Venecijom, pružajući ljudima šansu da se ponovo zaljube. Ove ću noći krenuti zakrabuljen I glas ću promijeniti I ime I pogled i smijeh Ove ću noći doći pod krinkom Prerušen u nekog posve drugog I natjerati te da se zaljubiš u mene Ove ću noći pod maskom nekog drugog Prevariti tebe Kao što si ti prevarila mene A tebe ću posve drugačijom vidjeti Jer tako želim Da se opet zaljubim |
< | veljača, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |