Tragovima Istine
srijeda, 16.06.2010.
Riječ Života
Bereshit Bara Elohim Et …
Riječi su kojima počinje Sveto Pismo, a u prijevodu bi značilo: „ U početku stvoriše Bog(ovi) et…“. Et je neprevediva riječ koja označava da nakon nje slijedi određeni objekt, a to su u ovom slučaju nebo i zemlja. No riječ „et“ tvore dva slova - Alef i Tav, što su prvo i posljednje slovo hebrejske abecede, odnosno alefbeta. Što bi značilo, da Bog u početku, prije stvaranja neba i zemlje, stvara alefbet! I kao što u Novom Zavjetu na početku Evanđelja po Ivanu piše:
„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.“
Dakle, ono što Stari Zavjet kaže, to Novi Zavjet potvrđuje i nadopunjuje. Bog na početku stvara abecedu, osnovni gradivni element kojime stvara sve stvoreno.
Alef, prvo od dvadeset i dva slova hebrejskog alefbeta, razlikuje se od svih ostalih po tome što se za njega kaže da je bezvučno slovo. Brojčana vrijednost koja mu se pridružuje je 1 i 1.000. Za slovo Alef se kaže da je «otac» alefbeta, pošto prethodi svim ostalim slovima. I zaista riječ ALUF znači «Gospodar» ili «Gospodin».
Pisani oblik slova Alef je predstavljen sa dva slova Jod (gornji i donji), međusobno povezana dijagonalno položenim slovom Vav. Gornje slovo Jod djeluje poput ruke ispružene prema nebu, dok je donje slovo Jod poput ruke koja je usmjerena prema zemaljskome. Moglo bi se reći da dva slova Jod predstavljaju paradoks doživljavanja Stvoritelja u isto vrijeme kao blizu i daleko, kao vidljivoga i nevidljivoga.
Središnje slovo Vav je spona i predstavlja vezu između zemaljskog i nebeskog svijeta.
Slovo Vav ima u gematriji pridruženu vrijednost broja 6. Pošto je čovjek stvoren šestoga dana, smatra se da slovo Vav predstavlja Adama, odnosno sveukupno čovječanstvo. Dijagonalno položeno slovo Vav (unutar slova Alef) kao da se poklonilo, odnosno ponizilo pred licem Božje sveprisutnosti.
Na kraju se može reći da je pisano slovo Alef slika koja ukazuje na…
…Nekoga tko je u isto vrijeme i od neba i od zemlje,
…Nekoga tko svojom razapetošću povezuje zemaljsko sa nebeskim,
…Nekoga tko nije otvarao usta dok je bio nepravedno osuđen,
…Nekoga tko je za sebe rekao ja sam Alef i Tav,
…Nekoga za kojega Pismo kaže:
„On, trajni lik Božji, …. uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“ (Poslanica Filipljanima 2,6-8)
