Jedna od bitnih karakteristika svakog civilizovanog društva, to je voljno služenje obziru, koje dobrim vaspitanjem i dugom tradicijom postane druga narav ljudi, i koje je glavni i najbolji antidot svima neminovnim zlima društvenog života. Kad ti obziri stanu da popuštaju i postanu predmet kritike i ironije, znak je da je društvo osuđeno, da su njegova zla pretegnula, da brže ili sporije ide svojoj propasti, i da su prvi oblici novog društva na pomolu. IA
24.02.2019. (13:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U nekom slijedu koji sam zamislio bila bi nakon intruzije i intarzije inkrustacija jutra, sada to nije moguće. Još je Nietzsche postanak tragedije izveo iz komedije. Pa kako nam drago, možemo neminovnost uzeti i kao komičan element gubitka svijesti. No, ostaje ta svugdjeprisutnonazočna patnja i još naglašenije nezadovoljstvo patnjom, ako patnju podrazumijevamo oporbom ugodi. A na kraju nas ne očekuje ugoda, ili možda - da? Ili smo svi osuđeni nakon kraja biti u čekaonici do onog konačnog suda? Pa ako zlo pobijedi, svi oni sljedbenici dobroga ne će se dobro provesti, iako su im za života obećani raj, obilje, djevice ili što već. Sudbina prošlih života još uvijek visi o tankoj niti, nije dovršena, kao i svaki budući život koji će početi rođenjem, relativni su, po svemu nepotpuni i obilježeni ne-znanjem. Sve u svemu, baratamo samo pretpostavkama. Jedina neminovnost je smrt. A tko bi nam mogao dojaviti kako je ona tragična? Još se nitko nije vratio.
24.02.2019. (16:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus Moram ti priznati da me na ovo inspirisao tvoj prvi naslov, samo sam malo kasnila sa postom, pa ovu tvoju drugu u prvi mah nisam ni uočila, jer su mi se isti pojmovi motali po glavi ...zapravo više sam razmišljala o onome što si pisao, nego o tome šta si namjeravao, inače ti ne bih kvarila planove. Sad mi je žao. I eto patnje! Eto nezadovoljstva njom. A da li će biti ugode nakon toga, ne znam. Pa vidjećemo, ako ostane diptih, izostaće, a ako ipak bude triptih jutra, hoće. ;) Neke stvari zavise i od nas samih.
A što se tiče drugog dijela tvog komentara, iskrena da budem, ja o tim pitanjima nikada ne razmišljam na način da pokušavam dokučiti odgovor. Umijeće je i to živjeti u neizvjesnosti i vjerovati da ćemo se snaći u svemu što nas snađe, ako budemo svjesni toga. Ako bismo znali sve te odgovore, naš život bi bio programiran sa ulogama po unaprijed zadatom scenariju. Kakva bi to tek mora bila!
E, a možda se niko otuda nije vratio zato što je tamo lijepo. :-))
24.02.2019. (19:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Jedna od bitnih karakteristika svakog civilizovanog društva, to je voljno služenje obziru, koje dobrim vaspitanjem i dugom tradicijom postane druga narav ljudi, i koje je glavni i najbolji antidot svima neminovnim zlima društvenog života. Kad ti obziri stanu da popuštaju i postanu predmet kritike i ironije, znak je da je društvo osuđeno, da su njegova zla pretegnula, da brže ili sporije ide svojoj propasti, i da su prvi oblici novog društva na pomolu.
IA
24.02.2019. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
I to je točno.
Što mora da dođe i ne može se promijeniti, treba prihvatiti tako.
24.02.2019. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
kako god bilo, nitko ne voli patnju i bol, ali to sve dovodi do nekog dubljeg smisla
24.02.2019. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Lastavica
Prihvatiti na svoj način :-)
24.02.2019. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
shadow-of-soul
Uvijek je tako ...
24.02.2019. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
U nekom slijedu koji sam zamislio bila bi nakon intruzije i intarzije inkrustacija jutra, sada to nije moguće.
Još je Nietzsche postanak tragedije izveo iz komedije. Pa kako nam drago, možemo neminovnost uzeti i kao komičan element gubitka svijesti. No, ostaje ta svugdjeprisutnonazočna patnja i još naglašenije nezadovoljstvo patnjom, ako patnju podrazumijevamo oporbom ugodi. A na kraju nas ne očekuje ugoda, ili možda - da? Ili smo svi osuđeni nakon kraja biti u čekaonici do onog konačnog suda? Pa ako zlo pobijedi, svi oni sljedbenici dobroga ne će se dobro provesti, iako su im za života obećani raj, obilje, djevice ili što već. Sudbina prošlih života još uvijek visi o tankoj niti, nije dovršena, kao i svaki budući život koji će početi rođenjem, relativni su, po svemu nepotpuni i obilježeni ne-znanjem. Sve u svemu, baratamo samo pretpostavkama. Jedina neminovnost je smrt. A tko bi nam mogao dojaviti kako je ona tragična? Još se nitko nije vratio.
24.02.2019. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
meroveus
Moram ti priznati da me na ovo inspirisao tvoj prvi naslov, samo sam malo kasnila sa postom, pa ovu tvoju drugu u prvi mah nisam ni uočila, jer su mi se isti pojmovi motali po glavi ...zapravo više sam razmišljala o onome što si pisao, nego o tome šta si namjeravao, inače ti ne bih kvarila planove. Sad mi je žao. I eto patnje! Eto nezadovoljstva njom.
A da li će biti ugode nakon toga, ne znam. Pa vidjećemo, ako ostane diptih, izostaće, a ako ipak bude triptih jutra, hoće. ;)
Neke stvari zavise i od nas samih.
A što se tiče drugog dijela tvog komentara, iskrena da budem, ja o tim pitanjima nikada ne razmišljam na način da pokušavam dokučiti odgovor. Umijeće je i to živjeti u neizvjesnosti i vjerovati da ćemo se snaći u svemu što nas snađe, ako budemo svjesni toga.
Ako bismo znali sve te odgovore, naš život bi bio programiran sa ulogama po unaprijed zadatom scenariju. Kakva bi to tek mora bila!
E, a možda se niko otuda nije vratio zato što je tamo lijepo. :-))
24.02.2019. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Točno ali nije to lako ostvariti ali neminovno je. LP
24.02.2019. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
nekoje stvari u životu moramo prihvatiti kao neminovne. Jedna od njih je prolaznost- čovjeka, ljudi, društva, zajednice....
05.03.2019. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
teuta
Neminovnost je neizbježna :-)
30.03.2019. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Razmišljanja jedne žene
A prolaznost je neminovna ;)
30.03.2019. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...