Petra 24.02.2019. 13:16

Jedna od bitnih karakteristika svakog civilizovanog društva, to je voljno služenje obziru, koje dobrim vaspitanjem i dugom tradicijom postane druga narav ljudi, i koje je glavni i najbolji antidot svima neminovnim zlima društvenog života. Kad ti obziri stanu da popuštaju i postanu predmet kritike i ironije, znak je da je društvo osuđeno, da su njegova zla pretegnula, da brže ili sporije ide svojoj propasti, i da su prvi oblici novog društva na pomolu.
IA

Lastavica 24.02.2019. 13:33

I to je točno.
Što mora da dođe i ne može se promijeniti, treba prihvatiti tako.

shadow-of-soul 24.02.2019. 13:56

kako god bilo, nitko ne voli patnju i bol, ali to sve dovodi do nekog dubljeg smisla

Petra 24.02.2019. 14:31

Lastavica
Prihvatiti na svoj način :-)

Petra 24.02.2019. 14:37

shadow-of-soul
Uvijek je tako ...

meroveus 24.02.2019. 16:14

U nekom slijedu koji sam zamislio bila bi nakon intruzije i intarzije inkrustacija jutra, sada to nije moguće.
Još je Nietzsche postanak tragedije izveo iz komedije. Pa kako nam drago, možemo neminovnost uzeti i kao komičan element gubitka svijesti. No, ostaje ta svugdjeprisutnonazočna patnja i još naglašenije nezadovoljstvo patnjom, ako patnju podrazumijevamo oporbom ugodi. A na kraju nas ne očekuje ugoda, ili možda - da? Ili smo svi osuđeni nakon kraja biti u čekaonici do onog konačnog suda? Pa ako zlo pobijedi, svi oni sljedbenici dobroga ne će se dobro provesti, iako su im za života obećani raj, obilje, djevice ili što već. Sudbina prošlih života još uvijek visi o tankoj niti, nije dovršena, kao i svaki budući život koji će početi rođenjem, relativni su, po svemu nepotpuni i obilježeni ne-znanjem. Sve u svemu, baratamo samo pretpostavkama. Jedina neminovnost je smrt. A tko bi nam mogao dojaviti kako je ona tragična? Još se nitko nije vratio.

Petra 24.02.2019. 19:14

meroveus
Moram ti priznati da me na ovo inspirisao tvoj prvi naslov, samo sam malo kasnila sa postom, pa ovu tvoju drugu u prvi mah nisam ni uočila, jer su mi se isti pojmovi motali po glavi ...zapravo više sam razmišljala o onome što si pisao, nego o tome šta si namjeravao, inače ti ne bih kvarila planove. Sad mi je žao. I eto patnje! Eto nezadovoljstva njom.
A da li će biti ugode nakon toga, ne znam. Pa vidjećemo, ako ostane diptih, izostaće, a ako ipak bude triptih jutra, hoće. ;)
Neke stvari zavise i od nas samih.

A što se tiče drugog dijela tvog komentara, iskrena da budem, ja o tim pitanjima nikada ne razmišljam na način da pokušavam dokučiti odgovor. Umijeće je i to živjeti u neizvjesnosti i vjerovati da ćemo se snaći u svemu što nas snađe, ako budemo svjesni toga.
Ako bismo znali sve te odgovore, naš život bi bio programiran sa ulogama po unaprijed zadatom scenariju. Kakva bi to tek mora bila!

E, a možda se niko otuda nije vratio zato što je tamo lijepo. :-))

teuta 24.02.2019. 22:28

Točno ali nije to lako ostvariti ali neminovno je. LP

Razmišljanja jedne žene 05.03.2019. 18:09

nekoje stvari u životu moramo prihvatiti kao neminovne. Jedna od njih je prolaznost- čovjeka, ljudi, društva, zajednice....

Petra 30.03.2019. 15:15

teuta
Neminovnost je neizbježna :-)

Petra 30.03.2019. 15:16

Razmišljanja jedne žene
A prolaznost je neminovna ;)

Petra 15.02.2019. 17:46

Svako vrijeme ima svoj username i password, za ulaz, ali i "šifru" za izlaz.

Njegova nesreća je bila da se, u vremenu kao što je naše, nije mogao nikad potpuno osloboditi neiskorenljive a naivne i opasne iluzije da se u životu može naći stalna tačka, nešto što traje i ostaje, na što se čovek može jednom zauvek osloniti i iza čega se u svom od postanka do nestanka ugroženom postojanju može zakloniti.I.A.

Lastavica 15.02.2019. 19:46

Tako je, najhrabriji najkraće žive.

shadow-of-soul 15.02.2019. 20:22

što li je heroj, a što li je život? i jedno i drugo

Petra 15.02.2019. 20:44

Lastavica
Za njih je to ključ za izlazak

Petra 15.02.2019. 20:45

shadow-of-soul
Da :-)
Lijepo si to primijetila.

Razmišljanja jedne žene 15.02.2019. 21:31

U nevremenu života rađaju se heroji.

Petra 16.02.2019. 09:31

Razmišljanja jedne žene
Da, nevremena odnose ljude ...

meroveus 17.02.2019. 18:46

Tvrdim: prošlost je bog. a na kostima bliskih prethodnika gradimo si kao budućnost. istina je kako su prve civilizacije nastajale kako bi čuvale grobove. briga za zagrobno metamorfozirala se u tradicionalno. kakva je to budućnost u kojoj su povratci koji nikamo ne vode, osim preuzimanja duga što sa sobom nosi krivnju? ima li heroja u vrlini, ili je herojstvo vrline podrazumijevajuće? Još jedna ljudska predrasuda. dokaz praznovjerja.

Petra 18.02.2019. 20:57

meroveus
Nit života čine kosti predaka i potomaka zajedno sa našim kostima. One prethodne su i omča i potpora, bez njih se ne može dalje, ali kad bi one mogle vidjeti potomke, zasigurno bi se isprevrtale u grobu.

eum 22.02.2019. 10:43

Da, sve u svoje vrijeme da ne bude nevrijeme...jer u nevremenu mogu pmoći samo heroji svojim držanjem i rukopružanjem...

Draž života i poticaj spoznaje je upravo u tome da se u životu nemože naći stalna tačka, "nešto što traje i ostaje, na što se čovek može jednom zauvek osloniti", da postoji takav "stup" svi bi ga se držali i pretvarali u "bukvu"...

Petra 24.02.2019. 13:25

EuM
Kad bi svi i Njemu našli oslonac, ne bi trebali heroji :-)

Petra 09.02.2019. 21:26

Svaki se lik može upisati u kružnicu.
Život nas ima.

teuta 09.02.2019. 21:50

Ne mislim da bi bio uzalud a znaš zašto? Zato što nitko ne zna svoj usud, radi sebe i svoje savjesti treba činiti promjene. Kružnica je elastična.

Petra 09.02.2019. 22:07

teuta :-))
Ka bismo znali svoj usud, sve bi bilo uzalud.

Donabellina 09.02.2019. 22:16

Neka kružnica : poslije Kavkaskog kruga kredom svaka kružnica ima opravdanje za svoj centar

teuta 09.02.2019. 22:21

To svakako, slažem se. Zato i je dobro da ne znamo.

morska iz dubina 09.02.2019. 22:35

Kruznica je divna. Zaokruzena cjelina. Ne znas koja je tocka pocetak, a koja kraj.

eum 09.02.2019. 23:04

Usud:
Ako želim promjene,
i poduzmem mjene
usud ostaje bez mene

Ako ne želimo promjene
i ne poduzimamo mjene
usud ostaje za lijene!...

EuM

jeka 10.02.2019. 00:13

Znas onu pjesmu od EKV krug. Na to me podsjetila tvoja misao.

Petra 10.02.2019. 00:50

jeka
Znam, ali je se nisam sjetila.
A stvarno je dobra! :-))

Petra 10.02.2019. 01:03

AnnaBoni
E,da. Ona ga smatra svojim, ali mu se ne može približiti. :-)
Ne pripada centar onoj koja misli da ima pravo na njega, već onoj koja ga osjeća svojim.

Petra 10.02.2019. 01:05

teuta :-)

Petra 10.02.2019. 01:06

Dnevnik jedne otočke
Ona je istovremeno sve!

Petra 10.02.2019. 01:07

EuM
Simpatično :-)

Lastavica 10.02.2019. 07:45

Usud stvaramo sami.

Petra 10.02.2019. 08:01

Lastavica
Ponekad. Kao i promjene.

shadow-of-soul 10.02.2019. 11:07

sudbina mijenja čovjeka

Petra 10.02.2019. 11:13

shadow-of-soul
Pa, da. I ostaje neodgovoreno ključno pitanje, kako ostati dobar i moralan u oskudici, kao i u izobilju? ;)

shadow-of-soul 10.02.2019. 16:13

@Petra - vjerojatno tako po onoj: "ono što ne želiš sebi - ne čini drugome" - prošla sam baš to nekakvo razdoblje 2015. godine i vratila sam se u život ista kakva sam i bila i prije i danas

Razmišljanja jedne žene 10.02.2019. 23:01

Sudbinu ne možemo mijenjati niti na nju utjecati. Život je kružnica:))

Petra 12.02.2019. 19:33

shadow-of-soul
Ni mene sve nedaće nisu izbacile iz kolosijeka ...
a ljudi su se generalno izmijenili ...

Petra 12.02.2019. 19:35

Razmišljanja jedne žene
Svako nosi svoj krst ;)

eum 15.02.2019. 15:53

Usud nije Sud, a sebe možemo mijenjati i moramo da bi uspjeti uvjeriti sve i sebe da možemo... Upućeni smo na druge i to ne možemo izbjeći a njih izravno ne možemo mijenjati. Odluči sad...

Petra 15.02.2019. 17:33

EuM
Druge sam odavno prestala mijenjati, a i sebe sve rjeđe. Prilagođavam se samo kada moram. To je postalo rutina. :-))

Petra 07.02.2019. 19:16

Potrebno je znati stvoriti sebi nove oči i nove uši za stvari koje su postale nevidljive u veličini krize i nijeme u dubini vremena.

Lastavica 07.02.2019. 19:20

Mnogi toga nisu svjesni.

teuta 07.02.2019. 19:27

Kad tad čemo biti primoreni pomiriti i prihvatiti sve ono što nam je bilo strano ali je neminovno...

Petra 07.02.2019. 19:38

Lastavica
Većina nije ...a i oni koji jesu teško se nose sa tim..

Petra 07.02.2019. 19:43

teuta
Da.
Zato je bolje čim prije, da bi se moglo uticati na način postojanja tog novog, da to novo što manje utiče na nas svojom stihijom ...da bi se moglo biti korak ispred vremena.
Mislim da je najgore što može da nam se dogodi da "kaskamo za vremenom" koje preziremo, to bi produžilo naš boravak u njemu.

Krotiteljica 07.02.2019. 20:06

Novo ne znači uvijek progres

teuta 07.02.2019. 20:18

Slažem se. Na žalost često kaskamo za vremenom...

shadow-of-soul 07.02.2019. 20:37

uvijek postoji neki generacijski jaz

meroveus 08.02.2019. 14:13

Moraju postojati vrijednosti koje nisu dvojbene. Nakon vlade građevine, imamo vladu anemije. Mahom su to osobe koje koriste prečace u građenju svojih karijera. Svjež primjer je bivši ministar znanosti koji je doktorski rad prepisao iz vlastitog diplomskog, tu je i potpredsjednik sabora koji je 70% diplomskog prepisao od kolege te uopće nije adekvatno sankcioniran. U normalnim demokracijama ako ministru ne prođe zakon, on podnosi ostavku. Ministar zdravlja kao i ministrica obitelji uopće ih ne znaju napisati. Ministar obrane dvije godine kupuje avione i - ništa, Sad će ponavljati razred, ali ostaje zaglavni kamen vlade.
Dakle, mladi bi od starijih trebali naslijediti svjetonazor: snađi se, druže! Prepiši, falsificiraj, laži! Ako imaš stranačku iskaznicu, sve će proći.
Još smo godinama svjetlosti udaljeni od moderne zajednice. Zapravo, čudim se kako ženama, zbog njihovog drugotnog položaja, nije ukinuto pravo glasa. Pa neka se usude biti gore.

eum 08.02.2019. 22:45

Petra, dobro si "ubola" tematiku istine za "posljednja pokoljenja", za koja se nadam da nisu posljednja, i da će preživjeti oni koji se budu držaji regula u tradicionalnim vrijednostima poštujući sebe, svoje bližnje..

Petra 09.02.2019. 10:43

Madreteran
Sve više se "plašim" promjena, ne zato što sam stara i nesklona njima, već zato što znam da svaki put iznjedre sve gore i gore ..
Dobro bi došle kvalitetne promjene u kojima bi se približili pravo i pravda ...
Od toga naravno nema ništa, to znaju svi oni koji razumiju "ovaj" svijet i njegovu genezu, zato se čeka Njegov drugi dolazak :-))

Petra 09.02.2019. 10:48

teuta
Za nas nije ovaj svijet ...
a nije ni kenozoik, valjda ;)

Petra 09.02.2019. 10:52

shadow-of-soul
Da. Blago tolerantnima! :-)

Petra 09.02.2019. 11:11

meroveus
Mahom su to kombinacije svega onoga što preziremo, i čini mi se da su mlade generacije već uveliko usvojile svjetonazor o kome govoriš, pa sad imamo situaciju iskazanu onom francuskom izrekom - prazna burad najviše se čuju. :-)
Nema priloga u prilog lutki ispunjenih slamom. ;)
A nama ostaje da se sličnom radujemo, dok ga još ima i dok ga možemo prepoznati.

Petra 09.02.2019. 11:15

EuM
Volim komentare koji mi izmame osmjeh na licu. :-)
Neka to budu posljednja loš pokoljenja ...

Petra 02.02.2019. 09:46

Usavršavanje naravi ("političke životinje").

VladKrvoglad 02.02.2019. 15:14

haleluja! :)

Petra 02.02.2019. 15:33

Vlad :-)

"Bljesak svetlosti je
U svakoj reči
Ma koju god da čuo si
Svetu ili onu slomljenu Aleluja"

shadow-of-soul 02.02.2019. 17:48

i možda vode u propast

Lastavica 02.02.2019. 18:08

Nažalost, to je stvarnost.

meroveus 03.02.2019. 09:39

Na našim prostorima misli K. Marxa su danas nepoželjne i anatemizirane, poput Nietzscheovih nakon WWII. On je revolucionaran po svojoj 11. tezi o Feurbachu. Stoga imamo zajednicu (fikcija!) koja je u svom krupnom planu anemična, bezidejna i sluganjska. Zajednicu koja nema svoje ja. Svatko će interpretirati svoju osobnu istinu kao važeću za sve, a onaj svatko bez svoje istine priklanjat će se jačoj. Uvijek je jača ona koja želi zadržati postojeće stanje, dok je istina za promjenom istog teroristička, anarhistička, militantna, buntovna, dakle nepoželjna. Umjesto demokracije imamo deimoskraciju.

Razmišljanja jedne žene 03.02.2019. 21:18

Kako kaže Lastavica to je stvarnost.
U zadnje vrijeme čitam ponovno davno pročitano, još davnijih dana napisano. I nekada i sada čovjek, ljudi, ljudska rasa u cjelini postavlja si slična pitanja. Da smo od predaka dobro usvojili, danas se nebi ovako pitali.
Pozdrav tebi :))

Petra 05.02.2019. 20:51

shadow-of-soul
Možda nas samo vrijeme zaobilazi i lagano pretiče ...;)

Petra 05.02.2019. 20:51

Lastavica
...kakvu ne želimo

Petra 05.02.2019. 21:09

meroveus
Čudno ustanovljene navike na ovim prostorima.
Otpor promjenama vrlo je karakterističan za male, zatvorene sredine koje imaju svoje ustaljene navike, kakve postoje u svim društvima.
Međutim, ovo što je nas snašlo, a što si veoma lijepo opisao, pogonska je mašinerija jednog autodestruktivnog sistema. Ovi sistemi rade kao programi koji kada jednom startuju sa neznalicama i uspostave vazalni odnos u hijerarhiji, svaka nova generacija bira nove neznalice veće od sebe, kao poslušnike. Tako se iz društvenog mulja kroz nekoliko generacija izvlači ono najgore iz čoveka ... društvo vitoperi um nametnutim destruktivnim idejama i sunovraćuje se ...

Petra 05.02.2019. 21:32

Razmišljanja jedne žene
Hvala ti.
Uvijek je lakše rušiti nego graditi, a ljudi idu linijom manjeg otpora. Zato se sve više i plašim promjena, jer iskustvo je pokazalo da one (promjene) od lošeg donose gore ... ;)