Radost
Živjeti ljubav , znači na svoj način pobjeđivati u nezadrživom hodu prema cilju i predstavlja najveću životnu radost. I ako na tom putu postoje snažne strasti, velike misli, mašta, smjelost, sloboda, radost istrajnost i odlučnost – postoji vjera.
Vjerom se može "osigurati" nada na različitim nivoima života, u uzročno posljedičnoj vezi.
Ulog(a)
Ne biramo mi svoje uloge u životu, one biraju nas, prema našim mislima, a poslije nas vode. Zato ni gluma nije umjetnička sloboda do kraja. Uloge nas kad tad stignu.
Kakve su ti misli, takav ti je život (sv. otac Tadej) a ne može se ni glumiti a da se (tako) ne misli...
Digitalni nomad
Surfovanje netom i putovanje svijetom kroz "žicu" čini nas digitalnim nomadom.
Šljap, šljap, šljap
Kad obilna jesenja kiša natopi zemlju i na kolovozu ostavi barice ja se sjetim kako "gazi gusak baricama šljap, šljap, šljap" i pomislim koliko idile ima u tom geganju i gacanju, iako je mračno i hladno. I maglovito.
Gdje je nestala ta idila, makar ona bila samo lirska ili literarna? Kada nas je tačno napustila?
Je li neumitno hladna logika ekonomskih zakona dovela do gubitka nevinosti savremenog čovjeka? Je li izvitoperila ljudsko biće?
U društvu promjena čovjek se našao u situaciji stranoj sopstvenoj prirodi.
Mogućnost iskustva
Ljubav nas oslobađa unutrašnjih tjeskoba i istovremeno ispunjava životnim zadovoljstvom. To iskustvo stvara i psihološke preduslove za pun izraz naših individualnosti, jer suština postojanja je u tome Da-jesam.
A ako nisam u meni će odzvanjati pjesma ponornice otekle u drugo kraško polje. Praznina koja ostane poslije nje podsjeća na prazan list papira. Neispunjen i obećavajući u isti mah.
Naša ljubav nije intelektualna pustolovina ni slijepo životinjsko spajanje. Ona je mogućnost tog iskustva.
Bdijenje
Bio je tu i opet će doći. Duša iščekuje, pažljiva, na kapiji koja srcu vodi.
Bdije.
Dok iščekujemo, mi se borimo i molimo. A što se više borimo sve više izdvajamo razloge i uočavo prijatelje, razaznajemo neprijatelje. Ali borba koju vodimo oličenje je nas samih.
Duša
Duša bira društvo. I sve stoji pred kapijom dok ona ne otvori vrata.
Budnost
Unutrašnja emigracija nosi sa sobom opasnost u kojoj se ne zna koliko se monstruma probudi dok razum spava.