Dvoje - Skica za umir krivi (5)
Sjedio je udobno smješten u velikoj kožnoj fotelji glatkih rukohvata. Napolju, promukli saobraćaj i buka mahnitog kretanja dostavnih motora, uspavljivala je. Unutra se čulo klokotanje i mrmoljenje vode kroz nevidljive prastare cijevi, a gore, sprat iznad, škripao je patos.
Ona.
Samo Ona mu je bila prisutna na ivicama svijesti. Par opušteno škripavih koraka i zavladao je mir.
* * *
Istuširala se čim je ušla u kuću i užurbano obukla ono što je još jutros znala da će nositi kad ga sretne. Samo jedan dan se nisu vidjeli, a ona je jedva čekala taj susret. Već da je poželjela, vidjela je da je kod kuće ali se nije javljao. Nema veze ionako joj je odgovaralo da ga iznenadi ...
* * *
Ponovo koraci i škripanje poda. U polusnu koji ga je obuzimao više nije mogao razaznati jesu li to ponovo koraci odozgo ili tu negdje oko njega. Izgleda da se relativno lako prišunjati modernom ljudskom biću, lišenom prirodnih neprijatelja, predatora (praedor-a), ušuškanom u igračke, izmišljotine i udobne sobe.
Zaigra mu onaj primitivni, takozvani simpatički nervni sistem, ona čudnovata stvar koju posjeduju sve vrste koje svoj opstanak mogu da zahvale hitroj reakciji, brzini i čvrstini u borbi, ali i munjevitom bjegu. Evolucija nas odabire po toj spremnosti. Srce poče da pumpa brže, više kiseonika, više glukoze, više energije, brža misao snažniji udovi. Raazbudi se. Razbudi ga taj prastari sistem tako dobro ukorijenjen u strukturu ljudskog bića, njegovu sisarsku i nesisarsku prošlost, prvotni nagona za opstankom koji gradska buka nije mogla umrtviti niti je njen rad prodro u višu svijest.
Nije bilo vremena i ne bi bilo djelotvorno; do nas stižu samo posljedice. Udar na srce se dešava naizgled istovremeno kada i poimanje opasnosti i dok vidni i slušni korteks razdvaja informacije i pretvara u svijest ono što je on ugledao ili uho čulo, moćne kapljice kaplju.
Ono što je vidio da mu se približava preko sobe, ispruženih ruku kao mjesečar u crtaću, bila je Ona i ko zna po kojoj je složenoj intervenciji viših centara uspio da prividno pretvori pokret onog primitivnog, podsvjesnog straha u nježno primljen i uzvraćen zagrljaj. I da osjeti, dok su joj se ruke svijale oko njegovog vrata udar ljubavi, produženi rad srca koji se u suštini ne mora razdvajati od olakšanja.
- Nedostajao si mi cijeloga dana. O Bože, volim te.
I o Bože, volio je i on nju.
Oslonjeni jedno na drugo otišli su iz dnevne u spavaću sobu. Pričala je ushićeno pojedinosti iz toga dana, a on je kao kroz maglu poljubaca čuo, zatvorenih očiju u dvostrukoj tami pratio je obrise njenih prelijepih usana. Ispali su iz dnevnih događanja.
Telefon je šutio, par sati ranije isključen.
(7) |
Isprintaj -
#