Tragovima Istine
ponedjeljak, 24.05.2021.
Lica kerubina gledaju u Pomirilište (II. dio)
U vrtu je sve započelo (čovjekov grijeh), u vrtu biva sve dovršeno (Božja providnost)...
Grijeh dovodi čovjeka u stanje odvojenosti od Stvoritelja. Prvi čovjek znajući da je zgriješio sakriva se od svojega Stvoritelja kao što se dijete sakriva od svojega roditelja kada učini nešto krivoga.
"Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."
Knjiga Postanka (3,8-10)
Na to Stvoritelj žrtvova životinju i načini odjeću od krzna te odjenu čovjeka i njegovu ženu. Zanimljivo je uočiti da je to bila prva životinja koja je bila ikad žrtvovana i da je sa tom prvom žrtvom pokrivena čovjekova golotinja, proročki ukazujući na konačnu žrtvu koja će jednom zauvijek otkupiti ljudski rod za Božje Kraljevstvo. Jer, Jahve Bog nije mogao ukloniti njihov počinjeni grijeh i golotinju koja je uslijedila zbog grijeha, ali će jednoga dana kroz svoju žrtvu zaodjenuti čovjeka svojom vlastitom pravednošću.
Dakle, kao što smo u prvom postu zamislili: ovaj stvoreni univerzum je jedna velika država u kojoj vlada moralni zakon, a na čelu te države nalazi se Kralj koji je u temelje te države postavio Zakone po kojima funkcionira život. Čovjek je prekršio zakon, a kazna za počinjeni prekršaj je ni više ni manje nego – smrt.
Drugim riječima, odbacivanje Božjih zapovijedi i istraživanje vlastitih požuda, dovodi do udaljavanja čovjeka od svojega Stvoritelja. Grijeh odvodi čovjeka iz rajskog vrta te zbog počinjenog grijeha čovjek više nije u mogućnosti jesti sa Stabla života i tako gubi svoju besmrtnost.
"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem."
Knjiga Otkrivenja (2,7)
Od toga dana pa do danas, novo čovjekovo obitavalište je ono isto u kojem sada mi obitavamo. Daleko od drva života i daleko od drva spoznaje dobra i zla.
Grijeh se ukorijenio u čovjekovu srcu, a moralni zakon nekoć sakriven i simbolički predstavljen u obliku jednog stabla, sada ima potrebu biti iznesen čovjeku na vidjelo:
Nekad sakriven u obličju stabla spoznaje dobra i zla, a skriven upravo zato da ne bi naveo čovjeka na počinjenje njemu tada nepoznatih grijeha; sada je otkriven, kako bi ukazao čovjeku na njegove grijehe i usmjerio ga na ispravan put.
Novi pečat, ili novo stablo spoznaje dobra i zla biva dano preko Mojsija izabranom izraelskom narodu, ali kako i Pismo kaže, ne samo njima već čitavom svijetu.
"Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode - ta moj je sav svijet!"
Knjiga Izlaska (19,5)
Sve što je ovozemaljsko odnosno ljudsko pokušava imitirati, kopirati i ugleda se na ono što je Nebesko odnosno Božje. Pa tako i po pitanju vladavine, kada je prijestolje nekog kralja izvan neke zemlje, on ostavlja svoj pečat i zakon u toj zemlji - kao znak vladavine, te izabire ljude koji će brinuti da se kraljev zakon poštuje. Prema tome, makar kralj nije prisutan u toj zemlji, pečat i zakon podsjećaju stanovnike te zemlje kome duguju svoju odanost.
Kralj je izabrao izraelski narod da bude njegovo kraljevsko svećenstvo, odnosno predstavnik koji će predstaviti njegov pečat vladavine ne samo njima židovima, ili kršćanima ili muslimanima, već svakom stanovniku koji je ikad živio, živi ili koji će tek živjeti na ovoj Zemlji.
U rajskom vrtu je pečat bio predstavljen u obličju Stabla spoznaje dobra i zla, a sada je pečat predstavljen kroz Deset zapovijedi. Netko ih naziva Mojsijev zakon, ili dekalog (grč. deset riječi). Prve četiri zapovijedi, daju upute o čovjekovim odgovornostima prema svome Kralju, a posljednjih šest daju upute kako bi se ljudi trebali obnašati jedni prema drugima. Kada se na hebrejskom jeziku uzme prva i zadnja riječ dekaloga (a u hrvatskom jeziku prve dvije riječi i posljednje dvije riječi), dobiva se odgovor na pitanje tko je tvoj bližnji?
Drugim riječima, sam Gospodin se krije u svakom našem bližnjem! Kada naučimo ljubiti svoga bližnjega kao sebe samoga, tada iskazujemo svoju ljubav prema Gospodinu!
"A jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: "Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?" A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.""
Evanđelje po Mateju (22, 35-40)
Ono što je karakteristično za svaki pečat nekog vladara jest to da je na njemu zapisano kraljevo ime, titula i područje vladavine. Ako se promotri četvrta zapovijed, naći ćemo sva tri podatka. Kraljevo ime je Jahve, titula je Stvoritelj, a područje vladavine je stvoreno nebo, zemlja i more.
Nakon što su Izraelci primili Zakon na brdu Sinaj, bilo im je rečeno da naprave kovčeg u koji su onda položili Zakon i Pečat - dvije kamene ploče sa ispisanim zapovijedima. Iznad kovčega je bilo Pomirilište, a bočno sa svake strane kovčega stajali su kerubini iskovani od čistog zlata…
(nastavlja se…)
